GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

31.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (17)


 MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 17. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
Povodon Noći Bedra
,,Bedr je svjedočanstvo čovjekovih izazova i poteškoća kroz prostor kojim hodi, jer život jest jednako problem, život jest jednako izazov, život je i patnja, a Lejletul-kadr je svjetlo radosti, nada i Božija milost".
U tom kontekstu je i Kur'an došao, kao radost čovjeku, da ukaže na to da čovjek nije stvoren samo radi igre i zabave.
,,Primarna zadaća ljudske zajednice, džemata, jeste čuvanje Bedra i čuvanje vjere, a noć Lejletul kadra Božija milost za sve ljude. Vjera je refleksija Božije milosti naspram čovjeka i vjernik je radostan što je u zaštiti Božijoj, on nije sačuvan od poteškoća i izazova, pa to jeste bedr".
U Ku'ranu se Bog obraća svima, mušku, žensku, i koji ga vjeruju  te koji ga ne vjeruju, onima koji su u mogućnosti da razumiju i oni koji to nisu, svi imaju pravo na tu istinu, na tu uputu.
,,Bog je milostiv prema svim ljudima i  daje život na ovom svijetu, jednako i onima koji ga vjeruju i onima koji ga ne vjeruju. Sunce sija za sve, kiša pada za sve, Bog nije izdvojio samo vjernike, ali jest jednu stvar određenu, to je dunjaluk koji daje svima jednako ili u različitim nijansama, ali vjeru daje samo onima koje voli", naglasio je.
Ljudima koji kreću stazom vjere, Bog otvara put do cilja, a oni koji se dvoume, treba im dati radosti i nade da i to što promišljaju je put ka njihovom cilju, to je dobro jer ne možemo biti na istom stupnju spoznaje, života, ljubavi, ali "treba da se poštuje Božije, da se cijeni ta ljudska dobrota".
,,Nažalost, mi smo u nekoj teškoj ljudskoj džungli života, a ramazan nas zbližava, Bog nas je pogledao svojom milošću. Ako budemo voljeli ljude bez obzira na to u kom su sadašnjem stanju, sutra mogu biti bolji od nas, i ne vjerujem da je iko napunio knjigu dobrih djela, da ne bi trebao biti i bolji''.
 S obzirom na to da Bedr simbolizira cjeloživotnu borbu sa svojim prohtjevima, znajmo da je životinjama dat instikt, a čovjeku je data duša.
,,Slomljena duša je slomljeni čovjek, nije slomljeno tijelo slomljeni čovjek, slomljena duša je slomljeni čovjek, a nas vjera uči da duša mora biti u odsjaju, refleksiji predanosti Bogu".
 Ako se čovjek veže za svog Gospodara on ne strahuje ni od koga, ali tu mora biti ljubavi, pravednosti, postupnosti, odnos prema svemu kao vrijednosti, jer je čovjek stvoren sa svrhom i smije ga niko skrnaviti, vrijeđati, ubijati.
 Inače, Islamska zajednica u BiH je 17. ramazan, dan kada se dogodila bitka na Bedru, proglasila i Danom bošnjačke dijaspore. (Mr.Nusret-ef. Abdibegović, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ BiH)
17. džuz
 Sura Vjerovjesnici počinje sjećanjem na smrt i Sudnji dan. Upravo se u ovom ajetu nalazi (ponavlja) ajet, odnosno dio ajeta, kojeg često čujemo na dženazi: Kullu nefsin zaikatul mevt... – Svaka duša, svako živo biće smrt će okusiti. Ovaj ajet možemo često naći na levhama. On je podsjetnik svakom čovjeku da bez obzira šta radio, koliko uživao, u kakvim blagodatima ili problemima bio, čeka ga smrt i nijedna osoba pa čak ni meleki pred Sudnji dan neće biti pošteđeni smrti.
 Neki pripadnici prvih, odabranih generacija su rekli: „Ko se ne bude prisjećao smrti zadesit će ga tri nesreće: odgađat će tevbu-pokajanje, neće biti zadovoljan sa onim što ima i bit će lijen u pokornosti svome Gospodaru.“ Poslanik, a.s., je jedne prilike kazao da su najpametniji  ,,oni koji se najviše sjećaju smrti i koji se za ono što je poslije nje najbolje pripremaju”.
 Kada čovjek ne bi znao nijedan hadis ili ajet niti bilo šta od islama ovaj dio ajeta bi mu bio dovoljan, odnosno navika da se sjeća smrti. Zamislimo prilikom propuštanja namaza da pomislimo i iskreno razmislimo o smrti; prilikom gledanja u zabranjeno da pomislimo na smrt u tom stanju; prilikom ogovaranja da umremo, a ne zatražimo halala… Teško bi ikada počinili grijeh. Smrt, odnosno razmišljanje o smrti je uistinu jak savjetnik.
 Ova sura nosi naziv Vjerovjesnici s obzirom da se spominje niz vjerovjesnika, jedan za drugim i u određenim slučajevima kratak osvrt na njihovu životnu priču. Danas je popularno poznavati ,zvijezde' iz svijeta glumaca, političara, fudbalera, tenisera i pjevača, mnogo nas  znamo imena, prezimena, godinu rođenja, šta jedu, kako se oblače i koje auto voze. Zapitajmo se koliko znamo vjerovjesnika nabrojati i njihovih životnih priča koje se spominju u Kur’anu. Oni se ne spominju tek tako, već se kazivanja o njima ponavljaju da bismo uzeli pouke iz njihovih života i sjećali ih se u životu u različitim situacijama.
 Kao što sura Vjerovjesnici počinje sa sjećanjem na smrt i Sudnji dan te se sličnim ajetima završava tako i slijedeća sura Hadž počinje sjećanjem na smrt i Sudnji dan. Sura Hadž je jedina sura koja nosi naziv po islamskom šartu. Govoreći o hadžu, Allah govori o budućnosti hadža kada je islam bio u vrlo uskom geografskom poručju pa upoznaje Poslanika, a.s, i ashabe s kasnijim generacijama koje će biti daleko od Mekke i Medine riječima: „...dolazit će iz mjesta dalekih“. Zajedno s hadžom spominje se i kurban te poruka vjernicima da do Allaha neće stići meso kurbana već iskrena djela naša.
 U kontekstu kurbana na lijep način skrenimo pažnju onima koji kolju kurban: da ga kolju u ime Boga, a ne zato što je to tradicija, što mu je otac klao pa mora i on ili ga stid komšija pa mora klati, jer do Allaha će stići taj kurban samo ako je iskrena namjera, zaklan u ime Njegovo i radi Njegovog zadovoljstva.
 U ovoj suri se nalazi jedan opis nevjernika kojeg se vjernici trebaju čuvati i opominjati jedni druge ovim ajetom, odnosno riječima da „nevjernici su, zaista, u beskrajnoj neslozi“ (53). Nesloga je rezultat šejtanskog djelovanja i osobina nevjernika, stoga čuvajmo se ove osobine kako u džamiji tako i na svakom drugom mjestu.
 Također, kada čujemo da se neko „riješio“ jacije, „kutarisao“ kurbana, jedva abdestio... sjetimo se ajeta s kojim Allah završava ovu suru, a koji sadrži poruku: „On vas je izabrao i u vjeri vam ništa nije teško propisao...“ (Preporod)

30.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (16)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 16. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
16. džuz
 Suru Kehf mnogi vjernici uče petkom s obzirom na preporuku Poslanika, a.s. Kazivanja koja se nalaze u ovoj suri na različite načine ukazuju na iskušenja ljudi kojima mogu biti izloženi te način kako se odnositi prema njima.
 Prvo kazivanje se odnosi na mladiće koji su se sklonili u jednu pećinu kako bi sačuvali svoju vjeru. Pećina, koja je od kamena i drugih materijala simbol je čvrstine i dugotrajnosti, ona je ta koja je štitila mladiće od vanjskih utjecaja i ljudi.   
 Međutim i danas se vjernici štite pećinom, jednom mentalnom i duhovnom. I danas postoje mladići koji imaju svoj čvrst stav da sačuvaju svoju vjeru i čednost poput ovih mladića. Taj stav je njihova pećina. Kao što su ovi mladići iz sure Kehf fizički pobjegli od naroda nevjerničkog, današnji mladići svojim stavom, kao pećinom čvrstim, bježe od nevjerničkih ideja i odluka: ne žele ni pod koju cijenu izostavljati namaz, ne žele konzumirati određene artikle koliko god društvo svojom modernošću insistiralo na tome, ultimativno ne žele činiti blud  makar nikada ne bili u ljubavnoj vezi. Svaka ova ,,pećina“ razlikuje se od čovjeka do čovjeka, neka je manje čvrsta neka više, međutim bilo bi dobro kada bi, poput ovih mladića koji su činili grupu, džemat, i današnji mladići međusobno se uvezivali, gradili džemat, grupu koja će razmijenjivati iste stavove i graditi veću i jaču “pećinu“ oko sebe.
 Drugo kazivanje je vezano za vlasnike zemljišta koje je davalo plodove. Jedan od njih se oholio i hvalio pred drugim kako ima bogat i prelijep vrt. U ovom kazivanju nalazi se riječ koju vjernik ne bi trebao zaboravljati, odnosno svoju djecu od malih nogu učiti šta reći kada vidimo nešto lijepo. Naime, vjernik koji je imao slabiji vrt kazao je ovom hvalisavcu zašto ne kaže na svoj prelijepi vrt Māšallāh – moć je kod Allaha. Odnosno sjeti se od koga si to dobio. Danas se sve manje podučavaju djeca ovim riječima, čak i u mektebu i na vjeronauci.
 Slijedeće kazivanje odnosi se na slučaj Musaa, a.s. i Hidra, čovjeka kojeg je Allah podučio mudrosti. Hidr je činio stvari koje su bile nejasne Musau, nije se slagao s njima, ali na kraju saznaje da su Božija određenja i Njegove naredbe koje djeluju preventivno, a o čemu Musa nije imao informacije ni znanje. Ovo kazivanje, pored ostalih pouka, nosi pouku da čovjek treba biti iskreno vjerovati sa šestim imanskim šartom. Ponovimo šesti imanski šart, kojeg smo naučili u mektebu, iskreno vjerujmo u njegovu istinu i sve što nam se događa, bez obzira koliko teško bilo, lakše ćemo podnositi, zapravo rastom vjerovanja s ovim šartom smanjivat će se naše tegobe po pitanju bilo kojeg problema.
 Naredno kazivanje se odnosi na poslanika Zulkarnejna koji je imao posebnu moć i vlast nad ljudima. Ovo je sura s kazivanjima koja nose zaista niz pouka, stoga ograničavamo se na jednu ili dvije, koje uveliko odgovaraju našim ranijim komentarima, poput 12. U slučaju Zulkarnejna i Hidra vidimo ljude kojima je Allah dao dvije blagodati kojima se i danas ljudi ponose i ohole spram drugih. Hidr je imao znanje, u današnjem kontekstu obrazovanje, titule i sl., ali se nije oholio nad Musaom, a.s. i drugim ljudima. Pored toga bio je spreman podijeliti svoje znanje i podučiti druge. Zulkarnejn je imao moć i mogućnost vlasti, ali nije se oholio svojom vlašću. Odbio je i nagradu od naroda, nije od njih tražio bogatstvo i druge vrijednosti. Zapravo, ne samo da od njih nije tražio, već im i pomogao, želio je da im bude bolje u životu. Zamislimo da naši intelektualci imaju ahlak Hidra i naši politički predstavnici ahlak Zulkarnejna!
 Sura Merjem, pored kazivanja o Merjemi, donosi opis poslanika Jahjaa i Isaa, a.s. Pročitajmo u ovoj suri 12-13. ajeta kako se Jahja opisuje, kojim osobinama ga Allah hvali! Roditelji mole Allaha da im dijete bude uspješno, a ne za ove osobine, stoga nije ni čudo da ne budu zadovoljni djecom kada odrastu i zaista postanu uspješni, jer Allah prima dove. Uspješnost, karijera, znanje, moć... to mogu biti ukrasi čovjeka, poput ukrasa i ornamentike na zgradama, ali osobine koje je imao Jahja jesu suština i temelj.
 Sura Ta-ha govori o Musau, a.s., kada je primio objavu. Inače, u Kur'anu se više puta navode slučajevi Musaa, ali ovdje se trenutak kada Musaa prima objavu.
 U ovoj suri od 25. do 28. ajeta nalazi se lijepa dova koju je učio Musa, i koju bi trebao učiti svako ko ima nastupe, pregovore, dogovore i sastanke. Također, ovo je dova koju bi svaki student trebao učiti pred izlazak na ispit.

29.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (15)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 15. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
15. džuz (naznake)
1. Početak sure El-Isra govori o veoma važnim činjenicama vezanim za Mesdžidu-l-Aksa, te spominje ulazak sinova Israilovih i činjenje nereda u njemu.
2. Govor o uputi koju u sebi nosi Kur'an, nekim podacima vezanim za ovaj i budući svijet, te o dvije vrste ljudi, jedne koja se trudi da zasluži onaj svijet, i druge koja želi samo ovosvjetska uživanja.
3. Nakon toga se spominje dvadeset savjeta vezanih za odnose u društvu. Razmisli o svome položaju kada su u pitanju spomenuti savjeti.
4. Rasprava sa mnogobošcima i obaranje njihovih dokaza vezanih za mnogoboštvo. Poslije toga se spominje Iblis i razgovor sa njim vezan za stvaranje Adema.
5. Uputstva Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme i savjetovanje da se ne priklanja mnogobošcima nego da se uzda u svoga Gospodara. Nakon toga se spominju neka znamenja u kosmosu.
6. Pred kraj sure se olakšava Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, time što mu se daje do znanja da je prije njega i Faraon smatrao Musa, alejhisselama, lažnim poslanikom i da on nije jedini prema kojem se tako ophodilo. Zatim se potvrđuje da je Kur'an objava od Allaha.
7. Sura El-Kehf obuhvata govor o četiri vrste iskušenja: iskušenje u vjeri, imetku, znanju i snazi.
8. Kada je u pitanju vjera, o tome možemo pročitati u kazivanju o mladićima, stanovnicima pećine koji su primjer za svakog onoga ko želi da ide pravim putem.
9. Iskušenje u imetku možemo pronaći u priči o dvojici ljudi, jednom koji je bio bogat, ali je poricao Sudnji dan i drugom koji je bio siromašan, ali je vjerovao da će se vratiti svome Gospodaru.
10. Kada je riječ o iskušenju vezanom za znanje, to možemo pronaći čitajući kazivanje o Hidru i Musau alejhisselamu. U kazivanju o njima je veoma dobar primjer za svakog onoga ko traži znanje.
15. džuz (izdvojeno)
Sura Isra dobila je naziv po putovanju Poslanika, a.s., do Allaha, dž.š. Brojne su poruke ovog putovanja, ali neka nam uvijek na umu bude to što je u ovoj noći propisano pet dnevnih namaza koji se vrjednuju kod Allaha kao pedeset. Stoga, nemojmo dozvoliti sebi da nam prođe bilo koji namaz, jer to nije jedan već deset namaza.
Sura Isra nosi brojne poruke i značajan broj ajeta počinje imperativima, naredbama šta trebamo činiti, a  šta nam je zabranjeno. Ona je poput imama, odnosno hatiba ili vaiza koji boravi u našoj kući i ukazuje nam šta je dobro, a šta loše, stoga čitajmo njezin prijevod i sprovodimo u svom životu imperative iz ove sure.
Između ostalih ajeta s naredbama ovdje ćemo izdvojiti jedan (36) koji je itekako važan danas, u vremenu tehnologije i tehnike, prijenosa informacija, sveopćih komentatora i sveopćeg ogovaranja: ,,Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati“.
Ovdje se ne spominju usta, odnosno riječi, ali one su produkt našeg sluha, vida i razuma. Također, poslije ovog ajeta ipak dolazi ajet koji nas upozorava na naše riječi: ,,Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima…“
 Zar danas većina neprijateljstava među muslimanima, nije upravo zbog riječi?!
Ova sura koja čini glavninu srednjeg džuza u Kur’anu nosi i tu poruku srednjeg puta u islamu, pa nam se kaže da ne budemo rasipnici (26), ne hodamo nadmeno (37), da dozivamo Allaha umjerenim glasom (110).
28.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (14)


 MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 14. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
13. džuz
,,Nadu u Allahovu milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni  koji su zabludjeli“ – ovo su, iz sure Hidžr, riječi Ibrahima, a.s., čovjeka koji uistinu nije gubio nadu. Nije gubio nadu da će pronaći pravu vjeru, i našao je; ni kada je ostavio svoju trudnu suprugu u pustinji, koju je Allah počastio izvorom Zemzema; ni kada je trebao svoga sina zaklati, kojeg je Allah zamijenio kurbanom; niti kada je bačen u vatru, koja je postala hladna. Da imamo toliko povjerenja, istinskog povjerenja, u Allahovu milost i Njegov nadzor i nama bi ovodunjalučke ,,vatre“ u svakodnevnom životu bile hladne. Ibrahim je nekoliko puta iskušan i nikada nije izgubio nadu u Allahovu pomoć, vjerovao je da je On vlasnik svakog njegovog trenutka. Allah ga je učinio svojim prijateljem (Halilullah). Kako odan i iskren moraš biti da te Allah nazove svojim prijateljem?
U suri Hidžr spominje se narod Hidžra koji nije vjerovao. Stanovnici ovog mjesta klesali su prelijepa zdanja u planinama, a Allah ih je uništio jednim krikom. Kada Allah govori o uništenju prijašnjih naroda primjetit ćemo da su kazne brze, ne traju dugo. Nakon spomena tih kazni Allah nam kaže da tim narodima od koristi nije bilo što su stekli niti će im ikada biti od koristi. Drugim riječima, čovjek godinama, stoljećima nešto gradi, a Allah za trenutak sve uništi, odnosno sve može uništiti.
U suri En-Nahl (Pčele) Allah nam daje raznovrsne primjere o Svom stvaranju te blagodatima koje nam daje. Nakon opisa brojnih blagodati koje nam daje, Allah nam skreće pažnju na čovjekovu jednu mahanu. U 71. ajetu kaže da nam daje različito, nekome više a nekome manje, stoga zašto se međusobno ne pomažemo i zašto nismo zahvalni.  Iz ovog ajeta uzimamo dvije pouke. Prva jeste da nije slučajnost niti plod našeg rada i pameti to što imamo više od drugih, već ustanovljeno pravilo na Ovom svijetu, stoga nikada čovjek ne smije ni pomisliti da je imućniji jer je poseban.  Drugo, ako ne dijelimo nismo ni zahvalni Allahu, jer svoju zahvalnost pokazujemo dijeleći drugima.
U ovoj suri se nalazi 90. ajet kojeg svaki petak slušamo na kraju hutbe. Da nema nijedne rečenice na hutbi, citiranje samo njega bilo bi nam dovoljno, samo nažalost hatibi ga ne prevode več samo prouče na kraju hutbe. On je suština, kodeks našeg ponašanja na Ovom svijetu, stoga čitajmo njegov prijevod i svaki dio sprovedimo u životu. 

27.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (13)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 13. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
13. džuz
 Sura Jusuf je jedina sura u Kur'anu koja je potpuno posvećena jednom poslaniku. Sura Jusuf je jedna od najljepših kazivanja u Kur'anu.  Njezina glavna kao i sporedne teme, od odnosa oca i sina do vlasti i dvorskih intriga, mogu se pronaći u brojnim književnim djelima i filmskim ostvarenjima. Zapravo, teme koje se nalaze u Allahovim Objavama, kako u ispravnoj – Kur'anu tako i u onima koje su izmijenili ljudi,  jesu teme kasnijih književnih ostvarenja koja i danas nastaju.
 Jusuf je  iskušan s četiri velika iskušenja, koja su i danas među najvećim, ako ne i najveća: Iskušan je gubitkom porodice, naročito roditelja. Nedostatak porodice, naročito u djetinjstvu može biti traumatično za svaku osobu. Jusuf je odrastao bez porodice, ali prvi dio sure, njegov razgovor s ocem, daje nam pouku da razgovaramo s djecom na vrijeme i kvalitetno provodimo vrijeme s njima, upoznavajući i upozoravajući ih blagovremeno na moguća životna iskušenja i probleme.
 Iskušan je kao mladić da počini blud s lijepom ženom, ali je odbio i ne samo odbio, već se sjetio Gospodara i zamolio da ga udalji od grijeha. Kada krenemo u grad zamolimo li Allaha da nas sačuva grijeha i svega onoga što vodi grijehu, poput osamljivanja s djevojkom?
 Bio je iskušan urušavanjem časti. Lažno optužen završio je u zatvoru i cijeli grad je, što nam ukazuju ogovaranja žena u gradu, znao da je u zatvoru. Kada je trebao izaći, Allahovom voljom, nije požurio iz zatvorske ćelije, što bi, možda, većina nas uradila, već je poručio vladaru da želi da se njegov slučaj, odnosno optužba, izvede na čistac (50. ajet). Vjernik treba da bude principijelan u svakoj situaciji. Jusuf je bio u zatvoru, nudila mu se sloboda, ali on je tražio istinu. Koliko ljudi bi danas, koji su na slobodi, potpisali bilo kakav ugovor, dogovor, dokument, koaliciju, što može ugroziti njegov vjernički karakter i čast, samo da dobije neku poziciju, a Jusuf iz zatvora nije htio da izađe kako bi dobio pohvalu i poziciju dok se njegovo ime u javnosti ne očisti. Draža mu je bila vjera i čast nego sloboda i bogatstvo.
 Jusuf je bio iskušan i vlašću. Mogao je, nakon svih nedaća, da bude osoran, grub i osvetoljubiv prema braći i drugim ljudima. Naprotiv, njemu je vlast bila samo obaveza koju je izvršavao na najbolji mogući način i neprestano se zahvaljivao Gospodaru na blagodatima. Sjetimo se 8. i 9. ajeta sure Hud. Jusuf je upravo primjer kako čovjek treba postupati u blagodatima nakon što ga napuste nevolje.
 Sura Grmljavina govori o Božijem stvaranju i blagodatima prema čovjeku. U četvrtom ajetu nas Allah podsjeća na jedinstvenost Njegovog stvaranja, kada kaže da biljke uzimaju istu vodu, a daju plodove od kojih su neki ukusniji od drugih. (Pored ovog očitog znamenja razmislimo i o jednoj metafori. Zamislimo da je voda Allahova Objava, njegova vjera, koju ljudi uzimaju. Zaista neki ljudi su bolji vjernici, njihov ahlak je ljepši od drugih koji čitaju iste ajete, praktikuju istu vjeru). Dalje, Allah nam kaže da grmljavina veliča Gospodara. Grmljavina! Šta je onda čovjeku koji ne veliča svog Stvoritelja?
 Stoga slavimo i hvalimo svog Gospodara koji nam u slijedećoj suri kaže da brojimo Allahove blagodati ne bismo ih nabrojali (34). Također, kada nam je teško, kada smo tužni ili imam problem, napravimo spisak svih problema i nedaća i spisak svih blagodati koje imamo. Uporedimo ih i vidjet ćemo da je taj problem kap u moru blagodati.
26.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (12)



MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 12. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
12. džuz
 Na prvoj stranici ovog džuza nalazi se ajet koji je tematski sličan onom iz sure Junus prema kojem čovjek zna biti nezahvalan nakon što se od njega otkloni nevolja. Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. A ako ga obaspemo blagodatima, poslije nevolje koja ga je zadesila, on će sigurno reći: ,,Nevolje su me napustile!“ On je doista umišljen i razmetljiv...“ (9-10)
 S obzirom da je Hud jedna od sura koje su Poslanika, a.s., kako je on rekao, osijedile, dovoljna su i ova dva ajeta da se zabrinemo.
 Zamolimo Gospodara, ali se i potrudimo, da nikada ne budemo ova vrsta ljudi i to spomenuta u Kur'anu. Inače, čovjek čitajući Allahove riječi treba analizirati da li kod sebe ima osobina ili situacija koje Allah opisuje. Čovjek bi trebao svakodnevno zamisliti sebe da živi u vremenu Poslanika, a.s., i upitati se koliko ajeta bi se objavilo, odnosilo na njega i to koji ajeti: s pozitivnim primjerima ili negativnim?
 U suri Hud se govori o poslaniku Nuhu i poslaniku Hudu. Slučaj kada Nuh, a.s., moli Allaha za svog sina nevjernika (46. ajet) da bude spašen je posebno, naročito kod onih koji imaju djecu, dramatičan. Allah kaže Nuhu ,,on nije od tvoje porodice“, odnosno nije tvoje dijete, jer je nevjernik i jedan od onih koji se ismijavaju s vjerom.
  Koliko danas ima roditelja muslimana, imaju djecu koja jesu biološki njihova, ali duhovno, kulturno, adetski, po mentalitetu, nisu njihova, jer su ateisti, jer su se odrodili od roditelja, sa omalovažavanjem gledaju na vjeru svojih roditelja, često  sa podsmijehom gledaju svoje roditelje koji  klanjaju. Kada to potcjenjivanje opravdavaju govore, mi nismo uspjeli u rodnom kraju, eto iškolovali smose, obogatili a sve bez vjere. Vidiš babo kako se može uspjeti bez Boga, govore. Ovdje naglašavamo ismijavanje, odnosno ironiju koja je posebno prisutna danas kada se govori o vjeri. Nuhov sin je koristio ironiju. Nuh ga poziva da se ukrca u lađu zbog poplave koju Allah šalje, a on odgovara ironično: ,,Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštiti!“
 Sura je dobila ime po poslaniku Hudu koji je opominjao narod koji je u to vrijeme bio najnapredniji, najbogatiji, najobrazovaniji i daleko iznad drugih naroda kao što su danas neke nacije daleko naprednije od drugih. Međutim, narod je bio nevjernički, u svom tom sjaju i blještavilu osjetili su se nadmoćnim te počeli prkositi Allahu.
 Ovo nas vraća na početak sure, da se Allaha sjećamo kada smo u obilju i blagodatima te da se ne osjetimo neovisnim, nadmoćnim, jakim, najpametnijim, već budemo skromni pred Allahom, ali i pred ljudima, jer čovjek svoj prkos i oholost pokaže prvo prema ljudima. To je prva stepenica do pokazivanja prkosa i oholosti prema Allahu.
 S druge strane, nakon sure Hud, imamo suru Jusuf i primjer čovjeka koji je bio iznad drugih, čak iznad svoje braće što mu je pokazano i u snu (4-6), ali se nije oholio, nije sebe smatrao vrjednijim i boljim spram ostale braće. O tome ćemo sutra, inšaAllah, kada budemo govorili o 13. džuzu.

25.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (11)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 11. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
11. džuz
 Ponekad u životu mukotrpno radimo, iz dana u dan poslove, koje ne primijete ni članovi porodice akamoli poslodavci. Nije nam potrebno priznanje ili nagrada, ali želimo razumijevanje kada učinimo pogrešku ili ne dovršimo određene privatne ili poslovne obaveze. U tim situacijama kao lijek dolaze riječi Gospodara: „I reci: ,,Radite! Allah će rad vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti."(Et-Tevbe,105)
 Allah će vidjeti naš trud, a ako smo iskreni u poslu i obavljamo ga kako treba učinit će da saznaju i oni koji trebaju znati za naš trud. Allah kaže upravo da će vjernici vidjeti naš trud, znači dobri ljudi koji trebaju vidjeti. Kakva svrha da naš trud vide ljudi kojima je muka što uopće radimo? Međutim, ne zaboravimo, ipak, da ćemo odgovarati za sve što činimo i to nam poručuje kraj ovog ajeta da će nas Allah obavijestiti o onome što smo činili: ako smo govorili da je nešto u ime Boga – je li uistinu bila čista namjera; ako smo radili da zaradimo halal platu – jesmo li radili kako treba; ako smo podučavali, pomagali drugima – jesmo li to radili najbolje što smo znali…
 Poslije ovog ajeta odnosno ove sure dolazi sura Junus, odnosno sjećanje na Junusa, kada ovaj ajet dolazi do posebnog izražaja. Naime, Junus, a.s., je napustio svoj narod, nije polagao nade da će njegovi sugrađani postati vjernici, napustio je svoju misiju misleći da se uzaludno trudi. Allah ga je zbog ovakvog negativnog stava iskušao i uvjerio u suprotno: svi su postali vjernici, cijeli narod je postao vjernički što se nikada nije desilo nekom narodu koji je trebao propasti, odnosno kao da je Allah poručio Junusu, ali i nama, da je naše da se trudimo i iskreno radimo; to je naše, za ostalo se ne brinimo.
 Imajmo na umu da sve što nas loše zadesi, zapravo je trunka spram dobra kojeg dobijemo. Vjernik toga mora biti svjestan svakog trenutka, jer u suri Junus stoji: „Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro oni bi, uistinu, stradali... “ (11).  Ipak, čovjek kada ga zadesi bilo kakvo zlo zapamti ga, pored svih drugih blagodati. Zaboli ga uho pa ne vidi cijelu zdravu glavu.  Stoga nam u slijedećem ajetu (12) Uzvišeni Allah kaže da čovjek, kada ga zadesi nevolja, dugo se moli, a kada ga nevolja prođe zaboravlja na Allaha. Odnosno  bude zaokupljen nevoljom, što je normalno, ali ne smije zaboraviti na Allaha kada ga prođe nevolja, glavobolja, zubobolja… to nije i ne smije biti normalno kod vjernika, stoga je zlatno pravilo, na osnovu hadisa, da će se onog ko se sjeća Allaha u blagodati, Allah sjetiti kada bude u nevolji.
 Obratimo pažnju da ne budemo smrknuta lica. Čovjek kući može doći umoran, uznemiren, čak i uvrijeđen ali to je njegovo iskušenje i nije od lijepog ahlaka da i drugi moraju osjetiti njegovo iskušenje, koje je možda dobro za njega, a možda kazna Božija. Zašto mora njegova porodica, kolege, komšije ili džemat trpjeti njegovu kaznu?
 Neki ne uznemiruju druge verbalno ili fizički, ali smrknuta lica se pojavljuju u društvu i čine nelagodnim ambijent. Smrknuto lice je osobina onih kojima će takvo lice biti na Sudnjem danu (Junus 27), stoga zašto imati njihov izgled? S druge strane, prema hadisu osmijeh je sadaka, to jest vedro lice koje mijenja ambijent u društvu je dobro djelo i vedra i osmjehnuta lica su lica džennetlija.

25.05.2018.

MIMBERA - RAHMET U RAMAZANU

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
مَن جَاءَ بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا 
وَمَن جَاءَ بِالسَّيِّئَةِ فَلَا يُجْزَىٰ إِلَّا مِثْلَهَا وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ
 صدق الله العظيم

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu dž.š. Gospodaru svjetova, salavat i selam na posljednjeg pejgambera, Muhammeda a.s. njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na sve dobre mu'mine od početka pa do kraja svijeta.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 10. ramazan 1439. ili 25. maj 2018. godine. Ovo je 36. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Iftar u nas', a današnja je, ,Rahmet u ramazanu.'
 Draga braćo i sestre, prošli smo prvu trećinu ramazana koja je rahmet – milost i koja je, nadam se, i naša srca i duše opečatila i pripremila nas za drugu trećinu, u kojoj smo sada, koja je magfiret – oprost, a koja će nas, ako Bog da, pripremiti za posljednju trećinu ramazana koja će nam biti štit od džehennemske vatre na Sudnjem danu.
 Prisjećamo se riječi Muhammed, s.a.v.s: ,,Kome se život zapečati riječima – La ilahe illellah – ući će u Džennet, ko isposti jedan dan želeći Allahovo zadovoljstvo, i to mu se ukabuli / to mu bude primljeno – ući će u Džennet, ko dadne sadaku u ime Allaha, dž.š., i ona mu bude primljena – ući će u Džennet. (Ahmed) Prve generacije muslimana su običavale govoriti: Namaz čovjeka dovede do pola puta, post ga dovodi do vrata Gospodara svjetova, a sadaka ga uzme za ruku i uvede ga.''
 Mi smo, evo, u mjesecu posta u kojem se dobra djela posebno vrednuju i uvećavaju. U prilici smo da uz namaz i post, izvršimo obavezu zekata i sadekatu-l-fitra, ali da učinimo i niz dobrih djela, na koja nas bodri i podstiče Allahov poslanik, s.a.v.s., a koja su ujedno i poseban nakit i ukras naših ramazanskih ibadeta.
 Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.v.s., jednog dana upitao prisutne ashabe (drugove): Ko je od vas jutros osvanuo kao postač? – Ebu Bekr, r.a., odgovori: Ja sam! A ko je od vas danas klanjao dženazu namaz? – Kaže Ebu Bekr: Ja sam! A ko je od vas danas nahranio siromaha? – Kad Ebu Bekr, ponovo veli: Ja sam! A ko je od vas danas obišao bolesnika? – Svi šute, a Ebu Bekr r.a., opet odgovori: Ja sam i to učinio, o Allahov Poslaniče! Zatim Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: Kada se ovakva djela nađu kod jednog čovjeka – to će ga sigurno uvesti u Džennet – odnosno – Ko bude radio navedena djela – ući će u Džennet! (Muslim)
 Vjerovatno, ni mi nismo svakodnevno u prilici da damo potvrdne odgovore na ova Vjerovjesnikova pitanja kao što je to mogao Hazreti Ebu Bekr, ali vjerujem da se i mi možemo pronaći u ovom hadisu, odnosno, da niko od nas ne bi trebao propustiti priliku da učini barem jedno od pobrojanih dobrih djela.
 Koliki nas je ovogodišnj ramazan oplemenio. Jesmo li bolji, pristupačniji, vedriji? Je li nam džamija postala naša druga kuća? Da li na našem kućnom iftaru ima mjesta i za druge ljude? ,,Ko priredi iftar jednom postaču, imaće nagradu kao i on, bez da se išta umanji od nagrade tog postača”, savjetuje naš Poslanik. Osjećamo li kod sebe ikakvu promjenu?
 Ako ima promjena, onda smo na dobrom putu da uspijemo. Ukoliko nismo zadovoljni sobom i svojim odnosom do Ramazana, još uvijek nije kasno. Redovnije klanjajmo u džematu, pomozimo nevoljniku, pomozimo džemat i pronađimo bar jednog novog člana da plaća članarinu i time pomaže džemat i zajednicu, čitajmo Kur’an, udijelimo sadekatu-l-fitr i budimo redovniji na na mukabelama, teraviji, džumi namazu, budimo korisni svome džematu. Allah Uzvišeni je Milostiv. Vrata Njegove milosti su uvijek, a naročito u ramazanskim danima i noćima, širom otvorena!
 Veliki ramazanski poklon ummetu je pobjeda na Bedru. Ne propuštajmo teravije i obilježimo svojim prisustvom i noć Bedra slijedeće srijede iza teravije.   
 Prisjećanje na Bedr je podsticaj da budemo ustrajni u vlastitim borbama. Znajmo da je naša pobjeda kad ostavimo grijeh, pobjeda je kad okrenemo leđa lošem društvu, pobjeda je kada se okanimo kocke i opijata, pobjeda je kada gledamo svoga posla, a tuđih briga okanimo, pobjeda je kad usvojimo naviku da ustrajno činimo, možda u našim očima neznatno dobro. Neka je žena, kazuje nam Poslanik, brala trunje po džamiji. Kad je umrla. Poslanik joj je poželio klanjati dženazu jer je ona djelom svojim zaslužila Džennet. Subhanellah, Poslanik joj poželio klanjati dženazu.
 Braćo i sestre, prisjetimo se da pod zemljom leže mnogi čije duše plaču i kaju se, ali ne plaču zbog rastanka od djece i imetka, već plaču za propuštenim namazima i izgubljenim postom! Žao im je propuštene prilike. Dok postimo razmislimo  o onima koji leže u bolnicama a ovog ramazana ne mogu postiti, klanjati i ramazan osjetiti. Oni su tužni i plaču, jer ne mogu osjetiti miris i radost iftara, slast sehura i ljepotu teravih namaza, a mi smo zdravi i možemo ustati na sehur, serbez i pješice doći na mukabelu, sjesti za iftar i doći na teraviju! Zahvalimo se zato Allahu.
 Znaj da učenjaci tvrde kako se post prima samo od onih koji čuvaju namaz. Zato ne spavaj kad sabah miriše i diše i ne odgađaj namaz. U džamiji ne budi kao  „ptica u kavezu“, pa da što prije prhne i izleti na vrata iz džamije! Ukrasi svoj namaz kako bi bio sretan, kad se s njim sretneš na dan hisaba. Allah je „povezao“ nevidljive šejtane u ramazanu i zaštitio te od njih, ali šejtani u ljudskom obliku su uvijek pušteni. Oni su katkada opasniji od ovih povezanih! Čuvaj ih se. Prva trećina ramazana je rahmet, druga magfiret, a treća od vatre selamet.
 Divnu oporuku roditeljima ostavio je ugledni ashab Abdullah ibn Mes'ud, r.a., kada je rekao: ,,Pazite da vaša djeca redovno i pravilno obavljaju namaz, i navikavajte ih na dobro, jer je dobro navika."
 U vezi s tim značajno je spomenuti posebnu praksu naših dobrih predaka koji su na ramazanski post navikavali čak i bebe, tako što su ih za sehur blago hvatali za nos i budili, kako bi u njima razvijali naviku da se bude i ustaju u svako doba dana i noći. Činili su to kako bi sutradan, kada odrastu i sazriju, budu muslimani koji su spremni za aktivno uključivanje u sve ono što ih čeka u životu.
Vjerske navike dijelimo na: pohvalne i tražene, loše i zabranjene, mubah - dozvoljene, bez posebne preporuke i zabrane za njihovo činjenje.
I haram je navika
 Ukazujući na Svoju pravdenost i plemenitost u govoru o vrednovanju ljudskih djela i postupaka, Uzvišeni Allah kaže: ,,Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće mu biti učinjena nepravda." (El-En'am, 160.)
 Međutim, za razliku od dobrih djela čija vrijednost se umnožava, u slučaju grijeha javlja se drugi fenomen, a to je da jedan grijeh rađa drugi. O tome Ibn-Kajjim, kaže: ,,Grijesi proizvode nove grijehe, shodno njihovom broju, sve dok čovjeku ne postane vrlo teško pobjeći od njih i ostaviti ih. Na taj način pokornost i nepokornost postaju navike duboko usađene u ljudske duše i proizvode svojstva kojih se, samo uz veliki napor, možemo osloboditi. ''
Pobožnjaci su govorili: ,,Kazne za loša djela na ovom svijetu su druga loša djela koja ih slijede, baš kao što su i nagrade za dobra djela, dobra djela koja ih slijede.''
Tri grupe ljudi
U pogledu navika ljude možemo podijeliti u tri grupe:
- ljudi naviknuti na činjenje dobra,
- ljudi naviknuti na činjenje grijeha,
- ljudi naviknuti na činjenje i dobra i zla.
 Svako se može pronaći u jednoj od ovih skupina. Velika je razlika između nas i muslimana iz vremena Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada su svi muslimani bili naviknuti na činjenje dobra, svi nevjernici bili su naviknuti na činjenje zla, a munafici su, po potrebi, radili dobro i uživali u zlu. Nažalost, današnje muslimane možemo naći u sve tri navedene grupe. Zbog toga se, najčešće, nemuslimani koje nešto privuče ka islamu i razvije u njima interes za islam, razočaraju se misleći da je islam kriv za takvo stanje, što uopće nije tačno.
 Lahko je napraviti kratku anketu i ustanoviti koliki je utjecaj navika na svakodnevni život. Tako, npr., kada biste nekog od onih koji su se navikli na redovno obavljanje namaza u džamiji upitali: ,,Zašto ne klanjaš namaz kod kuće?'', vjerovatni odgovor bio bi: ,,Ne mogu jer osjećam nelagodu i nemir u duši.'' Isto tako, mogli bismo postaviti mnoštvo pitanja ljudima koji su naviknuti na činjenje dobra i, uglavnom, uvijek bi dobijali iste odgovore, samo zato što su oni već naviknuti na činjenje dobra i zato što bi svako propuštanje prilike da se učini dobro za njih predstavljalo nelagodnost.
 S druge strane, kada bismo tražili od onih koji su se navikli na slušanje bučne i druge neinventivne i nerezonske muzike i gledanje razvratnih filmova da se klone toga, ne bismo uspjeli samo zbog osjećaja nelagode i nemira koji se u njima javlja ako ne praktikuju ono na što su se navikli. Na isti način mogao bi biti postavljen i niz pitanja osobi koja uživa u konzumiranju opojnih pića, ili ženama koje su otkrivene, i uvijek bismo dobijali iste ili slične odgovore.
Dvadeset i jedan dan
 Pedagozi i psiholozi kažu da kada čovjek želi da se navikne na nešto, svejedno da li se radi o pohvalnim ili pokuđenim navikama, dovoljno je samo 21 dan stalnog praktikovanja i navika će biti usvojena, tako da će, čak i ono što nam je u početku bilo izuzetno teško, postati lahko i, s Allahovom dozvolom, čak i ugodno. Nakon tog perioda čvor lijenosti, mrzovolje i slabe volje bit će raspleten.  
 U početku je to vrlo teško i naporno, ali, na kraju, nekadašnji teškoća i napor prerastaju u naviku i užitak. Isto pravilo važi i za ostavljanje loših navika.   
 Dovoljan je 21 dan ustrajnosti i izostavljanja naučenih radnji i te loše navike bit će otklonjene iz naše svakodnevice. Jasno je da je u pitanju žestoka borba sa samim sobom, jerUzvišeni kaže: ,,One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!" ( El-Ankebut, 69.)
 Vidimo da Uzvišeni obećava Svoju pomoć svima koji se istinski trude u borbi sa svojim lošim strastima i navikama, a ramazan je prvorazredna prilika za usvajanje i učvršćivanje pozitivnih navika, jer u 30 dana, vrlo lahko i s mnogo zadovoljstva činimo mnogo toga što ne bismo mogli ni zamisliti van ramazana.
Dova
   Molimo te Milostivi Allahu, pomozi nas u ovim mubarek danima, učvrsti nas pravom putu, primi naše ibadete, naš post i namaze, primi naš zekat i sadekatul-fitr, primi našu sadaku, primi naša dobra djela, smiluj nam se i oprosti grijehe, nama, našoj djeci, našim roditeljima, našoj rodbini, našim prijateljima i komšijama, svim muslimanima i muslimankama od mašrika do magriba. Amin, ja Rabbe-l-alemin!"
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir.

Nijaz Salkić
24.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (10)


 MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 10. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
10. džuz
 Iako sure El-Enfal i Et-Tevbe govore o borbi, podstiču vjernike na borbu, obje sure pozivaju vjernike da teže miru (El-Enfal 61. ajet) i čak da pomognu nemuslimanima, onima koji traže zaštitu, kada je rat u toku. (Et-Tevbe  6. ajet).   
 Sura Et-Tevbe u prijevodu znači tevba – pokajanje i govori da nevjernici i svi ljudi, bez obzira ko su, imaju pravo na pokajanje. Kako primjećuje muslimanski intelektualac Ziauddin Sardar dobar broj biografija Poslanika, a.s., veliku pažnju posvećuje borbi i ratu, a zapravo kada bi sve dane koji se odnose na rat sabrali oni bi činili samo jednu godinu od šezdeset godina Poslanikovog, a.s., života. Najvažnije dvije bitke, bitka na Bedru i Uhudu, nisu trajale više od dva dana. Zašto se ustrajava na temama rata kada se govori o Poslaniku, a.s.? Ljudi vole mir, a Gospodar još više.
 Ako je Allah objavio da je spreman oprostiti i najvećim neprijateljima, možemo li mi biti spremni oprostiti onima s kojima smo u svađi pa makar mi bili u pravu?   
 Možemo li u ovom mjesecu milosti i to u prvoj trećini, koja je trećina milosti, zamoliti Allaha da se smiluje i oprosti i drugim ljudima, našim neprijateljima te da ih uputi na Pravi put? Zar Omer ibni Hattab i Halid ibni Velid nisu bili najveći neprijatelji muslimana? Ako uživamo u ovim trenucima ramazana, možemo li zamoliti Allaha da isti ovaj osjećaj osjete i drugi ljudi?
 Allah u ovoj suri upozorava vjernike na licemjere i ukazuje na jednu njihovu osobinu, koje se i mi moramo čuvati. Naime, u vrijem Poslanika, govorili su govorili su Poslaniku, a.s., da će udijeljivati ako im Allah da imetak i bogatstvo (75. ajet). Nakon što bi obogatili, prekršili bi svoj zavjet i postajali škrti. Ponekad i mi muslimani dovimo Allahu da ćemo izvršiti nešto ili će se odreći nečega ako nam se ispuni želja, a kada nam se želja ispuni zaboravimo na obećano ili odgađajući, nikada ne ispunimo svoj zavjet.
 Ima muslimana koji govore kad bi bili bogati udjeljivali bi svima, gradili bi hajrate, evo ramazana neki kalkulišu gdje će, šta će, koliki će prilog dati za potrebe svoje džamije, ili bilo koje i da li treba novčano pomagati svoj džemat. Stoga, neki i kada bi dobili bogatstvo s ovakvim navikama, Allah najbolje zna, da li ispunili svoja obećanja ili bi (po)stali okorjeli licemjeri.   
 Također, Allah ukazuje na ovu vrstu ljudi koji se podruguju onima koji daju sadaku. I danas postoje oni koji ismijavaju ili uvijek komentarišu kada vide da drugi udjeljuju, da grade džamije, onima koji su uz svoju zajednicu i sl.

24.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (9)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 9. džuz
 

 Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
9. džuz
 U ovom džuzu saznajemo da je Šuajbov, a.s.,  narod varao prilikom vaganja pa ga je Allah kaznio. Nažalost, njihove osobine imaju i danšnji muslimani. Kada dođemo sa pijace i provjerimo kod kuće na svojoj vagi, vidimo da je druga težina. Varanje na vagi je simbol svakog drugog varanja: u trgovini, ali i u drugim oblastima. Čovjek plati uslugu od majstora muslimana, on odugovlači s vremenom kako bi duže trajao popravak što iziskuje veću dnevnicu. Sve je ovo varanje i najgore je što dolazi od muslimana.
 U nastavku džuza čitamo o Muasu, a.s., koji je došao opominjati faraona. Ovdje treba obratiti pažnju na sve kazne koje je Allah slao nevjernicima, ali posebno na posljednju najžešću kaznu, potapanjem. Allah najbolje zna zašto je potopio faraonov narod, ali ne zaboravimo da potop, poplava dolazi onda kada se želi uništiti potpuno, bez ostataka jedan narod ili neka pojava. Sjetimo se da je vodom potpuno zbrisao s  lica zemlje Nuhov, a.s. narod, a mogao je poslati smrt ili bolest svima. Voda je simbol čišćenja, u ovom slučaju čišćenja i svega ono s čim su dolazili nevjernici u kontakt. Također, interesantno je da Allah može kažnjavati vatrom, kao što će biti na Sudnjem danu, ali kažnjava vodom. Moguće je da se ne bi kaznile i biljke i drugi živi sistemi koji mogu preživjeti vodu, ali ne i vatru koja sve pretvara u prah.
 U nastavku govora o Musau, a.s., govori se o sudbini njegovog naroda iz koje se mogu uzeti stotine pouka. Uzmimo za primjer 145. ajet u kojem Allah kaže Musau da uzme ploče, objavu, ,,svom snagom“. To je poruka i nama da se objava odnosno vjera uzima svom snagom i čuva se. Bit ćemo u prilici zbog posla, prijatelja i sl. da mijenjamo svoju vjeru, njene principe, ali treba ostati čvrst i nepokolebljiv. Kako biti čvrst i nepokolebljiv bez obzira na iskušenje?
 Neka nam primjer budu čarobnjaci koji se spominju na početku priče o Musau. Prihvatili su vjeru i pali na sedždu. Faraon im je prijetio, ali ostali su čvrsto pri svojoj odluci. Stoga, sedžda je ta koja nas osnažuje i čini čvrstim i jakim. Upravo sedždom, sedždei tilavetom, završava ova sura, odnosno ko god čita ovu suru na kraju mora pasti na sedždu.
 U suri El-Enfal (Plijen) nalazi se 26. ajet, o kojeg bi muslimani u BiH trebali razmišljati. U ajetu Allah poziva vjernike da se sjete i budu zahvalni što im je utočište dao i sačuvao ih kada su strepili da budu pohvatani i pobijeni, baš kao nama u posljednjoj agresiji. 

22.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (8)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 8. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
8. džuz
  Pojašnjavanje nekih šerijatsko-pravnih normi vezanih za islamsko vjerovanje. Najvažnije od njih su: spominjanje Allahovog imena prilikom prinošenja žrtve i klanja životinje, zabrana konzumiranja mesa životinja koje nisu zaklane uz Allahovo ime.
  Vezivanje srca za Allaha Uzvišenog kada su u pitanju uputa i zabluda dovodi do toga da se samo u Njega uzdamo, što biva uzrokom da On u naša prsa usadi uputu. Detaljno spominjanje pojedinih obreda koje su izmislili mnogobošci bez bilo kakvog dokaza za njihovo utemeljenje, kao i odgovor na njih. Kraj sure El-En’am obuhvata deset raznih savjeta i uputa o kojima vrijedi razmisliti i po njima raditi.
  Početak sure El-E'araf donosi malo poduži razgovor između šejtana i Allaha Uzvišenog, te način zavođenja Adema od strane šejtana. Nakon kazivanja o Ademu i šejtanu, Uzvišeni Allah nas zove sa četiri poziva, pa da li ima neko ko će pouku primiti?
  Nakon toga se spominju razgovori između stanovnika Dženneta i Džehennema, kao i razgovor sa onima koji će biti na bedemu, između Dženneta i Vatre. Ovaj džuz se završava sa pet kazivanja o prijašnjim vjerovjesnicima, zato treba da razmislimo o razlozima zbog kojih su uništeni oni koji su negirali vjerovjesnike.
 je prva mekkanska sura u Kur'anu nakon niza medinskih. Prilikom dostavljanja sure El-En'am 70.000 meleka je veličalo Allaha, stoga bi nas ova činjenica trebala usmjeriti da srcem i razumom čitamo ovu suru.
  Nekada se čovjeku čini da se određeni ajeti odnose samo na nevjernike, naročito u mekkanskim surama koje govore o zabludi nevjernika i postojanju Allaha. Međutim, istraživanja o religioznosti pokazuju nam da i sami muslimani, oni koji klanjaju i poste, sumnjaju u određene stvari koje su objavljene. U jednoj anketi napravljenoj u BiH, veliki broj ispitanika o vjeri izrazio je sumnju o postojanju meleka. Ovo može izgledati nevjerovatnim, ali čak možemo biti svjedoci ovakvom mišljenju kada vidite muslimane koji su skeptični po pitanju događaja s prošlim narodima ili na Budućem svijetu pa komentarišu: Nije se niko vratio da potvrdi je li tako. 
  Drugi ne dovode ovo u pitanje, ali kada im imam kaže da dova sudbinu mijenja oni će ipak sve uraditi, tražiti pomoć od ljudi, tražiti nešto preko veze pa tek onda, i možda doviti, odnosno nisu baš sigurni u snagu dove. Treći ne vjeruju da udjeljivanje sadake produžuje život i nafaku itd. Drugim riječima, postoji ta trunka skeptičnosti, sumnje ili neke vrste nevjerovanja čak i kod muslimana koji poste, klanjaju i iskreno vjeruju da postoji Gospodar.
  Stoga nije ni čudo da Kur'an počinje surom El-Bekara i kaže se i vjernicima i nevjernicima ,,zalike-l-kitabu la rejbe fiih" - ovo je Knjiga u koju nema sumnje.  I ne zaboravimo da u životu šejtan vjernika ne može učiniti nevjernikom, ali može ga učiniti sumnjičavim. To mu je glavna obaveza kod vjernika: da ubacuje sumnju u sve, u ispravnost života Poslanika, a.s., u hadise, u ispitivanje u kaburu itd. Sumnja je otvaranje vrata nevjerovanju, stoga će šejtan koristiti svaku situaciju u kojoj će došaptavati: sumnjaj u sve.
  Sura nosi naziv zbog opisa stoke koju koriste ljudi, a poseban naglasak je stavljen na laži Ehli kitabija o tome šta im je dopušteno, a šta dozvoljeno od stoke. Također, poručuje nam se da muslimani imaju mnogo šire mogućnosti u biranju hrane na ovom svijetu. Stoga, musliman treba da prepozna blagodat koja je data muslimanima spram Jevreja i drugih naroda kroz 145. ajet. Ehli kitabijama su zabranjene mnoge životinje i njihovi dijelovi, a jedina životinja koja je muslimanima zabranjena jeste svinja.
  Na kraju ove sure nalazi se poznata skupina ajeta koji počinju sa Men džae... gdje se nalazi predivan 162. ajet kojeg možemo imati kao moto na našim levhama i općenito u životu.
 Također i 160. ajet u kojem nam Allah kaže da će nas za jedno dobro djelo desetorostruko nagraditi. Slava Allahu koji nas je i ovim principom pomogao. Koliko čovjek treba biti ohol da počini u svom životu više grijeha od dobrih djela koja se pišu desetorostruko?
  U suri El-Earaf se nalazi 26 ajet u kojem se kaže da je najbolja odjeća „odjeća bogobojaznosti“. Ovaj ajet često muslimani zloupotrebljavaju pa kažu da nije bitan kodeks oblačenja kod muslimana/ki, već je bitnija bogobojaznost. Reći ćemo samo ovo: ko je bogobojazan to će se odraziti i na njegovo oblačenje, njegovo unutarnje stanje će se odraziti na vanjsko.
  Također, prije ovog ajeta objašnjava nam se da je posljedica grijeha, gubljenje bogobojaznosti bilo ukazivanje stidnih mjesta Adema i Have, odnosno gubitak odjeće. 
21.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (7)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG  7. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
7. džuz
 Obratimo pažnju na ono što nam Allah, dž.š., govori kada nam se obraća s riječima: O vjernici. Ova sura čak 16 puta doziva vjernike. Umjesto posebnog komentara  dovoljno je da pročitamo ove pozive. Kako je prelijep Kur'an u svom stilu i logičkom slijedu ukazuju i dozivanja vjernika u ovoj suri, naročito  prvo dozivanje, to jest prvi ajet koji doziva vjernike, i zadnji.  Kreće se s obavezama, objašnjavaju se obaveze i propisi čovjeka u životu, a kako se završava sura tako se vjernici podsjećaju na završetak života, odnosno i onu posljednju obavezu koju imaju prije smrti. 
 - O vjernici, ispunjavajte obaveze! Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona koja će vam se navesti; dok obrede hadža obavljate, nije vam dozvoljeno loviti. Uistinu, Allah propisuje što On hoće.
- O vjernici, ne omalovažavajte Allahove odredbe hadždža, ni sveti mjesec, ni kurbane, naročito one ogrlicama obilježene, ni one ljude koji su krenuli ka Časnome hramu želeći nagradu i naklonost Gospodara svoga. A kad obrede hadža obavite, onda loviti možete. I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnome hramu,* nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava. 
-  O vjernici, kad hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka; a ako ste džunubi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite.* Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.
-  O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!
-  O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su neki ljudi htjeli da vas se dočepaju, a On je zadržao ruke njihove.* I bojte se Allaha, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
-  O vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite i na Putu Njegovu se borite da biste postigli što želite.
-  O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci – i Allaha se bojte ako ste vjernici 
-  O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će, sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.
-  O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.
- O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.
-  O vjernici, Allah će vas dovoditi u iskušenje sa divljači koja će biti na dohvat ruku vaših i kopalja vaših – da Allah ukaže na onoga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi. A onoga ko i poslije toga nasilje učini čeka bolna patnja.
-  O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža! Onome od vas ko je hotimično ubije kazna je da jednu domaću životinju, čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, pokloni Kabi, ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe, ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je već oprostio ono što je bilo. Onoga ko to opet uradi – Allah će kazniti. Allah je silan i strog. 
-  O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur’an objavljuje, objasniće vam se, ono ranije Allah vam je već oprostio. – A Allah prašta i blag je.
-  O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome šta ste radili.
-  O vjernici, kada vam se približi smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoče dvojica pravednih rođaka vaših ili neka druga dvojica, koji nisu vaši – ako ste na putu, a pojave se znaci smrti. A ako posumnjate, zadržite ih poslije obavljenog namaza i neka se Allahom zakunu: ,,Mi zakletvu ni za kakvu cijenu nećemo prodati makar se radilo i o kakvu rođaku i svjedočenje koje je Allah propisao nećemo uskratiti, jer bismo tada bili, doista, grješnici.”
  Pošto je sura El-Maide sura halala (dozvoljenog) i harama (nedozvoljenog), jedina je u sebi objedinila pet vrijednosti koje čuva islamsko zakonodavstvo: čuvanje vjere, života, razuma, časti i imetka. Uzvišeni Allah, dž.š., u ovoj suri ističe univerzalnu vrijednost svetosti ljudskog života čije nepravedno oduzimanje upoređuje s uništenjem cijelog ljudskog roda: „Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.“ El-Maide, 32.
  El-En'am (Stoka) je prva mekkanska sura u Mushafu, jer sve sure od El-Bekare do El-Maide su medinske. Ima 165 ajeta i objavljena je nakon sure El-Hidžr.
  Objavu ove sure su pratile mnoge posebnosti. U cjelosti je objavljena Poslaniku, s.a.v.s., tokom samo jedne noći, dok su ostale sure objavljivane postepeno. Ono što je najviše karakterizira jeste što je njeno objavljivanje pratila skupina od sedamdeset hiljada meleka, koji su slavili i hvalili Allaha, dž.š.
  Sura El-En'am započinje s divnim ajetom: „Hvaljen neka je Allah, koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju!“, koji od samog početka ukazuje na njenu suštinu i poruku. Ova sura upozorava na različite vrste idolatrije, ukazuje na Allahovu jednoću (tevhid) i poručuje vjernicima: „U vašim srcima ne smije biti nikoga osim Allaha!“ Tevhid i zabrana širka se u ovoj suri spominju na 49 mjesta.
  Zanimljivo je da se sura El-Maide završava s ajetom: „Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može!“ El-Maide, 120.   
  Kao da su ove riječi priprema za početak sure El-En'am: „Hvaljen neka je Allah, koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao…“
  Sura El-En'am se obraća vjernicima kako bi povećala njihovo vjerovanje u Allaha, njihovu ljubav prema Rabbu i njihovu iskrenost i predanost ibadetu. S druge strane, ona nudi odgovore ateistima i materijalistima: „Upitaj: ,,Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?" – i odgovori: ,,Allahovo!" On je Sebi propisao da bude milostiv. On će vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa – oni neće vjerovati.“ El-En'am, 12.
  Mnogi ajeti sure El-En'am započinju s riječima: „Reci…“ ili „On je… ,,Šta je povod njihovom ponavljanju?
  Dok učimo ovu suru, primjetit ćemo da svaki ajet koji govori o Allahovoj moći, započinje s zamjenicom  ,On':
„On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo On zna kada će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate.“ El-En'am, 3.
„On vas noću uspavljuje – a zna i šta ste preko dana griješili – zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrti. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ El-En'am, 60.
  U ajetima koji započinju s ,Reci' upućuje se na argumente kojima se pobijaju pogrešna vjerovanja te se ukazuje na dokaze Allahovog stvaranja: „Reci: ,,Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?" Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okreću.“ El-En'am, 46.
  Ovi ajeti se obraćaju učačima Kur'ana: „Spoznajte Ko je vaš Gospodar i ispunite vaša srca ljubavlju prema Njemu.“

20.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (6)



MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 6. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
6. džuz
 Prvi ajet u ovom džuzu upućuje vjernika da o lošem, ružnom, zlu ne govori glasno. To pravo ima samo onaj kome je učinjena nepravda. Ipak, ljudi prenose  takve vijesti, govore o zlu jer su takve vijesti nažalost najinteresantnije. Razlika od vremena kada je ovaj ajet objavljen jeste što ako sada vjernik kaže, napiše, fotografiše nešto loše, širi se mnogostruko i mnogo dalje, zbog tehnologije i prijenosa informacija. Stoga, kolike su razmjere ove pokuđene stvari sada? Također, nekada se taj glas o zlu znao izgubiti, nestati, ljudi zaborave, a danas može ostati godinama na društvenim mrežama, portalima i slično.
 Ne budimo oni koji govore glasno o zlu, ne ,šerujmo' takve stvari, a prije svega ne bavimo se onime što nas se ne tiče, jer mnoge od tih stvari mogu biti glasine i laži. Na posljetku, Allah, dž.š., kaže u ovom ajetu da on ne voli da se o zlu govori glasno, stoga zar onaj ko voli Allaha može činiti nešto što Allah ne voli?   
 Nažalost neki mogu, jer ne vole svog Gospodara pravom ljubavlju. Kada je u pitanju djevojka, muž ili slično, osoba izbjegava činiti ono što oni ne vole, a kada je pitanju Allah, dž.š., kako se ponašaju?
 Kraj sure En-Nisa govori o Isau, a.s., i njegovom narodu (171-172), a ista tema se nastavlja u suri El-Maide. Samo ime sure je nastalo od maide – trpeze koju je dobiio Isaov narod. Sura ukazuje na ponašanje Ehli Kitabija i savjetuje da ne činimo ono što su oni činili. Jedna od tih stvari jeste prekidanje zavjeta, odnosno nepoštivanje dogovora. Allah je uzeo zavjet od Ehli Kitabija (od 12. ajeta pa dalje) da budu ispravni vjernici pa su oni prekršili dato obećanje. Jedna od stvari kojom su prekršili zavjet jeste što su ,dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili' (14), odnosno izostavljanje Allahovih naredbi i činjenje onoga što je On zabranio vodi kršenju zavjeta, a naš trenutni zavjet jesu principi islama, ono što smo prihvatili kao obaveze od Poslanika, a.s.
 Ova sura i počinje riječima ,,O vjernici, ispunjavajte obaveze...“, odnosno poručuje nam se da neispunjavanje obaveza vodi ka kršenju zavjeta datog Allahu, dž.š. i Poslaniku, a.s. U ovoj suri se govori o onome šta muslimani smiju činiti, a šta ne, odnosno Allah, dž.š., podsjeća vjernike na sve ono o čemu je Poslanik, a.s., govorio u toku cijelog svog života, te upravo u ovoj suri stavlja pečat na islam riječima: ,,Sada sam vam vjeru vašu usavršio...“(3. ajet) Allah nas u ovoj suri podsjeća da smo prihvatili upotpunjen islam, sa svim obavezama, kao što su prihvatili vjeru Ehli Kitabije, te nas upozorava da se ne izigravamo s vjerom kao što su oni radili i prekršili svoj zavjet, svoju vjeru i jasno nam kaže: ,,O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne pa Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjerniccima ponosite...“ (54. ajet).
 Ovdje ukažimo na još jedan detalj na koji se upozorava. Ehli Kitabije su prekršili zavjet i s hranom, jelom: ,,i rado ono što je zabranjeno jedu...“ (42. ajet). Interesantno da se u ovoj suri upravo dosta govori šta musliman smije jesti, a šta ne, čak detaljno (3. ajet). Stoga, Allahu je bitno šta jedemo, a je li nama?   
 Danas, kada imamo mogućnost birati halal hranu postoje vjernici koji ismijavaju pokušaje označavanja dozvoljene hrane halal-certifikatom, provjeravanje vjernika šta je čista/dobra/halal hrana, a šta ne, i to nazivaju cjepidlačenjem, često po principu: Grijeh ne ulazi na usta nego izlazi iz usta. To nije tačno! Upravo su se Ehli Kitabije ismijavali sa svojom vjerom i upravo s haram hranom i pićem počeli kršiti principe svoje vjere.
 Još jedan interesantan detalj s ovom surom jeste da uz govor o potrebi za čistom hranom Allah nam kaže kako da čistimo tijelo i objašnjava nam abdest, gusul i tejemum. Starije generacije su čistile ulice, mahale pred ramazan, jer im je to bilo preduvjet za čišćenje duše. Naša tijela čistimo pa i kada umremo kupaju nas drugi da opet čisti odemo svom Gospodaru.
S ovako objedinjenim temama u jednoj suri, skoro ajet do ajeta, uzmimo pouku:   
 Vjerničke duše trebaju biti čiste kao i njihova hrana, piće, odjeća, kuće... A, jesu li? 
19.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (5)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 5. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
5. džuz
  Kada se govori o ženi u islamu treba se uvijek prisjetiti činjenice da je Muhammedu, a.s., kada je dobio Objavu, prvo povjerovala supruga Hatidža i odmah ga podržala. Svi muškarci u braku znaju šta znači podrška žene i kao što je u tom trenutku Poslanik, a.s., bio sam na svijetu u smislu vjere, ali je imao svoju suprugu, tako je svakom muškarcu olakšanje kada zna da pored sebe ima nekoga od povjerenja pa makar cijeli svijet bio protiv njega. Koliko muškarac štiti ženu u vanjskom smislu, toliko ona štiti njega u psihološkom i emotivnom.
  U ovom džuzu nalaze se dva ajeta od kojih jedan čovjeka može vrlo lahko rastužiti, a drugi obveseliti. Često ćemo čuti osobe koje, kada ih nešto loše zadesi, kažu: Bože! Kao da žele reći: Bože, zašto? Zašto meni? Dokle više…, a zapravo bi trebale prizivati sebe.
  Naime, Allah, dž.š., nam u 79. ajetu kaže da sve što se loše desi nije od Boga, već od nas samih, to jest sami sebi smo to prouzrokovali, stoga trebamo dozivati sebe i kritikovati, a ako već Boga dozivamo imamo pravo samo kako bi tražili oprost, jer smo dobili od Njega blagodat i sreću, a zamijenili je nesrećom i tugom. Drugi ajet, 147., ulijeva čovjeku nadu u lijep život i radost, jer nam Gospodar poručuje da nas neće kažnjavati ako vjerujemo i zahvaljujemo. Zar je tako teško vjerovati i biti zahvalan?
  Na kraju džuza posebna pažnja se posvećuje licemjerima koji su gora vrsta ljudi od nevjernika. U jednom dijelu opisa licemjera navodi se njihovo lijeno ustajanje na namaz. Daleko od toga da smo licemjeri, ali čuvajmo se ove osobine koju oni imaju. Zapitajmo sebe imamo li tu osobinu pri ustajanju na sabah-namaz ili da li napuštamo teravih-namaz nakon par rekata zato što smo umorni ili, pak, što smo lijeni da klanjamo cijelu teraviju?
  Također, čuvajmo se još jedne osobine koju imaju licemjeri, a spominje se u 141. ajetu. Naime, licemjeri prilikom biranja strana među različitim grupama čekaju koja će pobijediti pa se njoj priklanjaju. U našim životima bit ćemo u prilici da na radnom mjestu ili u društvu biramo strane. Licemjerno je kalkulisati. Vjernik bira onu stranu koja je na istini pa makar uvijek gubila.

18.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (4)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG  4. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
3. džuz
 U ovome džuzu je spomen prvog Hrama koji je sagrađen za ljude, te ukazivanje na jedan od dokaza obaveznosti hadždža.
Važnost čvrstog držanja za Allahovo uže, jedinstvo muslimana, te pogubnost razjedinjavanja. Od temeljnih stvari i osnovnih ciljeva naše vjere koje se spominju u ovom džuzu jeste zajedništvo:  ,,Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!'' Ali-Imran, 103. U tom smislu, Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ,,Obavezno se drži džemata muslimana i njihovog vladara!” (Buhari i Muslim)
  U drugom dijelu sure Ali Imran centralni događaji koji se opisuju jesu bitke na Bedru i Uhudu. Jedna od pouka Bedra jeste važnost kvaliteta spram kvantiteta. Koliko puta smo bili svjedoci da se skupi mala grupa ljudi i napravi iz temelja džamiju, česmu, asfaltiraju ulicu... dok s druge strane cijeli grad, naselje ili selo, odnosno ljudi koji ne učestvuju s njima u toku života ne urede ni ulicu? Stoga, kvantitet, brojnost može biti važna, ali nije presudna. Kada se i najmanja grupa ljudi skupi, ali kvalitetna, radi dobra Uzvišeni Gospodar će pomoći tu skupinu.
  Završetak sure Ali Imran (od 190 do 200 ajeta) ima veliku vrijednost, to su deset ajeta koje je Muhammed, a.s., redovno učio i preporučio da se uče nakon buđenja iz sna, počevši od ajeta: ,,U stvaranju nebesa i zemlje i u izmjeni noći i dana su zaista znamenja za razumom obdarene; za one koji stojeći, sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju." (Ali-Imran 190-191.)
  Aiša, r.a., kazuje: „Jedne noći je Poslanik, a.s., ustao klanjati noćni namaz, pa reče: 'O Aiša, ostavi me večeras da ibadetim mome Gospodaru.' Rekoh: ,Tako mi Allaha ja volim da sam u tvojoj blizini, a i volim ono što i ti voliš.' Ustao je, abdestio se, a zatim je počeo klanjati namaz plačući toliko da je skvasio svoje krilo, pa je nastavio plakati toliko da je skvasio zemlju pod sobom, nakon čega mu dođe Bilal r.a., da ga probudi za sabah namaz, pa kada ga zateče uplakanog reče: ,O Allahov Poslaniče, plačeš, a Allah ti je već oprostio sve prijašnje i buduće grijehe?', na šta mu Poslanik s.a.v.s., odgovori: ,Pa zar da ne budem zahvalan rob!? Večeras  mi je objavljeno par ajeta, teško li se onome ko ih bude čitao, a ne bude o njima duboko razmislio: ,Doista u stvaranju nebesa i zemlje, i smjeni noći i dana su znaci za one razumom obdarene koji Allaha spominju stojeći i sjedeći i ležeći, i razmišljaju o stvaranju nebesa i zemlje...“ (Ali Imran, 190.)
  Sura En-Nisa veoma mnogo stavlja akcenat na prava nejakih članova jednog društva poput: jetima, žena, potlačenih koji sami nisu u stanju da izbjegnu nedaće.  U ovoj suri je posebno zanimljivo da se govori o jednoj porodici, koja nosi ime po muškarcu, a  temeljna ličnost je zapravo žena, Imranova supruga. Pored nje važna ličnost u suri je i hazreti Merjem, odnosno ženski lik što nam dalje govori da bez žene, majke, supruge porodica ne može postojati te da u islamskoj tradiciji žena nije sporedna uloga već jedan od temelja porodice.
 Kada se čitaju ajeti i osobine supruge Imranove, starije žene, vidimo kao lik naše majke koja brine o svom potomstvu i hazreti Merjem, ukrašenu imanom i čednošću, kao lik naših sestara, supruga i kćerki. Nakon ove sure dolazi En-Nisa, sura koja nosi naziv Žene, i to s određenim članom  „El“ u arapskom jeziku to su određene žene, one koje čine našu porodicu i one s kojima možemo zasnivati porodicu.
 Ova sura spominje propise vezane za nasljedstvo, a podjela nasljedstva je propis kojeg Allah nije prepustio ljudima, nego se On o tome pobrinuo, da se izbjegnu međuljudski problemi koji se u većini slučajeva javljaju zbog imetka.

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Elvedin Subašić

Priredio: Nijaz Salkić

18.05.2018.

MIMBERA - IFTAR U NAS



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَىٰ وَالْفُرْقَانِ 
 صدق الله العظيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 03. ramazan 1439. ili 18. maj 2018. godine. Ovo je 35. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Šta je nama teravija', a današnja je, ,Iftar u nas.'
U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.  (El-Bekare,185).
 Draga braćo i sestre, ušli smo u ramazan sa prvom mukabelom, prvom teravijom, prvim sehurom, prvim iftarom a danas i sa prvom džumom. Sve jednom bude prvi put.  Kada se sve u našem životu po prvi put izdogađa, onda se sve naučeno i usvojeno počne redati i ponavljati, do tada, dok se ponavljanje jednom ne prekine i počne postajati zadnji put. Do zadnji put treba naučeno ponavljati i utvrđivati.
Šta je nama prvo
 Vjernika su roditelji odgajili i važnost prioriteta u djetinjstvu postavili. Zato nije teško vjeru objasniti i osvježavati onome ko je ima za roditelje vjernike-odgojitelje. Vjernik će te u kuću pozvati zato što su ga roditelji tome naučili. Kada stupiš u vjerničku kuću vjdjećeš da mu je sve poredano po tabijatu i da je sve na svom mjestu. Na mjestu mu je sve potrebno za abdestluk, na mjestu je peškir, serdžada, tespih, ibrik, bardak, tevsija, ćilim i čista i lijepo zastrta sećija. U vjernika je na broju jedan; namaz, džuma, ramazan, sehur, iftar, teravija, sadekatul fitr, zekat, noć Bedra, noć Kadra, jedan i drugi Bajram a nije mu mrska ni sergija.
Iftar u nas
  Iftar kao porodični doživljaj i važan događaj  je nama ostao od naših dobrih predaka. Preci su nam bili učeni i vjerni, jer su ih vjeri učili dobri alimi. Vjernik zna da prirediti iftar u kući i na njega pozvati komšiju, rođaka i prijatelja, je ogledalo njegove vjere i da je priređen iftar za njega veliki sevap, privilegija i čast. To vjernik zna i iz hadiskih predaja.
 Selman El-Farisi, r.a., prenio je hutbu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju je on održao uoči ramazana, zadnji dan mjeseca ša’bana:
 ,,O ljudi! Stigao vam je veliki blagoslovljeni mjesec u kome ima jedna noć koja je bolja od hiljadu drugih mjeseci. Postiti ovaj mjesec je obavezna dužnost, a klanjati nafilu u toku njegovih noći je dobrovoljni ibadet. Onaj ko se Allahu približi dobrim djelom u toku ovog mjeseca ravno je izvršenom farzu izvan ramazana, a onaj ko izvrši farz uz ramazan ravno je kao obavljenih sedamdeset farzova u drugom mjesecu. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je Džennet. To je mjesec kad se posjećuju siromašni, bolesni i potrebni s ciljem da se s njima podijeli njihova nevolja. To je mjesec u kome se hrana, opskrba i zarada iskrenog muslimana povećava. Muslimana u njemu prati veći bereket. Onaj ko druge pozove sebi na iftar biće mu oprošteni grijesi i biće spašen od Džehennema. Njegova nagrada jednaka je nagradi onoga koji je postio bez ikakvog umanjivanja njegove nagrade." 
  Kada god bi nastupio mjesec ramazan, Poslanik, s.a.v.s., je govorio ashabima:
,,Došao vam je ramazan, mjesec bereketa. Allah vas pokriva Svojom milošću, a briše vam grijehe, i prima vam dovu, i gleda vaše natjecanje u dobru, i ponosi se sa vama pred Svojim melekima. Pa pokazujte Allahu od sebe ono što najbolje imate, jer nesretan je onaj koji bude u ramazanu ostao bez milosti Uzvišenog Allaha.”
,, ,…i u zadnjoj noći opraštaju im se grijesi." Rečeno je: „Allahov Poslaniče, je li ona (ta zadnja noć) lejletul-kadr?" Odgovorio je: „Ne, već radnik dobiva svoju nagradu onda kada završi svoj posao."
  Ramazan je mjesec ispunjen milošću, oprostom i oslobađanjem od Vatre. Njegova prva trećina je milost, druga trećina je oprost, dok je treća, zadnja trećina oslobađanje od Vatre.
Kad ramazan dođe
 Treba znati gosta dočekati. Kad gost pokuca, treba ustati i vrata otvoriti, po propisu ga poslužiti i mertebet mu učiniti. Tako je i sa ramazanom. Ramazan ima svoje znakove, čari, ukrase, mirise i zvukove. U vjernika se to primijeti kod kuće u autu, na putu u džamiji, kad malo prisjedne i kad malo prilegne.
 Vjernik koji je otvorio vrata ramazanu, ustaje na sehur, s velikim veseljem i ushićenošću dočekuje iftar, klanja svaki namaz, budi djecu na sehur i sabah i svake godine uz ramazan u svojoj kući za postače, priredi bar jedan iftar. Tako je oduvijek sa vjernikom bilo a tako će inšaAllah ostati i dovijeka.
Ko nije otvorio vrata ramazanu
  Da čovjek čovjeka zavoli, mora da mu svoje srce i dušu otvori i da ga u svoju srčanu kuću upusti. Tako je i sa ramazanom, postom, namazom, zikrom, nafilom i svakim drugim ibadetom. Ko nije prijatelj namazu i ramazanu, on ne čuje pozive mujezina, imama, sejjahina, alima, vaiza, muallima i ne mari za ostavštinu svojih starih dobrih, učenih i vjernih predaka.
 Takav će teško razumjeti potrebe džemata, svoga imama, mujezina i džamijskog odbornika. Ko nije otvorio ramazanu svoja vrata, on će teško razumjeti svog rođenog brata koji ide u džamiju, klanja namaz, posti ramazan, pomaže svoju islamsku zajednicu, dijeli sadaku, udjeljuje sadekatul fitr i zekat i u svojoj kući priređuje iftar.
Dova
  Uzvišeni Allahu, primi naše iftare i sehure, primi naše namaze i dove i sve što dobro budem činili u ovom ramazanu. Amin!
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir.

Nijaz Salkić
17.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (3)


 MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 3. džuz

 Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
3. džuz
  U ovom džuzu se spominje najuzvišeniji ajet u cijelom Kur'anu, a radi se o ajetu-l-kursijji. Spomenimo samo cjelinu u kojoj se kaže da Ga ne obuzima drijemež ni san. U ajetu se mogao spomenuti samo san, ali se navodi i drijemež. Čovjek uslijed bolesti, dugotrajne nesanice, može biti budan duže vrijeme, ali svaki čovjek mora drijemati što dalje ukazuje na umor.
  Uzvišenog Gospodara ne obuzima ni drijemež, On se ne umara, niti san i uvijek je budan. Ovdje obratimo na jednu dimenziju ovog Božijeg stanja. Kada bismo  ga ispravno shvatili naše ponašanje bi se uveliko promijenilo: ne bismo ni pokušali uraditi ili reći nešto loše,  jer On ne samo da sve vidi, već uvijek u svakom času vidi, jer ne spava, nije umoran i budno nas prati.
  Hazreti Osman se zbog svjesnosti o Bogu kratko zadržavao u kupatilu, bilo ga je stid Gospodara, kao i vrli ashab Ebu Musa el-Ešari koji je kazao: ,,Ja se kupam u zamračenoj prostoriji, ali i pored toga sagnem svoja leđa iz stida prema svom Gospodaru."
 U džuzu se spominje podsticanje na zajam i davanje sadake, te ukazivanja na to da šejtan ljude plaši siromaštvom. Upozorenje na opasnost bavljenja kamatom, te da bavljenjem njome čovjek objavljuje rat Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
U džuzu se spominje i ajet koji govori o dugu i propisima vezanim za njega, što ukazuje na to da islam vodi brigu i o ekonomskim pitanjima.  Na istoj stranici se nalazi i 254. ajet koji poziva da vjernik udjeljuje drugima i do kraja sure Bakare govori se na različite načine o udjeljivanju. Ovdje obratimo pažnju na jedan interesantnu dimenziju ove tematske cjeline: nakon ajeta o udjeljivanju dolazi ajet (282) o dugovanju odnosno pravilima prilikom posudbe novčanih ili drugih vrijednosti. Kao što je sadaka dobro djelo, tako je i posudba jedna vrsta udjeljivanja odnosno dobro djelo. Također, prije ovog ajeta se govori o kamati, da muslimani ne budu zelenaši, kamatari, ali kao da nam se govori još: umjesto posezanja za kreditima koje prate kamate, posuđujte jedni drugima! Zaista, kada bismo posuđivali jedni drugima možda mnogi ne bi izgubili svoje živote, zdravlje i imetke uslijed kredita koje su bili prinuđeni da uzimaju. Također, brojni su primjeri propasti, čak u našim gradovima, onih ljudi koji su davali ljudima novac uz kamate, a poznajemo li ijedan slučaj čovjeka koji je propao zbog davanja drugima bez kamata, odnosno posuđivanja? Naravno, prilikom posuđivanja treba imati mjeru i držati se principa o čemu se govori u 282., najdužem ajetu u Kur'anu.
 U džuzu se spominje kazivanje o Merjemi koji je dokaz da iskrena namjera i nijet utiču na poslušnost djeteta kao i na to da će ga Allah čuvati. U prvom dijelu sure Ali Imran obratimo pažnju na ajete  33 – 48., koji mogu biti posebna pouka onima koji se trude dobiti potomstvo. Naime, pejgamber Zekerijja nije imao djece, ali mu Gospodar javlja da će dobiti sina (39-40). Zekerijja govori da je on star kao i njegova žena, ali Allah, dž.š. mu kaže da On čini što želi, stoga nikada čovjek ne smije gubiti nadu da će dobiti potomstvo pa makar dočekao starost. Kada je saznao za vijest, Gospodar mu kaže da čini zikr, spominje Allaha, dž.š., da Mu zahvaljuje, što čovjeku treba biti znak da što više zirki, klanja i dovi Gospodaru za potomstvo.
  Međutim, obratimo pažnju kako je Zekerijja dobio sina. Prije ajeta o njemu govori se o hazreti Merjem kojoj je Allah, dž.š. davao hranu. Zekerijja, čim je vidio tu blagodat, zamolio je Allaha, dž.š. za svoje potrebe, odnosno za potomstvo (38 ajet). Odnosno, kada smo u prilici da prisustvujemo nekoj blagodati, budimo svjesni da je to Allahov dar i odmah Ga prizivajmo, ali bez želje da drugima nestane ta blagodat. Ne zaboravimo i šta je Zekerijja činio nakon dove. Klanjao je i zikrio, jer kada su mu došli meleki saopćiti vijest on se obraćao Allahu, dž.š. U prijevodu 39. ajeta se kaže “…u hramu stojeći molio…“, a naš slobodan prijevod jeste upravo klanjao: Ve huve kaimun jusalli. (jusalli – salat – namaz) Zekerijja je bio ustrajan u svakodnevnom ibadetu.

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Elvedin Subašić
Priredio: Nijaz Salkić

16.05.2018.

MIRUH RAMAZANA 2


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 2. džuz

Rezultat iskanja slik za kuranMukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji.
Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti gomilanje imetka, puna sofra raznovrsne hrane, ormari koji se prolamaju od odjeće i obuće a mi i pored toga govorimo da nemamo vremena zai abdest, namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, belćim sa nama u nešto redu nije.
U današnjem 2. džuzu, uči se sredina sure El-Bekare U 153. ajetu Allah, dž.š., kaže: ,,O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i  u obavljanju namaza! Allah je doista na strani strpljivih“.
 Namaz i strpljivost su usko vezani. Pejgamber Muhammed, a.s., kao i drugi poslanici koji su imali ogromna iskušenja, svoje duhovno stanje liječio je namazom. Ljudi razgovaraju s prijateljem ili psihologom jedanput mjesečno i često odmah osjete olakšanje, kao da su breme sa sebe skinuli, šta onda očekivati od onih koji barem pet puta razgovaraju s Gospodarom, Stvoriteljem.   Znajmo da je i psiholog i tvoj prijatelj potreban razgovora sa Stvoriteljem da bi im bilo bolje.
  Dokaz da bez strpljivosti nema namaza jesu i same naše teravije. Neki ubrzavaju namaz koji prerasta u fiskulturu, a drugi nemaju strpljenja ni za tu ,brzinsku' teraviju pa je krate koliko je moguće.
  U ovom džuzu nalaze se ajeti o ramazanu (183-187), u njima se ističu tri bitne stvari vezane za ramazan i čovjeka, post, Kur'an i dova.
Prva je sami post, ali “da biste se grijeha klonili“, odnosno bili bogobojazni. Ovo je najkraća definicija posta. Post je propisan da bismo se grijeha klonili, a ne gladovali jer svađa poništava ili umanjuje vrijednost posta.
 Druga odlika ramazana jeste Kur'an. Teško se može doživjeti ramazan bez Kur'ana, učenja ili barem slušanja. Kur'an pomaže čovjeku da razlikuje dobro od zla, a jedno od imena Kur'ana jeste upravo Furkan – rastavljač istine od neistine, svjetla od tame, dobra od zla.
 Neki muslimani čine grijeh ne smatrajući, odnosno ne uviđajući da je to grijeh. Primjera radi, ogovaraju i pokušavaju to opravdati da su ,u pravu' i da ne ogovaraju već da samo govore istinu itd. Također, pored očitog, vidljivog ukazivanja na dobro ili zlo u Kur'anu, postoji i nevidljivo, tajno koje utječe na nas zahvaljujući Božijoj milosti. Ovaj utjecaj možemo najčešće primjetiti kod ljudi koji su cijeli život proveli u ibadetu. Kada čuju loše mišljenje o nekome oni automatski to odbacuju, jer njihovo srce je postalo furkan – rastavlja istinu od neistine, dobro od zla.
 Treća odlika ramazana jeste dova. Zar nije interesantno da nakon ajeta o postu odmah dolazi ajet o dovi u kojem Gospodar kaže: ,Ja sam blizu'. Allah, dž.š., često se u Kur'anu obraća ljudima zamjenicom ,Mi', ali ovdje kaže ,Ja'. I ovom zamjenicom Gospodar nam ukazuje na prisan odnos s čovjekom koji treba samo da digne ruke, a njemu je i to teško.
 Na kraju ovog džuza (ajeti 249-252) spominje se slučaj muslimanskog vojskovođe Taluta kada je rekao svojoj vojsci da ne pije iz rijeke preko koje budu prelazila, osim onoliko koliko dohvate rukom. Trebalo je umoran, žedan, iscrpljen preći rijeku, a ne napiti se. Mali je broj odolio i većina je prekršila naredbu i napila se vode. Koliko ima muslimana koji poštuju Allahovu naredbu o postu.
Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Elvedin Subašić
Priredio: Nijaz Salkić

11.05.2018.

MIMBERA - ŠTA JE NAMA TERAVIJA



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِن شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ
 صدق الله العظيم

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 25. ša'ban 1439. ili 11. maj 2018. godine. Ovo je 34. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Zadnje pripreme za ramazan ', a današnja je, ,Šta je nama teravija.'
A blago zahvalnima jer su svjesni Njegovih riječi: ,,Ako budete zahvalni, Ja ću vam zasigurno još više dati..!'' (sura Ibrahim,7).
 Draga braćo i sestre, Teravija je noćna ramazanski noćni namaz od 20 rekata koja se klanja za­jedno sa jacijom, najčešće u džamiji. Teravih namaz nije ibadet vezan za post, nego je to ibadet vezan za ramazansku noć. Nije od Boga naređen (farz) nego od Muhameda a.s. i ashaba preporučen (sunnet). Ako se u jednoj mahali ili selu ne bi klanjao Teravih namaz svi su muslimani griješni. I kad neko nije postio treba da klanja Teravih namaz. Poslije svakog selama se malo predahne (tervih) pa se zato i zove Teravih.
U  djelu  Ihtijar  je  zapisano
 U  našem  vremenu  je  bolje  da  se  na  teravijama  uči  onoliko  koliko  neće  biti  teško  klanjačima.  Onaj  ko  uz  ramazan  klanja  sve  teravije, na  kraju  ramazana  imaće  600  rekata, ako  ramazan  traje  29 dana, nešto  malo  manje.  Ako  ovome  dodamo  činjenicu  da  su  ovi  rekati  obavljeni  u  džemaatu, pa  svemu  tome  dodamo  da  su  obavljeni  uz  ramazan, kada  se  djela  višestruko  nagrađuju, ni  sami  ne  znamo  koliki  bi  to  bio  broj  rekata  nafile  namaza. A  vjerniku  će  Allah  Uzvišeni  broj  farzova  dopunjavati  nafilama  ako  ih  usfali, zato  je  nemoguće  pobrojati  sve  fadilete  teravih namaza.
 Može nam se desiti da za vrijeme klanjanja  teravije izgubimo koncentraciju. To se događa ako teraviju klanjamo brzo ili se bojimo da ne pogriješimo pa previše pazimo na formua manje na suštinu. Klanjanje teravije treba da nam koristi i da nas relaksira a ne da nas zamara i frustrira.
 Da bi nam teravija koristila pazimo na slijedeće momente.
Nijet i zašto klanjamo teraviju
  Sve što radimo može biti samo puko imitiranje ili obično ponavljanje nekakvih radnji bez razmišljanja. Prvi je korak da nam teravija bude valjana jeste da sa sobom porazgovaramo zašto klanjamo. Upitamo li se kada poslije iftara žurimo u džamiju, da li klanjamo teraviju u ime Allaha i da li ovog ramazana unapređujemo svoju vezu sa Allahom i Njegovom Knjigom.”
Čitajmo prijevod Kur’ana u toku dana prije slijedeće teravije
  Ako poznajemo duže vrijeme svog imama, znamo šta obično uči na teraviji. Prije nego što krenemo u džamiju na teraviju pročitajmo prijevod nekih ajeta koje će imam učiti te večeri. To će nam pomoći da se bolje skoncentrišemo u namazu i da  razmišljajmo o njima tokom namaza umjesto što ćemo maštati tokom namaza.
Izučavajmo Tefsir
  Pokušajmo bar tokom ramazana razumijeti Kur’an malo dublje, čitanjem tumačenja Kur'ana od poznavalaca značenja Kur'ana, mufessira, pomoći će nam da bolje doživimo teravih-namaz. Budimo oprezni i proučavajmo provjerene, a ne pogrešne tefsire ili još gore od toga je da stvaramo vlastito tumačenje i razumijevanje Kur’ana.
Klanjajmo i dovimo u zadnjoj trećini noći
 Pošto je ramazan mjesec pojačanog ibadeta za koji slijedi uvećana nagrada probajmo prije sehura klanjati noćni namaz. To je vrijeme kada se dova prima, a to nam daje dodatni razlog da klanjamo i dove upućujemo u to vrijeme.
Izbjegavajmo loše razmišljanje
 Usredotočimo se na naš ibadet i vezu sa Allahom tokom ramazana. Izbjegavajmo negativne misli u stilu: ,Nisam dovoljno dobar da bi klanjao!, neće mi dova biti primljena, imam puno grijeha, ,Koliko rekjata ima teravija?.
Izbjegavajmo loše društvo i društvo svađalica i ,komentatora' izbjegavajmo svađe i prepirke sa muslimanima. Neka naš namaz bude veza sa Allahom, to je najvažnije. Teravija nije prestiž koji ćemo iskoristiti u raspravi protiv svojih poznanika i prijatelja ili način dokazivanja da smo bolji u pobožnosti. Neka teravija i sve što ide uz nju, bude u ime Allaha.
Lijepo bi bilo bar po 5 stranica prijevoda Kur'ana čitati svaki dan tokom ramazana uz slušanje originalnog teksta Kur'ana tih ajeta. Ako bi to radili i poslije ramazana razumijevanje Kur'ana i kvalitet našeg namaza bi se povećao.
Proučio 580 stranica na jednom rekatu
 Hafiz Jusuf Jassat je u toku ramazana proučio cijeli Kur’an u jednoj noći, na teraviji namazu u gradu Azaadvilleu (Južna Afrika). Na prvom rekatu je proučio, vjerovali ili ne, 580 stranica Kur’ana, a na preostalih 19 rekata je proučio posljednji džuz Kur’ana. Sa učenjem je započeo u 19:50 minuta, a završio pred sehur, u 5:15 ujutro. Hafiz Jusuf danas ima 65 godina i podučava hifzu cijeli život. Radi u školi Darul Uloom Azaadville. Kad nam se učini da je teravija duga.
Napuštanje teravije prije nego imam završi vitre
 Pouzdano je preneseno da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: (مَنْ قَامَ مَعَ الْإِمَامِ حَتَّى يَنْصَرِفَ كُتِبَ لَهُ قِياَمُ لَيْلَةٍ) ,,Ko klanja zajedno sa imamom sve dok ne završi s namazom, bit će mu upisano kao da je klanjao cijelu noć.“ U drugoj verziji stoji dodatak: kao da je klanjao ostatak noći. (Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i drugi).
 Prema tome, nije dobro da muktedija (klanjač) napusti teraviju prije nego imam u cjelosti završi s namazom, tj. nakon što se klanjaju i vitre, jer tako propušta veliku nagradu, a to su sevapi koji mu se pišu kao da je cijelu noć klanjao noćni namaz. Neki klanjači imaju namjeru kod kuće klanjati noćni namaz, pa zato ne klanjaju vitre sa imamom, na što imaju pravo, ali moraju znati da takvim postupkom propuštaju spomenutu nagradu.
U džamiju dođimo sa porodicom ili grupom prijatelja
 Na ovaj način svi ćemo (zajedno) stići klanjati teravih-namaz i nećemo biti onih koji će se uvući ispod ugodnog pokrivača i utonuti u miran san. Ukoliko smo u mogućnosti ponuditi prevoz prijateljima iz komšiluka onda će, ako Bog da, za to slijediti i nagrada (od Uzvišenog Allaha, Gospodara svjetova), jer smo im omogućili da dođu u džamiju. Odlazak u džamiju u grupi, također, čitavom događaju povećava značaj i (kod ljudi) povećava osjećaj ljepote i svečanosti.
Dođimo ranije u džamiju
  Ovo je važno. Ako u džamiju pođete pet minuta prije početka namaza, stići ćemo u nju zadihani i žedni, (moguće da) neće biti mjesta za obavljanje namaza, a i ako (pro)nađemo neko mjesto bit će to vjerovatno u nekom ćošku gdje ćete biti zbijeni sa drugim ljudima (mjesto gdje saffovi nisu pravilno formirani.
 Jedimo umjereno za iftar
  Da, svi smo mi bili gladni cijeli dan. Viđenje svih ukusnih jela na stolu, pripremljenih za iftar, kod nas izaziva takvu glad da nam se čini kako s jelom ne želimo nikada prestati. Nasrtaj na svu tu hranu će donijeti više štete nego koristi. Pun želudac doprinosi tome da teravih-namaz bude veoma neugodan. Ako osjećamo i smatramo da nismo dovoljno jeli za iftar možemo uzeti još nekoliko zalogaja nakon povratka sa teravih-namaza.
 Nervozu i srdžbu ostavimo kod kuće
  Ponekad se može desiti da ljudi u džamiji iz vas iskape i posljednji atom strpljenja i prisebnosti. Vruće je, gužva, djeca plaču, a ljudi se naguravaju i komešaju. Mjesec ramazan i jeste vrijeme strpljivosti.
Dova, dova, dova… 
  Mjesec ramazan je vrijeme traženja oprosta i nagrade od Allaha, dž.š. Naučimo napamet različite dove koje možemo učiti prije ili poslije teravije. Ako postoji neko odabrano vrijeme kada uistinu trebate iskrenije, više i duže učiti dove – sigurno je to teravih-namaz (i općenito mjesec ramazan).
Dova
  Gospodaru pomozi nam da ramazan dočekamo u zdravlju, iskrenosti, zahvalnosti pa da u ramazan uđemo spremni, a iz ramazana izađemo bogati i jaki. Gospodaru sačuvaj nas oholosti i dvoličnjaštva a učini nas iskrenim robovima Tvojim. Budi uvijek uz nas a nikada protiv nas. Mi drugog Boga osim Tebe nemamo niti tražimo. Tebi hvala za sve što imamo.  Amin.
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم


Literatura: Tefsir ibni Kesir.

Nijaz Salkić


GORNJA PUHARSKA
<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


ponekad navratim
Dzemat Slovenj Gradec
Rodna gruda
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik

GORNJA PUHARSKA – PRIJEDOR

Gornja Puharska je naselje sa oko 150 lijepih kuća sa crvenim krovovima, smještena je sa obe strane rijeke Puharske, a pripada mjesnoj zajednici Veliko Palančište. Gornji dio rijeke je Jelovac i Puharine, a donji dio rijeke je Donja Puharska. Gornja Puharska graniči sa Donjom Puharskom, Čejrecima, Crnom dolinom, Urijama i Velikim Palančištem. Interesantno je da je Veliko Palančište daleko manje naselje po veličini od Gornje Puharske, a izabrali su ga za mjesnu zajednicu. Gornja Puharska je podijeljena na mahale: Delkići, Pehlići, Kurtovići, Ljubičići, Zenkići, Ešići, Sekizovac, Jordani i Brezići.
Za vrijeme rata 1942 – 44. godine džamija u Gornjoj Puharskoj nije zapaljena, iako je bila od drveta, a kuće po Puharskoj su paljene u više navrata. Tada je nastala uzrečica: „Neka gori sve i daska, ostaće Puharska“ i ostala je. To je bila druga Puharska, a prva je bila dio Crne Doline, jedan dio Jelovca i Puharine, od koje je i dobila ime Puharska. Na Puharinama uvijek ima vjetrić, koji lagahno puše. Temelj ondašnje džamije stoji i danas, blizu škole u Crnoj Dolini. Džamija je bila do dolaska Austrougarske. Dolaskom Austrougarske džemat se seli na današnje prostore. Priča se da je jedna od Kurtovića žena dala zemlju i napravila bunar, kojeg je koristila skoro cijela Puharska. Familija Kurtović je tada bila brojna i imućna, bogata.
U tim mahalama su živjele slijedeće familije: Babići, Lepir, Krupić, Redžić, Karabašić, Čirkić, Zenkić, Zelić, Hajdarević, Mustić, Hromadžić, Denić, Rizvić, Pehlić, Kurtović, Kedić, Balić, Blažević, Kočanović, Bejtović, Majković, Ališić, Alibegović, Delkić, Mujkanović, Garibović, Husić, Sušić, Kavazović, Kalender, Deumić, Cerić, Osmančević, Omanović, Berber, Zerić, Drači i Cepić. Ovaj narod se pored toga što je većina bila zaposlena negdje u gradu Prijedoru još dodatno bavila poljoprivredom. Treba istaći da je ovdje zemlja plodna i rodovita i prije svega ravna. Ovdje dobro uspijeva pšenica, kukuruz, grah trkljaš, paprika, paradajz, grašak, sve vrste jabuka i krušaka, kesten i bostan.
Povrće i žitarice ovdje ljudi siju i sade u svojim njivama: Bare, Kojina plećina, Gajevi, Brda, Beglućine, Didove bare, Hasina strana, Kantarevac, Pušinovac, Majden, Rifetova glavica i Rosulje.
Lijep i bogat je bio ovo kraj sve do četničkog divljanja i razaranja svega muslimanskog. U tom divljanju srpsko – crnogorskih divljaka porušene su mnoge naše kuće, pobijeni naši mladići i ljudi, te porušeni vjerski objekti, a najviše džamije.
U tom divljaštvu dojučerašnjih komšija prva je na udaru bila naša džamija u Puharskoj. Od silina detonacije otišle su u zrak i sve kuće naokolo.
Naša džamija u kojoj smo se učili prvim surama je tako nestala i u njoj i sva naša dokumentacija, mushafi, postekije, serdžade i tepisi, a sa ahmedijom našeg efendije četnici su se šprdali nabijajući je prvo na glavu, a poslije šutali nogama i sjedali na nju. U toj našoj džamiji su službovale slijedeće hodže: Handanagić ef. Sabit, Hakija ef. Pezerović, Smajl ef. Šahinović, Ibrahim ef. Bašić, Nijaz ef. Salkić, Bajazid ef., Suad ef. Čaušević, Fadil ef., Sabahudin ef. Ćeman.. Mujezini su bili: Fuad Alibegović, Suad Alibegović, Hasan Zenkić, Husnija Mujkanović i Omer Mujkanović.
Hadžije: Huse Delkić (Car), Omer Mujkanović, Ibrahim Delkić i Rasim Delkić.
Ovo mjesto je bogato vodom, pa skoro svaka kuća ima po jedan bunar. Od ostalih voda treba spomenuti izvor zvani Kantarevac i rijeku Puharsku koja protiče kroz ovo naselje. Što se tiče samog mekteba, ovdje se puno davalo na vjeru i vjersko poučavanje. Zasluge za izgradnju nove džamije treba pripisati vrijednom imamu Hakiji ef. Pezeroviću koji je bio inicijator da se nova džamija napravi i pored nje imamska kuća i štala za kravu. U njegovo vrijeme je bila vjeronauka dobro krenula, a u mekteb se tada nosilo po jedno drvo. I druge džematlije su pomagale vjeronauku baš kao što je to radio Ibro Delkić koji je djecu redovno snabdijevao i častio bombonama.
Rahmetli Mina Karabašić, žena Mehe Karabašića je uoči noći Lejletul-kadra redovno pekla halvu i donosila u džamiju i pred džamiju i častila djecu, omladinu i džematlije. Taj vjerski zar i zanos kako efendije, tako i džematlija i učenika je donio prve hatme u džematu Gornja Puharska. Hatme su održane 1972. godine, a dali su ih slijedeći učenici: Alibegović Fuad, Karabašić Mirsad, Karabašić Mevlida, Delkić Elida, Pezerović Hidajeta, Bejtović Esma, Delkić Erzumana, Mujkanović Suada i Delkić Jasminka. Na hatmama je bio izaslanik iz tadašnjeg Vrhovnog islamskog starješinstva iz Sarajeva i imami Pezerović Hakija ef. i imam iz Donje Puharske efendija Kusuran. Što se tiče adeta (običaja) u to vrijeme su bila u modi sijela, perušanja, komušanja i svadbe koje su znale trajati po 8 dana. Na tim sijelima su se pekle masirače i krompiri, kuhalo i peklo kestenje i pričale priče iz starog vakta, te priče o vukodlacima i vješticama. Nije bilo televizije i mladi su pobožno gledali u starije ljude, slušali i pamtili njhova kazivanja.
Posebno se sjećamo perušanja kod Jusufa Delkića zvanog Juse. Taj čovjek je prvi koji je imao u našem selu farmu goveda. Na kraju predstavljanja Gornje Puharske nije se zgoreg sjetiti i lijepog svijeta i dobrih ljudi koji su nekada tu živjeli i značili nešto.
Starije žene koje smo mi poštovali su bile: Naja Blažević, velika vjernica koja je posebno voljela obilaziti komšiluk, a nije nikoga ogovarala i tračala. Hava Delkić, Kadire Delkić, Hasena Delkić, zvana Mehinica. Fatime Delkić koju pamtimo po lijepom učenju Kur'ana i njenoj dobroti. Tima Delkić, Ademova, Munira Majković, poznata po šalama i veseloj naravi. Šuhra Cepić je pomagala pri gasuljenju umrlih žena i namještanju želuca.
Hilmo Kurtović je bio vrstan harmonikaš. Familija Hajdarević se poslije drugog svjetskog rata doselila iz Nikšića, Crne Gore (Sandžaka), odakle se spasila od četničkog noža, a svi smo ih poznavali kao Crnogorce. Bila je to jako dobra i prijatna familija. Dosta ih je pobila četnička ruka u toku zadnje agresije na Prijedor.
Jasim Delkić je imao cikular za rezanje japije. Karlo Pijak je imao prvi traktor „Englezer“. Ešef Alibegović je imao svoju kovačnicu u kojoj je pravio peći bubnjarice, dolafe za prženje kahve, potkivao je konje, klepo kose i sikire itd. Adem Ališić je bio brico, a Šerif Delkić je imao prvi kamion i mljeo žito u mlinu. Adem Delkić je bio veoma strog i pobožan čovjek. Međutim, njegova strogost mu nije smetala da pomogne svakome, kome god je trebala kakva pomoć vrlo rado ju je pružao.

Husnija Mujkanović je bio dugogodišnji blagajnik u džamijskom odboru. On je bio jako plemenit i čestiti čovjek, nikome nije zla mislio, a na svom jedinom biciklu u životu je penziju zaradio u prijedorskoj tvornici papira „Celpak“. Mutevelija Huse Delkić, zvani Car je bio tih i dobar čovjek sa kojim si mogao dosta toga progovoriti i savjeta dobiti. Safija, ćerka Naje Blažević, i Hajra Majković su najpoznatije žene po učenju Mevluda. Mujo Delkić je bio poznat po tome što je imao brojnu familiju. Bego Balić je bio tih i miroljubiv čovjek, isto kao i njegova žena Ifa. U njihovoj kući se sakupljala omladina i djeca, jer je u njihovom društvu bilo prijatno. Svoju djecu su lijepo odgojili. Hase Delkić je bio poznat po uzrečici: „Junaci moji“. Emina Cepić, zvana Emka, je bila jedna od najpobožnijih žena u svom vremenu. Ostala je udovica u svojoj 26. godini sa šestoro djece. U svom džematu i komšiluku je bila cijenjena i poštovana, kako od starijih tako i od mlađih ljudi. Njena glavna preokupacija je bila da ostane dobra vjernica.
Mevla Delkić, zvana Hasinica, je salijevala strahe i odbrojavala uroke i pravila ljekovite mehleme, namještala želudac kad se insan struni. Bila je to dobra komšinica i svi su je poštovali. Pošto nisu imali djece usvojili su Kedić Sadika, zvanog Huću i Hamidu, današnju suprugu Derviša Delkića.
Prije agresije na BiH, 1992. godine, Gornja Puharska je imala četvorogodišnju osnovnu školu, dvije trgovine, svoj vodovod, asfalt, puno bunara i mlin kod Mehe Cara. Mnogo toga i danas imamo, samo ljudi nema. Oni nekada u godini dana i dođu, vide, popričaju, poprave i zamijene što treba zamijeniti i popraviti, prozrače kuće i odu nazad. Nažalost mnogi se nemaju kud vratiti niti doći, jer su pobijeni. Nikada Gornja Puharska neće biti kao ona prije agresije, sa životom i veseljem, ali nama valja dalje živjeti, graditi, popravljati i svoje čuvati.
Evo džamija i imamski stan su nikli, čini mi se ljepši nego ikada što su bili. Zato glavu gore Bošnjače, Gornja Puharska je lijepa i pravo mjesto za moje i tvoje dijete, za naše potomke, za naše danas i za naše sutra.

Za dio informacija se zahvaljujem Suadi Veletanlić – Mujkanović iz Gornje Puharske.

iz knjige Nijaza Salkića, "Bobak po bobak, bosanski đerdan, objavljene 2009. godine.

eglena i muhabet


KONTAKT-SARADNJA:

gpuharcanka@gmail.com
Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.





OJ PRIJEDORE PUN SI MI BEHARA

Jesen je uveliko zavladala krajolikom kroz koji smo ulazili u Prijedor,a novembar je ulazio u svoju završnicu. Žao mi je što je pao mrak kada smo ulazili u čaršiju. Moje odredište je bila Gornja Puharska. E, sjećam se ko' danas je bilo, ja na biciklu prolazim pored džamije u G.Puharskoj sa desne strane je seoski bunar i džamija, na raskrsnici gledam na desno ide li kakvo vozilo iz pravca Crne Doline,pa onda projurim pored kuća Kurtovića, Delkića i sa jedne i sa druge strane, kuće naših i kuće Pemaca.

Spuštam se niz strminu prema kafani "Željo", desno pored trafoa put u Čejreke, Bože koliko li sam puta prošao tim putem. Idem pored "Želje", blaga krivina, a na lijevoj strani Suljanovića mezarluci i već je tu nova raskrsnica za Tešanjić, a naprijed je Donja Puharska. Slijede nove kuće u novom naselju i sa lijeve i sa desne strane i skoro popunjeni mezarluci u D.Puharskoj. Nišani novi i stari, male i velike ploče , mermer i kamen, Bože i na mezarlucima se vidi klasna razlika, bogatstvo i siromaštvo.

Odjednom se ukaza Puharska džamija, lijepa kakva samo može biti džamija, a munara se propela u nebo kao da se hvali da ima dvije kao biser bijele šerefe. Preko puta džamije vidim Rasim ef. Ćemana, imama iz Donje Puharske, nakrivio ahmediju u desnu stranu, krenuo je na podne, Bože, kako mu se bijeli ahmedija i imamski ponos mu sjaji na licu. Djeca ulaze u džamiju sa Kur'anima zamotanim u bijele ručnike, jer oni će poslije namaza učiti Kur'an i pripremati se za nove hatme.

Malo niže ispred kuće poselami me mala Jasmina, unuka od dobrog starog imama ili hodže Kusurana, kako ga je narod volio zvati. Mala je prava krasotica, drži loptu u ruci i maše mi. Što se tiče njezinog dida hodže Kusurana, on je bio legenda u svoje vrijeme. Službovao je u džemaatu Donja Puharska i kao imam je redovno obilazio svoj džemaat. Tako kada bi hodao po džemaatu volio je upitati "kome ti pripadaš", misleći kojem džemaatu, jer se D.Puharska graničila sa G.Puharskom, Čejrecima i Gradskom džamijom. Kada bi čovjek rekao naprimjer da on pripada G.Puharskoj, on bi odgovorio "nema veze, ti si moj džemaatlija", uzevši mu podatke i učlanivši ga kod sebe. Priča ko priča,da li je to bilo baš tako Allah dž. š. najbolje zna, a narod ko' narod, priča i usta mu ne možeš začepiti.

Vozim se biciklom sam kroz D .Puharsku i već prolazim pored "Komunalnog", odatle se put odvaja prema Čejrecima. Još samo podvožnjak i eto katoličke crkve na lijevoj, a Auto-moto društva na desnoj strani. Što je danas narod navalio da polaže vozački ispit, kao da nisu imali prije vremena ili ne mogu ostaviti za sutra taj posao. Morao sam u Patriji kupiti karnišle za dnevnu sobu, pa sam biciklo ostavio ispred slastičarnice koju drže Albanci, tu mi je nekako biciklo najsigurnije.

Ulazim u Patriju, a jedan did stao ispred pokretnih stepenica i nikako da zakorači. A narod ko narod razgleda robu, neko kupi, a drugi pita za cijenu i ode da traži jeftinije. Nisam ni ja kupio karnišle, jer su mi se učinile malo preskupe.

Nema veze, pogledaću kod gradske džamije ima jedna robna kuća u kojoj ima i karnišli, a i zavjesa, možda ću imati sreće.
Idem čaršijom pješice, narod se rasipa sa pijace nije ni čudo, petak je već ušao u svoje drugo poluvrijeme. Vidim puno ljudi iz Čarakova, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Bišćana, a ugledah i svoga dobrog ahbaba Hamid ef. Softića iz Kozarca i Hasan ef. Bešliju iz Bosanskog Novog, te Sulejman ef. Dizdarevića iz Čarakova.

Vjerovatno su došli poslom u Odbor islamske zajednice Prijedor (vakuf). Susret nije mogao proći bez kahve u slastičarni "Sarajevo" i najboljih prijedorskih ćevapa u ćevabdžinici na "Irezi".
Sa kolegama sam se rastao poslije dugog eglena ispred džamije u koju sam dugo gledao i razmišljao kako ćemo ako Bog da uskoro početi sa izgradnjom nove i veće džamije u Prijedoru, a mislim da će to biti islamski centar. Svi znamo da je Prijedor centar potkozarskih muslimana i zaslužuje to. Na tržnici kod pošte kupih neke nužne namirnice, stavih na prtljažnik svoga bicikla i krenuh preko Tesanjića, pored kasarne i rasadnika u G.Puharsku.

E Bože moj , trgnuo sam se kao iza sna. Šta ti je bolan, nema više džamije u Gornjoj niti u Donjoj Puharskoj, zjape ruševine i zgarišta, nema džamija u cijelom Prijedoru, a bome ni na brdu se ne čuju ezani , a ni u Zagradu, Čarakovu, Zecovima, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima i Čejrecima. Nema više mojih dobrih kolega imama: Rasim ef, Sulejman ef. i Hamid ef. nema ih više, ubiše ih zlotvori, kao i mnoge druge poznate i nepoznate Prijedorčane.
Jedan grad pored građevina čine i ljudi.

Nadam se da će naš narod naseliti ponovno vjekovna ognjišta i znati ponovno označiti ono što mu je vijekovima pripadalo. Naše oznake su džamije, mejtefi, škole, fakulteti, mezarja, veselo čavrljanje male djece po tijesnim sokacima, ašikluci momaka i cura po prijedorskoj čaršiji. Dragi moj Allahu, daj da ponovno odjekuju pjesme: "Kolika je u Prijedoru čaršija"... Pokraj Sane procvjetala polja... Oj Prijedore pun si mi sevdaha..!

(Iz knjige „Bobak po bobak, bosanski đerdan“ , autora Nijaza Salkića)

odakle nas zijaretite





BROJAČ POSJETA
1041458

Powered by Blogger.ba