GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

20.07.2018.

MIMBERA - HADŽ U BOŠNJAKA


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلًا 
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 07. zu-l-ka'de 1439. ili 20. juli 2018. godine. Ovo je 44. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, , Poštenje', a današnja je, ,Hadž u Bošnjaka.'
 Životno vrijeme u muslimana je podijeljeno je na 5 pregrada u kojima je smješteno 5 namaza, da bi musliman svjestan bio i vrijeme pravilno koristio.
I životni vijek ima svoje vremenske pregrade u kojima se musliman nađe i snađe; treba na vrijeme Šehadet/svjedočenje vjere uznati i priznati, namaze od malih nogu klanjati, post na vrijeme postiti, zekat kad je ptrebno izdvojiti i hadž, kao kruna obrednog života vjernika izvršiti. Živeći pripaziti da nam od dana, mjeseci i godina na kraju ne ostanu samo brojevi koji su se nizali pa uzalud potrošili.
Definicija hadža
 Hadž je peta temeljna istinaa islama, obaveza kojim smo zaduženi jednom u životu. U suri El-Bekare u 183. i 189. ajetu se naređuje hadž: ,Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!' Na drugom mjestu se kaže: ,Izvršavati hadž dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.' (Ali Imran, 97) Što je čovjek mlađi i zdraviji to je lakše i iznijeti hadž.
 Muhammed, a.s, glede pravovremenog odlaska na hadž kaže: ,Ko namjerava izvršiti dužnost hadža (a ima mogućnost da to učini) neka požuri (dok se nije pojavio razlog koji će ga spriječiti).'
Naučimo hadžske termine
Ihram, je obredna odjeća koja sastoji od dva komada bijelog platna. Određena je i propisana takva, da pred Svemogućim jednostavnošću i bojom iz­jednači sve vjernike.
Tavaf, (arapski:طَوَافٌ) je kruženje, odnosno obilaženja oko Kabe. Tokom hadždža, muslimani obilaze oko Kabe sedam puta i to u smjeru obrnutom od smjera kretanja kazaljke na satu. Vjernici sa abdestom zanijete tavaf obavljaju kruženjem oko Kabe, unutar Mesdžidul-harama. Sedam obilazaka oko Kabe predstavlja jedan tavaf. Početni krug oko Kabe počinje od Crnog kamena, na uglu Kabe koji je u pravcu Safe. Osim Crnog kamena, Kaba ima još tri ugla: irački, šamski i jemenski ćošak. Poželjno je da se pri tavafu dodirne Crni kamen iako to nije i nužno.
 Za muškarce se preporučuje da prva tri obilaska oko Kabe obave užurbanijim a preostala četiri lagahnijim tempom. Nakon obavljenih 7 obilazaka, odlazi se do Mekami Ibrahima gdje se nalaze tragovi stopala poslanika Ibrahima a.s. i prouči se 125. ajet sure El-Bekare a zatim se klanjaju 2 rekata.
 Muslimanima koji obavljaju hadždž se savjetuju da dvaput učine tavaf, jednom kao obavezni i sastavni dio hadždža i drugi put prije napuštanja Mekke.
Postoje 4 vrste tavafa a to su:
Tavafu-l-kudum (Ṭawāf al-Qudūm) je počasni tavaf. Obavlja se pri dolasku u Mekku i predstavlja sunnet.
Tavafu zijjaret (Ṭawāf az-Zīyārah) je tavaf koji se obavlja u danima Kurban Bajrama i predstavlja jedan od farzova hadždža, tj. ako se ne obavi hadždž nije potpun i ispravan.
Ṭavafu sadr - oprosni tavaf. Obavlja se, kako mu i naziv govori, pri odlasku iz Mekke. Dobrovoljni tavaf (Ṭawāf aṭ-Ṭaḥīyah) - Obavlja se svaki put pri ulasku u Mesdžidul-haram i predstavlja mustehab.
Saffa i Merva, jesu dva stje­novita brežuljka koji se nalaze u neposrednoj bli­zini Kabe. U Kur'anu je objavljeno: ,,Zaista su, Safa i Merva, Allahovi znakovi i ko hodočasti Kabu, ili Umru učini, neće pogri­ješiti ako ih (Safu i Mervu) ophodi. Ko u savršenom obliku učini dobro, Allah sigurno nagrađuje i zna." (El-Bekare, 158)  Ubrzano hodanje između Safe i Merve podsjeća hadžiju na Hadžeru, majku Ismaila a. s., i njeno trčanje za vodom da napoji svog žednog sina, dok je Allah nije naveo na Zemzem i dao da provre njegov izvor.
 Svaki hadžija na obredu treba se prisjetiti Hadžere i njene molbe upućene Bogu dž. š. i to da je njena molba primljena, pa da vidi gdje je on u svojim grijesima, da se tu pokaje i oblikuje svoju molbu, pa da za­moli Allaha da mu je primi i zatraži pomoć da savlada svoje životne po­teškoće.
 Arefat je stajanje u istoimenoj dolini, 22 km jugoistočno od El-Mesdžidi-l-Harama, ima površinu od 10,4 km2. Stajanje na Arefatu je na­slijeđeni obred od Ibrahima a.s. Naime, kada je melek Džebrail podučavao Ibrahima a. s. o hadžskim obredima, Ibrahim je odgovorio: ,,Areftu, areftu", što znači: saznao sam, upoznao sam, pa je od ove riječi i samo mjesto prozvano Arefatom. Tu je i Brdo Milosti na Arefatu (Džebelu-r-rahme) Na ovom mjestu se skupe sve hadžije, i to devetog zulhidžeta. Tu klanjaju podne i ikindiju sastavljeno i skraćeno provodeći čitav dan u dovama i zikru.
Bacanje kamenčića, obred bacanja kamenčića na Mini, potječe iz doba Ibrahima i Ismaila a. s. i pred­stavlja simbolično kamenovanje šejtana, koji je pokušao da zavede Ibrahima i sina mu Ismaila i nagovori ih na neposlušnost Allahu. Ta simbolika kamenovanja tre­ba da podstakne hadžiju u njegovoj odluč­nosti i kategoričnosti da ne odgovara na šejtanske pozivive, i da bacanjem kamen­čića da tu odbaci sve što je nemoralno i neislamsko.
 Kurban, i obred klanja na hodočašću vezan je za poznati slučaj Ibrahima a. s. kada ga je Allah stavio na iskušenje i naredio mu da zakolje svoga sina Ismaila a. s. kao žrtvu. Allah dž š. je zamijenio žrtvu i time se smilovao ljudskom rodu.
Ikrar dova- svjedočenje riječima i djelima
 Riječ ikrar u arapskom jeziku znači pristanak, potvrđivanje ili svjedočenje, a Kelime i šehadet su prve riječi svjedočenja vjere, Ikrar dova je potvrda tog svedočenja djelom i praksom. Cilj upućivanja dove za hadžije je da im put na hadž bude siguran, a nagrada njegova onakva kakva je obećana, džennet, te da sretno odu i vrate se kući.
Ikrar dova je svečanost na kojoj se obznanjuje da musliman hoće da bude drukčiji, hoće da bude hadžija. Na Ikrar dovi hadžija traži halala od svih i ora izmiriti sve eventualne dugove prema ljudima.
Kako su naši preci išli na hadž
 Prvi odlazak na hadž iz Bosne zabilježen je 1557. godine. Kazuju da je prvi hadžija  bio neki Sarač  Mehmed iz Šejh Ferrahove mahale u Sarajevu. Drugi najstariji zabilježeni hadžija je Hadži Jusuf Livnjak, on je hadž obavio 58 godina nakon spomenutog Sarač Mehmeda. Bio je prvi koji je iza sebe ostavio pisani trag. Na hadž je pošao 20.06.1615., a vratio se 01.07.1616. godine. Proveo je u putu i na hadžu 375 dana a prešao je 8574 km.
 Interesantno je saznati koliko je tadašnji hadžija trebao novca da bi otišao u Mekku i Medinu i nazad. Prema sumama  koje se navode, hadžije su trošile za potrebe hadža između 3000 i 5000 akči. Cijena osrednje kuće u Sarajevu iznosila je 4000 akči dok je cijena krupne stoke bila 130 a sitne 20-30 akči. 
 Prevedeno u  tržišne cijene hadž je dakle, stajao između 23 do 28 grla krupne ili 100 odnosno 166 grla sitne stoke, ovisno od njihove cijene, ili cijene jedne osrednje kuće u Sarajevu.
 Što se tiče vremenskog perioda koji je bio potreban da se ode na hadž i nazad u Bosnu, s pauzama bilo potrebno između tri mjeseca i godine dana. Kad se uzme u obzir vrijeme odsustvovanja od kuće, sva iskušenja i opasnosti koje su vrebale na putu, jasno je da je hodočašće bilo ogromni poduhvat koji su uspješno obavljali samo malobrojni sretnici.
Prijevozna sredstva:
Konj (Duvno - Sarajevo - Istanbul)
Lađa (Istanbul - Rodos - Aleksandrija),
Konj ili kamila (Aleksandrija -Rešid)
Lađa (feluka) (Rešid - Kairo)
Konj ili kamila (Kairo - Suec),
Lađa (Suec - Janbu),
Konj ili kamila (Janbu - Medina - EL Džuhva),
Lađa (El Džuhva - Džida),
Konj ili Kamila (Džida - Meka - Medina -Kairo, Aleksandrija),
Lađa (Aleksandija - Rodos - Solun),
Konj (Solun - Skopje - Sarajevo - Duvno)
Za vrijeme putovanja hadži Jusuf je prenoćio u 119 različitih konaka.
Put na hadž u vrijeme Austrougarske
„Sarajevski list“ koji je izlazio 1881 godine. bilježi da je iz BiH otputovalo 25 hadžija i svi su bili iz Visokog. Nakon dvije godine pauze, kada nije zabilježen niti jedan odlazak na hadž, 1884. na hadž odlaze 54 osobe. U to vrijeme hadžije su na hadž odlazile preko Metkovića, odakle bi se sa lađom prebacili do Trsta. U Trstu bi se ukrcavali na brod kojim bi se prebacili do Aleksandrije i dalje do Džide u Saudijskoj Arabiji. Važno je napomenuti da je Sueski kanal otvoren 1869. pa su brodovi mogli direktno ići za Saudijsku Arabiju.„Sarajevski list“ bilježi i da je 1893. godine veća grupa hadžija do Trsta putovala zasebnim vozom Bosanske željeznice, te da je iste godine jedna grupa hadžija otputovala kopnenim putem preko Bugarske i Turske, a i to da je 1903., 11 hadžija otputovalo na hadž preko Bosanskog Broda, Beograda i Istanbula. Iz godine u godinu sve do 1908. godine Bošnjaci odlaze put Meke, a onda dolazi do zastoja u odlascima na hadž. Tih godina svijetom se širila epidemija kolere, i cijeli svijet je izgledao kao bure baruta koje je svakoga trenutka trebalo da eksplodira u svjetski rat, a koji će označiti i propast Austrougarske monarhije, i naznačiti dolazak nove, za Bošnjake još gore uprave: Kraljevine Jugoslavije.   
 Za vrijeme Austrougarske se kretalo na hadž 2. ili 3. dan ramazanskog bajrama a vraćalo se 30 do 60 dana poslije obavljenog hadža. Na putu se provodilo od 100 do 160 dana. Dužina puta je iznosila 7608 km. 
Prijevozna sredstva:
Konj ili voz (Sarajevo - Metković)
Brod (Metković - Trst),
Brod (Trst - Aleksandrija)
Konj ili kamila (Kairo - Suec),
Brod (Suec - Džida)
Konj ili Kamila (Džida - Mekka - Medina - Mekka),
Brod (Džida – Suec)
Konj ili kamila (Suec – Aleksandrija)
Brod (Aleksandrija - Trst) Brod  - (Trst - Metković),
Konj ili voz (Metković - Sarajevo )
Put na hadž u vrijeme Kraljevine SHS
 Posebno je interesantan podatak da je 1926. na hadžu bilo 96312 hadžija iz cijeloga svijeta, da bi 1939. na hadž stiglo samo 9024 hodočasnika. Prema dostupnim podacima, između dva rata hadž je obavilo manje od 50 hadžija iz Bosne i Hercegovine. Drugi svjetski rat je uzrokovao potpun prekid odlazaka na hadž kako iz Bosne tako gotovo iz cijeloga svijeta.Od 1945. godine do 1948. nije zabilježen niti jedan odlazak na hadž iz ovih krajeva. Godine 1949. tadašnji reis-l-ulema Ibrahim ef. Fejić sa svoja 4 saradnika odlazi na hadž.
Ovaj prvi zvaničini poslijeratni odlazak na hadž predstavlja prekretnicu, pa je od 1949. do 1960. godine, hadž obavilo oko 180 Bošnjaka, s tim što su do 1954. godine hadžije na hadž odlazile individualno a od 1954. godine počinju organizirani odlasci na hadž. Te 1954. godine na hadž je otišlo ukupno 11 hadžija.
 Od 1966. godine dolazi do značajnog povećanja broja hadžija sa ovih prostora. Tih godina organizaciju hadža je vodila Beogradska turistička agencija „Putnik“ uz nadzor IZ-a. Zbog čestih ratova na Bliskome istoku, ruta kojom se putovalo je morala biti nešto duža. Rahmetli Hadži Šaban Koldžo je tih godina kao uposlenik Agencije „Putnik“ 4 puta obavio hadž. Prema njegovim riječima autobusi su polazili iz Sarajeva i ruta je dalje išla preko: Orašja, Beograda, Niša, Sofije, Edrena (Turska), Istanbula, Eski Šehera, Konje, Adane, pa dalje kroz Siriju i Irak, preko Mosula, Bagdada, Basre, Kuvajta, Rijada, Taifa do MEKKE. Tadašnji autobusi nisu imali klima uređaje, ali su zato sva nabrojena mjesta prema riječima hadži Šabana ujedno bili i konaci. Na putu se provelo 54 dana. Od 1969. na hadž se počelo ići i avionom. Polazni aerodrom je bio Beograd, a letjelo se avionima „Karavela“ kompanije „JAT“.
Na hadž se išlo novcem razmijenjenim kod brice
Latif Hodžić iz Kiseljaka je kazivao da je prije odlaska na hadž išao je do brice i mijenjao novac s njim, jer se smatralo da je novac zarađen od brijanja i šišanja najbolji. Novac brice smatrao se halal i hair parom, pa su te pare korištene za obavljanje ove svete dužnosti.
Dova
 Allahu, molimo Te da budeš na pomoći onima koji su nijet učinili da obave Hadž. Smiluj im se i daj da se zdravi kućama vrate. Allahu, oprosti im grijehe, a povećaj njihov iman! Nagradi ih, Allahu, za uloženi trud i žrtvovanje svog imetka, da bi Ti se odužili i izvršili Tvoju zapovjed farz.
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir,Mirsad Mahmutović,,,Od Bosne do Arabije'.

Nijaz Salkić

13.07.2018.

MIMBERA - POŠTENJE


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَعِبَادُ الرَّحْمَٰنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْنًا وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَامًا
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 29. ševval 1439. ili 13. juli 2018. godine. Ovo je 43. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Musliman i vedrina', a današnja je, ,Poštenje.'
 Kaže Uzvišeni Allah: ,,A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!", (El-Furkan,63).
 Poštenje i poštivanje ugovora i čuvanje emaneta su osobine vjernika.To je biljeg koji krasi vjernika kroz cijeli život. Povjerljivost i poštenje je svojstvo koje Allah voli i hvali ga u Kur’anu. Poštenjem se upotpunjava iman, čuva se vjera, podiže čast, povećava ugled i imetak.
 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ,,Istinski vjernik je onaj kojem ljudi mogu povjeriti svoj imetak i život.” (Ibn Madže) Kad u društvu ima emaneta, onda su društvene veze zdrave i jake, i to društvo mora napredovati u svakom pogledu. Na takvo društvo se spušta Allahova milost i berićet.
 Nije teško vidjeti da pohlepa vlada ljudskim dušama. Danas je mjerilo, „koliko imaš“, toliko si poznat, toliko si priznat, i poželjan u kući, za sofrom i u društvu. Ako si bogatijii, ti si onda  lijep, pametan, školovan i sve što tome slijedi.  
 Neuređenost i nered u društvu je izrazito povoljan za neke kategorije ljudi, od one najniže, (običnih lopova) do onih uglađenih, finih i „kulturnih lopova“ u kožnim foteljama itd. Nemoral, raskalašenost odgovara svima a naročito onima koji od toga prave dobrostojeće biznise ili onim bogatijim, koji za paru mogu kupiti sve pa i ljudsko tijelo kakvo mu srce poželi.
 Kada se negdje pojavi, neki pojedinac ko zagovara čast, poštenje, pravednost, moral itd., naravno da će odudarati i smetati onima koji su već duboko uplovili u vode prevare, otimačine i uživanja. Nikako se u njihove živote pune ljubavi za dunjalukom ne uklapa priča o smrti i ahiretu, jer će to pokazati da su oni obični smrtnici koji će vrlo brzo sa zemlje nestati i prašina postati.
 Kako da bogat, uspješan i visoko pozicioniran prizna da je obični rob koji će pred Allaha stati i za svaku riječ i djelo račun polagati?! Kako da uvede u svoj život disciplinu poštivanja ljudi pa makar bili najveća bijeda ovog svijeta i kako da shvati da nije dozvoljeno njihova prava zakidati?! Kako će takvi iz dragog im imetka zekat izdvajati i siromasima ga davati jer su oni za njega „otpad“ ovog svijeta koji treba da samo služi njemu sličnima?!
 U našoj vjeri je nezamislivo napraviti uspjeh na dunjaluku bez motivacije i jake želje da se poštenjem ostvari zacrtani cilj. A garancija za džennet su vrline o koje je spomenuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sljedećem hadisu.
 Od Ubade ibn Samita se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ,,Garantujte mi šestero ja ću vama garantovatii džennet: da ćete govoriti samo istinu, da ćete, kada nešto obećate ispuniti obećanje, da ćete voditi brigu o povjerenim emanetima, da ćete čuvati vaša stidna mjesta, da ćete obarati pogled i da nećete činiti nasilje drugim ljudima.” (Bilježi imam Ahmed)
 Islam nas uči da se na odgovorna mjesta postavljaju sposobni i pošteni ljudi, koji će donijeti korist cijelom društvu, a ne samo sebi i svojoj porodici.
Priča se da je neki čovjek bio veoma siromašan. Živio je sam sa ženom koja je bila pobožna i poštena.Jednom mu ona reče:
– Mi za jelo nemamo više ništa!
Čovjek iziđe tražeći nafaku i opskrbu od Allaha, pa tako idući nađe kesu i u njoj hiljadu dinara. On se jako obradova i ode kući, a kad je njegova žena za to čula reče mu:
– Kada se izgubljena stvar nađe, propis je da se to razglasi kako bi se vlasnik te stvari pronašao.
Siromah ode u harem džamije da razglasi to što je našao, a tamo ču glas čovjeka koji je vikao:
– Neka se javi onaj koji je našao kesu s hiljadu dinara!
Siromah se odmah javi, a onda mu taj čovjek reče:
– Taj novac pripada tebi i uz to još devet hiljada dinara!
Siromah ga upita:
– Da li se ti to izigravaš sa mnom?
Onaj čovjek odgovori:
– Ne, tako mi Allaha! Nego, taj novac mi je dao jedan čovjek iz Iraka i rekao mi da hiljadu dinara stavim u kesu i bacim je u harem, a da onda pitam ko je to našao. Ako mi taj ko je kesu našao dođe, njemu trebam da dam i ostalih devet hiljada, jer je on time dokazao da je povjerljiv i pošten, a takvi treba da jedu i da drugima daju sadaku.
,,Poznat sam po svome poštenju''
 Priča o sebi jedan Indijac, ,ja sam poznat po svome poštenju.' Kaže, moj djed me naučio da je bolje nositi kamenje na glavi nego živjeti nepošteno. Veli, nikada nisam primio mito. Radio sam decenijama u sudu i nudili su mi sve vrste novca i poklona.
Jedna bolnica mi je jednom ponudila cijeli sprat njihove zgrade samo ukoliko riješim spor u njihovu korist. Rekao sam im da to ponude nekome drugom.
Nagrada za poštenje
Jedne noći halifa Omer r.a. izašao je sa nekim svojim drugom u šetnju u jedan mirni kvart grada Medine. …
Prolazeći kraj neke male kuće, čuli su jedan tihi razgovor. Čuli su kako neka žena govori svojoj kćeri:
„Zašto ne pomiješaš malo vode s tim mlijekom što ga prodaješ? Znaš da smo siromašne i da nam treba novac, a mlijeka nema dovoljno.“
„A zar si zaboravila naredbu halife! On je zabranio prodavati mlijeko mješano s vodom“, reće joj kćerka.
„Ali ovdje nema halife, niti ko njegov da vidi šta mi radimo“, odgovori majka.
Na to joj kćerka primjeti:
„Bio ovdje halifa ili ne njegovu naredbu treba da poštuje svaki musliman. Osim toga ako izbjegnemo halifinoj kazni, ne možemo izbjeći Božijoj kazni, jer On sve zna i vidi.“
Zatim halifa Omer priđe lagano svom drugu i upita ga:
„Jesi li čuo onaj razgovor majke i kćeri?“
„Čuo sam“, odgovori mu drug.
„Kakvu nagradu zaslužuje ona djevojka za svoju odanost i poštenje?“ – reče Omer.
„Ona zaslužuje da joj se dade 1000 dirhema nagrade“, reče mu drug.
„Ne, to nije dosta. Ona zaslužuje dostojniju nagradu, ja ću joj ponuditi svoju kuću.“
Ne mogavši shvatiti halifine riječi njegov drug ostade začuđen. Sutradan je, međutim, halifa pozvao svoje sinove, ispričao im šta je sve čuo prošle noći, a zatim nastavio:
„Sinovi moji, ja bih želio da jedan od vas zaprosi ovu djevojku, jer nisam upoznao bolju nevjestu i mladu za vas.“
Jedan od halifinih sinova je odmah prihvatio očev prijedlog i zaprosio siromašnu djevojku. Ona je dala pristanak i postala čestita mlada i uzor nevjesta u halifinoj kući.
 Neko je dobro rekao: ,,Čovjek ima dva načina da posjeduje najveću i najljepšu kuću: prvi je, da poruši sve druge zgrade oko sebe, a drugi je, da gradi veće zgrade od drugih ljudi. Budimo od onih koji će uvijek graditi veće, ljepše i bolje kuće od drugih, a ne od onih koji će rušiti tuđe da bi njihove kuće bile ,,najveće.”
 Zato, nemojmo svoju čast, napredak, uspjeh i veličinu graditi rušeći nečiju čast, da napredujemo na radnom mjestu rušeći druge na njihovim radnim mjestima, da svoj uspjeh gradimosve čineći da drugi ne uspiju, da iza leđa činimo zlo drugome, samo da bi mi uspjeli i izgradili svoju veličinu.
Dova
Bože Dragi, po­mo­zi, da be­na­sti umuk­nu, da mu­dri pro­go­vo­re, da lo­po­vi ustuk­nu, a da po­šte­ni pri­stu­pe. 
Milostivi Allahu, pomozi nam da zavolimo džamiju i naše predvodnike na pravom putu. Daj da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu, ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesiir,Sahihul Buhari.

Nijaz Salkić

05.07.2018.

MIMBERA - MUSLIMAN I VEDRINA


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّهُ لَا يَيْأَسُ مِن رَّوْحِ اللَّهِ إِلَّا الْقَوْمُ الْكَافِرُونَ
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 22. ševval 1439. ili 06. juli 2018. godine. Ovo je 42. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Izgubljenost i vjera', a današnja je, ,Musliman i vedrina.'
Kaže naš Gospodar riječima Jakuba, alejhi-s-selam: ,,I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost''. (Jusuf 87).
 Veselje je kada čovjek živ osvane i na noge ustane. To je najbolja prilika za lijepo raspoloženje. Bogu se treba zahvaliti kada insan može slobodno kahnuti, zijevnuti, koraknuti, pogled u daljinu pružiti, osluhnuti i bez straha se osmjehnuti.
 Čudni su namrgođeni ljudi, i oni škrti pri osmjehu, i oni štedljivi pri pozdravu, i oni koji ljude ne prepoznavaju pri susretu, i oni što su zajedljivi u razgovoru, i oni  koje ne možeš dozvati kad ih hoćeš posjetiti i oni što su škrti pri dočeku.
 Uvijek sam se čudio pojedincu i pitao se, šta ga to sputava da ujutro uživa u cvrkutu ptica, kako to da ne može da sanjari u srkanju prve jutarnje kahve, zašto na ljude kao na jeftinu robu gleda? Posebno me čude oni ,osvjedočeni vjernici' koji se bude neraspoloženi, koji dan provedu u nervozi a u krevet liježu smrknutog lica.
Optimizam u Islamu
 Nije na odmet  spomenuti situacije koja nam se čine teškim i bezizlaznim. Ako upadnemo u ,mrakaču' negative sjetimo se hadisa Božjeg Poslanika: ,,Olakšavajte, a ne otežavajte, obradujte, a ne odbijajte.”
 Znajmo da vjernik nije isto što i nevjernik. Za razliku od vjernika, nevjernik gubi nadu u Božju milost, biva pesimističan i dopušta problemima i brigama da ga zaokupe i okupiraju pa on ne misli ni o čemu drugom, nego o njima. Allah, džellešanuhu obraća nam se u Kur’anu gdje kaže upravo to: ,,I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost”. (Jusuf 87)  Da pojasnimo, ne znači da je pesimist nevjernik, ali znači da je pesimizam jedno od svojstava nevjernika.
 Sjetimo se Musa, alejhisellam kada je došao do mora, s narodom i faraonom iza sebe. Običnom čovjeku bi to bila nepremostiva i bezizlazna situacija. Ali, obratimo pažnju na ono što je odgovorio kad se raširio strah među narodom koji se pobojao da će ih faraon stići: ,,Neće!” – reče on – ,,Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (Šuara, 62)  Musa, alejhisellam nije posumnjao u Allahovu pomoć, čak ni onda kad je pred njim bila prepreka velika kao more, a iza njega narod koji mu ne vjeruje.
 Dakle, nijedan problem nije veći od Allahove milosti, pa zapamtimo, nijedan problem nije samo problem, već se u njegovom mraku krije svijeća koju treba naći i upaliti. Svaka patnja je poput kiše, cilj joj je da nas očisti, a na nama je da li ćemo to prepoznati. Budimo optimistični! Zašto? Zato što smo muslimani!
 Možda i vjernik ne može odoljeti da dnevno ne posluša bar dva tri dnevnika na raznoraznim televizijama ili da pročita vijesti na čudnim portalima i modernim medijima. Možda bi svi trebali više biti okruženi dragim ukućanima i osobama koje zovemo prijateljima i dostovima pa da se mjesto kaharli informacijama opuštamo uz lijepu riječ, kahvu i čaj, a ne da sebi namećemo brige i tuđe probleme koje ne možemo i, počesto, ne trebamo, rješavati.
 Mi često zaboravljamo da nije do nas i nije naše da uređujemo državu, ali jeste naše da uređujemo svoju porodicu koja će, ako je zdrava i vrijedna, biti i jedna zdrava i vrijedna ćelija naše države. Nije do nas ni da se miješamo u živote svojih rođaka i komšija ako im to naše miješanje neće biti od pomoći i od razgalice.
Šta je to lijep ahlak i lijepo ponašanje?
 Od Abdullaha Ibnul-Mubareka rhm., se bilježi da je on pojam ,,lijep ahlak'' definisao riječima: ,,Vedrina lica, činjenje dobra uz ustručavanje od činjenja ezijjeta i zla.” Vedrina lica je, da lice naše, pri susretu sa drugim stvorenjima, bude vedro, čilo i nasmijano, a ne namrgođeno i namršteno i rezervisano.
 Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: ,,Vi nećete moći sve ljude namiriti i zadovoljiti svojim imetkom, ali ih možete namiriti i zadovoljiti svojim vedrim licima i lijepim ponašanjem i ahlakom!''
 Ebu Osman el-Nehdi rhm., kaže: Čuo sam Omer b. el-Hattaba r.a., kako govori: Allahov Poslanik s.a.v.s., je rekao: ,,Kada se dva čovjeka muslimana sretnu i jedan drugoga poselame – Allahu dž.š., je draži onaj koji bude vedrijeg lica spram svoga brata, a kada se rukuju na njih pada stotinu rahmeta i milosti – onome koji je prvi krenuo da se rukuje devedeset a onome što je prihvatio ruku deset rahmeta.”
 Prenosi se da je jedna starica došla kod Poslanika s.a.v.s. i rekla: „O Allahov Poslaniče, dovi za mene da budem u džennetu,“ a Poslanik s.a.v.s. joj je odgovorio: „O majko ta i ta, nijedna starica neće biti u džennetu.“ Nakon toga se starica udaljila plačući, Poslanik s.a.v.s. reče: „Recite joj da neće ući u džennet kao starica, već kao mlada i čista žena.“
Bonton za humor
 Prema mišljenju velikog učenjaka, imama Nevevija, šala „je zabranjena samo onda kada je pretjerana.“ Veoma bitno da razumijemo i prihvatimo razliku između izrugivanja i šale, te između smijanja nekome i ismijavanja sa nekim. 
 Smijanjem se ne smije odstupiti od istine, niti se smiju zbijati šale na nečiji račun, jer i ozbiljnost je također lijepa osobina muslimana. Šala je zanimljiva i smiješna jedino ukoliko svi prisutni uživaju u njoj. Ne treba  se šaliti sa osobom koju srećemo po prvi put. Zapamtimo da islam podstiče na humor sve dok taj isti humor ne počne stvarati mržnju ili bogohuljenje prema bilo kojoj religiji, ili dok ne postane nepotrebno grub i okrutan.
Pozitivnost
 Postoji stvar koja se zove pozitivnost. Tačno je da postoje genetski, odgojni i ambijentalni faktori, ali, ispred ova tri faktora naš Gospodar je stvorio mogućnosti duha, duše i pameti.
 Kada sam bio sedmogodišnjak često sam prisustvovao halkama koje su se isključivo fokusirale na „ne može“ u islamu. Jednog ljetnog dana prilikom ulaska na čas ja i moj stoički učitelj imali smo sljedeći dijalog:
-„Šta je ovo?“ pitao je on, gledajući u moju ruku. Na njoj je bila svjetlucava narukvica.
-„To je narukvica koju mi je majka poklonila“ odgovorio sam nonšalantno.
-„Zar ti nisam rekao da je nošenje nakita haram?“ usiljeno se nasmijao učitelj.
-„Ali to je srebro. Dječaci mogu nositi srebro. Majka mi je to kupila za rođendan.
-„Zar ti nisam rekao da je slavljenje rođendana haram?“ ljutito se brecnuo.
-„Ali nismo radili ništa posebno. Samo smo otišli na ručak u McDonalds.
-„Zar nismo rekli da je i McDonalds haram?!“ rezignirano će učitelj.
Ova anegdota se stvarno desila.
 Odrastajući mnogi muslimani konstantno slušaju riječi „ne“ i „ne može“. Ne možeš to raditi, ne smiješ to jesti, ne možeš to dirati, gledati ili slušati. Sigurno da granice u životu moraju postojati, ali šta se dešava ako potenciramo samo zabranjene stvari? Čuo sam jednom šalu da bi neki mesdžidi trebali na ulazu imati natpis „Zabranjen pristup sretnima“.
 Jedan od načina na koje sam pomagao ovakve slučajeve je bilo i preoblikovanje njihove percepcije islama kao „može“ religije. Sve je zapravo halal osim onoga što je haram. Islam nije samo vjera discipline, restrikcija i odricanja. Moramo pogledati i na „može“ stranu, onu pozitivnu i milost koju nam je Allah darovao. Živjeti islam je put koji mnogo više daje, nego što uzima.
Razmislimo o sljedećim činjenicama:
-Imamo 24 sata dnevno na raspolaganju. Otprilike 25 do 30 minuta nam treba za obavljanje namaza i vezu sa Stvoriteljem. To je 0.017% našeg dana neophodnog za namaz. Ostalo je „naše vrijeme“.
-Imamo dvanaest mjeseci u godini. Samo jedan mjesec Allah traži od nas da se samodisciplinujemo postom i pojačanim ibadetom. Uprkos postu opet možemo jesti i piti poslije sumraka i tako postići fizičke i psihičke koristi. Ostaje nam 92% naše godine da jedemo kad želimo.
-Allah traži od nas da dajemo 2.5% našeg imetka onima koji su u potrebi i onima kojima Allah nije dao onoliko koliko je dao nama. Opet nam ostaje 97.5% našeg bogatstva da radimo s njim šta hoćemo.
-Ako smo fizički i psihički sposobni, Allah nas poziva da samo jednom u životu obavimo hadž i zaradimo oprost. Ne jednom godišnje ili jednom mjesečno, već samo jednom u životu. Ako poživimo 80 godina i obavimo jedan hadž, potrošili smo otprilike 0.00017% našeg života na ovo hodočašće.
-Dozvoljeno nam je jesti i piti sve osim nekoliko stvari poput alkohola, svinjetine ili životinja grabljivica. Ostalih 99.5% hrane i pića slobodno mogu u vaš stomak.
 Postoji simbolična izreka koja kaže da kad ne bi bilo „la“ u „la ilahe illallah“, poslanik salallahu alejhi ve sellem nikada ne bi nekome rekao „ne“.
 Vratimo se pozitivnom mentalitetu. Uvažavajmo blagodati i cijenimo sve ono čime nas je Allah počastio. Približimo se Allahu sa ljubavlju, klanjajmo zato što to želimo, pronađimo radost u životu i radujmo se budućem susretu sa našim Gospodarom.
Dova
 Allahu dragi, učini da naša najbolja djela budu završna djela na dunjaluku, učini da naš najsretniji dan bude, dan susreta s Tobom, i sačuvaj nas patnje u Džehennemu!
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir,Samedin Kadić,Nermina Piragić,Karim Serageldin,

Nijaz Salkić

29.06.2018.

MIMBERA - IZGUBLJENOST I VJERA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
الَّذِينَ آمَنُوا وَلَمْ يَلْبِسُوا إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُولَٰئِكَ لَهُمُ الْأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Zaista sva hvala i zahvala pripada Allahu. Zahvaljujemo mu se, od Njega pomoć i uputu tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših djela i od zla naših duša. Onoga koga Allah uputi doista je upućen, a onoga koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha jednog i jedinog koji nema sudruga. I svjedočimo da je Muhammed njegov rob i Poslanik. Donosimo salavat i selam na našeg Poslanika, na njegovu porodicu, ashabe, tabiine kao i na sve pripadnike njegovog ummeta.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 16. ševval 1439. ili 29. juni 2018. godine. Ovo je 41. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Smiren i postojan', a današnja je, ,Izgubljenost i vjera.'
 Draga braćo, iman nije samo pusti govor i takmičenje u slatkorječivosti jezika, iman je cjelokupnost naših postupaka i djela, iman ima uticaja na naš dunjalučki život. Vjerovati znači Allahu svoju riječ dati a onaj ko svoju riječ održi, Džennetom će nagrađen biti. Iman se prepoznaje na licu i na životu vjernika, pa je vjernik primjeran radnik, dobar službenik i ima najbolje međuljudske odnose.
 Dakle, pokretač svih dobrih djela je naš iman, a djela naša, njihova brojnost i raznovrsnost govore o nivou i kvalitetu našeg imana. Mnogo je onih koji ne vjeruju u Allaha pa pokušavaju potrebe svoje duše nekim drugim sredstvima da zadovolje. Tako se jedni odaju alkoholu ili drogi, pojedini kocki, a svi oni baveći se tim stvarima slabe svoj iman i potkopavaju svoju vjeru.
 Vjerovanje (iman) se pojačava putem ibadeta koje nam je Allah propisao. Zbog toga je bitno da ibadete nikada ne napuštamo i propuštamo. Znači, vjera je poput vatre koju moramo održavati stalnim dodavanjem drva kako se ne bi ugasila, ta drva su naši ibadeti (namaz, post, zekat, hadž, dobra djela, ukratko to je kontinuirana pobožnost).
 Koliko je iman bitan govori nam i činjenica da od imana ovisi kompletno dešavanje kako za pojedinca tako i za mjesto gdje živimo, počevši od vremena, od padanja kiše, od sazrijevanja usjeva itd. Allah Uzvišeni kaže: „A da su stanovnici selā i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.“Al-Araf 96.
 Često nismo svjesni kako nam malo treba da budemo pobožni i na pravom putu. Zato brate, pogledaj u Mjesec, vidjet ćeš Božiju ljepotu; pogledaj u Sunce, vidjećeš Božiju moć; pogledaj sebe u ogledalu, vidjećeš najljepše biće na svijetu. No, bît tvoje ljepote nije u ljepoti tvoga tijela. Bît tvoje ljepote je u ljepoti tvoje duše, a ljepota tvoje duše je ljepota tvoje vjere, a ljepota tvoje vjere je ljepota tvoje ruke, a ljepota tvoje ruke je ljepota tvoga uma, a ljepota tvoga uma je sposobnost tvoga oka, koje može da gleda, ali tvoj um je taj koji može da vidi ljepotu i moć Svevišnjeg Boga. Onaj koji nije u stanju da dokuči dragulj vjere u dubini svoje duše, ne osjeća miris svoje duše od Božanskog Duha. Umjesto toga, on osjeća miris dima od dogmatske ideologije, koja zagađuje njegovu čistu dušu, koja onda zagađuje njegovu čistu prirodu (fitretallah).
 U ,,vremenu'' kad smo se izgovarali da nam drugi smetaju u vjerovanju, često smo krivili Marksa i bilo nam je lakše tada kad smo imali Marksa. On je bio ,kriv' što nismo mogli imati dragulj čiste vjere, koji se nalazio u duši nam i u srcu našemu. Sada kad smo dragulj pronašli u dubini duše naše, te ga otkrili i pokazali svijetu u najboljem svjetlu, dragulj nam se (iz)gubi u mraku sujete, pakosti, dvoličnosti i sebičnosti. 
 Kako je moguće spasiti dragulj čiste vjere u našoj kolektivnoj duši od svih ovih prljavih napada? Moguće je tako što ćemo spoznati razliku između čiste vjere, koja nam osvjetljava životni put i prljave dogme, koja nam taj put zamračuje. Lahko rečeno, ali teško ostvarljivo. Ali, riječ je uvijek bila na početku željenog puta.
 Čista vjera u Boga je uvjet za čistu vjeru u sebe. Jer, onaj koji nema čistu vjeru u Boga, nema ni čistu vjeru u sebe. Oni koji ovo pitanje postavljaju obrnuto gube iz vida da je čovjek najovisnije biće na svijetu. Ovisan je o nečemu što je izvan njega. Ako nije spoznao da je to Bog o kojem je nužno ovisan, čovjek je onda ovisan o nekome ili nečemu drugom što nije Bog, a to znači što nije ni pouzdano ni vječno. A sve što nije ni pouzdano ni vječno nije ni spasonosno, a sve što nije spasonosno čovjeku je besmisleno.
 Imamo danas nekih ljudi koji se po navici pozivaju na Boga, ali se ponašaju kao da Boga nema. To je osnovna karakteristika vjere nekih ljudi, koji su se dohvatili dragulja čiste vjere, ali ga nisu srcem prihvatili, niti su ga umom razumjeli, niti su ga rukom uhvatili. Njima je dragulj čiste vjere ostao na vrhu jezika, na kraju srca, na površini uma, na vrh prsta njihove ruke. Nisu oni krivi. Krivi smo mi koji sve više postajemo slični njima umjesto da oni postanu slični nama, koji smo uvijek doticali dragulj čiste vjere u dubini naše duše.
 Poštovane džematlije, vjerovanje u Allaha daje čovjeku osjećaj sigurnosti i slobode. Za takve Allah u Kur'anu kaže: „One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” Er-Ra’d 28.
 Znajmo dobro, duša bez vjere nestabilna je, nervozna je, izgubljena je, uplašena je. Duša je nervozna je zbog toga što je Allah dž.š., u svakom čovjeku pohranio osjećaj i želju za dobrom budućnosti kao i strah od eventualnih neželjenih posljedica.
 Zato, onaj ko se zaputi poznatim putem, prateći znakove i upute taj se sigurnim putem zaputio, dok svi drugi putevi mogu učiniti da se izgubimo ili da nam duša povileni. Osoba koja je izgubila iman i koja ostala je bez prave i iskrene vjere – nije mirna!? Kako da bude mirna a ne vjeruje u Allaha dž.š., Veličanstvenog, u čijoj je ruci sva vlast nad svim što postoji. Osoba bez vjere se neprestano plaši za sebe i svoj imetak, a ako je kakva nesreća snađe namah skrene u psihičku ili fizičku nestabilnost!
 Osoba bez imana se ne nada sevabima i nagradama od Allaha dž.š., tako da je ona hem što je nestabilna a hem je u neprestanoj nesreći i patnji. Allah dž.š., kaže: ,,Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne pomiješaju; oni će biti na pravome putu.” (El-En’am, 82.)
Dova
 Uzvišeni Allahu, ojačaj naš iman, primi naše ibadete, pomozi nam da budemo istinski vjernici predani Tebi, da na Danu suda budeš zadovoljan s nama. Amin.
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir,Sahihul-Buhari,Hajrudin ef. Mujkanović,Preporod.

Nijaz Salkić

22.06.2018.

MIMBERA - SMIREN I POSTOJAN

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّ الَّذِينَ يَغُضُّونَ أَصْوَاتَهُمْ عِندَ رَسُولِ اللَّهِ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ امْتَحَنَ اللَّهُ قُلُوبَهُمْ لِلتَّقْوَىٰ 
لَهُم مَّغْفِرَةٌ وَأَجْرٌ عَظِيمٌ
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji nam je podario islam. Molimo Ga da nas  učvrsti u vjeri, pa da budemo smireni i postojani do kraja svoga puta na ovom svijetu. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe. Allahu pripada sva hvala i na početku i na kraju!.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 08. ševval 1439. ili 22. juni 2018. godine. Ovo je 40. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, , Mjesec ševval i post', a današnja je, ,Smiren i postojan.'
 Draga braćo!
 Allah Uzvišeni kaže: „…A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (El-Hudžurat, 3.)
 U proteklom ramazanu smo ubirali ljetinu za oba svijeta. Cijeli mjesec navikavali smo se da nije teško ustati na sehur, cijelu noć ne spavati, manje jesti, iskreno govoriti, samokritičan biti, potrebnome pomoći i zabrinutog utješiti. Konntrolisali smo svoje strasti i uramljivali želje u okvir vjere. Čari ramazana su nestale. Pitamo se kako sačuvati ramazansku stečevinu, kako zadržati pobožnost, smirenost i postojanost?
 Najvažnija stečena i trenirana osobina je samokontrola. Ona se ogleda kroz smirenost, staloženost i postojanost u govoru, ponašanju i činjenju dobra. Ako želimo to prepoznati ili da nas drugi po tome upamte, bićemo uvijek pravedni i uravnoteženi u onome što namjeravamo kazati, bez razlike da li smo sretni ili uznemireni, da li volimo ono što se dešava ili mrzimo. Smirenost se prepoznaje tonu glasa, u riječima koje biramo, u našim pokretima, našem izrazu lica i našem ponašanju, kada smo sami ili u društvu koje nas razumije ili ne shvaća.
 To se ogleda i prepoznaje u našim ibadetima koji  nisu ograničeni samo na namaz, post i hadž. Cijeli naš život je ibadet. Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je jedan čovjek prišao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: „Poslaniče, ima jedna žena koja puno klanja, puno posti i puno sadaku dijeli ali ona uzmemirava komšije svojim jezikom’. Poslanik, s.a.v.s, reče: ,Ona je u Džehennemu‘. (Musned Ahmed i Sahih Ibn Hibban)
 Ako pazimo na svoje predstavljanje svijetu i Uzvišenom Bogu, tada je samokontrola uvijek sa nama i mi se suzdžavamo od brzopletog reagovanja. To znači da uvijek reagujemo na prikadan način u skladu sa našim iskustvima iz prošlosti kao i prema onome što učimo iz iskustva drugih osoba. Neki se u momentima toliko  opuste da ih je teško prepoznati.
 Sa provokacijama u svom svakodnevnom životu se moramo nositi kao da nas prati skrivena kamera koja čeka da snimi svaku našu reakciju na nju i da je emitira cijelom svijetu. Ovo će dovesti do toga da reagujemo promišljenije i da naučimo da se kontrolišemo. To je zbog toga što znamo da su smirenost i kontrola kvaliteti vrijedni hvale, a neoprezno reagiranje je znak slaboumnosti i slabosti karaktera.
 Oni koji imaju mjeru smirenosti nisu tu vještinu preko noći postigli. Naučili su je nakon velikog broja pokušaja i isto toliko propusta. Međutim, nikada nisu odustali od pokušaja da se poboljšaju. Allah Uzvišeni kaže: „…A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (El-Hudžurat, 3.) Ovaj ajet je iz sure el-Hudžurat koja se bavi nizom relevantnih pitanja, poput zapovijedi da se ne diže glas iznad Poslanikovog, zatim da se ne šire glasine, da se ne kleveću ljudi, da se ne ismijavaju, i da se izbjegne sumnja.
 Gledajući pozitivno na stvari, čak i na provokacije i tugu sa kojom se suočavamo, je nešto što proizlazi iz naše vjere u Allahovu mudrost i naše saznanje da se ništa ne dešava u Stvaranju osim kako On to hoće. Budući da očekujemo najbolje od Allaha, umjesto da negativno reagiramo, reagirajmo smireno i nastojimo da iskoristimo mogućnosti koje nam nove okolnosti predočavaju. Naša unutrašnja priroda je veoma jaka. Ukoliko smo osoba koja je po prirodi mirna, onda smo počašćeni prirodnim kvalitetom kojeg Allah voli. Inače, praksa čini razliku. Kao što je to Ebu el-Derda rekao: „Blagost se stiče kroz praksu i strpljenje se stiče kroz praksu“.
 Smirenost se stiče kao što se stiče i imetak. Namazom ulazimo u oazu mira i smiraja, jer se namaz smatra najboljim i najvrjednijim ibadetom: ,,Ono što žele - vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.'' (El-Mu’minun, 1.-2.).
Ko postigne smirenost u namazu osjetit će slast ibadeta i imana, zato je Allahov Poslanik, , govorio: ,,Smiraj moga oka je u namazu.” (En-Nesai). Pojam,,smiraj oka” znači: vrhunac sreće, zadovoljstvo, osjećaj opuštenosti i spokoja.
 U valjanoj pripremi za namaz i vedrini i raspoloženju u kući u vidu ugodnog ambijenta za klanjanje: da odlazak u džamiju bude događaj za nas i za sve ukućane, ne izbjegavati obavljanje sunneta – činjenje pohvalnih djela prije namaza, oblačenje lijepe i ugodne odjeće, odlazak na namaz smireno i dostojanstveno bez žurbe, učiniti da namaz bude uživanje pa u tom cilju spriječiti da nam bilo šta od stavri i događaja poremeti postizanje smirenosti i koncentracije u namazu.
 Primjer, ako smo na džumi namazu ostaviti telefon u autu a ne uklopiti stanje vibriranja, pa da nas neko 5 minuta zove a mi kao klanjamo i vrtimo se pri tome. Ili nećemo da promijenimo abdest da se ne bi ponovno ,kvasili', pa trpimo malu ili veliku nuždu, ili brzo odklanjamo jer je postavljena sofra i čekaju nas tamo ukućani i prijatelji.  
 Ako hoćemo istrenirati smirenost onda ćemo izbjegavati obavljanja namaza u navedenim prilikama, da zaštitimo misli kako bi se mogli u cijelosti predati veličanstvenom djelu, namazu i cijelim svojim bićem se posvetiti svome Gospodaru.
 Mnogo treba vježbati smirenost i u samom namazu, pravilnim zvršavanjem namaskih radnji, obavljajući ruku’ i sedždu na način da nakon svakog pokreta zastanemo toliko da se cijelo tijelo umiri, da se svaka kost vrati na svoje mjesto. Osoba koja ne ostvari smirenost u namazu, ne može ostvariti ni bogobojaznost, jer potkradanje namaza uništava bogobojaznost, a gavranovo kljucanje (brzo i nesmotreno obavljanje namaza) uništava nagradu.
 Treba obratiti pažnju i na smirenost prilikom džume namaza. Prije odlaska na džuma-namaz preporučeno je kupanje, oblačenje najljepše odjeće i što raniji odlazak u džamiju, prije početka hutbe, da ne kasnimo na slušanje važnih poruka na hutbi.
 Prisuti na džuma-namazu dužni su pažljivo slušati hutbu, jer je u toku hutbe zabranjeno pričati i zanimati se nečim drugim što ometa mogućnost slušanja i praćenja hutbe, makar to bilo poigravanje sa serdžadom ili bilo čime što odvraća pažnju. Ljudi vole da slušaju hutbu pruženih nogu, neki okrenutih nogu prema kibli, neki naslonjeni ovako ili onako. Treba znati da je smirenost pri slušanju hutbe pobožnost.
 Ima muslimana koji odlazak na džumu namaz smatraju običajem. Tako se i ponašaju pa na džumu odlaze povremeno ili nikako. Allah Uzvišeni prijeti onome ko propušta džumu-namaz bez opravdanog razloga, da će mu na srce pečat staviti, o čemu Allahov Poslanik kaže: ,,Ko bez opravdanog razloga izostavi tri džume, Allah će mu na srce pečat staviti.” (Ebu Davud i Ahmed). Šta to znači: na srce pečat staviti; koprenu navući i učiniti ga nehajnim, neupućenim i neprosvijetljenim kao što su srca licemjera (munafika) i velikih grješnika.
 Upamtimo da su opravdani razlozi za izostavljanje džuma-namaza neuobičajene neprilike i teškoće koje zadese čovjeka, ili strah od nečega što bi moglo da ugrozi život ili nanese veliku materijalnu ili tjelesnu-zdravstvenu štetu. Ako je posao kojeg obavlja dotični musliman njegov jedini izvor opskrbe, a poslodavac mu nije ostavio mogućnost za obavljanje džuma-namaza, a uz to on ne posjeduje imetak kojim bi mogao pokrivati troškove života osim posla kojeg trenutno obavlja. U tom slučaju dopušteno mu je da propušta džuma-namaz zbog postojeće nužde sve dok ne nađe drugi posao ili na neki način stekne uvjete da izdržava sebe i svoju porodicu, neovisno od posla koji radi.
 Postojani i smireni musliman je naučio i istrenirao da i kada učestano putuje ,na daleke pute' zna kako da se ponaša.  Od sunneta – prakse Allahovog Poslanika je da putnik ili osoba koja privremeno boravi na nekom mjestu, manje od četiri dana a udaljen je više od 90 kilometara, skraćuje četvororekatne farz-namaze na dva rekata.  Tako će farz podne, ikindije i jacija-namaza klanjati po dva rekata umjesto četiri uobičajena, osim ako klanja iza imama koji nije putnik, u tom slučaju će slijediti imama i klanjati četiri rekata. Vjerski je utemeljeno da putnik izostavlja sunnet-namaze (preporučene namaze), osim sunneta sabah-namaza.
 Putnik ima olakšicu spajanja podne i ikindija-namaza, zatim akšama i jacija-namaza u bilo koje vrijeme predviđeno za obavljanje namaza koje spaja. Naročito je ovo pogodno u situaciji samog putovanja kao olakšica, milost i izbjegavanje neugodnosti i otežavanja putniku.
 Vjernik zna da će se nekada i razboljeti i neće namaz moći obavljati kao kada je zdrav. Namaz je obaveza koja ne spade sa muslimana sve dok je svjestan i razuman, bez obzira u kako bolestan i iznemogao bio. Zato ako je bolestan, on će na Kijamu – stajanju u namazu ako ne može stajati, ili mu stajanje predstavlja opterećenje ili loše utiče na razvoj i prolazak bolesti i bolova, bolesnik će namaz obavljati sjedeći. Ako nije u stanju ni da sjedi, onda će obavljati namaz na boku, ležeći, odnosno u onom stanju koje mu odgovara. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: ,,Obavljaj namaz stojeći, pa ako ne možeš, onda sjedeći, a ako i to ne možeš, onda ga obavljaj na boku.” (El-Buhari).
 Bolesnik koji ne može učiniti ruku’ ili sedždu kako je propisano, onda će ih učiniti blagim naginjanjem tijela ili glave naprijed, koliko situacija omogućava.
Ako klanjač nije u stanju da sjedi uobičajeno u namazu kako propisi nalažu, sjedit će na stolici ili nečemu sličnom.
 Osobi kojoj predstavlja opterećenje abdest i taharet za svaki namaz pojedinačno, dopušteno je da spaja podne i ikindiju, te akšam i jacija-namaz.
Kome zbog bolesti šteti korištenje vode prilikom uzimanja abdesta, dozvoljeno je uzimati tejemum da bi se obavio namaz.
Dova
 Gospodaru, molimo Te, ojačaj nam uputu, osnaži imam, omili islam i daj da budemo ustrajni i izdržljivi na Pravom putu u zadovoljstvu Tvome, amin!
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir.Sahihul-Buhari.

Nijaz Salkić
15.06.2018.

MIMBERA - MJESEC ŠEVVAL I POST


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ
 صدق الله العظيم

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji je naredio dovu i obećao da će je uslišiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga i koji je vjernicima obećao nagradu, a nevjernicima kaznu. Svjedočim da je Muhammed, Njegov rob i poslanik, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu i ashabe. Allaha se bojte, draga braćo, i znajte da je dova jedna od najvrednijih vrsta ibadeta.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 01. ševval 1439. ili 15. juni 2018. godine. Ovo je 39. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, , ,Čini dobra djela i Bogu se moli', a današnja je, ,Mjesec ševval i post.'
 Draga braćo!
U suri Fussilet, 30. ajet, Allah, dž.š., kaže: Onima koji kažu: „Naš Gospodar je Allah“, pa u tome ustraju, spuštaju se meleki govoreći: „Ne bojte se i ne žalostite i radujte se Džennetu koji vam je obećan.“
U današnjoj hutbi ovim ajetomželimo da skrenemo pažnju, kako je važno miris ramazana prenijeti mjesec ševval. Ako ustrajemo u dobrim djelima i poslije ramazana, blago koje smo stekli tokom ramazana, neće brzo okopnjeti, neće se potrošiti i nestati.
 Tumačeći ajet: ,,Onima koji kažu: „Naš Gospodar je Allah“, pa u tome ustraju…'', poznati poznavalac fikhskih propisa Ebu Lejs Es-Semerkandi, citirajući deset kur`anskih ajeta, nudi nam 10 savjeta.
-Čuvajte jezik od ogovaranja
-Čuvajte se lošeg mišljenja o drugima
-Izbjegavajte ponižavanje, ismijavanje i ruganje drugim ljudima
-Čuvajte pogled od zabranjenog
-Birajte riječi i govorite jedino istinu, i samo istinu
-Žrtvujte se za dobro i dijelite na pravom putu
-Ne pretjerujte ni u čemu
-Odbacite želju za veličinom, uobraženosti i oholosti
-Uredovite obavljenje pet dnevnih namaza
-Ustrajte u vjeri i pravom putu
Značenje riječi ševval
 Ševval je deseti po redu hidžretski mjesec lunarnog islamskog kalendara koji dolazi nakon mubarek mjeseca ramazana. Na prvi dan ševvala vesoljni muslimani blaguju i obilježavaju Ramazanski bajram. U arapskom jeziku riječ ,ševval' ima više značenja: Arapi su upotrebljavali riječ ,ševval' za devu čije je mlijeko bilo oskudno ili pak, mlijeko koje je nestalo i presušilo. Mjesec ševval (podizanje) nazvan je i tim imenom radi toga što se ljudi u njemu oslobađaju od grijeha, grijesi se podižu od čovjeka. Prema drugom mišljenju ševval je dobio ime po lahkoći i hitrini u izvršavanju dobrih dijela, te zanosu i oduševljenju koje duša, oslobođena niskih strasti tokom ramazana, osjeća.
Vrijednost posta u ševvalu
 Šest dana ševvala se može ispostiti uzastopno i zaredom na početku ševvala (nakon Bajrama) ili pojedinačno u toku ovog mjeseca. Imam En-Nevevi veli: ,,Čak i ako bi neko podijelio te dane, ili odgodio njihov post do posljednjih šest dana, postigao bi nagradu koja se spominje pod pojmom ‘a zatim isposti šest dana ševvala.'"
 Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu veli: ,,Ko isposti ramazan i nakon njega još šest dana mjeseca ševvala, kao da je cijelo vrijeme postio." ,,Allah, dž.š., za dobro djelo daje desetorostruku nagradu. Ko isposti mjesec ramazan, kao da je postio deset mjeseci, a post šest dana poslije ramazana (nakon Bajrama - u mjesecu ševvalu) upotpunjuje godinu (kao da je postio cijelu godinu)." (hadis)  Jer, za svako dobro djelo slijedi deseterostruka nagrada, tj., 36 dana x 10 = 360 dana, koliko iznosi lunarna godina.
 Imam En-Nevevi, rahimehullah, veli: ,,Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela. Otuda dolazi vrijednost mjeseca ramazana kao deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca."
 Moramo primijetiti da se za post šest dana ševvala neće postići obećana vrijednost ako je osoba dužna izvršiti svoju obavezu napaštanja propuštenih ramazanskih dana. Zbog toga nije ispravno kazati da će osoba zaslužiti opisanu nagradu ako prije toga nije upotpunila ramazanski post. Onaj koji je dužan da naposti te dane, za takvoga se još ne može kazati da je ispostio ramazan.
 Post šest dana ševvala biva kao čin zahvale na ukazanu blagodat oprosta svih grijeha, blagodat bajramske radosti.. itd. Navika i ustrajnost u postu nakon posta mjeseca ramazana je veoma lijep znak danam je primljen post ramazana, jer u životu mu'mina - ibadeti ne prestaju završetkom ramazana.
 Ibn Abbas, r.a., veli: ,,Dobro djelo se upotpunjuje trima stvarima: težnjom da ga što prije uradiš, umanjivanjem veličine dobroga djela i sakrivanjem dobroga djela koje si uradio od drugih ljudi. Pa što više težiš da ga prije uradiš - time ga pozdravljaš, kada umanjuješ njegovu veličinu - ti ga, ustvari, uveličavaš, i kada ga sakriješ od znanja drugih - time ga upotpunjuješ."
Jedne prilike hfz. Ismet ef. Spahić, u svom govoru je napravio jedno veoma interesantno i slikovito poređenje kazavši kako postom u ševvalu ispraćamo dragi nam mjesec ramazan na najljepši način. Jer, ima ljudi koji isprate gosta do vrata, a ima i onih koji se dodatno potrude i zaokruže gostoprimstvo time što gosta otprate do aerodroma. Takav je slučaj i sa postom šest dana u mjesecu ševvalu.
 Dova
Gospodaru, molimo Te, ojačaj nam uputu, osnaži imam, omili islam i daj da budemo ustrajni i izdržljivi na Pravom putu u zadovoljstvu Tvome, amin!
Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir.

Nijaz Salkić

15.06.2018.

BAJRAMSKI VAZ (RAMAZANSKI BAJRAM)

Šta je nama džemat  15.06.2018

Lā ilāhe illallāhu vaĥdehū lā šerīke leh. Allāhu ekber kebīrā vel ĥamdu lillāhi kesīrā. Ve subĥānallāhi rabbil ‘ālemīn. Lā ĥavle ve lā кuvvete illā billāhil ‘azīzil ĥakīm. „Samo je Allah bog, Jedan je On i nema sudruga. Allah je Najveći, Njemu pripada mnoga hvala. Slavljen je Allah, Gospodar svjetova! Nema snage ni moći osim sa Allahom, Silnim i Mudrim.“

Svjedočim da nema drugog boga mimo Allaha. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, neka je Allahov salavat i selam na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe do Dana proživljenja i iskupljanja.

Draga braćo, poštovani džemaate!

Znajmo draga braćo da su džamije Allahove kuće i vjernik u njima treba rado boravi, da se osjeća ugodno i lijepo dok sedždom iskazuje pokornost Uzvišenom Stvoritelju. To je zato što Allah, dž.š., na vjernike, na džemat, na one koji se u džamijama sastaju i Njegovo ime veličaju spušta Svoju pomoć i milost. 

 Kada govorimo o značaju pojma džemat, zanimljivo je ukazati i na njegovo jezičko značenje. U Kur'anu, a.š., su zastupljene mnoge jezičke forme nastale iz korijena iz kojeg se izvodi i riječ džemat, dok je ovaj pojam u ovakvom obliku (el-džema'a) sadržan u velikom broju Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa. Sinonim pojmu el-džema'a je el-umme koji je upotrijebljen u pedeset i tri kur'anska ajeta.

 Riječ el-umme znači isto što i el-valide (majka), dakle, ummet odnosno džemat je za čovjeka poput majčine topline i okrilja. 

 Svijest o pripadnosti džematu neminovno uključuje i privrženost Islamskoj zajednici koju smo stoljećima gradili kao naše zajedničko duhovno institucionalno utočište. Tamo gdje je ta svijest slabije izražena, zatiču nas poteškoće, istina, s manjim brojem džematlija i džemata.

 Džemat se tumači kao svakodnevno okupljanje muslimana željnih vjere pet puta dnevno na jednom mjestu. U džematu je najljepši način susreta, druženja i upoznavanja. Preko dnevnih namaza imam ima priliku ustanoviti koliko je jak džemat kao kolektiv.

 Nije čudo da je Poslanik za džematsko druženje i okupljanje kazao: ,,Namaz u džematu je dvadeset i pet puta bolji od namaza nekog od vas ko ga klanja pojedinačno." (prenosi Muslim)

 Pored spomenute uloge džemata u ibadetskoj dimenziji, ništa manje nije značajna društvena, duhovna i psihološka dimenzija. Zato je važno jačanje, učvršćivanje i širenje džemata. Kako jačamo i učvršćujemo džemat na taj način mi stabilizujemo svoju ličnost i svoju porodicu, te jačamo cjelokupnu zajednicu.

Kako je sa džematom u Bosni i Hercegovini?

 Matična zemlja Bošnjaka ima organizovanu i institucionalnu zajednicu (Islamska zajednica). Sa preko 1500 džemata u Bosni i Hercegovini, Islamska zajednica predstavlja značajnu duhovnu i infrastrukturnu povezanost muslimana svih dobi u organizaciji njihovog vjerskog života. Iako broj domaćinstava kao i broj džematlija nekada značajno varira u odnosu da li pripada gradskom ili seoskom miljeu, aktivni džemati su najvažnija karika sadašnjeg i budućeg života lokalne zajednice u kojoj se nalaze. Jedan od najvažnijih, vjerovatno i najupečatljivijih elemenat opstanka jednog džemata, jeste mladost koja ima stalno boravište u mjestu gdje takvi džemati postoje. Mladi između 15 i 35 godina, važan su faktor u džematskom životu, ali i životu zajednice u kojoj žive. Njihovo prisustvo, život i osnivanje porodice u zajednici jednog džemata imaju višestruku ulogu u budućoj egzistenciji tog džemata.

Ali trend iseljavanja mladih, naročito u dobi između 20 i 30 godina, kad je u pitanju proces stalnog iseljenja iz BiH-e, već značajno se odražava na samu starosnu strukturu određenih džemata. Taj proces vidiljiv je od smanjenog broja upisanih učenika u mektebsku nastavu, pa sve do omladinskih aktivnosti određenog džemata.

Šta je sa doseljenim muslimanima u džemate u dijaspori?

 Muslimani se danas više nego ikad iseljavaju iz matičnih zemalja u zemlje Zapada (dijaspora) zbog pronalaženja posla i boljih uslova za život. Da se primijetiti da ima novih porodica koje su se doselile i u naš džemat. U kontaktu sa njima stiče se dojam da se ne žele uključiti u organizirani džemat, mada imaju djecu mektepskog uzrasta koja bi trebala biti upisana u mekteb, mada bi nositelji porodica mogli dolaziti na vaktove u džamiju, mada bi svi članovi tih porodica imaju mogućnost koristiti usluge džemata u kojem žive.

Opravdanje za nepristupanje džematu nalaze u blizini BiH-e, kažu da plaćaju ,dole' vazifu, da je ,dole' vazifa jeftinija (i standard je isto tako), da neće ovdje biti dugo i još mnogo toga kao razlog svog neučlanjivanja navode.

 Istina je negdje na sredini. Najčešće se dešava da njihova djeca rastu bez vjeronauke, jer ih roditelji itako nemaju vremena podučiti vjeri. Primijetno je da i mi, članovi džemata zbog svakodnevnih obaveza i ubrzanog tempa života sve manje vremena posvećujemo sebi i vlastitoj duhovnoj izgradnji, a samim tim manje vremena i pažnje posvećujemo porodici, komšiluku i džematu, odnosno, sve manje vremena imamo jedni za druge. Zar nismo svjesni da se takvim ponašanjem i postupcima udaljavamo od Allahove pomoći i milosti koju Allah, dž.š., spušta na džemat, na zajednicu.

Džemat je veliko blago

 Potrudimo se svi, počevši od nas redovnih džematlija da svako prema svojim mogućnostima, prije svega na lijep način predstavimo koristi jačanja džemata, kroz učlanjenja novih članova. Naša braća i sestre koji su svoje mjesto življenja izabrali naš grad i naš džemat, trebali bi logikom korištenje elektrike, vode, komunale i ostalih dobrota savremenog doba, početi koristiti i dobrote postojanja džemata u gradu u koji su došli, pa da se sami učlane u Islamsku zajednicu.

 S druge strane imam i vođstvo džemata trebamo pružiti sve polazne osnove, posebno djeci i omladini, da kroz druženja, sportske aktivnosti i zabavne sadržaje, susrete muslimanske omladine ponudimo alternativu i spasimo ih od pošasti našeg vremena, pošasti droge, alkohola, nemorala, prostitucije, kocke, igara na sreću, itd..

 Pojam riječi džemat se možda na najbolji način obznanjuje u ajetu: Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (‘Alu ‘Imran, 103.) Sintagma Allahovo uže (hablullah) slikovito i metaforičano ukazuje na posebne kvalitete zajedništva. 

Zato čuvajmo džemat

 Po svojoj prirodi čovjek je društveno biće ili, bolje rečeno, Stvoritelj ga je stvorio u takvoj prirodi da se oslanja i veže za drugog čovjeka. On ne može živjeti sam, to nije u skladu sa njegovim bićem. Najveća kazna za čovjeka je da bude izolovan i odvojen od drugih ljudi. Najnormalnije je da čovjek živi u porodici, u rodu, u narodu, u državi i društvenoj zajednici i kad govorimo o muslimanima u džematu kao široj (ili užoj) zajednici. U takvoj zajednici svi su ovisni o drugima, siromašni o bogatima a i bogati o onim drugima; oni koji proizvode svoje proizvode prodaju drugima. Svi se vežu za sve.

 Uzvišeni Allah s.v.t.a. od nas traži da se držimo Njegove upute svi zajedno i da se ne cijepamo; On kaže u 103.ajetu sure Alu Imran:

وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا 

,,Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! ,,Prenosi se od Omera da je Božiji poslanik rekao: ,,Čvrsto se držite džemata,a čuvajte se razilaženja. Šejtan je sa pojedincom, a od dvojice je dalje. Ko želi džennet neka se drži džemata. A onaj koga raduje njegovo dobro djelo, a žalosti njegovo loše djelo, pa on je mu'min.“

Selman El Farisi priča da je Poslanik a.s. rekao: ,,Berićet je u troje: u džematu, u seridu (vrsta jela), i u sehuru.“ U drugom hadisu Poslanik kaže: ,,U džematu je Allahov rahmet, a u raskolu je kazna.“

 Koliko islam insistira na džematu, jedinstvu, zajedništvu, povjerenju, uvažavanju, slozi, dogovaranju, saradnji, solidarnosti, prijateljstvu, upoznavanju i približavanju među muslimanima govori činjenica da se neki obredi kao džuma, dženaza i bajram namaz ne mogu obaviti pojedinačno već samo zajednički u džematu. Tamo gdje je razoren džemat muslimani su uglavnom devastirani, razoreni i asimilirani.

 Muslimani, članovi džemata, trebaju se međusobno uvažavati i poštovati. Poslanik veli: ,,Musliman je muslimanu brat; ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla da ponizi svoga brata muslimana.“

Musliman ne smije biti prepreka u činjenju dobra i doprinosu za napredak džemata. U tom smislu Božiji poslanik kaže: ,,Ako nisi kadar činiti dobra djela, onda makar ne nanosi ljudima zlo jer se to ubraja u sadaku kojom ćeš se iskupiti.“ ,,Ko se ne interesuje za stanje muslimana ne pripada njima.“

 U džematu treba njegovati fine odnose zasnovane na islamskom moralu i izbjegavati sve loše osobine koje narušavaju snagu džemata. „Najgori su ljudi oni koji tuđe riječi prenose i oni koji zavađaju one koji se vole.“

 Govoreći o vremenu u kome će se ummet podijeliti na sedamdeset i nekoliko grupa, Poslanik a.s. kaže da će u Dženet ući samo jedna skupina a ona je džemat.

U čuvenom hadisu, koji nam može poslužiti za tumačenje navedenog ajeta iz sure En-Nisa, a kojeg bilježi Buhari u svojoj zbirci, kaže se ovako:

 Prenosi se od Huzejfe bin El-Jemana, Bog bio zadovoljan s obojicom:

– Ljudi su pitali Božijeg Poslanika, a.s., o dobru, a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da ga ne doživim, pa sam upitao: ,,O Božiji Poslaniče, doista smo bili u neznanju i zlu, pa nam je Allah poslao ovo dobro, hoće li poslije ovog dobra biti zla?”

Odgovorio je: ,,Da!”

Pa sam nastavio pitati: ,,Hoće li poslije tog zla biti dobra?”

Rekao je: ,,Da, a u njemu će biti i ‘dahan’ – (natruha, ološa, škarta).”

Kazao sam: ,,A šta je ta ,natruha’?”

Odgovorio je: ,,Ljudi koji se drže pravila mimo mog pravca i upućuju mimo moje Upute, neke od njih ćeš znati, a neke ne. (Ili nešto o njima ćeš znati, a nešto ne!)

Pa sam ga upitao: ,,A hoće li poslije tog dobra biti zla?”

Odgovorio je: ,,Da, biće pozivači s vrata Džehennema, ko im se odazove – u njeg će ga strovaliti.”

Pa sam rekao: ,,O Božiji Poslaniče, opiši nam ih!

 Pa je rekao: ,,Ljudi naše kože koji govore našim jezikom.”

Pa sam rekao: ,,O Božiji Poslaniče, šta mi je činiti ako me to zatekne?” Odgovorio je: ,,Drži se zajednice vjernika i njihovog imama!”

Pa sam upitao: ,,A šta ako ne bude zajednice niti imama?”

 Odgovorio je: ,,Kloni se svih tih skupina pa makar ti ostalo samo da zagrizeš za panj drveta dok te takvog smrt ne zatekne.” (Muttefequn alejhi, hadis bilježe Buhari i Muslim.)

 Vjerska i ibadetska dimenzija džemata

 Vjerska, ibadetska, dimenzija džemata ima za cilj  obezbijediti prava i potrebe vjernika koji se ogledaju kroz obavljanje pet dnevnih namaza u džematu, organiziranje džuma-namaza na sedmičnom nivou, prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra, organiziranje bajram namaza, organiziranje odlaska na hadž, izrade takvima, organizaciji poučavanja vjerskih propisa mlađih naraštaja i sl.  

 Društvena, organizaciona dimenzija ima za cilj potvrdu jedinstva članova zajednice, njihovog organiziranja bez obzira na brojnost u izvršavanju ibadeta, društveni prosperitet, izgradnju povjerenja, emaneta, dogovaranje, šura, odgovornosti i uvažavanje.

Džematsko organiziranje se temelji na principu „naređivanja dobra, a odvraćanja od zla.“

وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ ۚ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

,,I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, – oni će šta žele postići.” (Ali Imran; 104)

Gdje nema džemata nema ni džamije, a ni džume. Zato, organiziranje džemata podrazumijeva njegovu legalnost i legitimnost.

 Svjedoci smo da su mnogi džemati opstali, neki nastali, a neki nestali ili nestaju. Mnogi džemati su aktivni, a neki pasivni. Da se veliki broj vjernika prema džematu odnose odgovorno, a da se neki ponašaju neodgovorno. Prvi džemat u Bosni i Hercegovini prema nekim saznanjima je formiran 1448. godine.

Kao institucija, džemat se može promatrati sa više aspekata:

sa društvenog, sociološkog aspekta, džemat se može promatrati shodno mjestu i lokaciji nastanka: domicilni, povratnički, dijasporalni, gradski, prigradski, seoski, muški, ženski, sa praktičnog aspekta, radi obavljanja namaza, ili funkciju ograničenih aktivnosti, u prilikama kao što su: klanjanje džematile u kući, na poslu, putovanju, izletu, medresi, školi, fakultetu, studentskim domovima, zatvorima. Vremenski period trajanja ovog džemata je koliko traje ibadet. Njegova funkcija prestaje, završavanjem ibadeta zbog kojeg je formiran. Ovakav način organiziranja džemata je legalan.

Sa institucionalno-organizacijskog aspekta, koji je pravno regulisan u okviru Islamske zajednice. Džemat ima skupštinu džemata, džematski odbor i podrazumijeva širok dijapazon aktivnosti. U principu, džemat je vezan za džamiju. Njegovu legalnost i legitimnost potvrđuju izbori predstavnika džemata i dekretirani imam.

Pitanje organizacije džemata i aktivnosti u džematu nije pitanje ličnog izbora, već pitanje pojedinačne obaveze, odgovornosti, vjerničke svijesti i vjerske pripadnosti. Svaki čovjek je dualističko biće, objedinjuje fizičku i duhovnu osobu. Što znači, da kao takav, čovjek ima fizički i duhovni zavičaj. Fizički zavičaj je njegovo mjesto rođenja, a duhovni zavičaj je džemat u kojem ispunjava i obavlja svoje vjerske potrebe i obaveze.

 Zato, na članstvo u džematu treba gledati kao na potvrdu naše vjere, mjesto naših vjerskih aktivnosti. Kao takav, džemat mora biti prostor za utočište i zaštitu našim mladima i starijim, ženama i muškarcima, bolesnim i zdravim, imućnim i siromašnim. Takav pristup džematu su imali naši preci, koji su shodno potrebama vremena, svojim iskustvima i stepenu znanja, instituciju džemata prenijeli do nas. Na nama je da organiziramo naše džemate u duhu vremena i naših potreba, te da ovu obavezu predamo na ponos mlađim naraštajima.

Uzvišeni Allahu, učvrsti safove naših džemata, podari nam milost Svoju i uputu na ovome svijetu. Amin !!!

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

TEKABELELLAHU MINNA VE MINKUM!

Literatura: Tefsir Ibni Kesir,Sahihul Buhari,mr. Nusret ef. Abdibegović,mr. Mensur Malkić.

 

Nijaz Salkić

14.06.2018.

SUTRA JE BAJRAM


Prenosim ushićenu poruku jednog hairli insana na kraju ramazana. ,,O plemenite duše, lako je izgovoriti šehadet, svjedočiti da nema drugog boga osim Allaha, ali je teško biti svjedok protiv sebe i svoga ega. Lako je klanjati, ali je teško ružne misli i navike od sebe i drugog otklanjati.
 Lahko je postiti, ali je teško od loše akcije i reakcije, uvreda, pesimizma, sebičnosti, hvale i od dominacije zapostiti. Lahko je zekat davati i pomagati, ali je teško time ne zarobljavati, ne prigovarati i drugom ne odmagati. Lahko je na hadždž otići, ali je teško otići onom ko tebi ne dolazi, oprostiti onom ko tebi uvrijedi i svima dobro poželjeti.
  Lahko je vjerovati, ali je teško ljubav, brak, rodbinu, bratstvo i povjerenje sačuvati. Lahko je govoriti ja sam dobar čovjek, ali je teško slušati Dobrog, biti, ostati i širiti dobro. Lahko je braćo i sestre, brinuti se za sebe i svoju ponutricu, ali je zločin zaboravljati, ne popravljati i ne podržavati svoju zajednicu".
"Imali smo priliku fizički se viđati na teravijama, mukabelama, iftarima i predavanjima jer mimo ramazana se ne čujemo i ne vidimo osim ponekad i osim virtuelno.
 Drage i plemenite duše, evo još jedan sajam Allahove milosti prođe, a pred nama su dani Bajrama, dani radosti, dani sreće. Nemojmo olahko shvatati odnos prema drugom i drugačijem jer se kroz njega odslikava naša originalnost kojoj svakodnevno težimo. Molim Gospodara da nam ovaj ramazan bude uzrok lakšeg postizanja originalnosti i sreće na oba svijetu".
 Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustanu i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu, a.s., tradiciju prije odlaska na bajram-namaz nešto se pojede. Burejde, r.a., kaže: „Prvog dana Ramazanskog bajrama Allahov Poslanik nije izlazio (na bajram-namaz) dok ne bi nešto pojeo, a na Hadžijski bajram ne bi ništa jeo dok se ne bi vratio s (bajram-namaza).“ (Hakim, sahih).
  Božiji Poslanik, a.s., je imao običaj pojesti neparan broj hurmi (Hakim, sahih), dok je kod nas običaj da se uz bajramske kolače popije kahva.
Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije odjenu za bajram-namaz. Već je u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., bio raširen običaj da se na bajram-namaz izlazi u najljepšoj odjeći. (Buharija) Poslanikov, a.s., unuk Hasan, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., naredio nam je da na dva Bajrama oblačimo najbolju odjeću koju imamo, da se mirišemo najljepšim mirisom koji imamo i da kao kurban žrtvujemo najdeblju životinju koju imamo.” (Hakim, daif)
 Prema Poslanikovoj, a.s., tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim, a vraća drugim putem da bi što više meleka koji stoje pokraj puta tražilo oprosta za klanjače. Ibn Omer, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., bi na bajram-namaz išao jednim, a vraćao se drugim putem.“ (Hakim)
 U skladu s materijalnim mogućnostima domaćina priprema se bajramski ručak. Pošto se bajram-namaz obavlja samo u džamijama u nekim mjestima običaj je da stanovnici naselja u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz.  Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan. Na taj način se među muslimanima učvršćuju veze, pazi rodbina i prijatelji, te je suvišno i govoriti o tome da se to temelji na islamskim propisima.
 Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji smo naslijedili od Osmanlija. Inače, Poslanik, a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: „Tekabbelellahu minna ve minke”, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela!
 Nezaobilazan dio bajramskog slavlja su bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. Ženski članovi porodice nekada su se darivali katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarcima darovalo ono što im je milo.
 Maloljetna djeca se uglavnom daruju slatikišima i novcem uz obavezno pitanje o tome da li je dijete postilo i koliko dana. Od odgovora na to pitanje zavisila je veličina nagrade, jer je dijete koje je postilo više dana ramazana izdašnije nagrađivano. (Preporod)

13.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (30)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 30. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
30. džuz
U posljednjem džuzu, 30, umjesto komentara navest ćemo nekoliko predaja o vrijednosti sura koje smo naučili već u mektebu a nalaze se u ovom džuzu. U hadisu kojeg bilježe Ahmed,Ebu Davud,Hakim, Bejheki, Tirmizi od Neufela ibn Muavije r.a, da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem rekao: ,,Kada noću legneš u postelju, prouči suru Kafirun (Kul ja ejjuhel kafirun...), ona će ti biti zaštita od širka-idolopoklonstva". Poslanik, a.s., učio bi ovu suru na sabah-namazu
 Jedan čovjek je stalno imamio ljudima učeći suru Ihlas (Kulhu vallahu ehad...) pa ga je Poslanik, a.s., upitao zašto ne uči šta drugo kako od njega traže njegovi prijatelji, on je kazao da voli ovu suru na što je Poslanik, a.s., uzvratio: "Tvoja ljubav prema njemu (Ihlasu) uvest ćete u Džennet". 
 Ebu Se'īd el-Hudri, r.a., prenosi: „Jedan je čovjek čuo drugog kako uči suru El-Ihlās i stalno je ponavlja. Kada je osvanuo, otšao je Allahovom Poslaniku, a.s., i spomenuo mu taj slučaj kao da je htio kazati: 'Zar je ova sura toliko vrijedna da se stalno ponavlja!?' Vjerovjesnik, a.s., tada mu je rekao: 'Tako mi Onoga u Čijoj Ruci je moja duša, ona je (po svojoj vrijednosti) ravna trećini Kur'ana.'“  
 Hazreti Aiša, r.a, kazuje kako je Vjerovjesnik, a.s., s jednom grupom vojnika poslao čovjeka koji je na svakom namazu svojim drugovima učio Kul huvallāhu ehad. Kad su se vratili s vojnog pohoda to su spomenuli Allahovom Poslaniku, a.s., a on im reče: ‘Upitajte ga zašto je to tako radio?’ Kad su ga upitali, on im odgovori: ‘Zato što je to svojstvo Milostivoga, zato to volim učiti.’ Pošto je saznao njegov odgovor, Allahov Poslanik, a.s., reče: ‘Obavijestite ga da i njega Allah voli.’”
Hadisi o vrijednostima sure "El-Felek" i sure "En-Nas" (El-Mu'avvizetejn).
 Prenosi se od 'Ukbe ibn 'Amira, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Zar nisi primijetio ajete koji su mi ove noći objavljeni; slične ajete niko nikada ranije nije primijetio: Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas.“ Također od 'Ukbe prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Hoćeš li da ti kažem šta je najbolje čime se može zatražiti Allahova zaštita?“ Rekao sam: „Hoću Allahov Poslaniče.“ Rekao je: „Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas.“ (Hadis je sahih – vjerodostojan.)
 Prenosi se od hazreti Aiše da je rekla: „Svake noći kada bi legao u postelju, Allahov Poslanik, s.a.v.s., sastavljao bi šake, puhnuo u njih i učio suru Ihlas, Felek i Nas, a potom bi rukama potrao svoje tijelo, koliko god je mogao, počevši od glave i lica.“ (Hadis je sahih – vjerodostojan.) Od nje se prenosi i ovaj hadis: „Kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., žalio na bolove, učio je suru Felek i Nas i puhao po sebi, a kada zbog jačine bolova to nije mogao raditi, ja sam učila i njegovom rukom potirala po njegovom tijelu.“ (Hadis je sahih – vjerodostojan.) (Navedeno prema Me'alim et-tenzil)
 Prenosi se od 'Ukbe, r.a., da ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćeš li da te podučim suri kojoj nije objavljena slična sura ni u Tevratu, ni u Zeburu, ni u Indžilu, ni u Furkanu?“ Odgovorio je: „Hoću, o Allahov Poslaniče!“ Rekao je: „Kul huvallahu ehad, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas.“ (Ahmed, hadis je sahih – vjerodostojan.)
 Prenosi se od Abdullaha ibn Habiba, r.a., da je rekao: Rekao mi je Allahov  Poslanik, s.a.v.s.: „Kada osvaneš i kada omrkneš po tri puta uči Kul huvallahu ehad, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas; to će te sačuvati od svega.“ (Ebu Davud, Tirmizi) Prenosi se od hazreti Aiše da je rekla: „Ko poslije džume-namaza sedam puta prouči Kul huvallahu ehad, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas – Uzvišeni Allah će ga sačuvati od svakog zla do narednog petka.“ (Ibn Es-Sunnijj)
 Pauk je ugrizao Poslanika, s.a.v.s., pa je zatražio vodu i so; trljao je po tom mjestu i učio Kul ja ejjuhe'l-kafirun, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas. Alija r.a. (Taberani; Hadis je hasen-dobar)
 Prenosi se od Ibn Mes'uda, r.a., da Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije volio učiti radi izlječenja ništa drugo osim Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas. (Ebu Davud, Nesa'i, Ibn Hibban, Hakim)  (Preporod)
12.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (29)



MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 29. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
29. džuz
U pretposljednjem džuzu nalazi se 11 sura. Prva sura s kojom počinje džuz jeste Vlast (El-Mulk) poznata kod nas i kao Tebareke. Za ovu priliku navest ćemo nekoliko hadisa o vrijednosti ove sure koju mnogi u toku svog života nauče napamet
Ko svake noći bude učio suru El-Mulk, ona će se zauzimati za njega u kaburu.” ( Ebu Derd’a – sahih )
,,Ko svake noći bude učio suru El-Mulk, Uzvišeni Allah će ga sačuvati kaburskog azaba.” ( Nesa’i – sahih )
- Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., a on od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da „U Kur'anu postoji sura od trideset ajeta koja će se zauzumati za čovjeka sve dok mu ne bude oprošteno; to je sura El-Mulk – Tebarekellezi bi jedihil-mulk.“ ( Ibn Hibban i Hakim – hasen)
,,Jedna kur’anska sura sa samo trideset ajeta zauzimala se za onoga ko ju je učio sve dok ga nije uvela u Džennet, to je sura Tebareke.” (Taberani, Ed-Dija’ – hasen)
 „Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije spavao dok ne bi proučio suru Es-Sedžde i El-Mulk.“ (Ahmed, Hakim)
- Abdullah bin Mas'ud, Allah bio sa njim zadovoljan, rekao je: ,Ko prouči sure Mulk (67. sura Kur'ana) svake noći, Allah će ga, zbog toga, zaštititi patnje u kaburu. U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mi smo je običavali nazivat el-mani'a (ona koja štiti). Ona je sura u Allahovoj Knjizi, ko je uči svaku noć – učinio je dosta i dobro.“ (Imam Nesai)
 Naravno, kada god se čitaju hadisi o vrijednosti sura treba uzeti u obzir da čovjek, prije svega, mora uskladiti svoj život s principima islama, učiti ove sure, uzimati pouku iz njih, slaviti Allaha, dž.š., dok ih uči, razmišljati o ajetima pa tek onda se nadati da će imati nagradu za učenje ove i drugih sura. Pogrešno je mišljenje da će učeći samo ovu i slične sure zaraditi oprost i biti siguran u nagradu. Također, pogrešno je mišljenje da je dovoljno samo naučiti ovu suru napamet i stalno je učiti bez razumijevanja, o čemu ćemo u nastavku nešto kazati.
 U suri El-Muzzemmil-Umotani nalazi se ajet kojeg bi bilo dobro ispisati na levhu u džamijama ili često ga citirati na početku ramazana. Naime Allah, dž.š., poziva Poslanika, a.s., da ustane noću i uči Kur'an, ali ,,izgovaraj Kur'an pažljivo". Allah, dž.š., opominje Poslanika, a.s., koji je najbolje znao Kur'an, da ga uči kako treba, kako bismo tek mi trebali biti pažljivi, naročito u toku ramazana i tokom teravih-namaza. Pod riječju ,,pažljivo" muffesiri smatraju da treba učiti polahko s razumijevanjem. Kako većina danas ne razumije značenje trebali bismo onda barem najljepše učiti, polahko i uz poštovanje. U jednom hadisu se kaže: ,,Ne pripada nama nama onaj ko ne uči melodično Kur'an", odnosno da se barem pokuša lijepo učiti. Naravno, mnogo je važnije ispravno izgovarati riječi Kur'ana nego melodično učiti praveći pogreške prilikom učenja.  
 Sura Džinni govori o svijetu džinna koji je uvijek bio zanimljiv ljudima, ali nažalost često ljudi bivaju preopterećeni pričama o džinnima i njihovom utjecaju pa neki misle da oni imaju moći s kojima mogu pomoći čovjeku i poboljšati mu život.  Slava Gospodaru koji nam je dao razum i argumente da shvatimo šta je ispravno, a šta ne.

11.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (28)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 28. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
28. džuz
 U današnjem, dvadeset i osmom džuzu, uči se i sura El-Mudžadele-Rasprava. U ovoj suri na predivan način se daje do znanja da islam nema ništa s kršenjem prava žena i potlačivanjem kako je to bilo u predislamsko doba. Od prvog ajeta se govori kako se jedna žena jadala Allahu na muža
 Interesantno je ovdje kako Allah, dž.š., zbog nepravednosti prema supruzi, odnosno jednoj ženi čije ime nije uopšte bitno, skreće pažnju cijelom ummetu.  Allah, dž.š., zaista vidi svakog čovjeka i obraća pažnju na svaku našu potrebu. U suri El-Hašr-Progonstvo nalazi se ajeti koje vole učači učiti, dio Kur'ana, kojeg bi svaki musliman trebao naučiti napamet i podučiti svoje ukućane ovim ajetima. Taj dio počinje ajetom La jestevi u kojem se spominje više Allahovih imena.
 El-Bejheki bilježi predaju od Ebu Umame r.a. koji prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ,,Ko prouči zadnje ajete sure El-Hašr u toku noći ili dana i umre u toj noći ili u tom danu Allah će mu osigurati Džennet."
 Povod sure El-Mumtehine-Provjerena bio je slučaj Hatiba koji je po jednoj ženi poslao pismo idopoklonicima da će Muhammed, a.s., krenuti u osvajanje Mekke. Allah je obavijestio Poslanike o ovome pa su presreli tu ženu i oduzeli pismo. Hazreti Omer je htio ubiti Hatiba, jer je mislio da je licemjer, dok je Poslanik kazao da je on bio učesnik u bici na Bedru. Naime, Hatib se pravdao da je to uradio samo da bi dobio zaštitu za svoju porodicu te da nije napustio islam, što je Poslanik potvrdio riječima: ,,Doista vam je istinu rekao”.
 U suri Es-Saffat-Redovi nalazi se ajet koji uvijek kod muslimana može izazvati strah od toga da da se nađu u njegovom opisu: ,,O vjernici, zašto govorite ono što ne radite”.
 U ovoj suri spominje se i drugo ime Muhammeda, a.s. Poslanik Isa, a.s., kazao je svojim sljedbenicima da će doći poslije njega poslanik po imenu Ahmed.
Poslanik, a.s., je kazao: ,,Ja imam više imena; ja sam Muhammed, Ahmed, El-Mahi kojim Allah briše grijehe, El-Hašir - ljudi će biti proživljeni poslije mene, a ja sam i El-Akib”. (Muslim)
 U suri Petak (El-Džumu’a) nalazi se ajet na kojem se temlji naša obaveza odlaska na džumu. U suri Licemjeri Allah detaljno opisuje licemjere koji će biti na ovom svijetu sve dok ima vjernika i nevjernika. Zapravo, tri su kategorije ljudi na ovom svijetu od kojih nijedna nikada neće nestati: vjernici, nevjernici i licemjeri.
 U suri Et-Tegabun-Samoobmana Allah nas upozorava da nas ne preokupiraju supruga i djeca. Koliko god ih volimo ne smijemo davati prednost njima spram obaveza prema Allahu. Jedan od načina jeste i slučaj čovjekovog preopterećenja. Naime, u savremenom životu pojavljuju se mnoge stvari koje čovjekova porodica želi: stan, auto, kuća, odmori…, čovjek kada nije u stanju da sve to obezbijedi poseže za grijehom ili kreditima, nema više vremena za ibadet i koliko god se bori da sve obezbijedi uvijek je u dugovima i neimaštini.
 U suri Et-Talak-Razvod braka Allah objašnjava pristup prilikom ravoda braka, dok u suri Zabrana govori se o tome da Poslanik, a.s., ne smije sebi zabranjivati ono što mu je dozvoljeno. Naime, njegove supuge su mu dale do znanja da im se ne sviđa miris meda koji jede pa je on rekao da više nikada neće. Allah, dž.š, je zbog toga objavio prvi ajet ove sure. Drugi smatraju da je Poslanik zbog prigovora jedne žene zabranio sebi drugu ženu pa je objavljen ajet zašto sebi zabranjuje što mu je dozvoljeno.
 U poznatim i omiljenim ajetima učača- Ja ejjuhelezine amenu kuu enfusekum… govori se o važnosti da čuvamo svoje ukućane od grijeha kako bismo ih sačuvali od vatre. Ovdje je važno da čovjek shvati da će biti odgovoran za svoju porodicu stoga ima i pravo da im naređuje da izvršavaju islamske dužnosti. Naime, čovjek je taj koji će odgovarati pošto dijete nije klanjalo, jer je poslušao druge koji su govorili: ,,Neka, još je mali. Nemoj ga buditi, neka spava itd.”. (Preporod)
10.06.2018.

NOĆ LEJLETUL KADRA


Rekao je Uzvišen Allah: „Zbilja, Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr! A šta ti misliš, šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci! Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, u njoj silaze zbog odluke svake, u njoj je spas sve dok zora ne svane!“ (El-Kadr: 1-5 )
 Poštovani, sestre i  braćo u vjeri
 U predajama se kaže da noć Lejletul Kadra noć u kojoj svačija dova biva uslišana, izuzev dove onoga na koga su srditi njegovi roditelji, onoga ko prekida rodbinske veze, onoga ko u srcu gaji zlobu prema vjernicima, i onoga ko pije alkoholna pića.
 Prenosi se da se Musa, a.s., ovako obratio Svevišnjem: „O Bože moj, želim se Tebi približiti“, pa mu je odgovoreno: „Bliskost Meni stječu oni koji probdiju Noć kadr.“ Musa, a.s., tad reče: „O Bože moj, želim Tvoju milost i oprost.“, pa mu bi odgovoreno: „Moja milost pripada onome ko se u Noći kadr smiluje nevoljnicima.“ Musa, a.s., onda kaza: „Bože moj, želim sigurno preći preko Sirata“, pa dobi odgovor: „Sigurno će preko Sirata preći oni koji u Noći kadr dijele sadaku.“ Musa, a.s., još reče: „O Bože moj, želim okusiti džennetske plodove“, i bi mu kazano: „Džennetske plodove jest će oni koji u Noći kadr ne zaboravljaju da Me hvale i veličaju.“ Na kraju Musa, a.s., reče: „O Bože moj, želim Tvoje zadovoljstvo“, pa mu se reče: „Moje zadovoljstvo stječu oni koji u Noći kadr klanjaju dva rekata namaza.“
 Neizmjerna Allahova milost ukazana je i spuštena te Noći. To je Noć početka objavIjivanja Kur'ana, koji će se nastaviti spuštati i objavljivati 23 god. Na hiljade meleka je spuštalo i pratilo objavljivanje Riječi Božije, koju je Poslanik, a.s., valjano i tačno prenio.
 U toj Noći dobili smo posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s., posljednju Objavu – Kur'an, koja vodi ispravnom putu i čuva od zaborava. 
 U ovoj noći vjernici osjećaju posebnu smirenost, radost, sigurnost i nadu jer se meleki, u velikom broju spuštaju među ljude na Zemlju kako su se spuštali i prilikom prve Objave Ademu i posljednje Muhammedu, a.s., ramazana 610. godine. Oni čija srca nisu opterećena i uprljana grijehom bivaju osvijetljena svjetlom vjere, meleka i Kur'ana. Onoga koga ta svjetlost, te Noći Kadra dotakne i osvijetli, ostavljajući svoj trag, svoj biljeg, vidite ga kako tokom cijele godine isijava svjetlost, smirenost, skrušenost i poslušnost. To je Noć pročišćenja. Svi se poslije te Noći osjećamo boljim, sretnijim, lakšim, sigurnijim… Ako u toj Noći očekujemo i nadamo se oprostu grijeha od Allaha, dž.š., onda i sami trebamo oprostiti drugima.
  Kako provesti Lejletul-kadr
 Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ko isposti ramazan vjerujući i nagradu očekujući, bit će mu oprošteni prijašnji grjehovi“ ; „Ko isklanja ramazan vjerujući i nagradu očekujući, bit će mu oprošteni prijašnji grjehovi“ ; „Ko isklanja noć Kadr vjerujući i nagradu očekujući, bit će mu oprošteni prijašnji grjehovi“ .
 Ovu noć treba provesti u različitim oblicima ibadeta kao što je: učenje Kur’ana, klanjanje noćnog namaza, traženje oprosta, upućivanje dova itd. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u deset zadnjih noći ramazana pojačao bi svoj ibadet i trudio se u ovim noćima više nego u drugim. Međutim, posebnu pažnju trebamo dati teraviji i noćnom namazu: ,,Ko provede Lejletul-kadr vjerujući i očekujući nagradu, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.'' (Buhari i Muslim) 
  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ,,Ko klanja sa imamom sve dok on ne završi, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć.” (Ahmed, Ebu Davud)

 Kada bi čovjek cijelu Lejletul-kadr proveo klanjajući, ne bi bilo previše. U ovoj blagoslovljenoj noći vjernik treba upućivati dovu Allahu, kako u namazu tako i nakon namaza, iako je dova u namazu bolja, naročito ona na sedždi kada je čovjek najbliži svom Gospodaru. 
 Pored traženja oprosta, vjernik treba iskoristiti priliku i upućivati dovu za sebe i svoje bližnje ili za cijeli ummet. Ko je bolestan, treba moliti za izlječenje, ko je siromah, može moliti za bogatstvo. Svako ima neku svoju posebnu potrebu, ali ono što je potrebno svima nama jeste oprost i tevba, tako da svi možemo moliti za to, jer, ko zna, možda nas obuhvati ovaj hadis: ,,O, ti koji želiš dobro, približi se! O, ti koji želiš zlo, udalji se! A Allah oslobađa od Vatre svake noći.” (Tirmizi, Ibn Madža, Ahmed)  
 Na vrijednost i odabranost Noći kadra ukazuje i postupak nekih ispravnih prethodnika koji su se posebno pripremali za ovu noć tako što bi se kupali, mirisali i oblačili lijepu odjeću.
 Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla: „Rekla sam: O Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj je noći Lejletul-kadr šta bih u njoj učila? A on je odgovorio: Allahumme inneke ‘afuvvun, tuhibbul-‘afve fa'fu ‘anni – Allahu moj Ti si Onaj Koji opraštaš, voliš da oprostiš, pa mi oprosti.“
  Svi znamo da namaz obavljen u noći Kadra, je vrijedan kao 30 hiljada namaza, činjenje istigfara i drugih vidova zikra, isto tako. Allaha moliti za oprost grijeha, za roditelje, bili živi ili mrtvi, za djecu, za bereket, za bolesne i druge stvari. Dužnost mu je da klanja i da to uljepša. Trebamo učiti Kur’an, jer kada musliman prouči jedno slovo Kur’ana (harf) imat će desetostruku nagradu za to, kako se navodi u hadisu: „Ne kažem da je Elif, Lam, Mim, jedan harf. Nego, elif je jedan, lam, je drugi, mim, je treći harf“.   
 Znači, svaki ibadet obavljen u noći Kadra, ima vrijednost kao da si ga činio hiljadu mjeseci, bilo da je namaz, učenje Kur’ana, zikr… Jer Uzvišeni kaže za noć Kadr da je bolja od hiljadu drugih mjeseci.
 Sadaka se ubraja u velika i Allahu draga djela, a njena vrijednost je posebna u Ramazanu a najvrjednija je u noći Lejletu-l-kadra kao i ostali ibadeti, poput namaza. Ako onaj ko obavi namaz u noći Lejletu-l-kadra ima nagradu kao da je klanjao hiljadu mjeseci (30 hiljada namaza), onda onaj ko u noći Kadra udijeli kao sadaku jednu marku ili evro, biće mu upisano kod Allaha kao da je hiljadu mjeseci dijelio svaki dan po jednu marku.
 Da, to je vrijednost sadake u noći Lejletu-l-kadra. A dobro znamo, da ako se ti nekoga sjetiš sadakom, pomogneš ga ili spasiš, znaj, da će se Allah i tebe sjetiti, pomoći te i spasiti.  
 Kada neko preživi saobraćajnu nesreću,  kažu: ”Sadaka ga sačuvala, sigurno je udijelio na pravo mjesto!” Nije ga sadaka sačuvala, sačuvao ga je Allah jer je i on svojom sadakom nekoga sačuvao.
  Dova
  Molimo Te Uzvišeni, počasti nas blagodatima Lejletu-l-kadra. Amin!
  Molim Te Uzvišeni, ugradi u nas ljubav do naših džamija i poštovanje do onih koji nas vode na pravi put. Uzvišeni, učini da džamija budi ponos, džuma namaz radost, a islamska zajednica bude halka i uzdanica naša. Amin! 

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul-Buhari, Mr. Osman Smajlović, Saudin Cokoja,Mr. Ferid Dautović.
Nijaz Salkić
10.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (27)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 27. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
27. džuz
Sastoji se od ajeta sura; Ez-Zarijat, Et-Tur, En-Nedžm, Er-Rahman, El-Vakia, i El-Hadid.
,,Zato požurite Allahu“, poručuje nam se u suri Ez-Zarijat, stoga šta čekaju ljudi koji kažu da će klanjati kada ostare, da će hadž obaviti kasnije… Naravno, i vjernici koji obavljaju sve dužnosti znaju reći: kasnije. U stvarima vjere ne postoji kasnije: kada se čuje ezan klanja se, kada dijete bude dovoljno odraslo podučava se arapskom pismu, kada čovjek dobije platu odvaja za sadaku odmah… Ovodunjalučke želje mogu sačekati, a Allahu treba da žurimo. Ko nam garantuje da ćemo nakon posla sata moći klanjati? Vidimo li budućnost pa smo sigurni da nam neće uzeti dušu, a obavezu nismo izvršili?
 Sura Et-Tur nosi naziv po Gori, na kojoj je poslanik Musa, a.s., razgovarao s Allahom. Spomenimo ovdje, u kontekstu posta kada osjetimo da nam je zadah iz usta drukčiji pa nam Allah kaže da mu je taj miris draži od mirisa miska, da je Musa trebao razgovarati s Allahom nakon 30 dana tj. noći koje je proveo u postu.  
 Prije dolaska na mjesto za razgovor s Allahom oprao je usta pa ga je On upitao zašto je to učinio, na što je Musa kazao, što nam se čini logičnim, da je postio i njegov zadah je drukčiji. Allah mu je kazao da mu je zadah postača draži od mirisa miska/ mošusa i neka se vrati i posti još deset dana i tek onda dođe na razgovor. Stoga se u Kur'anu kaže: ,,Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći“. (Al-'Araf, 142.)
 Sura En-Nedžm  govori o putovanju Muhammeda, a.s., do Allaha. Uzdajmo se u svoja djela. Nijedna dova drugoga, hatma, Ja-Sin i slično ne može nam pomoći kao naša djela. Allah nam kaže “A, koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće od koristi biti, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onog kojim je zadovoljan“. U nastavku sure nam govori o onome što je bilo objavljeno i ranijim narodima: da nijedan griješnih tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi i da će se trud njegov  sigurno iskazati, i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti… Stoga, bit će nagrađen ili kažnjen “što sam uradi“, a ne da se osloni na to što će mu neko hatmu, ja-sin pokloniti ili neki “evlija“doviti.
 Sura El-Kamer  nosi naziv po Mjesecu kojeg je Allah raspolutio, ali ne razdvojio, prije Poslanikove, a.s., hidžre kao dokaz poslanstva Muhammedovog, a.s.
 Sura Er-Rahman je prelijepa sura koju mnogi vjernici vole učiti kako zbog njene kompozicije tako i značenja. Ovo je jedina sura čiji cijeli (prvi) ajet čini jedno Allahovo ime: Er-Rahman, u prijevodu Milostivi. Njen početak nam govori da je Objava koju čitamo kao i naš život Njegova milost prema nama.
 Značenje sure  El-Vakia čovjeka podstiče na razmišljanje o blagodatima dženneta i strahotama džehennema. Ovo je jedina sura u kojoj se, prema određenim mišljenjima, spominju banane u džennetu.  
 Suru El-Vakia mnogi uče radi povećanja nafake iako nema za to uporište u islamskoj tradiciji, ali što je vrlo interesantno Allah nam upravo u narednoj suri, El-Hadid, kaže kako ćemo povećati sebi nafaku: ,,Ko će Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio…“ ili ,,Onima koji sadaku budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu zajam budu davali – mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita“.
Udjeljuj, daji sadaku, pomaži drugima… to je ono što će ti sigurno povećati nafaku, a ne jednostavno učenje sure.

09.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (26)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 26. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
26. džuz
 Ajeti sura El-AHkaf, Muhammed, El-Feth, Al-Hudžurat, Kaf, Az-Zarijat čine 26. džuz. S obzirom na značajan broj ajeta koji se odnosi na ahlak, edeb, lijepo ponašanje i ophođenje u društvu, Kur'an je i kodeks ponašanja vjernika u društvu. U tom kontekstu Sura Al-Hujurat/ El-Hudžurat/ Sobe u današnjem džuzu donosi niz poruka vjernicima.
 Allah nam poručuje da provjeramo vijesti: „O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ Koliko puta smo pročitali i na facebooku šerovali ili u društvu prepričali neku vijest, informaciju ne provjeravajući da li istina ili ne.
 Dalje, jedna od posebno važnih za današnjicu jeste da vjernici mire zavađene vjernike, a ako ih ne mogu izmiriti da zauzmu stranu onoga kome je učinjena nepravda. Stoga, ne može čovjek stati na stranu svog brata, rođaka, supruga/e, „zemljaka“ ako su učinili nepravdu nekome.
„ O vjernici, neka se muškarci jedni rugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi čine nepravdu.“
 Koliko puta smo nazvali nekoga nadimkom smatrajući to smiješnim, a njemu je to bilo podrugljivo? S druge strane kada ljudi trebaju nekoga da zovu nadimkom: hafize, doktore, profesore... onda to ne čine. Zašto se ne dozivamo lijepim nadimcima ili onima koje volimo i zaslužujemo? Allah je objavio ajet o nadimcima, stoga obratimo pažnju na naše međusobno dozivanje.
„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“
 Ovaj ajet bismo trebali imati na levhama u kućama, u autu, na poslu, na zaslonu naših telefona, jer vjernika zaista najviše u toku dana griješi zbog svog jezika.  Prvo Allah upozorava na sumnjičenja, što je povezano s ajetom s početka sure da se vijesti provjeravaju. Svakodnevno kroz medije, ali i u razgovorima čujemo niz vijesti koja su uglavnom sumnje, nedokazane tvrdnje i dezinformacije. Dalje, ogovaranje je grijeh koji muškarci pripisuju ženama, a zapravo oni više ogovaraju jer su svakodnevno izloženi češćim kontaktima s ljudima, s većim brojem ljudi kominiciraju, uglavnom imaju više poznanstva i razgovori počinju ili se završe s ogovaranjem. Ponekada vjernici kažu: Ne ogovaramo, to je istina! Poslanik, a.s., je kazao da je ogovaranje govor o nekome čak i ako je istina, ali njemu nije drago, dok je kleveta govor o nekome koji nije istinit.
 Jedne je prilike putovala grupa ashaba i sa njima Selman el-Farisi. Odsjeli su, napravili šatore i spremili hranu, a Selman je od umora zaspao. Neki od njih su između sebe počeli govoriti o Selmanu: ,,Ovaj rob hoće samo da uđe u već postavljene šatore i da jede već spremljenu hranu”. Zatim su Selmana poslali Poslaniku, a.s. da za njih zatraži malo hrane i kad  zatraži hranu, Poslanik, a.s. mu reče: ,,Kaži im da su oni već jeli”!
 Kad im je Selman prenio Poslanikove riječi, oni s nevjericom krenuše da uvjere Poslanika kako stvarno nisu jeli, ali im Poslanik ponovo reče: “Da. Da. Vi ste jeli meso svoga brata kad ste o njemu govorili to što ste govorili dok je spavao”! Zatim je Poslanik proučio ajet: ,,O vjernici, čuvajte se mnogih sumnji, jer su neke od njih grijeh, ne uhodite i ne ogovarajte jedni druge. Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista oprašta i milostiv je”! (el-Hudžurat, 12. ajet).
 Od Ebu Umameta el-Bahilija se prenosi da je objašnjavao: ,,Na Sudnjem danu ce čovjek dobiti svoju knjigu i vidjeti neka dobra djela za koja zna da ih nije radio, pa će upitati Allaha: ,,Gospodaru, odakle mi ova djela”?! Allah će mu odgovoriti: ,,To je ono što su te ljudi ogovarali, a ti nisi znao”!

08.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (25)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 25. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
25. džuz
Dvadeset peti džuz čini zadnjih 8 ajeta sure Fussilet i četiri sure: Eš-Šura, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan in El-Džasije. U ovom džuzu Uzvišeni Allah govori o svojoj milosti. Kako je milostiv Allah najbolje govore kur’anski ajeti in hadisi. Allah, dž.š., je milostiv i  On svoju milost daje, kome hoće i uzima je kome hoće.
U Kuranu stoji: ,,Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar!(Fatir, 2).
Takođe se spominju oni koji će završiti u šejtanskom društvu:
,,Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati;.” (Ez-Zuhruf, 36)
Nemojmo biti poput onih koje u suri Fussilet Allah proziva: ,,Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi“, niti: ,,Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvanik i uzoholi, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli“. I budimo zahvalni na onome što imamo, jer Allah zna koliko bogatstva nam je dovoljno da bismo sačuvali svoju vjeru, ali i život.
 Ili, ,,kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili..." (Eš-Šura, 27), a život jer ,,ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216). 
 Odnosno, Allah zna kakvi bismo bili da imamo više, da smo bogati i kako bi time bili iskušani pa čak i izgubili svoju vjeru. Koliko poznajemo slučajeva da se neko nama poznat obogatio i djelimično napustio svoju vjeru, nema ga na u džamiji, putuje svijetom, a hadž nije obavio i sl.? Želimo li više bogatstvo s nezadovoljstvom Allaha ili običan život pa čak i siromaštvo sa zadovoljstvom Allaha? Stoga, kada dovimo molimo Allaha da nas sačuva siromaštva i da nas obaspe bogatstvom koje će nas približiti, a ne udaljiti od Njega. Drugo, Allah zna šta je najbolje za naš ovodunjalučki život. Tražimo od Njega veću imovinu, a ona nam može biti propast. Čovjek toliko priželjkuje novo, bolje, brže auto i ono ga odvede u tešku nesreću i smrt. Stoga, razmišlja li čovjek šta dovi? Uplašili se svojih želja?
 Stoga, naročito, tražimo od Allaha ono što je najbolje za nas, jer nam poručuje u suri Eš-Šura (36): ,,Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju“. Stoga, uvijek se zapitajmo dovimo li više za dunjalučko ili onosvjetsko bogatstvo? I samom logikom je onosvjetsko bolje, jer je vječno spram dunjalučkog koje kad-tad nestane, istruhne, izgubi sjaj…
 Jer to je osobina nevjernika, koji se se gramzivo bore za Ovaj svijet pa nam Allah kaže u suri Ez-Zuhruf (33-35): ,,A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju. i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili“. Sura Ez-Zuhruf nam govori da izaberemo koje želimo ukrase: ovosvjetske ili onosvjetske?
 Zlato, ukrasi, nakit… bogatstva uvijek su bila ovosvjetska mjerila ljudi pa nam Allah u nastavku sure Ez-Zuhruf donosni rezonovanje nevejrničkog naroda i faraona o Musau: “Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?" (53). I danas se ljudi dive i žele biti prije u društvu bogatih ljudi, glumaca, poznatih ličnosti, radije bi s njima na iftar, nego u društvu onoga kojeg i ne primjećujemo u svom okruženju, a koji svaku noć, cijelu ili dio njezin, probdije u noćnom namazu.
 Dok kod Allaha, odnosno onosvjetska mjerila, su dobra djela koja će rezultirati bogatsvom: ,,O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete i za čim tugovati; oni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili. uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!" Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata, u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti. "Eto, to je Džennet koji vam je darovan kao nagrada za ono što ste radili... (Ez-Zuhruf, 68-72)
 Koja je razlika između zlata i ukrasa na Ovom i Onom svijetu: u vremenskom trajanju. Ovosvjetsko ima rok trajanja, kao što čovjek ima i rok uživanja u njemu, dok je onosvjetsko vječno.
 U suri Eš-Šura (14) Allah nas upozorava kako su zalutali ehli kitabije, odnosno kako je rasprava iz nedostatka međusobne ljubavi dovela da se podijele međusobno. Jedan od najvećih problema muslimana danas jesu upravo rasprave i međusobne podjele, od mezhepskih do političkih podjela.
 U suri Ed-Duhan se govori o strahotama Sudnjeg dana i blagodatima dženneta. Također, spominje se i noć Lejletu-l-Kadr koju trenutno tražimo u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Upravo kako se naše mukabele nalaze u zadnjoj trećini ramazana tako se i Kadr počinje spominjati s ulaskom u završnicu Kur'ana.

Stariji postovi

GORNJA PUHARSKA
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


ponekad navratim
Dzemat Slovenj Gradec
Rodna gruda
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik

GORNJA PUHARSKA – PRIJEDOR

Gornja Puharska je naselje sa oko 150 lijepih kuća sa crvenim krovovima, smještena je sa obe strane rijeke Puharske, a pripada mjesnoj zajednici Veliko Palančište. Gornji dio rijeke je Jelovac i Puharine, a donji dio rijeke je Donja Puharska. Gornja Puharska graniči sa Donjom Puharskom, Čejrecima, Crnom dolinom, Urijama i Velikim Palančištem. Interesantno je da je Veliko Palančište daleko manje naselje po veličini od Gornje Puharske, a izabrali su ga za mjesnu zajednicu. Gornja Puharska je podijeljena na mahale: Delkići, Pehlići, Kurtovići, Ljubičići, Zenkići, Ešići, Sekizovac, Jordani i Brezići.
Za vrijeme rata 1942 – 44. godine džamija u Gornjoj Puharskoj nije zapaljena, iako je bila od drveta, a kuće po Puharskoj su paljene u više navrata. Tada je nastala uzrečica: „Neka gori sve i daska, ostaće Puharska“ i ostala je. To je bila druga Puharska, a prva je bila dio Crne Doline, jedan dio Jelovca i Puharine, od koje je i dobila ime Puharska. Na Puharinama uvijek ima vjetrić, koji lagahno puše. Temelj ondašnje džamije stoji i danas, blizu škole u Crnoj Dolini. Džamija je bila do dolaska Austrougarske. Dolaskom Austrougarske džemat se seli na današnje prostore. Priča se da je jedna od Kurtovića žena dala zemlju i napravila bunar, kojeg je koristila skoro cijela Puharska. Familija Kurtović je tada bila brojna i imućna, bogata.
U tim mahalama su živjele slijedeće familije: Babići, Lepir, Krupić, Redžić, Karabašić, Čirkić, Zenkić, Zelić, Hajdarević, Mustić, Hromadžić, Denić, Rizvić, Pehlić, Kurtović, Kedić, Balić, Blažević, Kočanović, Bejtović, Majković, Ališić, Alibegović, Delkić, Mujkanović, Garibović, Husić, Sušić, Kavazović, Kalender, Deumić, Cerić, Osmančević, Omanović, Berber, Zerić, Drači i Cepić. Ovaj narod se pored toga što je većina bila zaposlena negdje u gradu Prijedoru još dodatno bavila poljoprivredom. Treba istaći da je ovdje zemlja plodna i rodovita i prije svega ravna. Ovdje dobro uspijeva pšenica, kukuruz, grah trkljaš, paprika, paradajz, grašak, sve vrste jabuka i krušaka, kesten i bostan.
Povrće i žitarice ovdje ljudi siju i sade u svojim njivama: Bare, Kojina plećina, Gajevi, Brda, Beglućine, Didove bare, Hasina strana, Kantarevac, Pušinovac, Majden, Rifetova glavica i Rosulje.
Lijep i bogat je bio ovo kraj sve do četničkog divljanja i razaranja svega muslimanskog. U tom divljanju srpsko – crnogorskih divljaka porušene su mnoge naše kuće, pobijeni naši mladići i ljudi, te porušeni vjerski objekti, a najviše džamije.
U tom divljaštvu dojučerašnjih komšija prva je na udaru bila naša džamija u Puharskoj. Od silina detonacije otišle su u zrak i sve kuće naokolo.
Naša džamija u kojoj smo se učili prvim surama je tako nestala i u njoj i sva naša dokumentacija, mushafi, postekije, serdžade i tepisi, a sa ahmedijom našeg efendije četnici su se šprdali nabijajući je prvo na glavu, a poslije šutali nogama i sjedali na nju. U toj našoj džamiji su službovale slijedeće hodže: Handanagić ef. Sabit, Hakija ef. Pezerović, Smajl ef. Šahinović, Ibrahim ef. Bašić, Nijaz ef. Salkić, Bajazid ef., Suad ef. Čaušević, Fadil ef., Sabahudin ef. Ćeman.. Mujezini su bili: Fuad Alibegović, Suad Alibegović, Hasan Zenkić, Husnija Mujkanović i Omer Mujkanović.
Hadžije: Huse Delkić (Car), Omer Mujkanović, Ibrahim Delkić i Rasim Delkić.
Ovo mjesto je bogato vodom, pa skoro svaka kuća ima po jedan bunar. Od ostalih voda treba spomenuti izvor zvani Kantarevac i rijeku Puharsku koja protiče kroz ovo naselje. Što se tiče samog mekteba, ovdje se puno davalo na vjeru i vjersko poučavanje. Zasluge za izgradnju nove džamije treba pripisati vrijednom imamu Hakiji ef. Pezeroviću koji je bio inicijator da se nova džamija napravi i pored nje imamska kuća i štala za kravu. U njegovo vrijeme je bila vjeronauka dobro krenula, a u mekteb se tada nosilo po jedno drvo. I druge džematlije su pomagale vjeronauku baš kao što je to radio Ibro Delkić koji je djecu redovno snabdijevao i častio bombonama.
Rahmetli Mina Karabašić, žena Mehe Karabašića je uoči noći Lejletul-kadra redovno pekla halvu i donosila u džamiju i pred džamiju i častila djecu, omladinu i džematlije. Taj vjerski zar i zanos kako efendije, tako i džematlija i učenika je donio prve hatme u džematu Gornja Puharska. Hatme su održane 1972. godine, a dali su ih slijedeći učenici: Alibegović Fuad, Karabašić Mirsad, Karabašić Mevlida, Delkić Elida, Pezerović Hidajeta, Bejtović Esma, Delkić Erzumana, Mujkanović Suada i Delkić Jasminka. Na hatmama je bio izaslanik iz tadašnjeg Vrhovnog islamskog starješinstva iz Sarajeva i imami Pezerović Hakija ef. i imam iz Donje Puharske efendija Kusuran. Što se tiče adeta (običaja) u to vrijeme su bila u modi sijela, perušanja, komušanja i svadbe koje su znale trajati po 8 dana. Na tim sijelima su se pekle masirače i krompiri, kuhalo i peklo kestenje i pričale priče iz starog vakta, te priče o vukodlacima i vješticama. Nije bilo televizije i mladi su pobožno gledali u starije ljude, slušali i pamtili njhova kazivanja.
Posebno se sjećamo perušanja kod Jusufa Delkića zvanog Juse. Taj čovjek je prvi koji je imao u našem selu farmu goveda. Na kraju predstavljanja Gornje Puharske nije se zgoreg sjetiti i lijepog svijeta i dobrih ljudi koji su nekada tu živjeli i značili nešto.
Starije žene koje smo mi poštovali su bile: Naja Blažević, velika vjernica koja je posebno voljela obilaziti komšiluk, a nije nikoga ogovarala i tračala. Hava Delkić, Kadire Delkić, Hasena Delkić, zvana Mehinica. Fatime Delkić koju pamtimo po lijepom učenju Kur'ana i njenoj dobroti. Tima Delkić, Ademova, Munira Majković, poznata po šalama i veseloj naravi. Šuhra Cepić je pomagala pri gasuljenju umrlih žena i namještanju želuca.
Hilmo Kurtović je bio vrstan harmonikaš. Familija Hajdarević se poslije drugog svjetskog rata doselila iz Nikšića, Crne Gore (Sandžaka), odakle se spasila od četničkog noža, a svi smo ih poznavali kao Crnogorce. Bila je to jako dobra i prijatna familija. Dosta ih je pobila četnička ruka u toku zadnje agresije na Prijedor.
Jasim Delkić je imao cikular za rezanje japije. Karlo Pijak je imao prvi traktor „Englezer“. Ešef Alibegović je imao svoju kovačnicu u kojoj je pravio peći bubnjarice, dolafe za prženje kahve, potkivao je konje, klepo kose i sikire itd. Adem Ališić je bio brico, a Šerif Delkić je imao prvi kamion i mljeo žito u mlinu. Adem Delkić je bio veoma strog i pobožan čovjek. Međutim, njegova strogost mu nije smetala da pomogne svakome, kome god je trebala kakva pomoć vrlo rado ju je pružao.

Husnija Mujkanović je bio dugogodišnji blagajnik u džamijskom odboru. On je bio jako plemenit i čestiti čovjek, nikome nije zla mislio, a na svom jedinom biciklu u životu je penziju zaradio u prijedorskoj tvornici papira „Celpak“. Mutevelija Huse Delkić, zvani Car je bio tih i dobar čovjek sa kojim si mogao dosta toga progovoriti i savjeta dobiti. Safija, ćerka Naje Blažević, i Hajra Majković su najpoznatije žene po učenju Mevluda. Mujo Delkić je bio poznat po tome što je imao brojnu familiju. Bego Balić je bio tih i miroljubiv čovjek, isto kao i njegova žena Ifa. U njihovoj kući se sakupljala omladina i djeca, jer je u njihovom društvu bilo prijatno. Svoju djecu su lijepo odgojili. Hase Delkić je bio poznat po uzrečici: „Junaci moji“. Emina Cepić, zvana Emka, je bila jedna od najpobožnijih žena u svom vremenu. Ostala je udovica u svojoj 26. godini sa šestoro djece. U svom džematu i komšiluku je bila cijenjena i poštovana, kako od starijih tako i od mlađih ljudi. Njena glavna preokupacija je bila da ostane dobra vjernica.
Mevla Delkić, zvana Hasinica, je salijevala strahe i odbrojavala uroke i pravila ljekovite mehleme, namještala želudac kad se insan struni. Bila je to dobra komšinica i svi su je poštovali. Pošto nisu imali djece usvojili su Kedić Sadika, zvanog Huću i Hamidu, današnju suprugu Derviša Delkića.
Prije agresije na BiH, 1992. godine, Gornja Puharska je imala četvorogodišnju osnovnu školu, dvije trgovine, svoj vodovod, asfalt, puno bunara i mlin kod Mehe Cara. Mnogo toga i danas imamo, samo ljudi nema. Oni nekada u godini dana i dođu, vide, popričaju, poprave i zamijene što treba zamijeniti i popraviti, prozrače kuće i odu nazad. Nažalost mnogi se nemaju kud vratiti niti doći, jer su pobijeni. Nikada Gornja Puharska neće biti kao ona prije agresije, sa životom i veseljem, ali nama valja dalje živjeti, graditi, popravljati i svoje čuvati.
Evo džamija i imamski stan su nikli, čini mi se ljepši nego ikada što su bili. Zato glavu gore Bošnjače, Gornja Puharska je lijepa i pravo mjesto za moje i tvoje dijete, za naše potomke, za naše danas i za naše sutra.

Za dio informacija se zahvaljujem Suadi Veletanlić – Mujkanović iz Gornje Puharske.

iz knjige Nijaza Salkića, "Bobak po bobak, bosanski đerdan, objavljene 2009. godine.

eglena i muhabet


KONTAKT-SARADNJA:

gpuharcanka@gmail.com
Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.





OJ PRIJEDORE PUN SI MI BEHARA

Jesen je uveliko zavladala krajolikom kroz koji smo ulazili u Prijedor,a novembar je ulazio u svoju završnicu. Žao mi je što je pao mrak kada smo ulazili u čaršiju. Moje odredište je bila Gornja Puharska. E, sjećam se ko' danas je bilo, ja na biciklu prolazim pored džamije u G.Puharskoj sa desne strane je seoski bunar i džamija, na raskrsnici gledam na desno ide li kakvo vozilo iz pravca Crne Doline,pa onda projurim pored kuća Kurtovića, Delkića i sa jedne i sa druge strane, kuće naših i kuće Pemaca.

Spuštam se niz strminu prema kafani "Željo", desno pored trafoa put u Čejreke, Bože koliko li sam puta prošao tim putem. Idem pored "Želje", blaga krivina, a na lijevoj strani Suljanovića mezarluci i već je tu nova raskrsnica za Tešanjić, a naprijed je Donja Puharska. Slijede nove kuće u novom naselju i sa lijeve i sa desne strane i skoro popunjeni mezarluci u D.Puharskoj. Nišani novi i stari, male i velike ploče , mermer i kamen, Bože i na mezarlucima se vidi klasna razlika, bogatstvo i siromaštvo.

Odjednom se ukaza Puharska džamija, lijepa kakva samo može biti džamija, a munara se propela u nebo kao da se hvali da ima dvije kao biser bijele šerefe. Preko puta džamije vidim Rasim ef. Ćemana, imama iz Donje Puharske, nakrivio ahmediju u desnu stranu, krenuo je na podne, Bože, kako mu se bijeli ahmedija i imamski ponos mu sjaji na licu. Djeca ulaze u džamiju sa Kur'anima zamotanim u bijele ručnike, jer oni će poslije namaza učiti Kur'an i pripremati se za nove hatme.

Malo niže ispred kuće poselami me mala Jasmina, unuka od dobrog starog imama ili hodže Kusurana, kako ga je narod volio zvati. Mala je prava krasotica, drži loptu u ruci i maše mi. Što se tiče njezinog dida hodže Kusurana, on je bio legenda u svoje vrijeme. Službovao je u džemaatu Donja Puharska i kao imam je redovno obilazio svoj džemaat. Tako kada bi hodao po džemaatu volio je upitati "kome ti pripadaš", misleći kojem džemaatu, jer se D.Puharska graničila sa G.Puharskom, Čejrecima i Gradskom džamijom. Kada bi čovjek rekao naprimjer da on pripada G.Puharskoj, on bi odgovorio "nema veze, ti si moj džemaatlija", uzevši mu podatke i učlanivši ga kod sebe. Priča ko priča,da li je to bilo baš tako Allah dž. š. najbolje zna, a narod ko' narod, priča i usta mu ne možeš začepiti.

Vozim se biciklom sam kroz D .Puharsku i već prolazim pored "Komunalnog", odatle se put odvaja prema Čejrecima. Još samo podvožnjak i eto katoličke crkve na lijevoj, a Auto-moto društva na desnoj strani. Što je danas narod navalio da polaže vozački ispit, kao da nisu imali prije vremena ili ne mogu ostaviti za sutra taj posao. Morao sam u Patriji kupiti karnišle za dnevnu sobu, pa sam biciklo ostavio ispred slastičarnice koju drže Albanci, tu mi je nekako biciklo najsigurnije.

Ulazim u Patriju, a jedan did stao ispred pokretnih stepenica i nikako da zakorači. A narod ko narod razgleda robu, neko kupi, a drugi pita za cijenu i ode da traži jeftinije. Nisam ni ja kupio karnišle, jer su mi se učinile malo preskupe.

Nema veze, pogledaću kod gradske džamije ima jedna robna kuća u kojoj ima i karnišli, a i zavjesa, možda ću imati sreće.
Idem čaršijom pješice, narod se rasipa sa pijace nije ni čudo, petak je već ušao u svoje drugo poluvrijeme. Vidim puno ljudi iz Čarakova, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Bišćana, a ugledah i svoga dobrog ahbaba Hamid ef. Softića iz Kozarca i Hasan ef. Bešliju iz Bosanskog Novog, te Sulejman ef. Dizdarevića iz Čarakova.

Vjerovatno su došli poslom u Odbor islamske zajednice Prijedor (vakuf). Susret nije mogao proći bez kahve u slastičarni "Sarajevo" i najboljih prijedorskih ćevapa u ćevabdžinici na "Irezi".
Sa kolegama sam se rastao poslije dugog eglena ispred džamije u koju sam dugo gledao i razmišljao kako ćemo ako Bog da uskoro početi sa izgradnjom nove i veće džamije u Prijedoru, a mislim da će to biti islamski centar. Svi znamo da je Prijedor centar potkozarskih muslimana i zaslužuje to. Na tržnici kod pošte kupih neke nužne namirnice, stavih na prtljažnik svoga bicikla i krenuh preko Tesanjića, pored kasarne i rasadnika u G.Puharsku.

E Bože moj , trgnuo sam se kao iza sna. Šta ti je bolan, nema više džamije u Gornjoj niti u Donjoj Puharskoj, zjape ruševine i zgarišta, nema džamija u cijelom Prijedoru, a bome ni na brdu se ne čuju ezani , a ni u Zagradu, Čarakovu, Zecovima, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima i Čejrecima. Nema više mojih dobrih kolega imama: Rasim ef, Sulejman ef. i Hamid ef. nema ih više, ubiše ih zlotvori, kao i mnoge druge poznate i nepoznate Prijedorčane.
Jedan grad pored građevina čine i ljudi.

Nadam se da će naš narod naseliti ponovno vjekovna ognjišta i znati ponovno označiti ono što mu je vijekovima pripadalo. Naše oznake su džamije, mejtefi, škole, fakulteti, mezarja, veselo čavrljanje male djece po tijesnim sokacima, ašikluci momaka i cura po prijedorskoj čaršiji. Dragi moj Allahu, daj da ponovno odjekuju pjesme: "Kolika je u Prijedoru čaršija"... Pokraj Sane procvjetala polja... Oj Prijedore pun si mi sevdaha..!

(Iz knjige „Bobak po bobak, bosanski đerdan“ , autora Nijaza Salkića)

odakle nas zijaretite

BROJAČ POSJETA
987107

Powered by Blogger.ba