GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

11.05.2018.

MIMBERA - ŠTA JE NAMA TERAVIJA



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِن شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ
 صدق الله العظيم

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 25. ša'ban 1439. ili 11. maj 2018. godine. Ovo je 34. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Zadnje pripreme za ramazan ', a današnja je, ,Šta je nama teravija.'
A blago zahvalnima jer su svjesni Njegovih riječi: ,,Ako budete zahvalni, Ja ću vam zasigurno još više dati..!'' (sura Ibrahim,7).
 Draga braćo i sestre, Teravija je noćna ramazanski noćni namaz od 20 rekata koja se klanja za­jedno sa jacijom, najčešće u džamiji. Teravih namaz nije ibadet vezan za post, nego je to ibadet vezan za ramazansku noć. Nije od Boga naređen (farz) nego od Muhameda a.s. i ashaba preporučen (sunnet). Ako se u jednoj mahali ili selu ne bi klanjao Teravih namaz svi su muslimani griješni. I kad neko nije postio treba da klanja Teravih namaz. Poslije svakog selama se malo predahne (tervih) pa se zato i zove Teravih.
U  djelu  Ihtijar  je  zapisano
 U  našem  vremenu  je  bolje  da  se  na  teravijama  uči  onoliko  koliko  neće  biti  teško  klanjačima.  Onaj  ko  uz  ramazan  klanja  sve  teravije, na  kraju  ramazana  imaće  600  rekata, ako  ramazan  traje  29 dana, nešto  malo  manje.  Ako  ovome  dodamo  činjenicu  da  su  ovi  rekati  obavljeni  u  džemaatu, pa  svemu  tome  dodamo  da  su  obavljeni  uz  ramazan, kada  se  djela  višestruko  nagrađuju, ni  sami  ne  znamo  koliki  bi  to  bio  broj  rekata  nafile  namaza. A  vjerniku  će  Allah  Uzvišeni  broj  farzova  dopunjavati  nafilama  ako  ih  usfali, zato  je  nemoguće  pobrojati  sve  fadilete  teravih namaza.
 Može nam se desiti da za vrijeme klanjanja  teravije izgubimo koncentraciju. To se događa ako teraviju klanjamo brzo ili se bojimo da ne pogriješimo pa previše pazimo na formua manje na suštinu. Klanjanje teravije treba da nam koristi i da nas relaksira a ne da nas zamara i frustrira.
 Da bi nam teravija koristila pazimo na slijedeće momente.
Nijet i zašto klanjamo teraviju
  Sve što radimo može biti samo puko imitiranje ili obično ponavljanje nekakvih radnji bez razmišljanja. Prvi je korak da nam teravija bude valjana jeste da sa sobom porazgovaramo zašto klanjamo. Upitamo li se kada poslije iftara žurimo u džamiju, da li klanjamo teraviju u ime Allaha i da li ovog ramazana unapređujemo svoju vezu sa Allahom i Njegovom Knjigom.”
Čitajmo prijevod Kur’ana u toku dana prije slijedeće teravije
  Ako poznajemo duže vrijeme svog imama, znamo šta obično uči na teraviji. Prije nego što krenemo u džamiju na teraviju pročitajmo prijevod nekih ajeta koje će imam učiti te večeri. To će nam pomoći da se bolje skoncentrišemo u namazu i da  razmišljajmo o njima tokom namaza umjesto što ćemo maštati tokom namaza.
Izučavajmo Tefsir
  Pokušajmo bar tokom ramazana razumijeti Kur’an malo dublje, čitanjem tumačenja Kur'ana od poznavalaca značenja Kur'ana, mufessira, pomoći će nam da bolje doživimo teravih-namaz. Budimo oprezni i proučavajmo provjerene, a ne pogrešne tefsire ili još gore od toga je da stvaramo vlastito tumačenje i razumijevanje Kur’ana.
Klanjajmo i dovimo u zadnjoj trećini noći
 Pošto je ramazan mjesec pojačanog ibadeta za koji slijedi uvećana nagrada probajmo prije sehura klanjati noćni namaz. To je vrijeme kada se dova prima, a to nam daje dodatni razlog da klanjamo i dove upućujemo u to vrijeme.
Izbjegavajmo loše razmišljanje
 Usredotočimo se na naš ibadet i vezu sa Allahom tokom ramazana. Izbjegavajmo negativne misli u stilu: ,Nisam dovoljno dobar da bi klanjao!, neće mi dova biti primljena, imam puno grijeha, ,Koliko rekjata ima teravija?.
Izbjegavajmo loše društvo i društvo svađalica i ,komentatora' izbjegavajmo svađe i prepirke sa muslimanima. Neka naš namaz bude veza sa Allahom, to je najvažnije. Teravija nije prestiž koji ćemo iskoristiti u raspravi protiv svojih poznanika i prijatelja ili način dokazivanja da smo bolji u pobožnosti. Neka teravija i sve što ide uz nju, bude u ime Allaha.
Lijepo bi bilo bar po 5 stranica prijevoda Kur'ana čitati svaki dan tokom ramazana uz slušanje originalnog teksta Kur'ana tih ajeta. Ako bi to radili i poslije ramazana razumijevanje Kur'ana i kvalitet našeg namaza bi se povećao.
Proučio 580 stranica na jednom rekatu
 Hafiz Jusuf Jassat je u toku ramazana proučio cijeli Kur’an u jednoj noći, na teraviji namazu u gradu Azaadvilleu (Južna Afrika). Na prvom rekatu je proučio, vjerovali ili ne, 580 stranica Kur’ana, a na preostalih 19 rekata je proučio posljednji džuz Kur’ana. Sa učenjem je započeo u 19:50 minuta, a završio pred sehur, u 5:15 ujutro. Hafiz Jusuf danas ima 65 godina i podučava hifzu cijeli život. Radi u školi Darul Uloom Azaadville. Kad nam se učini da je teravija duga.
Napuštanje teravije prije nego imam završi vitre
 Pouzdano je preneseno da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: (مَنْ قَامَ مَعَ الْإِمَامِ حَتَّى يَنْصَرِفَ كُتِبَ لَهُ قِياَمُ لَيْلَةٍ) ,,Ko klanja zajedno sa imamom sve dok ne završi s namazom, bit će mu upisano kao da je klanjao cijelu noć.“ U drugoj verziji stoji dodatak: kao da je klanjao ostatak noći. (Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i drugi).
 Prema tome, nije dobro da muktedija (klanjač) napusti teraviju prije nego imam u cjelosti završi s namazom, tj. nakon što se klanjaju i vitre, jer tako propušta veliku nagradu, a to su sevapi koji mu se pišu kao da je cijelu noć klanjao noćni namaz. Neki klanjači imaju namjeru kod kuće klanjati noćni namaz, pa zato ne klanjaju vitre sa imamom, na što imaju pravo, ali moraju znati da takvim postupkom propuštaju spomenutu nagradu.
U džamiju dođimo sa porodicom ili grupom prijatelja
 Na ovaj način svi ćemo (zajedno) stići klanjati teravih-namaz i nećemo biti onih koji će se uvući ispod ugodnog pokrivača i utonuti u miran san. Ukoliko smo u mogućnosti ponuditi prevoz prijateljima iz komšiluka onda će, ako Bog da, za to slijediti i nagrada (od Uzvišenog Allaha, Gospodara svjetova), jer smo im omogućili da dođu u džamiju. Odlazak u džamiju u grupi, također, čitavom događaju povećava značaj i (kod ljudi) povećava osjećaj ljepote i svečanosti.
Dođimo ranije u džamiju
  Ovo je važno. Ako u džamiju pođete pet minuta prije početka namaza, stići ćemo u nju zadihani i žedni, (moguće da) neće biti mjesta za obavljanje namaza, a i ako (pro)nađemo neko mjesto bit će to vjerovatno u nekom ćošku gdje ćete biti zbijeni sa drugim ljudima (mjesto gdje saffovi nisu pravilno formirani.
 Jedimo umjereno za iftar
  Da, svi smo mi bili gladni cijeli dan. Viđenje svih ukusnih jela na stolu, pripremljenih za iftar, kod nas izaziva takvu glad da nam se čini kako s jelom ne želimo nikada prestati. Nasrtaj na svu tu hranu će donijeti više štete nego koristi. Pun želudac doprinosi tome da teravih-namaz bude veoma neugodan. Ako osjećamo i smatramo da nismo dovoljno jeli za iftar možemo uzeti još nekoliko zalogaja nakon povratka sa teravih-namaza.
 Nervozu i srdžbu ostavimo kod kuće
  Ponekad se može desiti da ljudi u džamiji iz vas iskape i posljednji atom strpljenja i prisebnosti. Vruće je, gužva, djeca plaču, a ljudi se naguravaju i komešaju. Mjesec ramazan i jeste vrijeme strpljivosti.
Dova, dova, dova… 
  Mjesec ramazan je vrijeme traženja oprosta i nagrade od Allaha, dž.š. Naučimo napamet različite dove koje možemo učiti prije ili poslije teravije. Ako postoji neko odabrano vrijeme kada uistinu trebate iskrenije, više i duže učiti dove – sigurno je to teravih-namaz (i općenito mjesec ramazan).
Dova
  Gospodaru pomozi nam da ramazan dočekamo u zdravlju, iskrenosti, zahvalnosti pa da u ramazan uđemo spremni, a iz ramazana izađemo bogati i jaki. Gospodaru sačuvaj nas oholosti i dvoličnjaštva a učini nas iskrenim robovima Tvojim. Budi uvijek uz nas a nikada protiv nas. Mi drugog Boga osim Tebe nemamo niti tražimo. Tebi hvala za sve što imamo.  Amin.
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم


Literatura: Tefsir ibni Kesir.

Nijaz Salkić


GORNJA PUHARSKA
<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


ponekad navratim
Dzemat Slovenj Gradec
Rodna gruda
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik

GORNJA PUHARSKA – PRIJEDOR

Gornja Puharska je naselje sa oko 150 lijepih kuća sa crvenim krovovima, smještena je sa obe strane rijeke Puharske, a pripada mjesnoj zajednici Veliko Palančište. Gornji dio rijeke je Jelovac i Puharine, a donji dio rijeke je Donja Puharska. Gornja Puharska graniči sa Donjom Puharskom, Čejrecima, Crnom dolinom, Urijama i Velikim Palančištem. Interesantno je da je Veliko Palančište daleko manje naselje po veličini od Gornje Puharske, a izabrali su ga za mjesnu zajednicu. Gornja Puharska je podijeljena na mahale: Delkići, Pehlići, Kurtovići, Ljubičići, Zenkići, Ešići, Sekizovac, Jordani i Brezići.
Za vrijeme rata 1942 – 44. godine džamija u Gornjoj Puharskoj nije zapaljena, iako je bila od drveta, a kuće po Puharskoj su paljene u više navrata. Tada je nastala uzrečica: „Neka gori sve i daska, ostaće Puharska“ i ostala je. To je bila druga Puharska, a prva je bila dio Crne Doline, jedan dio Jelovca i Puharine, od koje je i dobila ime Puharska. Na Puharinama uvijek ima vjetrić, koji lagahno puše. Temelj ondašnje džamije stoji i danas, blizu škole u Crnoj Dolini. Džamija je bila do dolaska Austrougarske. Dolaskom Austrougarske džemat se seli na današnje prostore. Priča se da je jedna od Kurtovića žena dala zemlju i napravila bunar, kojeg je koristila skoro cijela Puharska. Familija Kurtović je tada bila brojna i imućna, bogata.
U tim mahalama su živjele slijedeće familije: Babići, Lepir, Krupić, Redžić, Karabašić, Čirkić, Zenkić, Zelić, Hajdarević, Mustić, Hromadžić, Denić, Rizvić, Pehlić, Kurtović, Kedić, Balić, Blažević, Kočanović, Bejtović, Majković, Ališić, Alibegović, Delkić, Mujkanović, Garibović, Husić, Sušić, Kavazović, Kalender, Deumić, Cerić, Osmančević, Omanović, Berber, Zerić, Drači i Cepić. Ovaj narod se pored toga što je većina bila zaposlena negdje u gradu Prijedoru još dodatno bavila poljoprivredom. Treba istaći da je ovdje zemlja plodna i rodovita i prije svega ravna. Ovdje dobro uspijeva pšenica, kukuruz, grah trkljaš, paprika, paradajz, grašak, sve vrste jabuka i krušaka, kesten i bostan.
Povrće i žitarice ovdje ljudi siju i sade u svojim njivama: Bare, Kojina plećina, Gajevi, Brda, Beglućine, Didove bare, Hasina strana, Kantarevac, Pušinovac, Majden, Rifetova glavica i Rosulje.
Lijep i bogat je bio ovo kraj sve do četničkog divljanja i razaranja svega muslimanskog. U tom divljanju srpsko – crnogorskih divljaka porušene su mnoge naše kuće, pobijeni naši mladići i ljudi, te porušeni vjerski objekti, a najviše džamije.
U tom divljaštvu dojučerašnjih komšija prva je na udaru bila naša džamija u Puharskoj. Od silina detonacije otišle su u zrak i sve kuće naokolo.
Naša džamija u kojoj smo se učili prvim surama je tako nestala i u njoj i sva naša dokumentacija, mushafi, postekije, serdžade i tepisi, a sa ahmedijom našeg efendije četnici su se šprdali nabijajući je prvo na glavu, a poslije šutali nogama i sjedali na nju. U toj našoj džamiji su službovale slijedeće hodže: Handanagić ef. Sabit, Hakija ef. Pezerović, Smajl ef. Šahinović, Ibrahim ef. Bašić, Nijaz ef. Salkić, Bajazid ef., Suad ef. Čaušević, Fadil ef., Sabahudin ef. Ćeman.. Mujezini su bili: Fuad Alibegović, Suad Alibegović, Hasan Zenkić, Husnija Mujkanović i Omer Mujkanović.
Hadžije: Huse Delkić (Car), Omer Mujkanović, Ibrahim Delkić i Rasim Delkić.
Ovo mjesto je bogato vodom, pa skoro svaka kuća ima po jedan bunar. Od ostalih voda treba spomenuti izvor zvani Kantarevac i rijeku Puharsku koja protiče kroz ovo naselje. Što se tiče samog mekteba, ovdje se puno davalo na vjeru i vjersko poučavanje. Zasluge za izgradnju nove džamije treba pripisati vrijednom imamu Hakiji ef. Pezeroviću koji je bio inicijator da se nova džamija napravi i pored nje imamska kuća i štala za kravu. U njegovo vrijeme je bila vjeronauka dobro krenula, a u mekteb se tada nosilo po jedno drvo. I druge džematlije su pomagale vjeronauku baš kao što je to radio Ibro Delkić koji je djecu redovno snabdijevao i častio bombonama.
Rahmetli Mina Karabašić, žena Mehe Karabašića je uoči noći Lejletul-kadra redovno pekla halvu i donosila u džamiju i pred džamiju i častila djecu, omladinu i džematlije. Taj vjerski zar i zanos kako efendije, tako i džematlija i učenika je donio prve hatme u džematu Gornja Puharska. Hatme su održane 1972. godine, a dali su ih slijedeći učenici: Alibegović Fuad, Karabašić Mirsad, Karabašić Mevlida, Delkić Elida, Pezerović Hidajeta, Bejtović Esma, Delkić Erzumana, Mujkanović Suada i Delkić Jasminka. Na hatmama je bio izaslanik iz tadašnjeg Vrhovnog islamskog starješinstva iz Sarajeva i imami Pezerović Hakija ef. i imam iz Donje Puharske efendija Kusuran. Što se tiče adeta (običaja) u to vrijeme su bila u modi sijela, perušanja, komušanja i svadbe koje su znale trajati po 8 dana. Na tim sijelima su se pekle masirače i krompiri, kuhalo i peklo kestenje i pričale priče iz starog vakta, te priče o vukodlacima i vješticama. Nije bilo televizije i mladi su pobožno gledali u starije ljude, slušali i pamtili njhova kazivanja.
Posebno se sjećamo perušanja kod Jusufa Delkića zvanog Juse. Taj čovjek je prvi koji je imao u našem selu farmu goveda. Na kraju predstavljanja Gornje Puharske nije se zgoreg sjetiti i lijepog svijeta i dobrih ljudi koji su nekada tu živjeli i značili nešto.
Starije žene koje smo mi poštovali su bile: Naja Blažević, velika vjernica koja je posebno voljela obilaziti komšiluk, a nije nikoga ogovarala i tračala. Hava Delkić, Kadire Delkić, Hasena Delkić, zvana Mehinica. Fatime Delkić koju pamtimo po lijepom učenju Kur'ana i njenoj dobroti. Tima Delkić, Ademova, Munira Majković, poznata po šalama i veseloj naravi. Šuhra Cepić je pomagala pri gasuljenju umrlih žena i namještanju želuca.
Hilmo Kurtović je bio vrstan harmonikaš. Familija Hajdarević se poslije drugog svjetskog rata doselila iz Nikšića, Crne Gore (Sandžaka), odakle se spasila od četničkog noža, a svi smo ih poznavali kao Crnogorce. Bila je to jako dobra i prijatna familija. Dosta ih je pobila četnička ruka u toku zadnje agresije na Prijedor.
Jasim Delkić je imao cikular za rezanje japije. Karlo Pijak je imao prvi traktor „Englezer“. Ešef Alibegović je imao svoju kovačnicu u kojoj je pravio peći bubnjarice, dolafe za prženje kahve, potkivao je konje, klepo kose i sikire itd. Adem Ališić je bio brico, a Šerif Delkić je imao prvi kamion i mljeo žito u mlinu. Adem Delkić je bio veoma strog i pobožan čovjek. Međutim, njegova strogost mu nije smetala da pomogne svakome, kome god je trebala kakva pomoć vrlo rado ju je pružao.

Husnija Mujkanović je bio dugogodišnji blagajnik u džamijskom odboru. On je bio jako plemenit i čestiti čovjek, nikome nije zla mislio, a na svom jedinom biciklu u životu je penziju zaradio u prijedorskoj tvornici papira „Celpak“. Mutevelija Huse Delkić, zvani Car je bio tih i dobar čovjek sa kojim si mogao dosta toga progovoriti i savjeta dobiti. Safija, ćerka Naje Blažević, i Hajra Majković su najpoznatije žene po učenju Mevluda. Mujo Delkić je bio poznat po tome što je imao brojnu familiju. Bego Balić je bio tih i miroljubiv čovjek, isto kao i njegova žena Ifa. U njihovoj kući se sakupljala omladina i djeca, jer je u njihovom društvu bilo prijatno. Svoju djecu su lijepo odgojili. Hase Delkić je bio poznat po uzrečici: „Junaci moji“. Emina Cepić, zvana Emka, je bila jedna od najpobožnijih žena u svom vremenu. Ostala je udovica u svojoj 26. godini sa šestoro djece. U svom džematu i komšiluku je bila cijenjena i poštovana, kako od starijih tako i od mlađih ljudi. Njena glavna preokupacija je bila da ostane dobra vjernica.
Mevla Delkić, zvana Hasinica, je salijevala strahe i odbrojavala uroke i pravila ljekovite mehleme, namještala želudac kad se insan struni. Bila je to dobra komšinica i svi su je poštovali. Pošto nisu imali djece usvojili su Kedić Sadika, zvanog Huću i Hamidu, današnju suprugu Derviša Delkića.
Prije agresije na BiH, 1992. godine, Gornja Puharska je imala četvorogodišnju osnovnu školu, dvije trgovine, svoj vodovod, asfalt, puno bunara i mlin kod Mehe Cara. Mnogo toga i danas imamo, samo ljudi nema. Oni nekada u godini dana i dođu, vide, popričaju, poprave i zamijene što treba zamijeniti i popraviti, prozrače kuće i odu nazad. Nažalost mnogi se nemaju kud vratiti niti doći, jer su pobijeni. Nikada Gornja Puharska neće biti kao ona prije agresije, sa životom i veseljem, ali nama valja dalje živjeti, graditi, popravljati i svoje čuvati.
Evo džamija i imamski stan su nikli, čini mi se ljepši nego ikada što su bili. Zato glavu gore Bošnjače, Gornja Puharska je lijepa i pravo mjesto za moje i tvoje dijete, za naše potomke, za naše danas i za naše sutra.

Za dio informacija se zahvaljujem Suadi Veletanlić – Mujkanović iz Gornje Puharske.

iz knjige Nijaza Salkića, "Bobak po bobak, bosanski đerdan, objavljene 2009. godine.

eglena i muhabet


KONTAKT-SARADNJA:

gpuharcanka@gmail.com
Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.





OJ PRIJEDORE PUN SI MI BEHARA

Jesen je uveliko zavladala krajolikom kroz koji smo ulazili u Prijedor,a novembar je ulazio u svoju završnicu. Žao mi je što je pao mrak kada smo ulazili u čaršiju. Moje odredište je bila Gornja Puharska. E, sjećam se ko' danas je bilo, ja na biciklu prolazim pored džamije u G.Puharskoj sa desne strane je seoski bunar i džamija, na raskrsnici gledam na desno ide li kakvo vozilo iz pravca Crne Doline,pa onda projurim pored kuća Kurtovića, Delkića i sa jedne i sa druge strane, kuće naših i kuće Pemaca.

Spuštam se niz strminu prema kafani "Željo", desno pored trafoa put u Čejreke, Bože koliko li sam puta prošao tim putem. Idem pored "Želje", blaga krivina, a na lijevoj strani Suljanovića mezarluci i već je tu nova raskrsnica za Tešanjić, a naprijed je Donja Puharska. Slijede nove kuće u novom naselju i sa lijeve i sa desne strane i skoro popunjeni mezarluci u D.Puharskoj. Nišani novi i stari, male i velike ploče , mermer i kamen, Bože i na mezarlucima se vidi klasna razlika, bogatstvo i siromaštvo.

Odjednom se ukaza Puharska džamija, lijepa kakva samo može biti džamija, a munara se propela u nebo kao da se hvali da ima dvije kao biser bijele šerefe. Preko puta džamije vidim Rasim ef. Ćemana, imama iz Donje Puharske, nakrivio ahmediju u desnu stranu, krenuo je na podne, Bože, kako mu se bijeli ahmedija i imamski ponos mu sjaji na licu. Djeca ulaze u džamiju sa Kur'anima zamotanim u bijele ručnike, jer oni će poslije namaza učiti Kur'an i pripremati se za nove hatme.

Malo niže ispred kuće poselami me mala Jasmina, unuka od dobrog starog imama ili hodže Kusurana, kako ga je narod volio zvati. Mala je prava krasotica, drži loptu u ruci i maše mi. Što se tiče njezinog dida hodže Kusurana, on je bio legenda u svoje vrijeme. Službovao je u džemaatu Donja Puharska i kao imam je redovno obilazio svoj džemaat. Tako kada bi hodao po džemaatu volio je upitati "kome ti pripadaš", misleći kojem džemaatu, jer se D.Puharska graničila sa G.Puharskom, Čejrecima i Gradskom džamijom. Kada bi čovjek rekao naprimjer da on pripada G.Puharskoj, on bi odgovorio "nema veze, ti si moj džemaatlija", uzevši mu podatke i učlanivši ga kod sebe. Priča ko priča,da li je to bilo baš tako Allah dž. š. najbolje zna, a narod ko' narod, priča i usta mu ne možeš začepiti.

Vozim se biciklom sam kroz D .Puharsku i već prolazim pored "Komunalnog", odatle se put odvaja prema Čejrecima. Još samo podvožnjak i eto katoličke crkve na lijevoj, a Auto-moto društva na desnoj strani. Što je danas narod navalio da polaže vozački ispit, kao da nisu imali prije vremena ili ne mogu ostaviti za sutra taj posao. Morao sam u Patriji kupiti karnišle za dnevnu sobu, pa sam biciklo ostavio ispred slastičarnice koju drže Albanci, tu mi je nekako biciklo najsigurnije.

Ulazim u Patriju, a jedan did stao ispred pokretnih stepenica i nikako da zakorači. A narod ko narod razgleda robu, neko kupi, a drugi pita za cijenu i ode da traži jeftinije. Nisam ni ja kupio karnišle, jer su mi se učinile malo preskupe.

Nema veze, pogledaću kod gradske džamije ima jedna robna kuća u kojoj ima i karnišli, a i zavjesa, možda ću imati sreće.
Idem čaršijom pješice, narod se rasipa sa pijace nije ni čudo, petak je već ušao u svoje drugo poluvrijeme. Vidim puno ljudi iz Čarakova, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Bišćana, a ugledah i svoga dobrog ahbaba Hamid ef. Softića iz Kozarca i Hasan ef. Bešliju iz Bosanskog Novog, te Sulejman ef. Dizdarevića iz Čarakova.

Vjerovatno su došli poslom u Odbor islamske zajednice Prijedor (vakuf). Susret nije mogao proći bez kahve u slastičarni "Sarajevo" i najboljih prijedorskih ćevapa u ćevabdžinici na "Irezi".
Sa kolegama sam se rastao poslije dugog eglena ispred džamije u koju sam dugo gledao i razmišljao kako ćemo ako Bog da uskoro početi sa izgradnjom nove i veće džamije u Prijedoru, a mislim da će to biti islamski centar. Svi znamo da je Prijedor centar potkozarskih muslimana i zaslužuje to. Na tržnici kod pošte kupih neke nužne namirnice, stavih na prtljažnik svoga bicikla i krenuh preko Tesanjića, pored kasarne i rasadnika u G.Puharsku.

E Bože moj , trgnuo sam se kao iza sna. Šta ti je bolan, nema više džamije u Gornjoj niti u Donjoj Puharskoj, zjape ruševine i zgarišta, nema džamija u cijelom Prijedoru, a bome ni na brdu se ne čuju ezani , a ni u Zagradu, Čarakovu, Zecovima, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima i Čejrecima. Nema više mojih dobrih kolega imama: Rasim ef, Sulejman ef. i Hamid ef. nema ih više, ubiše ih zlotvori, kao i mnoge druge poznate i nepoznate Prijedorčane.
Jedan grad pored građevina čine i ljudi.

Nadam se da će naš narod naseliti ponovno vjekovna ognjišta i znati ponovno označiti ono što mu je vijekovima pripadalo. Naše oznake su džamije, mejtefi, škole, fakulteti, mezarja, veselo čavrljanje male djece po tijesnim sokacima, ašikluci momaka i cura po prijedorskoj čaršiji. Dragi moj Allahu, daj da ponovno odjekuju pjesme: "Kolika je u Prijedoru čaršija"... Pokraj Sane procvjetala polja... Oj Prijedore pun si mi sevdaha..!

(Iz knjige „Bobak po bobak, bosanski đerdan“ , autora Nijaza Salkića)

odakle nas zijaretite





BROJAČ POSJETA
1029782

Powered by Blogger.ba