Otvori blog     

GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

23.05.2012.

ODE NAM SRIJEDA

Nijaz SALKIĆ

 

Ode nam još jedna srijeda u arhivu Knjige života.

 Daleko je do druge srijede.

Upamet!

22.05.2012.

MALO ŠALE NIJE NA ODMET

Priredio: Nijaz SALKIĆ

STRAH NIJE ŠALA

Nekada, za vrijeme turske vladavine u BiH, pojavi se neka hajdučija Crnogoraca, te dođe turska vojska i rastjera ih. U tom čarkanju dvojica Crnogoraca sakriju se iza nekog stijenja. Kada je prestala opasnost, počnu se dozivati: ,,O kume Jovo, jesi li živ''? ,,Jesam'', odgovara Jovo. ,,A Boga ti, kume Jovo, znaš li ti koje je boje krv?' ,,Ne znam'', veli Jovo. ,,Eh, kume Jovo, ako bude žute, ja grdnih ti sam rana dopanuo''. (Strah nije šala…!

(Iz knjige,'Hafizove latife' , hafiza Abdulaha Budimlije)

21.05.2012.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 57.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Darežljivost i pravičnost (željenje drugom kao i sebi, ili više nego sebi)

Uzvišeni Allah kaže:

وَيُؤْثِرُونَ عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ وَلَوْ كَانَ بِهِمْ خَصَاصَةٌ   ':.. I daju im prednost nad samim sobom (u imecima), makar i oni sami bili potrebni." (El Hašr, 9)

 

وَيُطْعِمُونَ الطَّعَامَ عَلَىٰ حُبِّهِ مِسْكِينًا وَيَتِيمًا وَأَسِيرًا  "I oni za Njegovu ljubav hrane bijednike, siročad i zarobljenike, (govoreći): إِنَّمَا نُطْعِمُكُمْ لِوَجْهِ اللَّهِ لَا نُرِيدُ مِنكُمْ جَزَاءً وَلَا شُكُورًا "Mi vas hranimo samo u ime Allaha, i ne želimo od vas (ni) nagrade ni zahvale."

 (El-Insan, 8-10)

 

Ebu-Hurejre, r.a., kaže: "Došao je jedan čovjek Vjerovjesniku, a.s., pa mu reče: 'Ja sam gladan!' Vjerovjesnik, a.s., posla nekog da upita jednu od njegovih žena (za hranu), a ona reče: 'Tako mi Onoga Koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!' Vjerovjesnik je zatim upitao drugu ženu, pa je i ona tako rekla; i tako redom sve su rekle isto: 'Tako mi Onog Koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!' Tada Vjerovjesnik reče: 'Ko će ugostiti večeras ovog čovjeka?' Jedan ensarija reče: 'Ja ću, Allahov Poslaniče!'

Pa ga je poveo svojoj kući i rekao ženi: ‘Ugosti Poslanikova gosta!' U drugom predanju stoji da je on svojoj ženi rekao: ‘Ima li šta jesti?' Ona odgovori: 'Ima samo večera za djecul' Ensarija reče ženi: 'Zabavi ih nečim, a kad htjednu večerati, uspavaj ih, a kad dode naš gost, ugasi svijeću, pa se prikazuj kao da i mi jedemo!'

Pa su sjeli, i gost je jeo, a oni su legli bez večere. Kada je svanulo, ensarija je došao Vjerovjesniku, a.s., i on mu reče: ‘Allah se zadivio vašim sinoćnjim postupkom sa vašim gostom.'" (Muttefekun alejhi)

21.05.2012.

ŠTO SE ČUDIŠ NURLI LICU?

Nijaz SALKIĆ

ZAŠTO JE VJERNIK LIJEP?

 

Lice mu'minsko je zategnuto i lijepo poput lica djeteta. To je belćim zbog abdeske i gusulske vode kojom se mije i umiva više puta, svakog dana. Zato se nemoj nikako čuditi nurli licu vremešne nane i starog djede. Oni i bez jednog zubka u glavi i bez skupih pomada (kozmetike), izgledaju bolje od mnogih današnjih glumaca i pjevača.

20.05.2012.

BOSANSKA-BOŠNJAČKA ŠTAMPA KROZ VIJEKOVE

Priredio: Nijaz SALKIĆ

ČASOPIS 'TARIK' NA AREBICI

NAŠI MEKTEBI

I u ovom broju  moramo zabilježiti jedan smrtni slučaj, koji je zafatio naših nastavnih sila,  na kojim  ionako oskudijevamo. Ove je godine (1908) otišao na Hidžaz Hadži hafiz Adem efendija Muratagić, drugi muallim Treće muške mektebi ibtidaijje u Banjaluci, te je u tim mubarek mjestima i vefat učinio. Merhum se je rodio u Ključu oko 1290. godine po Hidžretu. Vršio je nauku u Banjaluci u staroj Medresi, te je u zadnje vrijeme pri spomenutoj mektebi ibtidaijji muallimsku vezifu ifa činio.

Rahmetullahi alejhi!

(Časopi 'Tarik' je izlazio svakog mlađaka. Cijena na godinu (pretplata) je bila 3 krune. Pojedini broj koštao je 30 helera. Časopis je izlazio u Sarajevu. Pisan je Arebicom i na bosanskom jeziku. Ova vijest je zabilježena u 'Tariku' od 1. jula 1908. godine)

19.05.2012.

SUKOB LAŽI I ISTINE

Nijaz SALKIĆ

Svi smo na svoj način maksimalno informisani. Znamo za ozonski omotač i to da je 'probijen'. Unaprijed 'znamo' da će biti kiše, koliko dugo i gdje. Obaviješteni smo na kojem kontinentu slijedi ratni sukob, ko i sa kime će voditi rat.  Imamo informacije o zalihama nafte i to koliko godina još možemo koristiti tu skupu tekućinu.

Znatiželjnik usljed lahkoće dostupa do naučnog gradiva i svakodnevnog pristupa  vijestima iz svijeta, stiče osjećaj kako je 'potkovan' znanjem i kako je eto imao sreću da bude 'načitan'. Ipak treba imati na umu na ciljano plasiranje vijesti, informacija i poturanja gradiva o napretku jednih, stagnaciji drugih, ugroženosti trećih i strahom od četvrtih.

Ovaj vijek je trčanje zadnjeg kruga laži i istine. Oba takmičara imaju svoje navijače. Istina je da je laž bolje obučena, ima više bogatih sponzora i bolju medijsku pokrivenost. Istina nikad nije tražila da se preoblači i kiti nečim što joj ne pripada, tako da laž ima blagu prednost i brojniju navijačku publiku. Ako ste još u dilemi ko će pobijediti, onda vam neću ni otkriti rezultat zadnjeg kruga ove trke.

Upamet!

18.05.2012.

MALO ŠALE NIJE NA ODMET

Priredio: Nijaz SALKIĆ

NE SKRIVAJ SVOJE IME

   Jednom prilikom Harun Er-Rešid bio u lovu sa svojim društvom i dadne se u potjeru za gazelom koja mu izmakne. Vraćajući se naiđe na kuću nekog zemljoradnika i potraži od sahibije jednu čašu vode, a reče mu da je iz pratnje halife Harun Er-Rešidove. Domaćin mu kaza da nema vode, ali da ima nebiza (šira od grožđa koja u sebi ima neki postotak alkohola). Halifa pristane i kad je popio čašu nebiza, zatraži i drugu, govoreći da je on ministar Džafer, halifin. Donese mu ovaj čovjek i drugu čašu i kada je i nu popio, zatraži i treću čašu, ističući da je on lično halifa, a seljak priđe halifi i udari mu šamar, govoreći: ,,Ma šta si zaredo', da si još jednu popio reko bi da si Pejgamber!'' (Mislio je da ga je ,,nebiz'' zanio).

(Iz knjige,'Hafizove latife' Abdulaha Budimlije)

17.05.2012.

MIMBERA – NA DUNJALUKU LIJEPO U DŽENNETU NAJLJEPŠE

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَالَّذِينَ هَاجَرُوا فِي اللَّهِ مِن بَعْدِ مَا ظُلِمُوا لَنُبَوِّئَنَّهُمْ فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً ۖ وَلَأَجْرُ الْآخِرَةِ أَكْبَرُ ۚ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.

     Allah, dž.š., u  4. suri (En - Nisa / Žene) u  31. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِن تَجْتَنِبُوا كَبَائِرَ مَا تُنْهَوْنَ عَنْهُ نُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَنُدْخِلْكُم مُّدْخَلًا كَرِيمًا

“Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preko manjih ispada vaših preći i uvest ćemo vas na divno mjesto”. A zatim, danas je petak, 18. maj 2012., ili  27. džumade-l-uhra, 1433. hidžretske godine. Ovo je dvadeset peta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

      "One koji se isele Allaha radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onom svijetu biće još veća - kad bi oni samo znali",...onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali."

Ovaj kur'anski ajet objavljen je u vrijeme iseljenja muslimana u Abesiniju-Etiopiju, koji su bili izloženi žestokim zlostavljanjima od sugrađana. Zlo je prešlo branu pa su muslimani utočište tražili u državi, Abesiniji da bi u iseljeništvu Uzvišenom mogli ibadet činiti. Hidžru je učinilo 80 muškaraca i jedna žena, Allah bio zadovoljan njima a i oni Njime. To je On i učinio (da budu Njime zadovoljni), pa im je Uzvišeni obećao nagradu na oba svijeta, pa kaže:   لَنُبَوِّئَنَّهُمْ فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً  "Mi ćemo ih još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti."

     Ni jedna muka nije dovijeka. Kada je vaktom muhadžirluk postao ono juče, pokazalo se da iseljenje u ime Boga ima svoju vrijednost i korist. Allah, dž.š., je tadašnjim muhadžirima nadoknadio to iseljenje lijepim smještajem u Medini i obilnom nafakom u njoj, boljom nego što su ranije imali. Jer, ako ljudi ostave nešto drago srcu u ime Allaha, dž.š., On će im to nadoknaditi nečim boljim za njega. Tako se i desilo, pa je Allah, dž.š., svim muhadžirima dao mogućnosti pa su postali vođe i vladari, a svi su se oni iskreno bojali Allaha. I nije to sva nagrada za one koji se pridržavaju  Allahove Riječi i Njegova užeta.

     Uzvišeni obavještava da muhadžirima  pripada وَلَأَجْرُ الْآخِرَةِ أَكْبَرُ nagrada na budućem svijetu veća nego na dunjaluku, jer Uzvišeni veli: "A nagrada na onom svijetu bit će veća", znači, veća od onoga što smo im dali na dunjaluku, لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ   "kad bi oni samo znali", što znači da su znali oni koji su izostali od Hidžre šta im je Allah, dž.š., pripremio kao nagradu za njihovu pokornost i pokornost Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.

      Uzvišeni Allah natanko opisuje uzroke i posljedice djelovanja  iskrenih robaova pa kaže: الَّذِينَ صَبَرُوا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ  "Onima koji budu trpjeli i u Gospodara se svoga uzdali", znači trpjeli maltretiranja svojih sunarodnjaka oslanjajući se na Allaha, dž.š., Koji im je uljepšavao njihov svršetak i kraj i na dunjaluku i na ahiretu.

     Bez žrtve ništa

      Jerbo, napuštanje muslimanskih rodovitih posavskih polja i ravnica, nabreklih voćnjaka ili bogatih šuma i planina bosanskih, nije bilo lahko, ali kad dođe vakat da se bira, rodna kuća i imanje ili vjera, onda se vjera uzima a sve drugo makar i privremeno ostavlja. To je zaista velika i teška žrtva! Čaša žuči koju su mnogi muslimani morali iskapiti prvo u Mekki a onda kasniji Ummet diljem Svijeta, događao se zato da bi na koncu slast pobjede mogli okusiti. Njima Dragi Bog u Knjizi poručuje: ,,Oni će ono što žele ostvariti''. U ovom svijetu pored prirodnih zakona, postoje i društvene zakonitosti. Primjerice, da se za svaku vrijednost valja boriti i truda uložiti, za velike ideale valja podnijeti i velike žrtve. Ono što se lasno i bez velika zahmeta dobije i ne predstavlja vrijednost. Što lahko dođe lahko i ode veli narodna mudrost. Muhadžiri koji su se godine 622. po Isau zaputili putem za Medinu, ostavljajući za sobom i svoje porodice i svoja imanja cijelim životnim vijekom sakupljana, stavljajući na koncu čak i svoj život zavrjeđuju da se i danas spominju.

      Odista, svi ljudi i sva Božja stvorenja putuju putovima ovozemaljskim ali nemaju svi iste motive i intencije koje ih gone tim nepoznatim stazama i konsekventno ni konačni cilj im ne može biti isti. Jednima je cilj spas glave i života, drugi su motivirani ljubavlju, treći mržnjom. Jedni bježe od nekoga, sljedeći hite ka nekom ili nečemu. Na putovanje se uvijek polazilo da se doživi nešto jedinstveno, da se otkrije novi svijet i sebe kao novog. Na put se uvijek išlo da se promijeni nešto u sebi ili u svom životu i zato se na put gledalo kao na zamjenu za smrt. Uvijek su čestiti ljudi pred put sređivali račune i opraštali se sa drugima, jer su računali s tim da će, ako se s puta vrate, biti drugačiji. Hidžra koju je i Poslanik islama svakom vjerniku preporučio riječima da je najbolja hidžra napuštanje onoga što je Allah zabranio. Odista, svako onaj ko se odvaži da napusti neki grijeh, ili krene činiti neko dobro ustvari je muhadžir iz jednog duhovnog stanja u drugo i za njega vrijede svi Kur'anski ajeti koji glorificiraju one koji su zarad Zadovoljstva Božjeg napustili svoje domove i svoje porodice.

    Naša muhadžirska stvarnost

    I današnji muhadžiri, mogu dosegnuti nagradu obećanu muhadžiru čineći hidžru o kojoj Poslanik govori. Potvrda tome ajet: إِن تَجْتَنِبُوا كَبَائِرَ مَا تُنْهَوْنَ عَنْهُ نُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَنُدْخِلْكُم مُّدْخَلًا كَرِيمًا “Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preko manjih ispada vaših preći i uvest ćemo vas na divno mjesto”. Ako je prvim muslimanima izlaz i spas bio u iseljenju a kasnije u povratku na stara ognjišta u Mekku i muslimanima Bosne i Hercegovine treba biti isti cilj a to je povratak u svoju Medinu, znači  povratak na svoja ognjišta i vjekovna staništa u Bosni i Hercegovini. To je imperativ ovog vremena da nam se ne ponovi historija muhadžira iz Dalmacije, Slavonije i Like koji su zbog ratova i stalnih pritisaka privremeno došli u Krajinu snivajući da se jednom vrate na ognjišta u Liku, Dalmaciju i Slavoniju ali se nikada tamo nisu vratili. Kada su muhadžiri iz Užica, Kragujevca, Čačka, Šapca, Loznice.., došli u Bosanski Šamac, Brezovo Polje, Brčko, Zvornik, Janju, Bijeljinu i Orašje, napravili su kuće da tamo ostanu kratko vrijeme, pa da se vrate nazad u Šumadiju, Beograd i Pomoravlje ali nikada se na rodni prag nisu (mogli) vratili. Isto se dešava našim generacijama iz Istočne Bosne i Hercegovine. Ko će se to danas iz Skandinavije, Amerike i Australije, Sarajeva, Tuzle, Bihaća, Sanskog Mosta, vratiti u Bijeljinu, Zvornik, Višegrad, Foču, Rogaticu, Banjaluku, Prijedor, Bosanski Novi, ili Trebinje i Jajce?  Već nas nema u Gacku, Nevesinju, Bileći, Čajniču, Rudom, Foči, Han Pijesku!?

    Itako ćemo  biti muhadžiri                   

    U jednoj predaji se veli da se Melek smrti u svom neveselom poslu jedanput nasmijao, drugi put se rastužio a treći put se zgrozio. Melek smrti se rastužio kada je morao uzeti dušu majci dvojice dječaka koji su nepovratno rastavljeni na suprotnim obalama rijeke. Zebnju je osjetio kada je trebao uzeti dušu dvojici vojskovođa koji su kao gladni vukovi nasrnuli da jedan drugom dohakaju. Pripovijest dalje veli da se Melek smrti nasmijao čovjeku kojem je trebao uzeti dušu a kojeg je zatekao u prodavnici obuće gdje se raspitivao da li dotične cipele imaju garanciju i to čak od tri godine. Poruka koju trebamo lučiti iz ove predaje je ta da nam ovaj svijet valja motriti tek kao jednu manju stanku, odmor u hladu nekog usamljenog drveta na našem putovanju. Riječju, na ovom svijetu svi smo mi ustvari muhadžiri koji su došli ovdje ali nam se valja vraćati našim izvorima. Ovo je suštinski nauk onih pasaža iz Knjige koji kazuju o povratku: يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ  ,,A ti o dušo smirena ارْجِعِي إِلَىٰ رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً  vrati se Gospodaru svome zadovoljna a i on tobom zadovoljan.''

    Dova        

  Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema džamijama i onima koji nas pravu stazu vode. Učini da volimo džemat pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Svemogući Allahu, poduči nas ispravnom razumijevanju naše vjere, učvrsti dobro u nama i daj da dugo traje, učini našu omladinu da se po dobru razlikuje, učini ih vjernicima, učenjacima, vrijednim radnicima i korisnim članovima našeg društva. Amin.

 

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

 

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, muhadžir je ko od grijeha bježi, imam hadži Izet ef. Čamdžić, svi smo mi muhadžiri

 

Nijaz SALKIĆ

16.05.2012.

AKO ŽELIMO

Nijaz SALKIĆ

Ako želimo nešto kazati, neka to bude lijepa, mehka, utješna, odgojna, korisna i mudra riječ!

Ako želimo da nas upamte, neka nas se sjećaju samo po dobrom, po lijepom i po moralnom postupku!

Ako želimo radi sevapa nešto podijeliti, neka taj dar-hedija  bude, skupa, korisna, ukusna, baš onakva kakva je nama draga!

Ako želimo i očekujemo nečiju pohvalu i nagradu, neka to bude na isti način kako smo mi nekoga pohvalili, nagradili i uljepšali mu dan, mjesec i godinu!

Ako želimo nekoga uvrijediti i poniziti, neka to bude na isti način na koji bi mi željeli da nas povrijede, ponize i degradiraju.

Ako želimo da naša djeca napreduju i uspiju, neka to bude na jednak način na koji mi želimo da naši rođaci ili od komšije djeca uspiju i uznapreduju.

Ako želimo da se bolje osjećamo i pozitivnije razmišljamo, neka nam sve pobrojano ne budu samo zbir slova, riječi i rečenica!

Upamet!

15.05.2012.

HAZARDIRANJE U NAS

Nijaz SALKIĆ

Nekada se hazardiranje vremena i imena odvijalo u birtijama. Danas se hazardiranje događa u tišini soba ili u galami internet kafića. Kako je sve jednostavno kada je vrijeme u pitanju. Vrijeme neumitno curi dok zaljubljenik sjedi u udobnoj računarskoj stolici buljeći u komad svjetlucavog prozora. Tako se kližu dani, kotrljaju noći, a naočarska dioptrija se lagahno povećava, sve dok hajrom ne oćoravimo!

Upamet!

14.05.2012.

BUĐENJE

Nijaz SALKIĆ

Proljeće je početak. S proljeća se počinje duže vremena ostajati u šetnji. U proljeća su duži dani. Na proljeće vrijeme sporije prolijeće jer se radiše od jutra do sutra umaraju na poslu. Proljeće je toplo godišnje doba koja zagrije svaki kutak na zemlji, pa čak ugrije i zahladnjela srca ljudska i otopli ustajale međuljudske odnose.  

Svaki čovjek na početku proljeće sebi nešto nešto zacrta i obeća da će uraditi. Dolazeće vruće ljeto čovjeka prekali i očeliči,  ako se prije toga ne skloni u kakav hlad. Proljetno buđenje je prilika za svakoga a dahabetile za mlade insane. Koliko proljetni lahor 'ponese' čovjeka kazuju i starci, koji od poleta ponekad zaborave da nisu mladi a dahabetile jaki, da izmognu proljetni zanos.

Upamet!

13.05.2012.

U HLADU HADISA - HADIS DANA

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Ve an aišete redijallahu anha enne resulullahi s.a.v.s. kale: ,,men zaleme kide šibrin men el erdi tuvvikatu min seb'i erdine '' (Muttefekun alejhi)

Prenosi se od Aiše r.a. da je Allahov Poslanik rekao: ,,Onaj ko sebi nepravedno prisvoji tuđe zemlje koliko pedalj, na Sudnjem danu će oko vrata imati sedam puta više obješene o vrat''.

(Buhari, Muslim)

12.05.2012.

MALO ŠALE NIJE NA ODMET


Priredio: Nijaz SALKIĆ

O REDOVITOM OBAVLJANJU NAMAZA

Jedna je obaveza roditelja prema djeci da navikavaju svoju djecu na redovito obavljanje pet vakata namaza dnevno. Tako je jedan roditelj imao među ostalom djecom i jednog sina koji se zamomčio, ali lijen bio i teško mu da redovito klanja. Otac ga počne savjetovati i ukazivati mu na teške posljedice izostavljanjaa namaza i između ostalog mu kaže da redovito klanja sve namaze četrdeset dana, pa nikad više neće propuštati namaze, a sin će na to ocu: ,,Babo, ti nemoj klanjati samo heftu, pa nikad više nećeš.'' 
    Zato je i rečeno da je lijenost najveća bolest! 

(Iz knjige,'Hafizove latife' Abdulaha Budimlije)

11.05.2012.

NAJBOLJE JE

Nijaz SALKIĆ

 

Najbolje je ono vrijeme koje je provedeno u pokornosti i zahvalnostti Dragome Bogu!

Najbolje je radovanje trenutku kada u zdravlju zagrizemo komadić vrućega kruha i glavicu luka crvenoga!

Najbolje je ono veselje kada nasmijanih lica iščekujemo rodbinu i dostove  na kućnim i avlijskim vratima!

Najbolje je ono ponašanje djece koja s poštovanjem i čašću iščekuju svoje roditelje, a ceremonija pri dočeku podsjeća na susret  sa vladarima i carevima!

Najbolje je zaposliti jezik u učenju i iščitavanju korisnog znanja, te veličanju Allaha i prebrojavanjem svojih grijeha i mahana.

Najbolje je sjediti u društvu bogobojaznih i učenih ljudi, ako ne budemo imali prilke doći u tu halku, onda je bolja osama.

Najbolje je….

Upamet!

10.05.2012.

MIMBERA – PROKLINJANJE U NAS

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَيَدْعُ الْإِنسَانُ بِالشَّرِّ دُعَاءَهُ بِالْخَيْرِ ۖ وَكَانَ الْإِنسَانُ عَجُولًا
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.

     Allah, dž.š., u  17. suri (El - Isra / Noćno putovanje) u  11. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَيَدْعُ الْإِنسَانُ بِالشَّرِّ دُعَاءَهُ بِالْخَيْرِ ۖ وَكَانَ الْإِنسَانُ عَجُولًا  

" Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao!"

       A zatim, danas je petak, 11. maj 2012., ili  20. džumade-l-uhra, 1433. hidžretske godine. Ovo je dvadeset i četvrta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

       Živimo u vaktu nauke, logike, podastiranju dokaza i protudokaza. Često se čudom čudimo kako ponekad u logici ponestane logike. Dođe do zadnje stepenice koja se zove proklinjanje. Musliman ne smije proklinjati brata u vjeri. Ljudi smo, a ljudi se ponekad zaborave pa počnu grijeh činiti. Uzvišeni obavještava o naglosti čovjeka i njegovom proklinjaju samoga sebe, svoga djeteta ili svoga imetka i prizivanja smrti, propasti, uništenja i prokletstva i slično tome. Da mu je Allah uslišao njegovu dovu propao bi kao što kaže Uzvišeni: وَلَوْ يُعَجِّلُ اللَّهُ لِلنَّاسِ الشَّرَّ اسْتِعْجَالَهُم بِالْخَيْرِ لَقُضِيَ إِلَيْهِمْ أَجَلُهُمْ  

" Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali." /10:11 Abdullah b. Mes'ud  r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: "Psovanje muslimana je fisk-grijeh dok je njegovo ubistvo kufr-nevjerstvo!" (Muttefekun alejh)

 

عَنْ ثَابِتِ بْنِ الضَّحَّاكِ  عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ مَنْ حَلَفَ بِمِلَّةٍ غَيْرِ الْإِسْلَامِ كَاذِبًا فَهُوَ كَمَا قَالَ وَمَنْ قَتَلَ نَفْسَهُ بِشَيْءٍ عُذِّبَ بِهِ فِي نَارِ جَهَنَّمَ وَلَعْنُ الْمُؤْمِنِ كَقَتْلِهِ وَمَنْ رَمَى مُؤْمِنًا بِكُفْرٍ فَهُوَ كَقَتْلِهِ.

Prenosi  se  od Sabita bin Dehakka a on od Poslanika a.s. da je rekao; onaj ko se lažno zakune sa drugom vjerom mimo islama, njemu pripada ono što je rekao, a ko ubije sam sebe sa nekim predmetom, sa njim će biti kažnjavan u vatri Džehenemskoj, proklinjanje vjernika je kao i njegovo ubistvo, a ko potvori vjernika sa nevjerstvom isto je kao i da ga je ubio.

       Poštovane sestre, draga braćo! Treba napomenuti, da je zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha inače u islamu zabranjeno, stoga je zabranjeno zaklinjanje sa; očima (jest očiju mi) sa majkom ili ocem (oca mi, majke mi), sa hljebom, sa Kur’anom (hljeba mi, Kur'ana mi), sa džamijom (džamije mi), sa djetetom (rođenog mi djeteta ili djece mi), sa nekim od Allahovih stvorenja itd. To je jedna vrsta širka, a većina ljudi pada u nju, to je šejtanska zamka koju treba eliminisati. Onaj ko se kune i zaklinje treba da to čini samo sa Alahovim imenom, (tako mi Allaha, ili kunem se Allahom) tako nas uči Poslanik a.s. kada je rekao; Ako se kuneš onda se kuni samo Allahom ili šuti. Koliko je opasno proklinjanje muslimana ili pak hajvana najbolje će nam ilustrirati i hadisi koje bilježi imam Muslim r.h.m., a u kojima se jasno uočava da nemamo pravo koristiti se onim što smo prokleli.

عَنْ عِمْرَانَ بْنِ حُصَيْنٍ قَالَ  بَيْنَمَا رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فِي بَعْضِ أَسْفَارِهِ وَامْرَأَةٌ مِنْ الْأَنْصَارِ عَلَى نَاقَةٍ فَضَجِرَتْ فَلَعَنَتْهَا فَسَمِعَ ذَلِكَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ فَقَالَ خُذُوا مَا عَلَيْهَا وَدَعُوهَا فَإِنَّهَا مَلْعُونَةٌ  قَالَ عِمْرَانُ فَكَأَنِّي أَرَاهَا الْآنَ تَمْشِي فِي النَّاسِ مَا يَعْرِضُ لَهَا أَحَدٌ.

'Imran b. Husajn, r.a., kazuje: „Dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na jednom od svojih putovanja, deva jedne ensarijke se bila uzjogunila, pa je ona prokle. Kada to ču Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: „Skinite opremu s ove deve i pustite je, jer je ona prokleta!“ 'Imran, ashab koji prenosi ovaj hadis, prisjećajući se tog događaja, kaže: „Kao da sada gledam u tu devu kako slobodno luta međ' svijetom, a niko od ljudi je ne želi uhvatiti!“ (Muslim)
Imam el-Nevevi r.h.m., kaže: "Ova žena je kažnjena zbog svojeg proklinjanja, time da tu "prokletu" devu pusti na slobodu, i da s njom više ne polazi na put, a što se tiče njenog prodavanja ili klanja ili jahanja, samo ne u društvu s Poslanikom s.a.v.s., kao i sve ostale radnje – sve to spada u osnov dozvoljenosti, jer šeri'at zabranjuje samo putovanje s njome za razliku od ostalih radnji."
(Šerhul-Nevevi 'alel-Muslim

U dva spomenuta slučaja radi se o devi, ali analogno tome, sve što prokunemo ne bi trebali koristiti. U našim uvjetima to može biti i automobil, kojeg usljed kvara, obično čovjek prokune, pa ukoliko to učini – ima li ga pravo više koristiti?! Otuda je, vrlo bitan oprez i svjesnost za očuvanje našeg jezika od te vrste angažmana!

 

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ قَالَ  قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ لَيْسَ الْمُؤْمِنُ بِالطَّعَّانِ وَلَا اللَّعَّانِ وَلَا الْفَاحِشِ وَلَا الْبَذِيءِ. قَالَ أَبُو عِيسَى هَذَا حَدِيثٌ حَسَنٌ غَرِيبٌ.

Abdullah b. Mes'ud r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: "Nije vjernik onaj koji potvara ljude (ta'an), niti onaj koji ih proklinje (lea'an), niti onaj ko je bezobraznog jezika (el-fahiš el-bezi')!" (Musned, Ahmed b. Hanbel)

عَنْ أُمِّ الدَّرْدَاءِ قَالَتْ سَمِعْتُ أَبَا الدَّرْدَاءِ يَقُولُ  قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ إِنَّ الْعَبْدَ إِذَا لَعَنَ شَيْئًا صَعِدَتْ اللَّعْنَةُ إِلَى السَّمَاءِ فَتُغْلَقُ أَبْوَابُ السَّمَاءِ دُونَهَا ثُمَّ تَهْبِطُ إِلَى الْأَرْضِ فَتُغْلَقُ أَبْوَابُهَا دُونَهَا ثُمَّ تَأْخُذُ يَمِينًا وَشِمَالًا فَإِذَا لَمْ تَجِدْ مَسَاغًا رَجَعَتْ إِلَى الَّذِي لُعِنَ فَإِنْ كَانَ لِذَلِكَ أَهْلًا وَإِلَّا رَجَعَتْ إِلَى قَائِلِهَا.

Ebul-Derda' r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Kada čovjek prokune nešto – to prokletstvo se penje do nebesa ali mu se nebeska vrata zatvaraju. Nakon toga se to prokletstvo spušta na zemlju ali mu se i zemaljska vrata zatvaraju. Zatim prokletstvo ide desno i lijevo ali ne može naći prolaza sebi. Poslije toga prokletstvo ide prema onome ko je proklet ako je toga zaslužan, a ako ne bude toga zaslužan - prokletstvo se vraća onome ko ga je izrekao!" (Hasen, Sunen Ebu Davud)

Se'id b. Zejd r.a., prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: "Najgora kamata je oholost i uzdizanje nad čašću i pravom jednog muslimana!" (Sahih, Sunen Ebu Davud)

Draga braćo! Ma u nas ljudi koji u huji i bijesu proklinju svoje ukućane, a naročito svoju djecu. Dužnost je svakome ko je to činio da požuri sa pokajanjem Allahu, subhanehu ve te’ala, i da vodi računa o svom jeziku ne vrijeđajući svoju djecu. Propisuje mu se da moli Allaha, subhanehu ve te’ala, za svoju djecu i da Ga moli da ih uputi na Pravi put i učini dobrim. Suprug treba savjetovati i upozoravati svoju suprugu na opasnost proklinjanja i vrijeđanja djece i drugih. Ono što treba napomenuti a vjerovatno da mnogi proklinjači to neznaju, da meleki aminaju na njegove dove, pa govore amin i tebi, a u drugom rivajet se spominja da kažu amin i tebi duplo. Ako želiš nešto promjenuti i nekome dovu uputiti onda to čini pozitivno, jer se vraća i tebe jednom ili dva puta. Ako budeš molio da ga Allaha uputi bit ćeš i ti sam upućen a i taj insan će se promijeniti pa će Allahovim emerom biti bolji.

Dova     

      Gospodaru, poštedi nas od zla jezika drugih ljudi, i da njih poštedi od zla jezika našeg; molimo Ga da nas učini samokritičarnim prije nego li nam dozvoli da budemo kritičari; molimo Ga da nam pomogne da prvo svoju avliju počistimo, pa da potom prijeđemo na čišćenje tuđih avlija. Amin!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Molim Allaha da bude od koristi, i da nam podari da slijedimo Poslanika ,a,s, da nam on bude uzor, da slijedimo njegov put, amin ja rabel alemin.

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Imam Sedin Agić, o proklinjanju,imam Sead Jasavić,pogubno je proklinjati muslimana, fetva, Šejh Ibni Baz

Nijaz SALKIĆ


Stariji postovi

GORNJA PUHARSKA
<< 05/2012 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031



http://www.abdullahovaavlija.net/bforum/




ponekad navratim
Dzemat Slovenj Gradec
Rodna gruda
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik

GORNJA PUHARSKA – PRIJEDOR

Gornja Puharska je naselje sa oko 150 lijepih kuća sa crvenim krovovima, smještena je sa obe strane rijeke Puharske, a pripada mjesnoj zajednici Veliko Palančište. Gornji dio rijeke je Jelovac i Puharine, a donji dio rijeke je Donja Puharska. Gornja Puharska graniči sa Donjom Puharskom, Čejrecima, Crnom dolinom, Urijama i Velikim Palančištem. Interesantno je da je Veliko Palančište daleko manje naselje po veličini od Gornje Puharske, a izabrali su ga za mjesnu zajednicu. Gornja Puharska je podijeljena na mahale: Delkići, Pehlići, Kurtovići, Ljubičići, Zenkići, Ešići, Sekizovac, Jordani i Brezići.
Za vrijeme rata 1942 – 44. godine džamija u Gornjoj Puharskoj nije zapaljena, iako je bila od drveta, a kuće po Puharskoj su paljene u više navrata. Tada je nastala uzrečica: „Neka gori sve i daska, ostaće Puharska“ i ostala je. To je bila druga Puharska, a prva je bila dio Crne Doline, jedan dio Jelovca i Puharine, od koje je i dobila ime Puharska. Na Puharinama uvijek ima vjetrić, koji lagahno puše. Temelj ondašnje džamije stoji i danas, blizu škole u Crnoj Dolini. Džamija je bila do dolaska Austrougarske. Dolaskom Austrougarske džemat se seli na današnje prostore. Priča se da je jedna od Kurtovića žena dala zemlju i napravila bunar, kojeg je koristila skoro cijela Puharska. Familija Kurtović je tada bila brojna i imućna, bogata.
U tim mahalama su živjele slijedeće familije: Babići, Lepir, Krupić, Redžić, Karabašić, Čirkić, Zenkić, Zelić, Hajdarević, Mustić, Hromadžić, Denić, Rizvić, Pehlić, Kurtović, Kedić, Balić, Blažević, Kočanović, Bejtović, Majković, Ališić, Alibegović, Delkić, Mujkanović, Garibović, Husić, Sušić, Kavazović, Kalender, Deumić, Cerić, Osmančević, Omanović, Berber, Zerić, Drači i Cepić. Ovaj narod se pored toga što je većina bila zaposlena negdje u gradu Prijedoru još dodatno bavila poljoprivredom. Treba istaći da je ovdje zemlja plodna i rodovita i prije svega ravna. Ovdje dobro uspijeva pšenica, kukuruz, grah trkljaš, paprika, paradajz, grašak, sve vrste jabuka i krušaka, kesten i bostan.
Povrće i žitarice ovdje ljudi siju i sade u svojim njivama: Bare, Kojina plećina, Gajevi, Brda, Beglućine, Didove bare, Hasina strana, Kantarevac, Pušinovac, Majden, Rifetova glavica i Rosulje.
Lijep i bogat je bio ovo kraj sve do četničkog divljanja i razaranja svega muslimanskog. U tom divljanju srpsko – crnogorskih divljaka porušene su mnoge naše kuće, pobijeni naši mladići i ljudi, te porušeni vjerski objekti, a najviše džamije.
U tom divljaštvu dojučerašnjih komšija prva je na udaru bila naša džamija u Puharskoj. Od silina detonacije otišle su u zrak i sve kuće naokolo.
Naša džamija u kojoj smo se učili prvim surama je tako nestala i u njoj i sva naša dokumentacija, mushafi, postekije, serdžade i tepisi, a sa ahmedijom našeg efendije četnici su se šprdali nabijajući je prvo na glavu, a poslije šutali nogama i sjedali na nju. U toj našoj džamiji su službovale slijedeće hodže: Handanagić ef. Sabit, Hakija ef. Pezerović, Smajl ef. Šahinović, Ibrahim ef. Bašić, Nijaz ef. Salkić, Bajazid ef., Suad ef. Čaušević, Fadil ef., Sabahudin ef. Ćeman.. Mujezini su bili: Fuad Alibegović, Suad Alibegović, Hasan Zenkić, Husnija Mujkanović i Omer Mujkanović.
Hadžije: Huse Delkić (Car), Omer Mujkanović, Ibrahim Delkić i Rasim Delkić.
Ovo mjesto je bogato vodom, pa skoro svaka kuća ima po jedan bunar. Od ostalih voda treba spomenuti izvor zvani Kantarevac i rijeku Puharsku koja protiče kroz ovo naselje. Što se tiče samog mekteba, ovdje se puno davalo na vjeru i vjersko poučavanje. Zasluge za izgradnju nove džamije treba pripisati vrijednom imamu Hakiji ef. Pezeroviću koji je bio inicijator da se nova džamija napravi i pored nje imamska kuća i štala za kravu. U njegovo vrijeme je bila vjeronauka dobro krenula, a u mekteb se tada nosilo po jedno drvo. I druge džematlije su pomagale vjeronauku baš kao što je to radio Ibro Delkić koji je djecu redovno snabdijevao i častio bombonama.
Rahmetli Mina Karabašić, žena Mehe Karabašića je uoči noći Lejletul-kadra redovno pekla halvu i donosila u džamiju i pred džamiju i častila djecu, omladinu i džematlije. Taj vjerski zar i zanos kako efendije, tako i džematlija i učenika je donio prve hatme u džematu Gornja Puharska. Hatme su održane 1972. godine, a dali su ih slijedeći učenici: Alibegović Fuad, Karabašić Mirsad, Karabašić Mevlida, Delkić Elida, Pezerović Hidajeta, Bejtović Esma, Delkić Erzumana, Mujkanović Suada i Delkić Jasminka. Na hatmama je bio izaslanik iz tadašnjeg Vrhovnog islamskog starješinstva iz Sarajeva i imami Pezerović Hakija ef. i imam iz Donje Puharske efendija Kusuran. Što se tiče adeta (običaja) u to vrijeme su bila u modi sijela, perušanja, komušanja i svadbe koje su znale trajati po 8 dana. Na tim sijelima su se pekle masirače i krompiri, kuhalo i peklo kestenje i pričale priče iz starog vakta, te priče o vukodlacima i vješticama. Nije bilo televizije i mladi su pobožno gledali u starije ljude, slušali i pamtili njhova kazivanja.
Posebno se sjećamo perušanja kod Jusufa Delkića zvanog Juse. Taj čovjek je prvi koji je imao u našem selu farmu goveda. Na kraju predstavljanja Gornje Puharske nije se zgoreg sjetiti i lijepog svijeta i dobrih ljudi koji su nekada tu živjeli i značili nešto.
Starije žene koje smo mi poštovali su bile: Naja Blažević, velika vjernica koja je posebno voljela obilaziti komšiluk, a nije nikoga ogovarala i tračala. Hava Delkić, Kadire Delkić, Hasena Delkić, zvana Mehinica. Fatime Delkić koju pamtimo po lijepom učenju Kur'ana i njenoj dobroti. Tima Delkić, Ademova, Munira Majković, poznata po šalama i veseloj naravi. Šuhra Cepić je pomagala pri gasuljenju umrlih žena i namještanju želuca.
Hilmo Kurtović je bio vrstan harmonikaš. Familija Hajdarević se poslije drugog svjetskog rata doselila iz Nikšića, Crne Gore (Sandžaka), odakle se spasila od četničkog noža, a svi smo ih poznavali kao Crnogorce. Bila je to jako dobra i prijatna familija. Dosta ih je pobila četnička ruka u toku zadnje agresije na Prijedor.
Jasim Delkić je imao cikular za rezanje japije. Karlo Pijak je imao prvi traktor „Englezer“. Ešef Alibegović je imao svoju kovačnicu u kojoj je pravio peći bubnjarice, dolafe za prženje kahve, potkivao je konje, klepo kose i sikire itd. Adem Ališić je bio brico, a Šerif Delkić je imao prvi kamion i mljeo žito u mlinu. Adem Delkić je bio veoma strog i pobožan čovjek. Međutim, njegova strogost mu nije smetala da pomogne svakome, kome god je trebala kakva pomoć vrlo rado ju je pružao.

Husnija Mujkanović je bio dugogodišnji blagajnik u džamijskom odboru. On je bio jako plemenit i čestiti čovjek, nikome nije zla mislio, a na svom jedinom biciklu u životu je penziju zaradio u prijedorskoj tvornici papira „Celpak“. Mutevelija Huse Delkić, zvani Car je bio tih i dobar čovjek sa kojim si mogao dosta toga progovoriti i savjeta dobiti. Safija, ćerka Naje Blažević, i Hajra Majković su najpoznatije žene po učenju Mevluda. Mujo Delkić je bio poznat po tome što je imao brojnu familiju. Bego Balić je bio tih i miroljubiv čovjek, isto kao i njegova žena Ifa. U njihovoj kući se sakupljala omladina i djeca, jer je u njihovom društvu bilo prijatno. Svoju djecu su lijepo odgojili. Hase Delkić je bio poznat po uzrečici: „Junaci moji“. Emina Cepić, zvana Emka, je bila jedna od najpobožnijih žena u svom vremenu. Ostala je udovica u svojoj 26. godini sa šestoro djece. U svom džematu i komšiluku je bila cijenjena i poštovana, kako od starijih tako i od mlađih ljudi. Njena glavna preokupacija je bila da ostane dobra vjernica.
Mevla Delkić, zvana Hasinica, je salijevala strahe i odbrojavala uroke i pravila ljekovite mehleme, namještala želudac kad se insan struni. Bila je to dobra komšinica i svi su je poštovali. Pošto nisu imali djece usvojili su Kedić Sadika, zvanog Huću i Hamidu, današnju suprugu Derviša Delkića.
Prije agresije na BiH, 1992. godine, Gornja Puharska je imala četvorogodišnju osnovnu školu, dvije trgovine, svoj vodovod, asfalt, puno bunara i mlin kod Mehe Cara. Mnogo toga i danas imamo, samo ljudi nema. Oni nekada u godini dana i dođu, vide, popričaju, poprave i zamijene što treba zamijeniti i popraviti, prozrače kuće i odu nazad. Nažalost mnogi se nemaju kud vratiti niti doći, jer su pobijeni. Nikada Gornja Puharska neće biti kao ona prije agresije, sa životom i veseljem, ali nama valja dalje živjeti, graditi, popravljati i svoje čuvati.
Evo džamija i imamski stan su nikli, čini mi se ljepši nego ikada što su bili. Zato glavu gore Bošnjače, Gornja Puharska je lijepa i pravo mjesto za moje i tvoje dijete, za naše potomke, za naše danas i za naše sutra.

Za dio informacija se zahvaljujem Suadi Veletanlić – Mujkanović iz Gornje Puharske.

iz knjige Nijaza Salkića, "Bobak po bobak, bosanski đerdan, objavljene 2009. godine.

eglena i muhabet


KONTAKT-SARADNJA:

gpuharcanka@gmail.com


Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.













OJ PRIJEDORE PUN SI MI BEHARA

Jesen je uveliko zavladala krajolikom kroz koji smo ulazili u Prijedor,a novembar je ulazio u svoju završnicu. Žao mi je što je pao mrak kada smo ulazili u čaršiju. Moje odredište je bila Gornja Puharska. E, sjećam se ko' danas je bilo, ja na biciklu prolazim pored džamije u G.Puharskoj sa desne strane je seoski bunar i džamija, na raskrsnici gledam na desno ide li kakvo vozilo iz pravca Crne Doline,pa onda projurim pored kuća Kurtovića, Delkića i sa jedne i sa druge strane, kuće naših i kuće Pemaca.

Spuštam se niz strminu prema kafani "Željo", desno pored trafoa put u Čejreke, Bože koliko li sam puta prošao tim putem. Idem pored "Želje", blaga krivina, a na lijevoj strani Suljanovića mezarluci i već je tu nova raskrsnica za Tešanjić, a naprijed je Donja Puharska. Slijede nove kuće u novom naselju i sa lijeve i sa desne strane i skoro popunjeni mezarluci u D.Puharskoj. Nišani novi i stari, male i velike ploče , mermer i kamen, Bože i na mezarlucima se vidi klasna razlika, bogatstvo i siromaštvo.

Odjednom se ukaza Puharska džamija, lijepa kakva samo može biti džamija, a munara se propela u nebo kao da se hvali da ima dvije kao biser bijele šerefe. Preko puta džamije vidim Rasim ef. Ćemana, imama iz Donje Puharske, nakrivio ahmediju u desnu stranu, krenuo je na podne, Bože, kako mu se bijeli ahmedija i imamski ponos mu sjaji na licu. Djeca ulaze u džamiju sa Kur'anima zamotanim u bijele ručnike, jer oni će poslije namaza učiti Kur'an i pripremati se za nove hatme.

Malo niže ispred kuće poselami me mala Jasmina, unuka od dobrog starog imama ili hodže Kusurana, kako ga je narod volio zvati. Mala je prava krasotica, drži loptu u ruci i maše mi. Što se tiče njezinog dida hodže Kusurana, on je bio legenda u svoje vrijeme. Službovao je u džemaatu Donja Puharska i kao imam je redovno obilazio svoj džemaat. Tako kada bi hodao po džemaatu volio je upitati "kome ti pripadaš", misleći kojem džemaatu, jer se D.Puharska graničila sa G.Puharskom, Čejrecima i Gradskom džamijom. Kada bi čovjek rekao naprimjer da on pripada G.Puharskoj, on bi odgovorio "nema veze, ti si moj džemaatlija", uzevši mu podatke i učlanivši ga kod sebe. Priča ko priča,da li je to bilo baš tako Allah dž. š. najbolje zna, a narod ko' narod, priča i usta mu ne možeš začepiti.

Vozim se biciklom sam kroz D .Puharsku i već prolazim pored "Komunalnog", odatle se put odvaja prema Čejrecima. Još samo podvožnjak i eto katoličke crkve na lijevoj, a Auto-moto društva na desnoj strani. Što je danas narod navalio da polaže vozački ispit, kao da nisu imali prije vremena ili ne mogu ostaviti za sutra taj posao. Morao sam u Patriji kupiti karnišle za dnevnu sobu, pa sam biciklo ostavio ispred slastičarnice koju drže Albanci, tu mi je nekako biciklo najsigurnije.

Ulazim u Patriju, a jedan did stao ispred pokretnih stepenica i nikako da zakorači. A narod ko narod razgleda robu, neko kupi, a drugi pita za cijenu i ode da traži jeftinije. Nisam ni ja kupio karnišle, jer su mi se učinile malo preskupe.

Nema veze, pogledaću kod gradske džamije ima jedna robna kuća u kojoj ima i karnišli, a i zavjesa, možda ću imati sreće.
Idem čaršijom pješice, narod se rasipa sa pijace nije ni čudo, petak je već ušao u svoje drugo poluvrijeme. Vidim puno ljudi iz Čarakova, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Bišćana, a ugledah i svoga dobrog ahbaba Hamid ef. Softića iz Kozarca i Hasan ef. Bešliju iz Bosanskog Novog, te Sulejman ef. Dizdarevića iz Čarakova.

Vjerovatno su došli poslom u Odbor islamske zajednice Prijedor (vakuf). Susret nije mogao proći bez kahve u slastičarni "Sarajevo" i najboljih prijedorskih ćevapa u ćevabdžinici na "Irezi".
Sa kolegama sam se rastao poslije dugog eglena ispred džamije u koju sam dugo gledao i razmišljao kako ćemo ako Bog da uskoro početi sa izgradnjom nove i veće džamije u Prijedoru, a mislim da će to biti islamski centar. Svi znamo da je Prijedor centar potkozarskih muslimana i zaslužuje to. Na tržnici kod pošte kupih neke nužne namirnice, stavih na prtljažnik svoga bicikla i krenuh preko Tesanjića, pored kasarne i rasadnika u G.Puharsku.

E Bože moj , trgnuo sam se kao iza sna. Šta ti je bolan, nema više džamije u Gornjoj niti u Donjoj Puharskoj, zjape ruševine i zgarišta, nema džamija u cijelom Prijedoru, a bome ni na brdu se ne čuju ezani , a ni u Zagradu, Čarakovu, Zecovima, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima i Čejrecima. Nema više mojih dobrih kolega imama: Rasim ef, Sulejman ef. i Hamid ef. nema ih više, ubiše ih zlotvori, kao i mnoge druge poznate i nepoznate Prijedorčane.
Jedan grad pored građevina čine i ljudi.

Nadam se da će naš narod naseliti ponovno vjekovna ognjišta i znati ponovno označiti ono što mu je vijekovima pripadalo. Naše oznake su džamije, mejtefi, škole, fakulteti, mezarja, veselo čavrljanje male djece po tijesnim sokacima, ašikluci momaka i cura po prijedorskoj čaršiji. Dragi moj Allahu, daj da ponovno odjekuju pjesme: "Kolika je u Prijedoru čaršija"... Pokraj Sane procvjetala polja... Oj Prijedore pun si mi sevdaha..!

(Iz knjige „Bobak po bobak, bosanski đerdan“ , autora Nijaza Salkića)

odakle nas zijaretite





MOJI FAVORITI
FC Bayern Munchen
VRAŽIĆANI CIJELOG SVIJETA
RODNA GRUDA
BUJRUM NA VELAGICE KOD AMIRA
U urbanoj sahari života
Sve što smo sanjali, nestalo je kao dim.
Moje liječenje ljekovitim travama i još...
Ovo kino snova zovu fantazijom.
Dnevnik jedne djevojke :)
LJubav u ime Allaha!
Moj centar svijeta
Ograničena vremenom
F.K.Zeljeznicar
Bosnian nasheeds
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Govor srca
MiRiS iZguBLjEnoG sVijEta !!
Mejja-Su
Story about love.
HARY_19=BAYERN MUNCHEN
~Zovem se sjecanje ~
8 najbizarnijih modifikacija tijela
Official In Memoriam Toše Proeski Blog
♥ZuBoTeHnIčArI♥
mcstuts
qαяƒιєℓ∂ мαηια '
Garfield Mania ♥
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
BLOG IBRAHIMA SPAHIĆA
Chelsea fanovi
Poznate omiljene moje ličnosti :D
NeoBux:Da li je Internet Zarada prevara ili ne ?!
***Sve Za The Sims 2i3***
And so the lion feel in love with the lamb
What's new Scooby Doo!?
praznina
Cristiano Ronaldo®
Ljubaw i ja.....Nikada.......Nikada!!!
Najbrze Nogometne Vijesti- - -
rock angel
Izlazece Sunce
_P.a.o.l.a_14._
pravastvar
CHELSEA FC THE BEST!!!!!
Formula 1
` i soy RebeLde :)
Srednja Škola | Brijesnica Velika | Dobrodošli !
sport svijet
Footballcentar
više...

BROJAČ POSJETA
256449

Powered by Blogger.ba