GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

29.06.2018.

MIMBERA - IZGUBLJENOST I VJERA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
الَّذِينَ آمَنُوا وَلَمْ يَلْبِسُوا إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُولَٰئِكَ لَهُمُ الْأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Zaista sva hvala i zahvala pripada Allahu. Zahvaljujemo mu se, od Njega pomoć i uputu tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših djela i od zla naših duša. Onoga koga Allah uputi doista je upućen, a onoga koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha jednog i jedinog koji nema sudruga. I svjedočimo da je Muhammed njegov rob i Poslanik. Donosimo salavat i selam na našeg Poslanika, na njegovu porodicu, ashabe, tabiine kao i na sve pripadnike njegovog ummeta.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 16. ševval 1439. ili 29. juni 2018. godine. Ovo je 41. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Smiren i postojan', a današnja je, ,Izgubljenost i vjera.'
 Draga braćo, iman nije samo pusti govor i takmičenje u slatkorječivosti jezika, iman je cjelokupnost naših postupaka i djela, iman ima uticaja na naš dunjalučki život. Vjerovati znači Allahu svoju riječ dati a onaj ko svoju riječ održi, Džennetom će nagrađen biti. Iman se prepoznaje na licu i na životu vjernika, pa je vjernik primjeran radnik, dobar službenik i ima najbolje međuljudske odnose.
 Dakle, pokretač svih dobrih djela je naš iman, a djela naša, njihova brojnost i raznovrsnost govore o nivou i kvalitetu našeg imana. Mnogo je onih koji ne vjeruju u Allaha pa pokušavaju potrebe svoje duše nekim drugim sredstvima da zadovolje. Tako se jedni odaju alkoholu ili drogi, pojedini kocki, a svi oni baveći se tim stvarima slabe svoj iman i potkopavaju svoju vjeru.
 Vjerovanje (iman) se pojačava putem ibadeta koje nam je Allah propisao. Zbog toga je bitno da ibadete nikada ne napuštamo i propuštamo. Znači, vjera je poput vatre koju moramo održavati stalnim dodavanjem drva kako se ne bi ugasila, ta drva su naši ibadeti (namaz, post, zekat, hadž, dobra djela, ukratko to je kontinuirana pobožnost).
 Koliko je iman bitan govori nam i činjenica da od imana ovisi kompletno dešavanje kako za pojedinca tako i za mjesto gdje živimo, počevši od vremena, od padanja kiše, od sazrijevanja usjeva itd. Allah Uzvišeni kaže: „A da su stanovnici selā i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.“Al-Araf 96.
 Često nismo svjesni kako nam malo treba da budemo pobožni i na pravom putu. Zato brate, pogledaj u Mjesec, vidjet ćeš Božiju ljepotu; pogledaj u Sunce, vidjećeš Božiju moć; pogledaj sebe u ogledalu, vidjećeš najljepše biće na svijetu. No, bît tvoje ljepote nije u ljepoti tvoga tijela. Bît tvoje ljepote je u ljepoti tvoje duše, a ljepota tvoje duše je ljepota tvoje vjere, a ljepota tvoje vjere je ljepota tvoje ruke, a ljepota tvoje ruke je ljepota tvoga uma, a ljepota tvoga uma je sposobnost tvoga oka, koje može da gleda, ali tvoj um je taj koji može da vidi ljepotu i moć Svevišnjeg Boga. Onaj koji nije u stanju da dokuči dragulj vjere u dubini svoje duše, ne osjeća miris svoje duše od Božanskog Duha. Umjesto toga, on osjeća miris dima od dogmatske ideologije, koja zagađuje njegovu čistu dušu, koja onda zagađuje njegovu čistu prirodu (fitretallah).
 U ,,vremenu'' kad smo se izgovarali da nam drugi smetaju u vjerovanju, često smo krivili Marksa i bilo nam je lakše tada kad smo imali Marksa. On je bio ,kriv' što nismo mogli imati dragulj čiste vjere, koji se nalazio u duši nam i u srcu našemu. Sada kad smo dragulj pronašli u dubini duše naše, te ga otkrili i pokazali svijetu u najboljem svjetlu, dragulj nam se (iz)gubi u mraku sujete, pakosti, dvoličnosti i sebičnosti. 
 Kako je moguće spasiti dragulj čiste vjere u našoj kolektivnoj duši od svih ovih prljavih napada? Moguće je tako što ćemo spoznati razliku između čiste vjere, koja nam osvjetljava životni put i prljave dogme, koja nam taj put zamračuje. Lahko rečeno, ali teško ostvarljivo. Ali, riječ je uvijek bila na početku željenog puta.
 Čista vjera u Boga je uvjet za čistu vjeru u sebe. Jer, onaj koji nema čistu vjeru u Boga, nema ni čistu vjeru u sebe. Oni koji ovo pitanje postavljaju obrnuto gube iz vida da je čovjek najovisnije biće na svijetu. Ovisan je o nečemu što je izvan njega. Ako nije spoznao da je to Bog o kojem je nužno ovisan, čovjek je onda ovisan o nekome ili nečemu drugom što nije Bog, a to znači što nije ni pouzdano ni vječno. A sve što nije ni pouzdano ni vječno nije ni spasonosno, a sve što nije spasonosno čovjeku je besmisleno.
 Imamo danas nekih ljudi koji se po navici pozivaju na Boga, ali se ponašaju kao da Boga nema. To je osnovna karakteristika vjere nekih ljudi, koji su se dohvatili dragulja čiste vjere, ali ga nisu srcem prihvatili, niti su ga umom razumjeli, niti su ga rukom uhvatili. Njima je dragulj čiste vjere ostao na vrhu jezika, na kraju srca, na površini uma, na vrh prsta njihove ruke. Nisu oni krivi. Krivi smo mi koji sve više postajemo slični njima umjesto da oni postanu slični nama, koji smo uvijek doticali dragulj čiste vjere u dubini naše duše.
 Poštovane džematlije, vjerovanje u Allaha daje čovjeku osjećaj sigurnosti i slobode. Za takve Allah u Kur'anu kaže: „One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” Er-Ra’d 28.
 Znajmo dobro, duša bez vjere nestabilna je, nervozna je, izgubljena je, uplašena je. Duša je nervozna je zbog toga što je Allah dž.š., u svakom čovjeku pohranio osjećaj i želju za dobrom budućnosti kao i strah od eventualnih neželjenih posljedica.
 Zato, onaj ko se zaputi poznatim putem, prateći znakove i upute taj se sigurnim putem zaputio, dok svi drugi putevi mogu učiniti da se izgubimo ili da nam duša povileni. Osoba koja je izgubila iman i koja ostala je bez prave i iskrene vjere – nije mirna!? Kako da bude mirna a ne vjeruje u Allaha dž.š., Veličanstvenog, u čijoj je ruci sva vlast nad svim što postoji. Osoba bez vjere se neprestano plaši za sebe i svoj imetak, a ako je kakva nesreća snađe namah skrene u psihičku ili fizičku nestabilnost!
 Osoba bez imana se ne nada sevabima i nagradama od Allaha dž.š., tako da je ona hem što je nestabilna a hem je u neprestanoj nesreći i patnji. Allah dž.š., kaže: ,,Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne pomiješaju; oni će biti na pravome putu.” (El-En’am, 82.)
Dova
 Uzvišeni Allahu, ojačaj naš iman, primi naše ibadete, pomozi nam da budemo istinski vjernici predani Tebi, da na Danu suda budeš zadovoljan s nama. Amin.
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir,Sahihul-Buhari,Hajrudin ef. Mujkanović,Preporod.

Nijaz Salkić

22.06.2018.

MIMBERA - SMIREN I POSTOJAN

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّ الَّذِينَ يَغُضُّونَ أَصْوَاتَهُمْ عِندَ رَسُولِ اللَّهِ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ امْتَحَنَ اللَّهُ قُلُوبَهُمْ لِلتَّقْوَىٰ 
لَهُم مَّغْفِرَةٌ وَأَجْرٌ عَظِيمٌ
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji nam je podario islam. Molimo Ga da nas  učvrsti u vjeri, pa da budemo smireni i postojani do kraja svoga puta na ovom svijetu. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe. Allahu pripada sva hvala i na početku i na kraju!.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 08. ševval 1439. ili 22. juni 2018. godine. Ovo je 40. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, , Mjesec ševval i post', a današnja je, ,Smiren i postojan.'
 Draga braćo!
 Allah Uzvišeni kaže: „…A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (El-Hudžurat, 3.)
 U proteklom ramazanu smo ubirali ljetinu za oba svijeta. Cijeli mjesec navikavali smo se da nije teško ustati na sehur, cijelu noć ne spavati, manje jesti, iskreno govoriti, samokritičan biti, potrebnome pomoći i zabrinutog utješiti. Konntrolisali smo svoje strasti i uramljivali želje u okvir vjere. Čari ramazana su nestale. Pitamo se kako sačuvati ramazansku stečevinu, kako zadržati pobožnost, smirenost i postojanost?
 Najvažnija stečena i trenirana osobina je samokontrola. Ona se ogleda kroz smirenost, staloženost i postojanost u govoru, ponašanju i činjenju dobra. Ako želimo to prepoznati ili da nas drugi po tome upamte, bićemo uvijek pravedni i uravnoteženi u onome što namjeravamo kazati, bez razlike da li smo sretni ili uznemireni, da li volimo ono što se dešava ili mrzimo. Smirenost se prepoznaje tonu glasa, u riječima koje biramo, u našim pokretima, našem izrazu lica i našem ponašanju, kada smo sami ili u društvu koje nas razumije ili ne shvaća.
 To se ogleda i prepoznaje u našim ibadetima koji  nisu ograničeni samo na namaz, post i hadž. Cijeli naš život je ibadet. Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je jedan čovjek prišao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: „Poslaniče, ima jedna žena koja puno klanja, puno posti i puno sadaku dijeli ali ona uzmemirava komšije svojim jezikom’. Poslanik, s.a.v.s, reče: ,Ona je u Džehennemu‘. (Musned Ahmed i Sahih Ibn Hibban)
 Ako pazimo na svoje predstavljanje svijetu i Uzvišenom Bogu, tada je samokontrola uvijek sa nama i mi se suzdžavamo od brzopletog reagovanja. To znači da uvijek reagujemo na prikadan način u skladu sa našim iskustvima iz prošlosti kao i prema onome što učimo iz iskustva drugih osoba. Neki se u momentima toliko  opuste da ih je teško prepoznati.
 Sa provokacijama u svom svakodnevnom životu se moramo nositi kao da nas prati skrivena kamera koja čeka da snimi svaku našu reakciju na nju i da je emitira cijelom svijetu. Ovo će dovesti do toga da reagujemo promišljenije i da naučimo da se kontrolišemo. To je zbog toga što znamo da su smirenost i kontrola kvaliteti vrijedni hvale, a neoprezno reagiranje je znak slaboumnosti i slabosti karaktera.
 Oni koji imaju mjeru smirenosti nisu tu vještinu preko noći postigli. Naučili su je nakon velikog broja pokušaja i isto toliko propusta. Međutim, nikada nisu odustali od pokušaja da se poboljšaju. Allah Uzvišeni kaže: „…A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (El-Hudžurat, 3.) Ovaj ajet je iz sure el-Hudžurat koja se bavi nizom relevantnih pitanja, poput zapovijedi da se ne diže glas iznad Poslanikovog, zatim da se ne šire glasine, da se ne kleveću ljudi, da se ne ismijavaju, i da se izbjegne sumnja.
 Gledajući pozitivno na stvari, čak i na provokacije i tugu sa kojom se suočavamo, je nešto što proizlazi iz naše vjere u Allahovu mudrost i naše saznanje da se ništa ne dešava u Stvaranju osim kako On to hoće. Budući da očekujemo najbolje od Allaha, umjesto da negativno reagiramo, reagirajmo smireno i nastojimo da iskoristimo mogućnosti koje nam nove okolnosti predočavaju. Naša unutrašnja priroda je veoma jaka. Ukoliko smo osoba koja je po prirodi mirna, onda smo počašćeni prirodnim kvalitetom kojeg Allah voli. Inače, praksa čini razliku. Kao što je to Ebu el-Derda rekao: „Blagost se stiče kroz praksu i strpljenje se stiče kroz praksu“.
 Smirenost se stiče kao što se stiče i imetak. Namazom ulazimo u oazu mira i smiraja, jer se namaz smatra najboljim i najvrjednijim ibadetom: ,,Ono što žele - vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.'' (El-Mu’minun, 1.-2.).
Ko postigne smirenost u namazu osjetit će slast ibadeta i imana, zato je Allahov Poslanik, , govorio: ,,Smiraj moga oka je u namazu.” (En-Nesai). Pojam,,smiraj oka” znači: vrhunac sreće, zadovoljstvo, osjećaj opuštenosti i spokoja.
 U valjanoj pripremi za namaz i vedrini i raspoloženju u kući u vidu ugodnog ambijenta za klanjanje: da odlazak u džamiju bude događaj za nas i za sve ukućane, ne izbjegavati obavljanje sunneta – činjenje pohvalnih djela prije namaza, oblačenje lijepe i ugodne odjeće, odlazak na namaz smireno i dostojanstveno bez žurbe, učiniti da namaz bude uživanje pa u tom cilju spriječiti da nam bilo šta od stavri i događaja poremeti postizanje smirenosti i koncentracije u namazu.
 Primjer, ako smo na džumi namazu ostaviti telefon u autu a ne uklopiti stanje vibriranja, pa da nas neko 5 minuta zove a mi kao klanjamo i vrtimo se pri tome. Ili nećemo da promijenimo abdest da se ne bi ponovno ,kvasili', pa trpimo malu ili veliku nuždu, ili brzo odklanjamo jer je postavljena sofra i čekaju nas tamo ukućani i prijatelji.  
 Ako hoćemo istrenirati smirenost onda ćemo izbjegavati obavljanja namaza u navedenim prilikama, da zaštitimo misli kako bi se mogli u cijelosti predati veličanstvenom djelu, namazu i cijelim svojim bićem se posvetiti svome Gospodaru.
 Mnogo treba vježbati smirenost i u samom namazu, pravilnim zvršavanjem namaskih radnji, obavljajući ruku’ i sedždu na način da nakon svakog pokreta zastanemo toliko da se cijelo tijelo umiri, da se svaka kost vrati na svoje mjesto. Osoba koja ne ostvari smirenost u namazu, ne može ostvariti ni bogobojaznost, jer potkradanje namaza uništava bogobojaznost, a gavranovo kljucanje (brzo i nesmotreno obavljanje namaza) uništava nagradu.
 Treba obratiti pažnju i na smirenost prilikom džume namaza. Prije odlaska na džuma-namaz preporučeno je kupanje, oblačenje najljepše odjeće i što raniji odlazak u džamiju, prije početka hutbe, da ne kasnimo na slušanje važnih poruka na hutbi.
 Prisuti na džuma-namazu dužni su pažljivo slušati hutbu, jer je u toku hutbe zabranjeno pričati i zanimati se nečim drugim što ometa mogućnost slušanja i praćenja hutbe, makar to bilo poigravanje sa serdžadom ili bilo čime što odvraća pažnju. Ljudi vole da slušaju hutbu pruženih nogu, neki okrenutih nogu prema kibli, neki naslonjeni ovako ili onako. Treba znati da je smirenost pri slušanju hutbe pobožnost.
 Ima muslimana koji odlazak na džumu namaz smatraju običajem. Tako se i ponašaju pa na džumu odlaze povremeno ili nikako. Allah Uzvišeni prijeti onome ko propušta džumu-namaz bez opravdanog razloga, da će mu na srce pečat staviti, o čemu Allahov Poslanik kaže: ,,Ko bez opravdanog razloga izostavi tri džume, Allah će mu na srce pečat staviti.” (Ebu Davud i Ahmed). Šta to znači: na srce pečat staviti; koprenu navući i učiniti ga nehajnim, neupućenim i neprosvijetljenim kao što su srca licemjera (munafika) i velikih grješnika.
 Upamtimo da su opravdani razlozi za izostavljanje džuma-namaza neuobičajene neprilike i teškoće koje zadese čovjeka, ili strah od nečega što bi moglo da ugrozi život ili nanese veliku materijalnu ili tjelesnu-zdravstvenu štetu. Ako je posao kojeg obavlja dotični musliman njegov jedini izvor opskrbe, a poslodavac mu nije ostavio mogućnost za obavljanje džuma-namaza, a uz to on ne posjeduje imetak kojim bi mogao pokrivati troškove života osim posla kojeg trenutno obavlja. U tom slučaju dopušteno mu je da propušta džuma-namaz zbog postojeće nužde sve dok ne nađe drugi posao ili na neki način stekne uvjete da izdržava sebe i svoju porodicu, neovisno od posla koji radi.
 Postojani i smireni musliman je naučio i istrenirao da i kada učestano putuje ,na daleke pute' zna kako da se ponaša.  Od sunneta – prakse Allahovog Poslanika je da putnik ili osoba koja privremeno boravi na nekom mjestu, manje od četiri dana a udaljen je više od 90 kilometara, skraćuje četvororekatne farz-namaze na dva rekata.  Tako će farz podne, ikindije i jacija-namaza klanjati po dva rekata umjesto četiri uobičajena, osim ako klanja iza imama koji nije putnik, u tom slučaju će slijediti imama i klanjati četiri rekata. Vjerski je utemeljeno da putnik izostavlja sunnet-namaze (preporučene namaze), osim sunneta sabah-namaza.
 Putnik ima olakšicu spajanja podne i ikindija-namaza, zatim akšama i jacija-namaza u bilo koje vrijeme predviđeno za obavljanje namaza koje spaja. Naročito je ovo pogodno u situaciji samog putovanja kao olakšica, milost i izbjegavanje neugodnosti i otežavanja putniku.
 Vjernik zna da će se nekada i razboljeti i neće namaz moći obavljati kao kada je zdrav. Namaz je obaveza koja ne spade sa muslimana sve dok je svjestan i razuman, bez obzira u kako bolestan i iznemogao bio. Zato ako je bolestan, on će na Kijamu – stajanju u namazu ako ne može stajati, ili mu stajanje predstavlja opterećenje ili loše utiče na razvoj i prolazak bolesti i bolova, bolesnik će namaz obavljati sjedeći. Ako nije u stanju ni da sjedi, onda će obavljati namaz na boku, ležeći, odnosno u onom stanju koje mu odgovara. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: ,,Obavljaj namaz stojeći, pa ako ne možeš, onda sjedeći, a ako i to ne možeš, onda ga obavljaj na boku.” (El-Buhari).
 Bolesnik koji ne može učiniti ruku’ ili sedždu kako je propisano, onda će ih učiniti blagim naginjanjem tijela ili glave naprijed, koliko situacija omogućava.
Ako klanjač nije u stanju da sjedi uobičajeno u namazu kako propisi nalažu, sjedit će na stolici ili nečemu sličnom.
 Osobi kojoj predstavlja opterećenje abdest i taharet za svaki namaz pojedinačno, dopušteno je da spaja podne i ikindiju, te akšam i jacija-namaz.
Kome zbog bolesti šteti korištenje vode prilikom uzimanja abdesta, dozvoljeno je uzimati tejemum da bi se obavio namaz.
Dova
 Gospodaru, molimo Te, ojačaj nam uputu, osnaži imam, omili islam i daj da budemo ustrajni i izdržljivi na Pravom putu u zadovoljstvu Tvome, amin!
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir.Sahihul-Buhari.

Nijaz Salkić
15.06.2018.

MIMBERA - MJESEC ŠEVVAL I POST


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ
 صدق الله العظيم

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji je naredio dovu i obećao da će je uslišiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga i koji je vjernicima obećao nagradu, a nevjernicima kaznu. Svjedočim da je Muhammed, Njegov rob i poslanik, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu i ashabe. Allaha se bojte, draga braćo, i znajte da je dova jedna od najvrednijih vrsta ibadeta.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 01. ševval 1439. ili 15. juni 2018. godine. Ovo je 39. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, , ,Čini dobra djela i Bogu se moli', a današnja je, ,Mjesec ševval i post.'
 Draga braćo!
U suri Fussilet, 30. ajet, Allah, dž.š., kaže: Onima koji kažu: „Naš Gospodar je Allah“, pa u tome ustraju, spuštaju se meleki govoreći: „Ne bojte se i ne žalostite i radujte se Džennetu koji vam je obećan.“
U današnjoj hutbi ovim ajetomželimo da skrenemo pažnju, kako je važno miris ramazana prenijeti mjesec ševval. Ako ustrajemo u dobrim djelima i poslije ramazana, blago koje smo stekli tokom ramazana, neće brzo okopnjeti, neće se potrošiti i nestati.
 Tumačeći ajet: ,,Onima koji kažu: „Naš Gospodar je Allah“, pa u tome ustraju…'', poznati poznavalac fikhskih propisa Ebu Lejs Es-Semerkandi, citirajući deset kur`anskih ajeta, nudi nam 10 savjeta.
-Čuvajte jezik od ogovaranja
-Čuvajte se lošeg mišljenja o drugima
-Izbjegavajte ponižavanje, ismijavanje i ruganje drugim ljudima
-Čuvajte pogled od zabranjenog
-Birajte riječi i govorite jedino istinu, i samo istinu
-Žrtvujte se za dobro i dijelite na pravom putu
-Ne pretjerujte ni u čemu
-Odbacite želju za veličinom, uobraženosti i oholosti
-Uredovite obavljenje pet dnevnih namaza
-Ustrajte u vjeri i pravom putu
Značenje riječi ševval
 Ševval je deseti po redu hidžretski mjesec lunarnog islamskog kalendara koji dolazi nakon mubarek mjeseca ramazana. Na prvi dan ševvala vesoljni muslimani blaguju i obilježavaju Ramazanski bajram. U arapskom jeziku riječ ,ševval' ima više značenja: Arapi su upotrebljavali riječ ,ševval' za devu čije je mlijeko bilo oskudno ili pak, mlijeko koje je nestalo i presušilo. Mjesec ševval (podizanje) nazvan je i tim imenom radi toga što se ljudi u njemu oslobađaju od grijeha, grijesi se podižu od čovjeka. Prema drugom mišljenju ševval je dobio ime po lahkoći i hitrini u izvršavanju dobrih dijela, te zanosu i oduševljenju koje duša, oslobođena niskih strasti tokom ramazana, osjeća.
Vrijednost posta u ševvalu
 Šest dana ševvala se može ispostiti uzastopno i zaredom na početku ševvala (nakon Bajrama) ili pojedinačno u toku ovog mjeseca. Imam En-Nevevi veli: ,,Čak i ako bi neko podijelio te dane, ili odgodio njihov post do posljednjih šest dana, postigao bi nagradu koja se spominje pod pojmom ‘a zatim isposti šest dana ševvala.'"
 Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu veli: ,,Ko isposti ramazan i nakon njega još šest dana mjeseca ševvala, kao da je cijelo vrijeme postio." ,,Allah, dž.š., za dobro djelo daje desetorostruku nagradu. Ko isposti mjesec ramazan, kao da je postio deset mjeseci, a post šest dana poslije ramazana (nakon Bajrama - u mjesecu ševvalu) upotpunjuje godinu (kao da je postio cijelu godinu)." (hadis)  Jer, za svako dobro djelo slijedi deseterostruka nagrada, tj., 36 dana x 10 = 360 dana, koliko iznosi lunarna godina.
 Imam En-Nevevi, rahimehullah, veli: ,,Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela. Otuda dolazi vrijednost mjeseca ramazana kao deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca."
 Moramo primijetiti da se za post šest dana ševvala neće postići obećana vrijednost ako je osoba dužna izvršiti svoju obavezu napaštanja propuštenih ramazanskih dana. Zbog toga nije ispravno kazati da će osoba zaslužiti opisanu nagradu ako prije toga nije upotpunila ramazanski post. Onaj koji je dužan da naposti te dane, za takvoga se još ne može kazati da je ispostio ramazan.
 Post šest dana ševvala biva kao čin zahvale na ukazanu blagodat oprosta svih grijeha, blagodat bajramske radosti.. itd. Navika i ustrajnost u postu nakon posta mjeseca ramazana je veoma lijep znak danam je primljen post ramazana, jer u životu mu'mina - ibadeti ne prestaju završetkom ramazana.
 Ibn Abbas, r.a., veli: ,,Dobro djelo se upotpunjuje trima stvarima: težnjom da ga što prije uradiš, umanjivanjem veličine dobroga djela i sakrivanjem dobroga djela koje si uradio od drugih ljudi. Pa što više težiš da ga prije uradiš - time ga pozdravljaš, kada umanjuješ njegovu veličinu - ti ga, ustvari, uveličavaš, i kada ga sakriješ od znanja drugih - time ga upotpunjuješ."
Jedne prilike hfz. Ismet ef. Spahić, u svom govoru je napravio jedno veoma interesantno i slikovito poređenje kazavši kako postom u ševvalu ispraćamo dragi nam mjesec ramazan na najljepši način. Jer, ima ljudi koji isprate gosta do vrata, a ima i onih koji se dodatno potrude i zaokruže gostoprimstvo time što gosta otprate do aerodroma. Takav je slučaj i sa postom šest dana u mjesecu ševvalu.
 Dova
Gospodaru, molimo Te, ojačaj nam uputu, osnaži imam, omili islam i daj da budemo ustrajni i izdržljivi na Pravom putu u zadovoljstvu Tvome, amin!
Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir.

Nijaz Salkić

15.06.2018.

BAJRAMSKI VAZ (RAMAZANSKI BAJRAM)

Šta je nama džemat  15.06.2018

Lā ilāhe illallāhu vaĥdehū lā šerīke leh. Allāhu ekber kebīrā vel ĥamdu lillāhi kesīrā. Ve subĥānallāhi rabbil ‘ālemīn. Lā ĥavle ve lā кuvvete illā billāhil ‘azīzil ĥakīm. „Samo je Allah bog, Jedan je On i nema sudruga. Allah je Najveći, Njemu pripada mnoga hvala. Slavljen je Allah, Gospodar svjetova! Nema snage ni moći osim sa Allahom, Silnim i Mudrim.“

Svjedočim da nema drugog boga mimo Allaha. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, neka je Allahov salavat i selam na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe do Dana proživljenja i iskupljanja.

Draga braćo, poštovani džemaate!

Znajmo draga braćo da su džamije Allahove kuće i vjernik u njima treba rado boravi, da se osjeća ugodno i lijepo dok sedždom iskazuje pokornost Uzvišenom Stvoritelju. To je zato što Allah, dž.š., na vjernike, na džemat, na one koji se u džamijama sastaju i Njegovo ime veličaju spušta Svoju pomoć i milost. 

 Kada govorimo o značaju pojma džemat, zanimljivo je ukazati i na njegovo jezičko značenje. U Kur'anu, a.š., su zastupljene mnoge jezičke forme nastale iz korijena iz kojeg se izvodi i riječ džemat, dok je ovaj pojam u ovakvom obliku (el-džema'a) sadržan u velikom broju Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa. Sinonim pojmu el-džema'a je el-umme koji je upotrijebljen u pedeset i tri kur'anska ajeta.

 Riječ el-umme znači isto što i el-valide (majka), dakle, ummet odnosno džemat je za čovjeka poput majčine topline i okrilja. 

 Svijest o pripadnosti džematu neminovno uključuje i privrženost Islamskoj zajednici koju smo stoljećima gradili kao naše zajedničko duhovno institucionalno utočište. Tamo gdje je ta svijest slabije izražena, zatiču nas poteškoće, istina, s manjim brojem džematlija i džemata.

 Džemat se tumači kao svakodnevno okupljanje muslimana željnih vjere pet puta dnevno na jednom mjestu. U džematu je najljepši način susreta, druženja i upoznavanja. Preko dnevnih namaza imam ima priliku ustanoviti koliko je jak džemat kao kolektiv.

 Nije čudo da je Poslanik za džematsko druženje i okupljanje kazao: ,,Namaz u džematu je dvadeset i pet puta bolji od namaza nekog od vas ko ga klanja pojedinačno." (prenosi Muslim)

 Pored spomenute uloge džemata u ibadetskoj dimenziji, ništa manje nije značajna društvena, duhovna i psihološka dimenzija. Zato je važno jačanje, učvršćivanje i širenje džemata. Kako jačamo i učvršćujemo džemat na taj način mi stabilizujemo svoju ličnost i svoju porodicu, te jačamo cjelokupnu zajednicu.

Kako je sa džematom u Bosni i Hercegovini?

 Matična zemlja Bošnjaka ima organizovanu i institucionalnu zajednicu (Islamska zajednica). Sa preko 1500 džemata u Bosni i Hercegovini, Islamska zajednica predstavlja značajnu duhovnu i infrastrukturnu povezanost muslimana svih dobi u organizaciji njihovog vjerskog života. Iako broj domaćinstava kao i broj džematlija nekada značajno varira u odnosu da li pripada gradskom ili seoskom miljeu, aktivni džemati su najvažnija karika sadašnjeg i budućeg života lokalne zajednice u kojoj se nalaze. Jedan od najvažnijih, vjerovatno i najupečatljivijih elemenat opstanka jednog džemata, jeste mladost koja ima stalno boravište u mjestu gdje takvi džemati postoje. Mladi između 15 i 35 godina, važan su faktor u džematskom životu, ali i životu zajednice u kojoj žive. Njihovo prisustvo, život i osnivanje porodice u zajednici jednog džemata imaju višestruku ulogu u budućoj egzistenciji tog džemata.

Ali trend iseljavanja mladih, naročito u dobi između 20 i 30 godina, kad je u pitanju proces stalnog iseljenja iz BiH-e, već značajno se odražava na samu starosnu strukturu određenih džemata. Taj proces vidiljiv je od smanjenog broja upisanih učenika u mektebsku nastavu, pa sve do omladinskih aktivnosti određenog džemata.

Šta je sa doseljenim muslimanima u džemate u dijaspori?

 Muslimani se danas više nego ikad iseljavaju iz matičnih zemalja u zemlje Zapada (dijaspora) zbog pronalaženja posla i boljih uslova za život. Da se primijetiti da ima novih porodica koje su se doselile i u naš džemat. U kontaktu sa njima stiče se dojam da se ne žele uključiti u organizirani džemat, mada imaju djecu mektepskog uzrasta koja bi trebala biti upisana u mekteb, mada bi nositelji porodica mogli dolaziti na vaktove u džamiju, mada bi svi članovi tih porodica imaju mogućnost koristiti usluge džemata u kojem žive.

Opravdanje za nepristupanje džematu nalaze u blizini BiH-e, kažu da plaćaju ,dole' vazifu, da je ,dole' vazifa jeftinija (i standard je isto tako), da neće ovdje biti dugo i još mnogo toga kao razlog svog neučlanjivanja navode.

 Istina je negdje na sredini. Najčešće se dešava da njihova djeca rastu bez vjeronauke, jer ih roditelji itako nemaju vremena podučiti vjeri. Primijetno je da i mi, članovi džemata zbog svakodnevnih obaveza i ubrzanog tempa života sve manje vremena posvećujemo sebi i vlastitoj duhovnoj izgradnji, a samim tim manje vremena i pažnje posvećujemo porodici, komšiluku i džematu, odnosno, sve manje vremena imamo jedni za druge. Zar nismo svjesni da se takvim ponašanjem i postupcima udaljavamo od Allahove pomoći i milosti koju Allah, dž.š., spušta na džemat, na zajednicu.

Džemat je veliko blago

 Potrudimo se svi, počevši od nas redovnih džematlija da svako prema svojim mogućnostima, prije svega na lijep način predstavimo koristi jačanja džemata, kroz učlanjenja novih članova. Naša braća i sestre koji su svoje mjesto življenja izabrali naš grad i naš džemat, trebali bi logikom korištenje elektrike, vode, komunale i ostalih dobrota savremenog doba, početi koristiti i dobrote postojanja džemata u gradu u koji su došli, pa da se sami učlane u Islamsku zajednicu.

 S druge strane imam i vođstvo džemata trebamo pružiti sve polazne osnove, posebno djeci i omladini, da kroz druženja, sportske aktivnosti i zabavne sadržaje, susrete muslimanske omladine ponudimo alternativu i spasimo ih od pošasti našeg vremena, pošasti droge, alkohola, nemorala, prostitucije, kocke, igara na sreću, itd..

 Pojam riječi džemat se možda na najbolji način obznanjuje u ajetu: Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (‘Alu ‘Imran, 103.) Sintagma Allahovo uže (hablullah) slikovito i metaforičano ukazuje na posebne kvalitete zajedništva. 

Zato čuvajmo džemat

 Po svojoj prirodi čovjek je društveno biće ili, bolje rečeno, Stvoritelj ga je stvorio u takvoj prirodi da se oslanja i veže za drugog čovjeka. On ne može živjeti sam, to nije u skladu sa njegovim bićem. Najveća kazna za čovjeka je da bude izolovan i odvojen od drugih ljudi. Najnormalnije je da čovjek živi u porodici, u rodu, u narodu, u državi i društvenoj zajednici i kad govorimo o muslimanima u džematu kao široj (ili užoj) zajednici. U takvoj zajednici svi su ovisni o drugima, siromašni o bogatima a i bogati o onim drugima; oni koji proizvode svoje proizvode prodaju drugima. Svi se vežu za sve.

 Uzvišeni Allah s.v.t.a. od nas traži da se držimo Njegove upute svi zajedno i da se ne cijepamo; On kaže u 103.ajetu sure Alu Imran:

وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا 

,,Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! ,,Prenosi se od Omera da je Božiji poslanik rekao: ,,Čvrsto se držite džemata,a čuvajte se razilaženja. Šejtan je sa pojedincom, a od dvojice je dalje. Ko želi džennet neka se drži džemata. A onaj koga raduje njegovo dobro djelo, a žalosti njegovo loše djelo, pa on je mu'min.“

Selman El Farisi priča da je Poslanik a.s. rekao: ,,Berićet je u troje: u džematu, u seridu (vrsta jela), i u sehuru.“ U drugom hadisu Poslanik kaže: ,,U džematu je Allahov rahmet, a u raskolu je kazna.“

 Koliko islam insistira na džematu, jedinstvu, zajedništvu, povjerenju, uvažavanju, slozi, dogovaranju, saradnji, solidarnosti, prijateljstvu, upoznavanju i približavanju među muslimanima govori činjenica da se neki obredi kao džuma, dženaza i bajram namaz ne mogu obaviti pojedinačno već samo zajednički u džematu. Tamo gdje je razoren džemat muslimani su uglavnom devastirani, razoreni i asimilirani.

 Muslimani, članovi džemata, trebaju se međusobno uvažavati i poštovati. Poslanik veli: ,,Musliman je muslimanu brat; ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla da ponizi svoga brata muslimana.“

Musliman ne smije biti prepreka u činjenju dobra i doprinosu za napredak džemata. U tom smislu Božiji poslanik kaže: ,,Ako nisi kadar činiti dobra djela, onda makar ne nanosi ljudima zlo jer se to ubraja u sadaku kojom ćeš se iskupiti.“ ,,Ko se ne interesuje za stanje muslimana ne pripada njima.“

 U džematu treba njegovati fine odnose zasnovane na islamskom moralu i izbjegavati sve loše osobine koje narušavaju snagu džemata. „Najgori su ljudi oni koji tuđe riječi prenose i oni koji zavađaju one koji se vole.“

 Govoreći o vremenu u kome će se ummet podijeliti na sedamdeset i nekoliko grupa, Poslanik a.s. kaže da će u Dženet ući samo jedna skupina a ona je džemat.

U čuvenom hadisu, koji nam može poslužiti za tumačenje navedenog ajeta iz sure En-Nisa, a kojeg bilježi Buhari u svojoj zbirci, kaže se ovako:

 Prenosi se od Huzejfe bin El-Jemana, Bog bio zadovoljan s obojicom:

– Ljudi su pitali Božijeg Poslanika, a.s., o dobru, a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da ga ne doživim, pa sam upitao: ,,O Božiji Poslaniče, doista smo bili u neznanju i zlu, pa nam je Allah poslao ovo dobro, hoće li poslije ovog dobra biti zla?”

Odgovorio je: ,,Da!”

Pa sam nastavio pitati: ,,Hoće li poslije tog zla biti dobra?”

Rekao je: ,,Da, a u njemu će biti i ‘dahan’ – (natruha, ološa, škarta).”

Kazao sam: ,,A šta je ta ,natruha’?”

Odgovorio je: ,,Ljudi koji se drže pravila mimo mog pravca i upućuju mimo moje Upute, neke od njih ćeš znati, a neke ne. (Ili nešto o njima ćeš znati, a nešto ne!)

Pa sam ga upitao: ,,A hoće li poslije tog dobra biti zla?”

Odgovorio je: ,,Da, biće pozivači s vrata Džehennema, ko im se odazove – u njeg će ga strovaliti.”

Pa sam rekao: ,,O Božiji Poslaniče, opiši nam ih!

 Pa je rekao: ,,Ljudi naše kože koji govore našim jezikom.”

Pa sam rekao: ,,O Božiji Poslaniče, šta mi je činiti ako me to zatekne?” Odgovorio je: ,,Drži se zajednice vjernika i njihovog imama!”

Pa sam upitao: ,,A šta ako ne bude zajednice niti imama?”

 Odgovorio je: ,,Kloni se svih tih skupina pa makar ti ostalo samo da zagrizeš za panj drveta dok te takvog smrt ne zatekne.” (Muttefequn alejhi, hadis bilježe Buhari i Muslim.)

 Vjerska i ibadetska dimenzija džemata

 Vjerska, ibadetska, dimenzija džemata ima za cilj  obezbijediti prava i potrebe vjernika koji se ogledaju kroz obavljanje pet dnevnih namaza u džematu, organiziranje džuma-namaza na sedmičnom nivou, prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra, organiziranje bajram namaza, organiziranje odlaska na hadž, izrade takvima, organizaciji poučavanja vjerskih propisa mlađih naraštaja i sl.  

 Društvena, organizaciona dimenzija ima za cilj potvrdu jedinstva članova zajednice, njihovog organiziranja bez obzira na brojnost u izvršavanju ibadeta, društveni prosperitet, izgradnju povjerenja, emaneta, dogovaranje, šura, odgovornosti i uvažavanje.

Džematsko organiziranje se temelji na principu „naređivanja dobra, a odvraćanja od zla.“

وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ ۚ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

,,I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, – oni će šta žele postići.” (Ali Imran; 104)

Gdje nema džemata nema ni džamije, a ni džume. Zato, organiziranje džemata podrazumijeva njegovu legalnost i legitimnost.

 Svjedoci smo da su mnogi džemati opstali, neki nastali, a neki nestali ili nestaju. Mnogi džemati su aktivni, a neki pasivni. Da se veliki broj vjernika prema džematu odnose odgovorno, a da se neki ponašaju neodgovorno. Prvi džemat u Bosni i Hercegovini prema nekim saznanjima je formiran 1448. godine.

Kao institucija, džemat se može promatrati sa više aspekata:

sa društvenog, sociološkog aspekta, džemat se može promatrati shodno mjestu i lokaciji nastanka: domicilni, povratnički, dijasporalni, gradski, prigradski, seoski, muški, ženski, sa praktičnog aspekta, radi obavljanja namaza, ili funkciju ograničenih aktivnosti, u prilikama kao što su: klanjanje džematile u kući, na poslu, putovanju, izletu, medresi, školi, fakultetu, studentskim domovima, zatvorima. Vremenski period trajanja ovog džemata je koliko traje ibadet. Njegova funkcija prestaje, završavanjem ibadeta zbog kojeg je formiran. Ovakav način organiziranja džemata je legalan.

Sa institucionalno-organizacijskog aspekta, koji je pravno regulisan u okviru Islamske zajednice. Džemat ima skupštinu džemata, džematski odbor i podrazumijeva širok dijapazon aktivnosti. U principu, džemat je vezan za džamiju. Njegovu legalnost i legitimnost potvrđuju izbori predstavnika džemata i dekretirani imam.

Pitanje organizacije džemata i aktivnosti u džematu nije pitanje ličnog izbora, već pitanje pojedinačne obaveze, odgovornosti, vjerničke svijesti i vjerske pripadnosti. Svaki čovjek je dualističko biće, objedinjuje fizičku i duhovnu osobu. Što znači, da kao takav, čovjek ima fizički i duhovni zavičaj. Fizički zavičaj je njegovo mjesto rođenja, a duhovni zavičaj je džemat u kojem ispunjava i obavlja svoje vjerske potrebe i obaveze.

 Zato, na članstvo u džematu treba gledati kao na potvrdu naše vjere, mjesto naših vjerskih aktivnosti. Kao takav, džemat mora biti prostor za utočište i zaštitu našim mladima i starijim, ženama i muškarcima, bolesnim i zdravim, imućnim i siromašnim. Takav pristup džematu su imali naši preci, koji su shodno potrebama vremena, svojim iskustvima i stepenu znanja, instituciju džemata prenijeli do nas. Na nama je da organiziramo naše džemate u duhu vremena i naših potreba, te da ovu obavezu predamo na ponos mlađim naraštajima.

Uzvišeni Allahu, učvrsti safove naših džemata, podari nam milost Svoju i uputu na ovome svijetu. Amin !!!

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

TEKABELELLAHU MINNA VE MINKUM!

Literatura: Tefsir Ibni Kesir,Sahihul Buhari,mr. Nusret ef. Abdibegović,mr. Mensur Malkić.

 

Nijaz Salkić

14.06.2018.

SUTRA JE BAJRAM


Prenosim ushićenu poruku jednog hairli insana na kraju ramazana. ,,O plemenite duše, lako je izgovoriti šehadet, svjedočiti da nema drugog boga osim Allaha, ali je teško biti svjedok protiv sebe i svoga ega. Lako je klanjati, ali je teško ružne misli i navike od sebe i drugog otklanjati.
 Lahko je postiti, ali je teško od loše akcije i reakcije, uvreda, pesimizma, sebičnosti, hvale i od dominacije zapostiti. Lahko je zekat davati i pomagati, ali je teško time ne zarobljavati, ne prigovarati i drugom ne odmagati. Lahko je na hadždž otići, ali je teško otići onom ko tebi ne dolazi, oprostiti onom ko tebi uvrijedi i svima dobro poželjeti.
  Lahko je vjerovati, ali je teško ljubav, brak, rodbinu, bratstvo i povjerenje sačuvati. Lahko je govoriti ja sam dobar čovjek, ali je teško slušati Dobrog, biti, ostati i širiti dobro. Lahko je braćo i sestre, brinuti se za sebe i svoju ponutricu, ali je zločin zaboravljati, ne popravljati i ne podržavati svoju zajednicu".
"Imali smo priliku fizički se viđati na teravijama, mukabelama, iftarima i predavanjima jer mimo ramazana se ne čujemo i ne vidimo osim ponekad i osim virtuelno.
 Drage i plemenite duše, evo još jedan sajam Allahove milosti prođe, a pred nama su dani Bajrama, dani radosti, dani sreće. Nemojmo olahko shvatati odnos prema drugom i drugačijem jer se kroz njega odslikava naša originalnost kojoj svakodnevno težimo. Molim Gospodara da nam ovaj ramazan bude uzrok lakšeg postizanja originalnosti i sreće na oba svijetu".
 Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustanu i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu, a.s., tradiciju prije odlaska na bajram-namaz nešto se pojede. Burejde, r.a., kaže: „Prvog dana Ramazanskog bajrama Allahov Poslanik nije izlazio (na bajram-namaz) dok ne bi nešto pojeo, a na Hadžijski bajram ne bi ništa jeo dok se ne bi vratio s (bajram-namaza).“ (Hakim, sahih).
  Božiji Poslanik, a.s., je imao običaj pojesti neparan broj hurmi (Hakim, sahih), dok je kod nas običaj da se uz bajramske kolače popije kahva.
Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije odjenu za bajram-namaz. Već je u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., bio raširen običaj da se na bajram-namaz izlazi u najljepšoj odjeći. (Buharija) Poslanikov, a.s., unuk Hasan, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., naredio nam je da na dva Bajrama oblačimo najbolju odjeću koju imamo, da se mirišemo najljepšim mirisom koji imamo i da kao kurban žrtvujemo najdeblju životinju koju imamo.” (Hakim, daif)
 Prema Poslanikovoj, a.s., tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim, a vraća drugim putem da bi što više meleka koji stoje pokraj puta tražilo oprosta za klanjače. Ibn Omer, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., bi na bajram-namaz išao jednim, a vraćao se drugim putem.“ (Hakim)
 U skladu s materijalnim mogućnostima domaćina priprema se bajramski ručak. Pošto se bajram-namaz obavlja samo u džamijama u nekim mjestima običaj je da stanovnici naselja u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz.  Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan. Na taj način se među muslimanima učvršćuju veze, pazi rodbina i prijatelji, te je suvišno i govoriti o tome da se to temelji na islamskim propisima.
 Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji smo naslijedili od Osmanlija. Inače, Poslanik, a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: „Tekabbelellahu minna ve minke”, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela!
 Nezaobilazan dio bajramskog slavlja su bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. Ženski članovi porodice nekada su se darivali katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarcima darovalo ono što im je milo.
 Maloljetna djeca se uglavnom daruju slatikišima i novcem uz obavezno pitanje o tome da li je dijete postilo i koliko dana. Od odgovora na to pitanje zavisila je veličina nagrade, jer je dijete koje je postilo više dana ramazana izdašnije nagrađivano. (Preporod)

13.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (30)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 30. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
30. džuz
U posljednjem džuzu, 30, umjesto komentara navest ćemo nekoliko predaja o vrijednosti sura koje smo naučili već u mektebu a nalaze se u ovom džuzu. U hadisu kojeg bilježe Ahmed,Ebu Davud,Hakim, Bejheki, Tirmizi od Neufela ibn Muavije r.a, da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem rekao: ,,Kada noću legneš u postelju, prouči suru Kafirun (Kul ja ejjuhel kafirun...), ona će ti biti zaštita od širka-idolopoklonstva". Poslanik, a.s., učio bi ovu suru na sabah-namazu
 Jedan čovjek je stalno imamio ljudima učeći suru Ihlas (Kulhu vallahu ehad...) pa ga je Poslanik, a.s., upitao zašto ne uči šta drugo kako od njega traže njegovi prijatelji, on je kazao da voli ovu suru na što je Poslanik, a.s., uzvratio: "Tvoja ljubav prema njemu (Ihlasu) uvest ćete u Džennet". 
 Ebu Se'īd el-Hudri, r.a., prenosi: „Jedan je čovjek čuo drugog kako uči suru El-Ihlās i stalno je ponavlja. Kada je osvanuo, otšao je Allahovom Poslaniku, a.s., i spomenuo mu taj slučaj kao da je htio kazati: 'Zar je ova sura toliko vrijedna da se stalno ponavlja!?' Vjerovjesnik, a.s., tada mu je rekao: 'Tako mi Onoga u Čijoj Ruci je moja duša, ona je (po svojoj vrijednosti) ravna trećini Kur'ana.'“  
 Hazreti Aiša, r.a, kazuje kako je Vjerovjesnik, a.s., s jednom grupom vojnika poslao čovjeka koji je na svakom namazu svojim drugovima učio Kul huvallāhu ehad. Kad su se vratili s vojnog pohoda to su spomenuli Allahovom Poslaniku, a.s., a on im reče: ‘Upitajte ga zašto je to tako radio?’ Kad su ga upitali, on im odgovori: ‘Zato što je to svojstvo Milostivoga, zato to volim učiti.’ Pošto je saznao njegov odgovor, Allahov Poslanik, a.s., reče: ‘Obavijestite ga da i njega Allah voli.’”
Hadisi o vrijednostima sure "El-Felek" i sure "En-Nas" (El-Mu'avvizetejn).
 Prenosi se od 'Ukbe ibn 'Amira, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Zar nisi primijetio ajete koji su mi ove noći objavljeni; slične ajete niko nikada ranije nije primijetio: Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas.“ Također od 'Ukbe prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Hoćeš li da ti kažem šta je najbolje čime se može zatražiti Allahova zaštita?“ Rekao sam: „Hoću Allahov Poslaniče.“ Rekao je: „Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas.“ (Hadis je sahih – vjerodostojan.)
 Prenosi se od hazreti Aiše da je rekla: „Svake noći kada bi legao u postelju, Allahov Poslanik, s.a.v.s., sastavljao bi šake, puhnuo u njih i učio suru Ihlas, Felek i Nas, a potom bi rukama potrao svoje tijelo, koliko god je mogao, počevši od glave i lica.“ (Hadis je sahih – vjerodostojan.) Od nje se prenosi i ovaj hadis: „Kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., žalio na bolove, učio je suru Felek i Nas i puhao po sebi, a kada zbog jačine bolova to nije mogao raditi, ja sam učila i njegovom rukom potirala po njegovom tijelu.“ (Hadis je sahih – vjerodostojan.) (Navedeno prema Me'alim et-tenzil)
 Prenosi se od 'Ukbe, r.a., da ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćeš li da te podučim suri kojoj nije objavljena slična sura ni u Tevratu, ni u Zeburu, ni u Indžilu, ni u Furkanu?“ Odgovorio je: „Hoću, o Allahov Poslaniče!“ Rekao je: „Kul huvallahu ehad, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas.“ (Ahmed, hadis je sahih – vjerodostojan.)
 Prenosi se od Abdullaha ibn Habiba, r.a., da je rekao: Rekao mi je Allahov  Poslanik, s.a.v.s.: „Kada osvaneš i kada omrkneš po tri puta uči Kul huvallahu ehad, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas; to će te sačuvati od svega.“ (Ebu Davud, Tirmizi) Prenosi se od hazreti Aiše da je rekla: „Ko poslije džume-namaza sedam puta prouči Kul huvallahu ehad, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas – Uzvišeni Allah će ga sačuvati od svakog zla do narednog petka.“ (Ibn Es-Sunnijj)
 Pauk je ugrizao Poslanika, s.a.v.s., pa je zatražio vodu i so; trljao je po tom mjestu i učio Kul ja ejjuhe'l-kafirun, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas. Alija r.a. (Taberani; Hadis je hasen-dobar)
 Prenosi se od Ibn Mes'uda, r.a., da Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije volio učiti radi izlječenja ništa drugo osim Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas. (Ebu Davud, Nesa'i, Ibn Hibban, Hakim)  (Preporod)
12.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (29)



MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 29. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
29. džuz
U pretposljednjem džuzu nalazi se 11 sura. Prva sura s kojom počinje džuz jeste Vlast (El-Mulk) poznata kod nas i kao Tebareke. Za ovu priliku navest ćemo nekoliko hadisa o vrijednosti ove sure koju mnogi u toku svog života nauče napamet
Ko svake noći bude učio suru El-Mulk, ona će se zauzimati za njega u kaburu.” ( Ebu Derd’a – sahih )
,,Ko svake noći bude učio suru El-Mulk, Uzvišeni Allah će ga sačuvati kaburskog azaba.” ( Nesa’i – sahih )
- Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., a on od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da „U Kur'anu postoji sura od trideset ajeta koja će se zauzumati za čovjeka sve dok mu ne bude oprošteno; to je sura El-Mulk – Tebarekellezi bi jedihil-mulk.“ ( Ibn Hibban i Hakim – hasen)
,,Jedna kur’anska sura sa samo trideset ajeta zauzimala se za onoga ko ju je učio sve dok ga nije uvela u Džennet, to je sura Tebareke.” (Taberani, Ed-Dija’ – hasen)
 „Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije spavao dok ne bi proučio suru Es-Sedžde i El-Mulk.“ (Ahmed, Hakim)
- Abdullah bin Mas'ud, Allah bio sa njim zadovoljan, rekao je: ,Ko prouči sure Mulk (67. sura Kur'ana) svake noći, Allah će ga, zbog toga, zaštititi patnje u kaburu. U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mi smo je običavali nazivat el-mani'a (ona koja štiti). Ona je sura u Allahovoj Knjizi, ko je uči svaku noć – učinio je dosta i dobro.“ (Imam Nesai)
 Naravno, kada god se čitaju hadisi o vrijednosti sura treba uzeti u obzir da čovjek, prije svega, mora uskladiti svoj život s principima islama, učiti ove sure, uzimati pouku iz njih, slaviti Allaha, dž.š., dok ih uči, razmišljati o ajetima pa tek onda se nadati da će imati nagradu za učenje ove i drugih sura. Pogrešno je mišljenje da će učeći samo ovu i slične sure zaraditi oprost i biti siguran u nagradu. Također, pogrešno je mišljenje da je dovoljno samo naučiti ovu suru napamet i stalno je učiti bez razumijevanja, o čemu ćemo u nastavku nešto kazati.
 U suri El-Muzzemmil-Umotani nalazi se ajet kojeg bi bilo dobro ispisati na levhu u džamijama ili često ga citirati na početku ramazana. Naime Allah, dž.š., poziva Poslanika, a.s., da ustane noću i uči Kur'an, ali ,,izgovaraj Kur'an pažljivo". Allah, dž.š., opominje Poslanika, a.s., koji je najbolje znao Kur'an, da ga uči kako treba, kako bismo tek mi trebali biti pažljivi, naročito u toku ramazana i tokom teravih-namaza. Pod riječju ,,pažljivo" muffesiri smatraju da treba učiti polahko s razumijevanjem. Kako većina danas ne razumije značenje trebali bismo onda barem najljepše učiti, polahko i uz poštovanje. U jednom hadisu se kaže: ,,Ne pripada nama nama onaj ko ne uči melodično Kur'an", odnosno da se barem pokuša lijepo učiti. Naravno, mnogo je važnije ispravno izgovarati riječi Kur'ana nego melodično učiti praveći pogreške prilikom učenja.  
 Sura Džinni govori o svijetu džinna koji je uvijek bio zanimljiv ljudima, ali nažalost često ljudi bivaju preopterećeni pričama o džinnima i njihovom utjecaju pa neki misle da oni imaju moći s kojima mogu pomoći čovjeku i poboljšati mu život.  Slava Gospodaru koji nam je dao razum i argumente da shvatimo šta je ispravno, a šta ne.

11.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (28)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 28. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
28. džuz
 U današnjem, dvadeset i osmom džuzu, uči se i sura El-Mudžadele-Rasprava. U ovoj suri na predivan način se daje do znanja da islam nema ništa s kršenjem prava žena i potlačivanjem kako je to bilo u predislamsko doba. Od prvog ajeta se govori kako se jedna žena jadala Allahu na muža
 Interesantno je ovdje kako Allah, dž.š., zbog nepravednosti prema supruzi, odnosno jednoj ženi čije ime nije uopšte bitno, skreće pažnju cijelom ummetu.  Allah, dž.š., zaista vidi svakog čovjeka i obraća pažnju na svaku našu potrebu. U suri El-Hašr-Progonstvo nalazi se ajeti koje vole učači učiti, dio Kur'ana, kojeg bi svaki musliman trebao naučiti napamet i podučiti svoje ukućane ovim ajetima. Taj dio počinje ajetom La jestevi u kojem se spominje više Allahovih imena.
 El-Bejheki bilježi predaju od Ebu Umame r.a. koji prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ,,Ko prouči zadnje ajete sure El-Hašr u toku noći ili dana i umre u toj noći ili u tom danu Allah će mu osigurati Džennet."
 Povod sure El-Mumtehine-Provjerena bio je slučaj Hatiba koji je po jednoj ženi poslao pismo idopoklonicima da će Muhammed, a.s., krenuti u osvajanje Mekke. Allah je obavijestio Poslanike o ovome pa su presreli tu ženu i oduzeli pismo. Hazreti Omer je htio ubiti Hatiba, jer je mislio da je licemjer, dok je Poslanik kazao da je on bio učesnik u bici na Bedru. Naime, Hatib se pravdao da je to uradio samo da bi dobio zaštitu za svoju porodicu te da nije napustio islam, što je Poslanik potvrdio riječima: ,,Doista vam je istinu rekao”.
 U suri Es-Saffat-Redovi nalazi se ajet koji uvijek kod muslimana može izazvati strah od toga da da se nađu u njegovom opisu: ,,O vjernici, zašto govorite ono što ne radite”.
 U ovoj suri spominje se i drugo ime Muhammeda, a.s. Poslanik Isa, a.s., kazao je svojim sljedbenicima da će doći poslije njega poslanik po imenu Ahmed.
Poslanik, a.s., je kazao: ,,Ja imam više imena; ja sam Muhammed, Ahmed, El-Mahi kojim Allah briše grijehe, El-Hašir - ljudi će biti proživljeni poslije mene, a ja sam i El-Akib”. (Muslim)
 U suri Petak (El-Džumu’a) nalazi se ajet na kojem se temlji naša obaveza odlaska na džumu. U suri Licemjeri Allah detaljno opisuje licemjere koji će biti na ovom svijetu sve dok ima vjernika i nevjernika. Zapravo, tri su kategorije ljudi na ovom svijetu od kojih nijedna nikada neće nestati: vjernici, nevjernici i licemjeri.
 U suri Et-Tegabun-Samoobmana Allah nas upozorava da nas ne preokupiraju supruga i djeca. Koliko god ih volimo ne smijemo davati prednost njima spram obaveza prema Allahu. Jedan od načina jeste i slučaj čovjekovog preopterećenja. Naime, u savremenom životu pojavljuju se mnoge stvari koje čovjekova porodica želi: stan, auto, kuća, odmori…, čovjek kada nije u stanju da sve to obezbijedi poseže za grijehom ili kreditima, nema više vremena za ibadet i koliko god se bori da sve obezbijedi uvijek je u dugovima i neimaštini.
 U suri Et-Talak-Razvod braka Allah objašnjava pristup prilikom ravoda braka, dok u suri Zabrana govori se o tome da Poslanik, a.s., ne smije sebi zabranjivati ono što mu je dozvoljeno. Naime, njegove supuge su mu dale do znanja da im se ne sviđa miris meda koji jede pa je on rekao da više nikada neće. Allah, dž.š, je zbog toga objavio prvi ajet ove sure. Drugi smatraju da je Poslanik zbog prigovora jedne žene zabranio sebi drugu ženu pa je objavljen ajet zašto sebi zabranjuje što mu je dozvoljeno.
 U poznatim i omiljenim ajetima učača- Ja ejjuhelezine amenu kuu enfusekum… govori se o važnosti da čuvamo svoje ukućane od grijeha kako bismo ih sačuvali od vatre. Ovdje je važno da čovjek shvati da će biti odgovoran za svoju porodicu stoga ima i pravo da im naređuje da izvršavaju islamske dužnosti. Naime, čovjek je taj koji će odgovarati pošto dijete nije klanjalo, jer je poslušao druge koji su govorili: ,,Neka, još je mali. Nemoj ga buditi, neka spava itd.”. (Preporod)
10.06.2018.

NOĆ LEJLETUL KADRA


Rekao je Uzvišen Allah: „Zbilja, Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr! A šta ti misliš, šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci! Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, u njoj silaze zbog odluke svake, u njoj je spas sve dok zora ne svane!“ (El-Kadr: 1-5 )
 Poštovani, sestre i  braćo u vjeri
 U predajama se kaže da noć Lejletul Kadra noć u kojoj svačija dova biva uslišana, izuzev dove onoga na koga su srditi njegovi roditelji, onoga ko prekida rodbinske veze, onoga ko u srcu gaji zlobu prema vjernicima, i onoga ko pije alkoholna pića.
 Prenosi se da se Musa, a.s., ovako obratio Svevišnjem: „O Bože moj, želim se Tebi približiti“, pa mu je odgovoreno: „Bliskost Meni stječu oni koji probdiju Noć kadr.“ Musa, a.s., tad reče: „O Bože moj, želim Tvoju milost i oprost.“, pa mu bi odgovoreno: „Moja milost pripada onome ko se u Noći kadr smiluje nevoljnicima.“ Musa, a.s., onda kaza: „Bože moj, želim sigurno preći preko Sirata“, pa dobi odgovor: „Sigurno će preko Sirata preći oni koji u Noći kadr dijele sadaku.“ Musa, a.s., još reče: „O Bože moj, želim okusiti džennetske plodove“, i bi mu kazano: „Džennetske plodove jest će oni koji u Noći kadr ne zaboravljaju da Me hvale i veličaju.“ Na kraju Musa, a.s., reče: „O Bože moj, želim Tvoje zadovoljstvo“, pa mu se reče: „Moje zadovoljstvo stječu oni koji u Noći kadr klanjaju dva rekata namaza.“
 Neizmjerna Allahova milost ukazana je i spuštena te Noći. To je Noć početka objavIjivanja Kur'ana, koji će se nastaviti spuštati i objavljivati 23 god. Na hiljade meleka je spuštalo i pratilo objavljivanje Riječi Božije, koju je Poslanik, a.s., valjano i tačno prenio.
 U toj Noći dobili smo posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s., posljednju Objavu – Kur'an, koja vodi ispravnom putu i čuva od zaborava. 
 U ovoj noći vjernici osjećaju posebnu smirenost, radost, sigurnost i nadu jer se meleki, u velikom broju spuštaju među ljude na Zemlju kako su se spuštali i prilikom prve Objave Ademu i posljednje Muhammedu, a.s., ramazana 610. godine. Oni čija srca nisu opterećena i uprljana grijehom bivaju osvijetljena svjetlom vjere, meleka i Kur'ana. Onoga koga ta svjetlost, te Noći Kadra dotakne i osvijetli, ostavljajući svoj trag, svoj biljeg, vidite ga kako tokom cijele godine isijava svjetlost, smirenost, skrušenost i poslušnost. To je Noć pročišćenja. Svi se poslije te Noći osjećamo boljim, sretnijim, lakšim, sigurnijim… Ako u toj Noći očekujemo i nadamo se oprostu grijeha od Allaha, dž.š., onda i sami trebamo oprostiti drugima.
  Kako provesti Lejletul-kadr
 Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ko isposti ramazan vjerujući i nagradu očekujući, bit će mu oprošteni prijašnji grjehovi“ ; „Ko isklanja ramazan vjerujući i nagradu očekujući, bit će mu oprošteni prijašnji grjehovi“ ; „Ko isklanja noć Kadr vjerujući i nagradu očekujući, bit će mu oprošteni prijašnji grjehovi“ .
 Ovu noć treba provesti u različitim oblicima ibadeta kao što je: učenje Kur’ana, klanjanje noćnog namaza, traženje oprosta, upućivanje dova itd. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u deset zadnjih noći ramazana pojačao bi svoj ibadet i trudio se u ovim noćima više nego u drugim. Međutim, posebnu pažnju trebamo dati teraviji i noćnom namazu: ,,Ko provede Lejletul-kadr vjerujući i očekujući nagradu, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.'' (Buhari i Muslim) 
  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ,,Ko klanja sa imamom sve dok on ne završi, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć.” (Ahmed, Ebu Davud)

 Kada bi čovjek cijelu Lejletul-kadr proveo klanjajući, ne bi bilo previše. U ovoj blagoslovljenoj noći vjernik treba upućivati dovu Allahu, kako u namazu tako i nakon namaza, iako je dova u namazu bolja, naročito ona na sedždi kada je čovjek najbliži svom Gospodaru. 
 Pored traženja oprosta, vjernik treba iskoristiti priliku i upućivati dovu za sebe i svoje bližnje ili za cijeli ummet. Ko je bolestan, treba moliti za izlječenje, ko je siromah, može moliti za bogatstvo. Svako ima neku svoju posebnu potrebu, ali ono što je potrebno svima nama jeste oprost i tevba, tako da svi možemo moliti za to, jer, ko zna, možda nas obuhvati ovaj hadis: ,,O, ti koji želiš dobro, približi se! O, ti koji želiš zlo, udalji se! A Allah oslobađa od Vatre svake noći.” (Tirmizi, Ibn Madža, Ahmed)  
 Na vrijednost i odabranost Noći kadra ukazuje i postupak nekih ispravnih prethodnika koji su se posebno pripremali za ovu noć tako što bi se kupali, mirisali i oblačili lijepu odjeću.
 Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla: „Rekla sam: O Allahov Poslaniče, šta misliš, kada bih znala u kojoj je noći Lejletul-kadr šta bih u njoj učila? A on je odgovorio: Allahumme inneke ‘afuvvun, tuhibbul-‘afve fa'fu ‘anni – Allahu moj Ti si Onaj Koji opraštaš, voliš da oprostiš, pa mi oprosti.“
  Svi znamo da namaz obavljen u noći Kadra, je vrijedan kao 30 hiljada namaza, činjenje istigfara i drugih vidova zikra, isto tako. Allaha moliti za oprost grijeha, za roditelje, bili živi ili mrtvi, za djecu, za bereket, za bolesne i druge stvari. Dužnost mu je da klanja i da to uljepša. Trebamo učiti Kur’an, jer kada musliman prouči jedno slovo Kur’ana (harf) imat će desetostruku nagradu za to, kako se navodi u hadisu: „Ne kažem da je Elif, Lam, Mim, jedan harf. Nego, elif je jedan, lam, je drugi, mim, je treći harf“.   
 Znači, svaki ibadet obavljen u noći Kadra, ima vrijednost kao da si ga činio hiljadu mjeseci, bilo da je namaz, učenje Kur’ana, zikr… Jer Uzvišeni kaže za noć Kadr da je bolja od hiljadu drugih mjeseci.
 Sadaka se ubraja u velika i Allahu draga djela, a njena vrijednost je posebna u Ramazanu a najvrjednija je u noći Lejletu-l-kadra kao i ostali ibadeti, poput namaza. Ako onaj ko obavi namaz u noći Lejletu-l-kadra ima nagradu kao da je klanjao hiljadu mjeseci (30 hiljada namaza), onda onaj ko u noći Kadra udijeli kao sadaku jednu marku ili evro, biće mu upisano kod Allaha kao da je hiljadu mjeseci dijelio svaki dan po jednu marku.
 Da, to je vrijednost sadake u noći Lejletu-l-kadra. A dobro znamo, da ako se ti nekoga sjetiš sadakom, pomogneš ga ili spasiš, znaj, da će se Allah i tebe sjetiti, pomoći te i spasiti.  
 Kada neko preživi saobraćajnu nesreću,  kažu: ”Sadaka ga sačuvala, sigurno je udijelio na pravo mjesto!” Nije ga sadaka sačuvala, sačuvao ga je Allah jer je i on svojom sadakom nekoga sačuvao.
  Dova
  Molimo Te Uzvišeni, počasti nas blagodatima Lejletu-l-kadra. Amin!
  Molim Te Uzvišeni, ugradi u nas ljubav do naših džamija i poštovanje do onih koji nas vode na pravi put. Uzvišeni, učini da džamija budi ponos, džuma namaz radost, a islamska zajednica bude halka i uzdanica naša. Amin! 

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul-Buhari, Mr. Osman Smajlović, Saudin Cokoja,Mr. Ferid Dautović.
Nijaz Salkić
10.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (27)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 27. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
27. džuz
Sastoji se od ajeta sura; Ez-Zarijat, Et-Tur, En-Nedžm, Er-Rahman, El-Vakia, i El-Hadid.
,,Zato požurite Allahu“, poručuje nam se u suri Ez-Zarijat, stoga šta čekaju ljudi koji kažu da će klanjati kada ostare, da će hadž obaviti kasnije… Naravno, i vjernici koji obavljaju sve dužnosti znaju reći: kasnije. U stvarima vjere ne postoji kasnije: kada se čuje ezan klanja se, kada dijete bude dovoljno odraslo podučava se arapskom pismu, kada čovjek dobije platu odvaja za sadaku odmah… Ovodunjalučke želje mogu sačekati, a Allahu treba da žurimo. Ko nam garantuje da ćemo nakon posla sata moći klanjati? Vidimo li budućnost pa smo sigurni da nam neće uzeti dušu, a obavezu nismo izvršili?
 Sura Et-Tur nosi naziv po Gori, na kojoj je poslanik Musa, a.s., razgovarao s Allahom. Spomenimo ovdje, u kontekstu posta kada osjetimo da nam je zadah iz usta drukčiji pa nam Allah kaže da mu je taj miris draži od mirisa miska, da je Musa trebao razgovarati s Allahom nakon 30 dana tj. noći koje je proveo u postu.  
 Prije dolaska na mjesto za razgovor s Allahom oprao je usta pa ga je On upitao zašto je to učinio, na što je Musa kazao, što nam se čini logičnim, da je postio i njegov zadah je drukčiji. Allah mu je kazao da mu je zadah postača draži od mirisa miska/ mošusa i neka se vrati i posti još deset dana i tek onda dođe na razgovor. Stoga se u Kur'anu kaže: ,,Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći“. (Al-'Araf, 142.)
 Sura En-Nedžm  govori o putovanju Muhammeda, a.s., do Allaha. Uzdajmo se u svoja djela. Nijedna dova drugoga, hatma, Ja-Sin i slično ne može nam pomoći kao naša djela. Allah nam kaže “A, koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće od koristi biti, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onog kojim je zadovoljan“. U nastavku sure nam govori o onome što je bilo objavljeno i ranijim narodima: da nijedan griješnih tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi i da će se trud njegov  sigurno iskazati, i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti… Stoga, bit će nagrađen ili kažnjen “što sam uradi“, a ne da se osloni na to što će mu neko hatmu, ja-sin pokloniti ili neki “evlija“doviti.
 Sura El-Kamer  nosi naziv po Mjesecu kojeg je Allah raspolutio, ali ne razdvojio, prije Poslanikove, a.s., hidžre kao dokaz poslanstva Muhammedovog, a.s.
 Sura Er-Rahman je prelijepa sura koju mnogi vjernici vole učiti kako zbog njene kompozicije tako i značenja. Ovo je jedina sura čiji cijeli (prvi) ajet čini jedno Allahovo ime: Er-Rahman, u prijevodu Milostivi. Njen početak nam govori da je Objava koju čitamo kao i naš život Njegova milost prema nama.
 Značenje sure  El-Vakia čovjeka podstiče na razmišljanje o blagodatima dženneta i strahotama džehennema. Ovo je jedina sura u kojoj se, prema određenim mišljenjima, spominju banane u džennetu.  
 Suru El-Vakia mnogi uče radi povećanja nafake iako nema za to uporište u islamskoj tradiciji, ali što je vrlo interesantno Allah nam upravo u narednoj suri, El-Hadid, kaže kako ćemo povećati sebi nafaku: ,,Ko će Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio…“ ili ,,Onima koji sadaku budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu zajam budu davali – mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita“.
Udjeljuj, daji sadaku, pomaži drugima… to je ono što će ti sigurno povećati nafaku, a ne jednostavno učenje sure.

09.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (26)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 26. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
26. džuz
 Ajeti sura El-AHkaf, Muhammed, El-Feth, Al-Hudžurat, Kaf, Az-Zarijat čine 26. džuz. S obzirom na značajan broj ajeta koji se odnosi na ahlak, edeb, lijepo ponašanje i ophođenje u društvu, Kur'an je i kodeks ponašanja vjernika u društvu. U tom kontekstu Sura Al-Hujurat/ El-Hudžurat/ Sobe u današnjem džuzu donosi niz poruka vjernicima.
 Allah nam poručuje da provjeramo vijesti: „O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ Koliko puta smo pročitali i na facebooku šerovali ili u društvu prepričali neku vijest, informaciju ne provjeravajući da li istina ili ne.
 Dalje, jedna od posebno važnih za današnjicu jeste da vjernici mire zavađene vjernike, a ako ih ne mogu izmiriti da zauzmu stranu onoga kome je učinjena nepravda. Stoga, ne može čovjek stati na stranu svog brata, rođaka, supruga/e, „zemljaka“ ako su učinili nepravdu nekome.
„ O vjernici, neka se muškarci jedni rugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi čine nepravdu.“
 Koliko puta smo nazvali nekoga nadimkom smatrajući to smiješnim, a njemu je to bilo podrugljivo? S druge strane kada ljudi trebaju nekoga da zovu nadimkom: hafize, doktore, profesore... onda to ne čine. Zašto se ne dozivamo lijepim nadimcima ili onima koje volimo i zaslužujemo? Allah je objavio ajet o nadimcima, stoga obratimo pažnju na naše međusobno dozivanje.
„O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“
 Ovaj ajet bismo trebali imati na levhama u kućama, u autu, na poslu, na zaslonu naših telefona, jer vjernika zaista najviše u toku dana griješi zbog svog jezika.  Prvo Allah upozorava na sumnjičenja, što je povezano s ajetom s početka sure da se vijesti provjeravaju. Svakodnevno kroz medije, ali i u razgovorima čujemo niz vijesti koja su uglavnom sumnje, nedokazane tvrdnje i dezinformacije. Dalje, ogovaranje je grijeh koji muškarci pripisuju ženama, a zapravo oni više ogovaraju jer su svakodnevno izloženi češćim kontaktima s ljudima, s većim brojem ljudi kominiciraju, uglavnom imaju više poznanstva i razgovori počinju ili se završe s ogovaranjem. Ponekada vjernici kažu: Ne ogovaramo, to je istina! Poslanik, a.s., je kazao da je ogovaranje govor o nekome čak i ako je istina, ali njemu nije drago, dok je kleveta govor o nekome koji nije istinit.
 Jedne je prilike putovala grupa ashaba i sa njima Selman el-Farisi. Odsjeli su, napravili šatore i spremili hranu, a Selman je od umora zaspao. Neki od njih su između sebe počeli govoriti o Selmanu: ,,Ovaj rob hoće samo da uđe u već postavljene šatore i da jede već spremljenu hranu”. Zatim su Selmana poslali Poslaniku, a.s. da za njih zatraži malo hrane i kad  zatraži hranu, Poslanik, a.s. mu reče: ,,Kaži im da su oni već jeli”!
 Kad im je Selman prenio Poslanikove riječi, oni s nevjericom krenuše da uvjere Poslanika kako stvarno nisu jeli, ali im Poslanik ponovo reče: “Da. Da. Vi ste jeli meso svoga brata kad ste o njemu govorili to što ste govorili dok je spavao”! Zatim je Poslanik proučio ajet: ,,O vjernici, čuvajte se mnogih sumnji, jer su neke od njih grijeh, ne uhodite i ne ogovarajte jedni druge. Zar bi neko od vas mogao jesti mrtvo meso svoga brata? Zar to nije odvratno? Bojte se Allaha, Allah zaista oprašta i milostiv je”! (el-Hudžurat, 12. ajet).
 Od Ebu Umameta el-Bahilija se prenosi da je objašnjavao: ,,Na Sudnjem danu ce čovjek dobiti svoju knjigu i vidjeti neka dobra djela za koja zna da ih nije radio, pa će upitati Allaha: ,,Gospodaru, odakle mi ova djela”?! Allah će mu odgovoriti: ,,To je ono što su te ljudi ogovarali, a ti nisi znao”!

08.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (25)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 25. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
25. džuz
Dvadeset peti džuz čini zadnjih 8 ajeta sure Fussilet i četiri sure: Eš-Šura, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan in El-Džasije. U ovom džuzu Uzvišeni Allah govori o svojoj milosti. Kako je milostiv Allah najbolje govore kur’anski ajeti in hadisi. Allah, dž.š., je milostiv i  On svoju milost daje, kome hoće i uzima je kome hoće.
U Kuranu stoji: ,,Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar!(Fatir, 2).
Takođe se spominju oni koji će završiti u šejtanskom društvu:
,,Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati;.” (Ez-Zuhruf, 36)
Nemojmo biti poput onih koje u suri Fussilet Allah proziva: ,,Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi“, niti: ,,Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvanik i uzoholi, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli“. I budimo zahvalni na onome što imamo, jer Allah zna koliko bogatstva nam je dovoljno da bismo sačuvali svoju vjeru, ali i život.
 Ili, ,,kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili..." (Eš-Šura, 27), a život jer ,,ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216). 
 Odnosno, Allah zna kakvi bismo bili da imamo više, da smo bogati i kako bi time bili iskušani pa čak i izgubili svoju vjeru. Koliko poznajemo slučajeva da se neko nama poznat obogatio i djelimično napustio svoju vjeru, nema ga na u džamiji, putuje svijetom, a hadž nije obavio i sl.? Želimo li više bogatstvo s nezadovoljstvom Allaha ili običan život pa čak i siromaštvo sa zadovoljstvom Allaha? Stoga, kada dovimo molimo Allaha da nas sačuva siromaštva i da nas obaspe bogatstvom koje će nas približiti, a ne udaljiti od Njega. Drugo, Allah zna šta je najbolje za naš ovodunjalučki život. Tražimo od Njega veću imovinu, a ona nam može biti propast. Čovjek toliko priželjkuje novo, bolje, brže auto i ono ga odvede u tešku nesreću i smrt. Stoga, razmišlja li čovjek šta dovi? Uplašili se svojih želja?
 Stoga, naročito, tražimo od Allaha ono što je najbolje za nas, jer nam poručuje u suri Eš-Šura (36): ,,Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju“. Stoga, uvijek se zapitajmo dovimo li više za dunjalučko ili onosvjetsko bogatstvo? I samom logikom je onosvjetsko bolje, jer je vječno spram dunjalučkog koje kad-tad nestane, istruhne, izgubi sjaj…
 Jer to je osobina nevjernika, koji se se gramzivo bore za Ovaj svijet pa nam Allah kaže u suri Ez-Zuhruf (33-35): ,,A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju. i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili“. Sura Ez-Zuhruf nam govori da izaberemo koje želimo ukrase: ovosvjetske ili onosvjetske?
 Zlato, ukrasi, nakit… bogatstva uvijek su bila ovosvjetska mjerila ljudi pa nam Allah u nastavku sure Ez-Zuhruf donosni rezonovanje nevejrničkog naroda i faraona o Musau: “Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?" (53). I danas se ljudi dive i žele biti prije u društvu bogatih ljudi, glumaca, poznatih ličnosti, radije bi s njima na iftar, nego u društvu onoga kojeg i ne primjećujemo u svom okruženju, a koji svaku noć, cijelu ili dio njezin, probdije u noćnom namazu.
 Dok kod Allaha, odnosno onosvjetska mjerila, su dobra djela koja će rezultirati bogatsvom: ,,O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete i za čim tugovati; oni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili. uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!" Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata, u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti. "Eto, to je Džennet koji vam je darovan kao nagrada za ono što ste radili... (Ez-Zuhruf, 68-72)
 Koja je razlika između zlata i ukrasa na Ovom i Onom svijetu: u vremenskom trajanju. Ovosvjetsko ima rok trajanja, kao što čovjek ima i rok uživanja u njemu, dok je onosvjetsko vječno.
 U suri Eš-Šura (14) Allah nas upozorava kako su zalutali ehli kitabije, odnosno kako je rasprava iz nedostatka međusobne ljubavi dovela da se podijele međusobno. Jedan od najvećih problema muslimana danas jesu upravo rasprave i međusobne podjele, od mezhepskih do političkih podjela.
 U suri Ed-Duhan se govori o strahotama Sudnjeg dana i blagodatima dženneta. Također, spominje se i noć Lejletu-l-Kadr koju trenutno tražimo u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Upravo kako se naše mukabele nalaze u zadnjoj trećini ramazana tako se i Kadr počinje spominjati s ulaskom u završnicu Kur'ana.
08.06.2018.

MIMBERA - ČINI DOBRA DJELA I BOGU SE MOLI


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
مَن جَاءَ بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا 
قُلْ مَا يَعْبَأُ بِكُمْ رَبِّي لَوْلَا دُعَاؤُكُمْ
فَقَدْ كَذَّبْتُمْ فَسَوْفَ يَكُونُ لِزَامًا
 صدق الله العظيم

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji je naredio dovu i obećao da će je uslišiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga i koji je vjernicima obećao nagradu, a nevjernicima kaznu. Svjedočim da je Muhammed, Njegov rob i poslanik, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu i ashabe. Allaha se bojte, draga braćo, i znajte da je dova jedna od najvrednijih vrsta ibadeta.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 22. ramazan 1439. ili 08. juni 2018. godine. Ovo je 38. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, , Ubiranje plodova ',Čini dobra djela i Bogu se moli, ,.'
 Draga braćo i sestre, nalazimo se u blagoslovljenoj zadnjoj trećini ramazana koja će nam biti štit od džehennemske vatre na Sudnjem danu.
 Da li smo svjesni koliko naša određena djela, nose sa sobom dobra i koliko mogu biti nagrađena kod Uzvišenog Allaha. Da bi određena djela kod Allaha, bila predstavljena i dostavljena u što svjetlijem obliku, veoma često, za takvo nešto, pobrinu se plemeniti meleki. Možemo slobodno kazati, da su dove meleka, najljepše dove, pa blago onome za koga meleki dove i traže.
– Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada Allah zavoli nekog Svoga roba, pozove meleka Džibrila, a.s., i kaže mu: ,Ja volim tog i tog Svoga roba, pa ga i ti zavoli!’, i Džibril ga zavoli. Potom Džibril pozove stanovnike nebesa (meleke) i kaže im: ,Allah voli tog i tog Svoga roba, pa ga i vi volite!’, i oni ga zavole. Zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju i takav čovjek bude prihvaćen kod ljudi.” (Buharija i Muslim).
 Zar može biti iko sretniji od onog roba, kojeg Allah Uzvišeni zavoli, zatim kaže meleku Džibrilu, da ga i on zavoli a onda melek Džibril pozove sve meleke koji borave na nebesima, da i oni učine isto, da ga zavole.
Kako to postići?
– Rekao je Poslanik, s.a.v.s: ,,Kada neko od vas upotpuni svoj abdest i ode u džamiju isključivo radi namaza, neće učiniti nijedan korak a da mu Allah neće povećati stepen u Džennetu i obrisati jedan grijeh. A kada uđe u džamiju ima nagradu onoga ko je u namazu sve dok ga namaz sprečava da izađe, a meleki na njega donose salavat (mole za oprost) sve dok je na mjestu na kojem je klanjao: ,Gospodaru naš, oprosti mu, Gospodaru naš, smiluj mu se’, sve dok ih ne uznemiri nečim ili ne izgubi abdest.“‘ (Buharija)
– Od Bera’ ibn Aziba, r.a., se prenosi, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Zaista Allah i Njegovi meleki, donose salavat (blagosiljaju) na prve safove.” (Sunen Ebi Davud). U Nesaijevom Sunenu stoji: ,,Na prednje safove.” (Sunen Nesai)
– Od Ibn Umera, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,, rekao: ,,Doista Allah i Njegovi meleki blagosiljaju onoga ko ustaje na sehur.” (hasen)
Veoma važno spomenuti i vrijeme, koje traje prilikom upučivanja dove. Dakle, kad čovjek zaspi pod abdestom, meleki za njega dove dok ne svane. Može čovjek spavati osam, deset ili više sati ali čitavo vrijeme za njega mole meleki. Ili dova prilikom posjete bolesniku, kad 70 000 meleka dovi i moli od jutra do mraka i obrnuto. Isto tako, dok vjernik bude sjedio na svom mjestu u džamiji, meleki za njega dove, može sjediti sata, dva, tri, ali čitavao vrijeme, meleki za njega dove i traže oprosta. 
Kur’an – knjiga najljepših dova
 Kur’an časni, kao Božija, dželle šanuhu, objava, riječ i uputa ljudima, u mnogim ajetima i različitim kontekstima, spominje dovu. Kur’an, kada govori o čovjeku, ističe da je čovjek stvoren kao slabašno biće (ve hulika-l-insānu da'īfa).
Kur’an časni sadrži mnogo dova:
Reci: ,, Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkān, 77)
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli. (El-Bekare, 186)
Gospodar vaš je rekao: ,,Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! (Gāfir, 60)
 Prva kur’anska sura El-Fātiha je, zapravo, divna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari čovjeku uputu na Pravi put. Upravo s tom surom započinje posljednja Božija objava ljudskome rodu:
Evidentno je da najduža kur’anska sura El-Bekare završava dovom:
 „Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!“ (El-Bekare, 286)
Na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova:
,,Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!" (Ali 'Imrān, 8, 9)
Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove svjesne ovisnosti o Njemu i Njegovoj Moći. U posljednjem ajetu sure El-Furkān se kaže: ,,Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkān, 77)
Vjerovjesnik veli: ,,Znaj za svoga Gospodara kada si u dobru, znat će On za tebe kada si u nevolji.” 
 U hadisi-kudsijju Uzvišeni veli: ,,Najdraže čime mi se Moj rob može približiti jesu farzovi, ono što sam mu naredio. Moj rob se Meni neprestano približava nafilama – dobrovoljnim ibadetima, sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, njegova ljubav prema Meni prevlada pa njegov sluh, kojim sluša, bude samo radi Mene; ruka njegova kojom prihvata, čini to samo radi Mene; noga njegova kojom korača, korača samo radi Mene. Ako od Mene nešto zatraži, Ja mu udovoljim, a ako se Meni utječe, Ja ga zaštitim.”
  Ko se lijepo ophodi prema Allahu u periodu kada je zdrav i u dobru, Allah bit će mu u pomoći kada bude u nevolji. Uzvišeni govori o Junusu kada ga je progutala riba: ,,I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.”  Da nije bio poznat po dobru, po namazu i ibadetu, u periodu prije toga, utroba ribe bila bi mu kabur do Sudnjega dana.
 Dobri naši preci govorili su: ,,Sjećajte se Allaha i spominjite Ga kada ste u dobru pa će se On sjetiti vas kada budete u nevolji.” Junus spominjao je i hvalio Allaha pa kada je dospio u utrobu ribe, Uzvišeni je rekao: ,,I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.”  Faraon je bio nepokoran, nije spominjao Allaha: ,,A on, kad se poče daviti, uzviknu: ‘Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!”‘, a Uzvišeni mu odgovara: ,,Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!”  
 Poštovana braćo, Allaha se bojte i znajte, Allah vam se smilovao, da je potrebno ispuniti određene uvjete da bi dova molitelja bila primljena. Imam Ibn Kajjim, rahimehullah, veli: ,,Ukoliko je prilikom upućivanja dove srce potpuno predano, ukoliko se čini u jednom od šest vremena kada se dova prima – u zadnjoj trećini noći, za vrijeme ezana, između ezana i ikameta, nakon farz-namaza, u vremenu kada se imam penje na minber petkom pa sve do kraja džuma-namaz, period poslije ikindija-namaza pred kraj dana – ukoliko se čini skrušeno, ponizno, okrenut prema Kibli, pod abdestom, podignutih ruku prema nebu, počinjući sa zahvalom Allahu, i salavatom na Poslanika, a nakon dove udijeli sadaka – dova će biti primljena, pogotovo kada sadrži riječi koje je spomenuo Allahov poslanik Muhammed , da su posebno važne, kao što je Allahovo uzvišeno ime.”
Draga braćo, dovimo da nas Allah oslobodi od nedaća i nevolja. Nemojmo nikome činiti nasilje jer se dova mazluma – osobe kojoj je počinjeno nasilje – prima. Allahov Poslanik, kaže: ,,Čuvaj se dove mazluma, jer između nje i Allaha nema zastora.”
  Dova
  Molimo te Milostivi Allahu, pomozi nas u ovim mubarek danima, učvrsti nas pravom putu, primi naše ibadete, naš post i namaze, primi naš zekat i sadekatul-fitr, primi našu sadaku, primi naša dobra djela, smiluj nam se i oprosti grijehe, nama, našoj djeci, našim roditeljima, našoj rodbini, našim prijateljima i komšijama, svim muslimanima i muslimankama od mašrika do magriba. Amin, ja Rabbe-l-alemin!"
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl, 90.)
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 
07.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (24)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 24. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
24. džuz
Sura Mu'min (Vjernik) je trideseta sura  po redu. To je prva kur’anska sura, koja počinje sa skraćenicom Ha-mim (poreg ostalih šest: Fussilet, Eš-Šura, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan, El-Džasije in El-Ahkaf). Te sure so nazvane i Havamim. Ibni Mesud, r.a., kaže: ,,Sure, koje počinju sa Ha-mim, su ukras Kur’ana.” Ibni Abas, r.a., kaže: ,,Sve ima svoju srž, srž Kur’ana jesu sure, koje počinju sa Ha-mim.”
 Sura Mumin je nazvana zbog kazivanja o vjerniku iz faraonove porodice. Iz kur’anskega kazivanja vidimo, da se je vjernik usprotivio faraonu, kada je taj htio ubiti Musaa a.s.. Rekao mu je: ,,Želite ubiti čovjeka zato što govori: Gospodar moj je Allah; donio vam je jasne dokaze Gospodara vašega.”
 Tekst Kur'ana nam govori o pogrešnom pojednostavljanju i izjednačavanju pojmova: čak je faraon, koji je kur’anski simbol nasilja, na svom dvoru imao vjernika, koji nije dijelio njegovo mišljenje, sjetimo se i njegove žene Asije, koju Kur’an ističe kao primjer prave vjernice.
 U ovoj suri Allah, dž.š., dva puta (21. in 82. ajet) nalaže da se putuje po svijetu, da se uzme pouka o tome kako su završili mnogi narodi kroz historiju.
 Treća sura ovoga džuza je Fussilet. Početak govori o objavi, koja je na arapskom. Božji Poslanik, a.s., je rođen u Meki i govorio je arapski. Pošto je Uzvišeni Allah sve objave objavio na jezicima njegovih poslanika, i Kur’an je objavljen na arapskom jeziku.
 Prijevod kur’anskih ajeta u druge jezike nije originalni Božji govor, već njegov prijevod in objašnjenje. Dakle, muslimani po cijelom svijetu na namazima uče jedini sačuvan Allahov govor-Kur’an a.š., jedinu objavu sačuvanu u originalu. Zato naučimo arapsko pismo i počnimo učiti-čitati Kur'an u originalu.
 Šta god čovjek uspješno završi u životu, treba imati na umu da je završio jer mu se Allah smilovao. Neko daje intervjue ili izjave nakon određenog projekta, ali mu ne pada napamet da se zahvali Allahu. Nekada mu se to ne čini ,,primjerenim“ za intervju ili određenu priliku. To je osobina onih koji kada završe nešto govore da je su završili projekat, jer su bili vrijedni, sposobno i sl.: “Ovo mi je dato zato što sam zaslužio“, kako se kaže u suri Ez-Zumer o ljudima kojima Allah da blagodati. ”Kako ne znaju da Allah daje obilje onome kome hoće i da sukraćuje: to su zaista pouke narodu koji vjeruje“. (52)
 Sura El-Mumin nosi naziv po vjerniku koji je simbol hrabrosti i iskrenosti, jer je pozivao Allahu svoj narod a nije bio vjerovjesnik. Interesantno je da je on bio vladajuće porodice, porodice faraona i bio je spreman svega se odreći radi svoje vjere. Koliko bi se popravio društveni ambijent kod nas, kada bi određeni vjernici kao članovi porodice različitih funcionera reagirali i pozivali javno na dobro i te funkcionere i nas?
 U suri Fussilet, poznatom ajetima koji počinju Innellezine kalu rabbunallahu... daje se predivan opis vjernika i niz osobina koje su međusobno povezane (30-36). Ako bismo ih redali, slijed bi bio ovakav:                         
Izgovoriti šehadet
Ustrajati na tome
Činiti i pozivati na dobro
Uzvraćati dobrom na zlo
Biti strpljiv
Tražiti zaštitu od Allaha
 Prva stvar je javno priznati i djelima pokazati da nam je Allah Gospodar. Ima ljudi koji kažu vjerujem, ali to javno ne pokazuju iz različitih razloga. To nije vjernik kakvog Allah želi.
 ustrajati na izgovorenim riječima. Ako priznamo Allaha za gospodara onda svoj život podređujemo Njegovom zadovoljstvu. Ne možemo od vjere uzimati dio, a dio odbacivati. Ne možemo klanjati za ramazan, a ne ustrajati na tome cijeli život. Ne možemo pokleknuti pred pritiscima drugih, jer su ,,neki dijelovi vjere zastarjeli“, nisu za naše društvo itd. Teško je na tome svemu ustrajati, ali vrijedi nagrade koju nam Allah obećava u ovim ajetima.
 Kako se slažu ove osobine vjernika tako se usložnjava i vjerovanje, odnosno obaveze postaju ozbiljnije, jer čovjek može vjerovati, to javno govoriti i na tome ostati, ali sada dolazi obaveza pozivanja na dobro, proaktivno djelovanje, mijenjanja društva i trpljenje uvreda zbog toga, stoga obratimo pažnju na treću i četvrtu osobinu.
 Činiti dobro i govoriti - pozivati na dobro, kao vjernik-musliman ,,i koji govori: ja sam doista musliman“. Ne može čovjek pozivati na dobro, a sam ne raditi dobro, što je i jedan vid licemjerstva. Niti može samo činiti, a ne govoriti, to jest pozivati na dobro što je proaktivno djelovanje i mijenjanje društva.    
 Pozivati na dobro je naša obaveza. Allah zna da je, nakon izgovora šehadeta i javnog deklariranja, veliki izazov mijenjati društvo, pozivati druge na osnovu šehadeta. Taj izazov može rezultirati uvredama, zlom koje će nam se činiti. Samog Poslanika, a.s., počeli su vrijeđati tek kada je nakon izgovora šehadeta počeo mijenjati društvo oko sebe, pozivati Allahu, odnosno ne možemo reći da smo muslimani i sjediti u svojoj kući i ne reagirati na društvene pojave. Taj vid individualnog islama Allah ne preporučuje.
 Da uzvratimo na najljepši način kada budemo napadnuti. To je slijedeća osobina vjernika i još veći izazov. Čovjek može biti musliman, čak i pozivati na dobro, ali ne mora biti od onih koji mogu trpjeti i uzvratiti dobrom na zlo koje doživi. To je naredna kategorija vjernika.
Na zlo dobrim uzvratiti je osobina strpljivog vjernika, odnosno samo strpljiv može podnijeti i imati četvrtu osobinu. Biti strpljiv je zaista izazov.
 Tražiti zaštitu od Allaha: ,,A, kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočošte u Allaha...“, odnosno sjećati se Allaha, upućivati dovu je ključ da se imaju prethodne osobine. To je naša pomoć i izvor snage. Kada se govori o zaštiti, mišljenja smo da se traži zaštita prvenstveno namazom. Prvo, jedno od mišljenja/komentara 45. ajeta sure El-Ankebut, u kojem se spominje sjećanje na Allaha - zirkullah kao najveća poslušnost, najveći ibadet, jeste da je zikrullah zapravo namaz. Drugo, u istom ajetu se govori da ,,namaz zaista odvraća od razvrata i od svega što je ružno“.
 Naravno, ovaj niz osobina vjernika se može iščitavati i s kraja prema početku, odnosno da sve ove osobine čovjek mora imati da bi potvrdio osobinu iz prvog ajeta iz ovog niza: ,,Onima koji govore: Gospodar naš je Allah! Pa poslije ostanu pri tome...“

V zadnja dva ajeta sure Ez-Zumer (Skupine) spominje se pojam zumer, s kojim je opisan masovni i grupni  dolazak nevjernika u džehennem, te ulazak vjernika u džennet, isto tako u skupinama. Svaki pojedinac će biti sa svojom skupinom, kako navodi Ibni Kesir v svom tumačenju Kur’ana. Muhammed Asad kaže, da je osnovna ideja te sure izražena v 53. ajetu: Svevišnji Allah rekao je: ,,Reci: ,O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Uistinu, Allah oprašta sve grijehe, jer je On, doista, Onaj koji mnogo prašta i koji je milostiv."

06.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (23)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 23. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
23. džuz
 Dvadeset treći džuz obuhvata tri kur'anske sure: Ja'sin, od 28. ajeta, Es-Saffat i suru Sa'd. Ja'sini šerif je 36. sura u Kur'anu, sastoji se od 83 ajeta. Opširno govori o objavi, istinitosti poslanstva, tevhidu itd.
 Povodom objave ove sure  Mušrici su govorili Božijem poslaniku: ,,Muhammed je siroče Ebu Taliba. Nije išao u školu i nisu ga poučavali učitelji. Kako može biti Božiji Poslanik?'' Te izjave su Poslanika  jako pogodile, zato mu je Allah objavio Ja'sin. Na početku sure Allah svjedoči: ,, Ja'sin, Tako Mi Kur’ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik, na Pravome putu, po objavi Silnoga i Samilosnoga, da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani…!
 Sura Ja'sin posjeduje osnovne temelje imana, i upravo je to razlog da je Poslanik a.s. počinjao svoje dnevne namaze sa učenjem sure Ja'sina. Od Džabira ibni Semure se prenosi da je rekao: ,,Božiji poslanik je obično na sabah namazu učio Jasin. Ammar ibni Jasir i drugi su redovno petkom učili suru Ja'sin.  
 Od Aiše r.a. se prenosi  da je Božiji Poslanik s.a.v.s., rekao: ,,U Kur'anu je jedna sura, koja će se zauzeti za onoga koji je uči, i moliće za onoga koji je bude slušao. To je sura Ja'sin.
 Allah dž.š. u suri Ja'sin opisuje stanovnike dženneta i stanovnike džehennema. Prvi će biti veseli i uživaće u brojnim blagodatima dženneta, biće zadovoljni sa uspjehom kojeg su postigli. Drugi će ispaštati Božiju kaznu, jer nisu vjerovali Allahu, već su živeći na dunjaluku podlegli prokletom Iblisu.
 U suri Es-Saffat nalazi se opis kako izaći iz teške situacije kroz primjer Junusa, a.s. ,,I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni“. Sjećanje na Allaha, slavljenje Allaha i zahvala Allahu je lijek i spas za svakog čovjeka bez obzira na situaciju, ali ne zaboravimo da je Junus slavio i hvalio Allaha i prije nesreće “i da nije bio...“.
 Kraj ove sure završava riječima koje često učimo ili slušamo: Subhane rabbike rabbi-l-izzeti amma jesifun... ,,Slavljen je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, koji je daleko od onoga sa čime Ga upoređuju. Neka je selam na sve poslanike. I Hvaljen neka je Allah Gospodar svih svjetova!'' Možemo se upoznati šta znače ove riječi te naravno učiti ih u namazu, jer je riječ o ajetima.
 I sura Sad podsjeća vjernike na prethodne narode. Čovjek koji ne uči Kur'an s dubljom analizom ajeta može steći utisak da se priče o poslanicima uvijek ponavljaju i pitati se zašto se stalno iznova u toliko sura nalaze opisi prethodnih naroda.
 Prvo, kao što čovjek preživljava određene situacije u životu i napreduje gledajući svoje prethodnike: ponavlja i unaprjeđuje njihov uspješan rad ili izbjegava njihove greške, tj. uči se na iskustvu, tako i u vjeri čovjek iz konačnica ranijih naroda gleda na osnovu čega su bili uspješni, a zbog čega su kažnjeni. 
 Drugo, uvijek čitajmo u kojem kontekstu se pojavljuju ajeti. Nekada se opisuje oholost tih naroda, nekada nepravednost, nekada nerazboritost tj. manjak inteligencije itd. Prepoznajimo te karakteristike i učimo dove da ne budemo iskušani njima.
 U ovoj suri se daje opis uspješnog vladara ili političara, odnosno recept za dugotrajnu vlast. ,,O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.“
 Pravedan vladar ili političar, na osnovu ovoga ajeta, treba konstantno biti svjestan da je dobio vlast od Boga. Iako su ljudi glasali za njega, birali ga, vlast, mandat je dobio od Boga, On ga je počastio ili iskušao funkcijom. Raniji vladari su propadali upravo zaboravljajući ovu činjenicu.
 Drugo, vladar ili političar je pravedan. Štele, korupcija, mito, nepotizam, nezainteresiranost za nepravdu među narodom, naročito prema onima koji nemaju “nekoga“ u vlasti, rezultira gubljenjem vlasti, mandata, izbora.
 Treće, on se ne povodi za strastima bilo koje vrste. Nerijetko ljudi koji dobiju vlast njihove strasti se razbuktaju, stoga se narodna poslovica često potvrđuje u stvarnom životu: “Daj čovjeku vlast ako želiš vidjeti kakav je.“
 Četvrto, on ne zaboravlja da će račun polagati pred Gospodarem. Ako se izvukao, političkim imunitetom ili na druge načine od polaganja računa pred narodom, presuda ga čeka na Ahiretu. Ako se uzme u obzir da će mu narod, kojim je vladao ili ga vodio, biti svjedok, bit će mu draže da se nikada ni rodio nije.
 Prepoznatljiva karakteristika Davuda, a.s., u Kur'anu jeste mudrost, odnosno znanje od Allaha (El-Bekare 251, Sad 20). Kada je čovjek mudar onda kao vladar ili političar objedinjava spomenute osobine, ali i druge poput blagosti, milosti, darežljivosti itd.
 Interesantno je da Allah kaže kako je Lukmanu darovao veliku mudrost i naređuje mu zahvalnost. U suri Sad, opisujući Davuda, Allah kaže da se Davud uvijek Allahu obraćao, kajao se, odnosno zahvalan bio i slavio Allaha zbog čega je On omogućio brdima kao i svim pticama da s njim slave i hvale Gospodara.
Odlika mudrih ljudi, učenjaka jeste upravo čest zikr, slavljenje i hvaljenje Allaha, dž.š., koji čovjeku, kao ranije poslanicima, daruje svoju mudrost i znanje, odnosno pronicljivost u ovodunjalučkim stvarima. Stoga, vladar ili političar može steći najprestižnije obrazovanje, ali bez svijesti o Allahu, slavljenja Gospodara i česte zahvale, njegov kraj u poniženju je neminovan, na Ovom ili Budućem svijetu.
 Također, shodno osvrtu na Junusa s početka ovog komentara, vladar ili političar treba uzeti pouku čime se osloboditi teških situacija kojima često u poslu biva izložen.

05.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (22)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 22. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
22. džuz
 Sura Sebe' na jednostavan način ukazuje svim ljudima da džini ne poznaju budućnost niti imaju neko skriveno znanje koje nam može pomoći, stoga odlazak sihirbazima, raznim proročicama i ljudima koji komuniciraju s džinskim svijetom je samo zabluda.
 Zapisi i vjerovanje da ljudima mogu pomoći džinni staro je koliko i svijet. Nažalost, ova pojava je prisutna i kod nas. Proricanje budućnosti, horoskop bliži su nekim ljudima nego vjera, odnosno lakše povjeruju u nevidljive lažne stvari nego u istinu koja se objavljuje kroz Kur'an.
 Umjesto knjiga o džinnskom svijetu, koje opterećuju muslimane i koje su, nažalost, među najčitanijim kod muslimana trebamo se prisjetiti kako je Allah objasnio ljudima da su džinni obična bića koja ne znaju ništa više od ljudi i to onoliko koliko im Allah daje znanja i informacija. Allah je ponizio džinne u vrijeme poslanika Sulejmana, a.s., i pokazao ljudima da ne trebaju smatrati džinne bićima kojima treba izražavati poštovanje.
 Naime, kada je poslanik Sulejman, a.s., umro bio je naslonjen na štap dugo vremena i niko nije znao za njegovu smrt iako su ga svakodnevno viđali naslonjenog na štap. Uzvišeni Gospodar je poslao crva koji je rastočio štap i poslanik je napokon pao što je bio znak svima da je umro, ali i dokaz ljudima da za smrt Sulejmana nisu znali ni džinni koji su uvjeravali ljude da znaju više od njih o gajbu, budućnosti i nepoznatim stvarima.
 Tada, kao i sada, ljudi su vjerovali da džinni imaju posebne moći pa poznaju stvari koje ljudi ne poznaju, poput budućnosti. S tim u vezi Allah, dž. š., kaže u suri Sebe (14): ,,i kad se on srušio, džinni shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su gajb znali'', to jest ne bi se osramotili da poznaju gajb. Slava Gospodaru koji nam je dao razum i argumente da shvatimo šta je ispravno, a šta ne.
 Fatir u jednom prijevodu znači Onaj koji stvara bez prethodnog primjera. Samo Allah može stvarati iz ničega, to jest stvoriti materiju, česticu, i samo je On stvorio stvari koje nikada prije nisu postojale. Čovjek može uz nauku napraviti različite stvari na Ovom svijetu, ali za njih će uvijek trebati materiju iz čega će praviti, kao što pokušavaju napraviti česticu u poznatom eksperimentu u Švicarskoj, i ta stvar će uvijek biti unaprijeđenje nečega već postojećeg.
 U ovoj suri, El-Fatir, nalazi se ajet koji ukazuje na stanje ljudi na ovom svijetu: „Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog...“
Iako se Ja'Sin često prouči i predaje uz dovu za umrlog, vjerodostojno se prenosi od prvih generacija muslimana jeste da se ova sura uči kada se boravi pored osobe koja će ubrzo preseliti na Ahiret i to zbog sadržaja sure koji govori o Budućem svijetu i nagradi za vjernike i kazni za nevjernike. U njoj se nalazi predivan ajet kojim Allah obećava da će nas i naše porodice spojiti u Džennetu. (Preporod)
04.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (21)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 21. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 

Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.

Zašto nas je malo na mukabelama?

 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.

21. džuz

 Sura Er-Rum počinje sjećanjem na Allahovu odredbu da će Bizantinci, čiji je centar bio u Carigradu današnjem Istanbulu, kao sljedbenici ranijih Objava pobijediti Perzijance, koji su bili vatropoklonici, nakon poraza kojeg su doživjeli. Naime, mušrici oko Poslanika i ashaba radovali su se prvoj bici i pobjedi vatropoklonika i govorili vjernicima da ih čeka ista sudbina, međutim Allah ovom ajetima obećava da će vatropoklonici biti pobijeđeni. Ove ajete su ismijavali sve dok se to uistinu nije dogodilo, što je vjernicima još više učvrstilo vjerovanje da je Kur'an istinit.

 Ovaj početak sure nam kazuje dvoje: učvrstimo svoje vjerovanje u šesti imanski šart i znajmo da su vjernicima uvijek bliži kršćani, monoteisti, od nevjernika, vatropoklonika i drugih mnogobožaca.

 U suri Lukman nalazi se primjer kako otac treba odgajati sina, odnosno roditelj svoje dijete. Čemu to jedan poslanik podučava svoje dijete? Čemu podučava svoje dijete jedan od najmudrijih ljudi koji su bili na Ovom svijetu? ,,O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.'' Prve stvari koje čovjek uči dijete jeste istina o Gospodaru.  To je temelj izgradnje čovjeka. Možemo od svoga djeteta izgraditi dobrog majstora, profesora, privrednika, ali na Sudnjem danu neće se pitati gdje su profesori, najbolji majstori, najsposobniji biznismeni, već gdje su lijepo odgojeni vjernici, robovi Milostivoga.

 Allah s.v.t.a., spominje jednu kategoriju ljudi, kojih čovjek treba biti svjestan. „Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.'' Roditelji vjernici su, pored poslanika koji su sastavni dio vjerovanja u Boga, jedina kategorija ljudi koje čovjek svakodnevno ima pravo spominjati u namazu, tačnije na sjedenju s dovom Rabenagfirli ve li validejje... Namaz kao najuzvišeniji oblik ibadeta i roditelje u njemu svakodnevno spominjemo? Nakon zahvalnosti Allahu naša slijedeća zahvalnost jeste prema roditeljima, a u ovom ajetu se naglašava majka, što potvrđuje hadise koji govore o ulozi majke u životu vjernika. Ako nam je Allah prvi na listi prioriteta, gdje su nam roditelji, gdje nam je majka, ali iskreno, odnosno praktično na kojem mjestu?

 Ako Allah dozvoljava da se roditelji spominju u namazu svakodnevno, koliko mi spominjemo, odnosno činimo dobra svojim roditeljima svakodnevno? Također, čak i ako su nevjernici Allah nam u ovoj suri kaže „prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj“. Ako se trebamo ponašati velikodušno prema roditeljima nevjernicima, šta se onda očekuje od nas da činimo prema svojim roditeljima vjernicima?

  "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući.“ Da ljudi uče svoju djecu ovoj istini, da ga Allah stalno motri, dijete nikada ne bi lagalo, uzimalo mito, varalo na ispitima itd. Također, ljudi često djeci zabranjuju laž, uglavnom, da njima, roditeljima, nikada ništa ne lažu i zaista tako bude, ali to nije potpuni odgoj, jer šta je za laž prema drugim ljudima i pokušajima da se slaže Allahu?

 ,,O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti“.

 Kakav je odgoj djeteta bez namaza? Ne može se dijete odgajati bez namaza, jer je on nama vidljivi pokazatelj uspjeha, odnosno napretka kod našeg djeteta onoga što ga učimo. U ovom ajetu se ne navodi, kako to često biva, da se uz namaz daje zekat ili sadaka i kao da je upravo ova pouka Lukmana isključivo za određenu starosnu dob, za dijete, tinejdžera, mladića, koji još nemaju obavezu udjeljivanja. Umjesto toga, ima obavezu pozivati na dobro. Danas, u ovom okruženju gdje se promovira nemoral i grijeh, zamislimo da svako dijete muslimana poziva na dobro svoje društvo i odvraća ga od zla? To je nemjerljivo efektnije nego kada efendija ili stariji pozivaju mlade na dobro i odvraćaju ih od zla! Također, dijete se od malih nogu uči ovome i razbija se stid pozivanja na dobro. Svjedoci smo da stariji ljudi ili u srednjim godinama pa i mi sami nekada oklijevamo da reagiramo u nekim situacijama, jer nemamo  tu naviku od malih nogu. Stidimo se reagirati.

 Dalje, učimo dijete da strpljivo podnosi ono što ga zadesi, ali i općenito strpljivosti. Neki ljudi ne pripreme svoju djecu na ovo i ako bi oni preselili na Ahiret  djeca bivaju izgubljena, prepuštena sama sebi u svojoj tuzi i situaciji.  Objasnimo im da je Allah uvijek s njima i da ih voli više nego mi sami.

„I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.“

 Zamislimo naše društvo i stanje kada bi djeca iskreno prihvatila ovaj savjet: bez nasilja u porodici, u školi, u porodici; bez oholog odnosa prema radnicima; političara i državnika prema narodu...

„U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!"

 Srednji put – našu djecu podučavajmo srednjem putu. Učimo djecu srednjem putu od malih nogu! Vrlina je sredina između dvije krajnosti.

 Na kraju, objasnimo svojoj djeci kako opisuje mudrost Lukmana i šta je najveća mudrost: „A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: ,,Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan - pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan." (Preporod)

03.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (20)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 20. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
20. džuz
S početka sure El-Kasas nalazi se ajet koji opisuje faraona, ali i sve ostale silnike koji remete mir na zemlji. Nije slučajno da Allah toliko puta spominje i opisuje faraona, vladara s vojskom koji je činio zlo ljudima.
 U ovoj suri se opisuje rastanak Musa od majke. Saznavši da će iz naroda doći pravedna osoba koja će uništiti njegovu vlast, faraon je počeo klati svu mušku djecu. Majka Musaova je nadahnuta da stavi dijete u bešiku i pusti niz rijeku, koju kasnije spašava upravo žena faraonova. Ovaj opis, koji počinje od sedmog ajeta, zaista nudi niz slikovitih primjera kakva je majčina ljubav, ali i kakvu sigurnost osoba treba imati u Allahovo određenje.
 U ovoj suri se nalazi opis kada je Musa spasio čovjeka iz svog naroda ubivši drugog čovjeka koji se tukao s njim. Sutradan je opet naišao na istog čovjeka koji se tukao. Ovaj primjer nam ukazuje da čovjek ne treba da staje pristrasno u nečiju odbranu, bez obzira što ga poznaje, što je njegov ,,zemljak'', čak i njegova krv.
 Nastavak sure govori o dolasku Musaa u Medjen i njegovom susretu s kćerkama Šuajba, poslanika koji će mu kasnije postati punac. Ovdje treba naglasiti jednu činjenicu, a to jeste da je Musa dobio posao, smještaj i ruku njegove kćerke zbog plemenitosti. Naime, pomogao je djevojkama da napoje stoku i bio je čedan, kulturan, pri ovoj pomoći. Uradio je to iz dobre namjere, plemenitosti i želje da nekome pomogne, bez očekivanja naknade. Nije bio lijen da učini dobro djelo. Zbog ovakvog odnosa ove djevojke su ga hvalile ocu, koji ga je pozvao sebi, nahranio, dao mu posao i ruku svoje kćerke. Mladić, koji je u potrazi za stabilnim bračnim životom, treba da uzme pouku iz Musaovog primjera. Ne nalazi se čedna djevojka za brak ni posao ili povjerenje drugih ljudi grubim ponašanjem, koje je danas često slika ,,muškosti“, nekulturnim udvaranjem čednim djevojkama (znamo da je čedna jer mu je ,,stidljivo prišla“ kako se kaže u 25. ajetu), gordošću ili lijenošću. 
 U suri El-Ankebut se nalazi opis onih koji kažu vjernicima da griješe, a oni će preuzeti grijeh na sebe. Mnogi vjernici u Bosni su mogli često čuti u djetinjstvu kako ljudi koji piju, bludniče i slično govore mlađim generacijama da se provode, čine grijeh dok su mladi, a oni će odgovarati za njih. ,,...a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, samo lažu“. (12-13)
 Sura El-Ankebut, u prijevodu Pauk, dobila je ime po primjeru iz ove sure. Naime, Allah upoređuje zaštitu onih koji uzimaju druge bogove umjesto Njega s paukovom kućom - mrežom, koja je inače najslabija u životinjskom svijetu, i koja se na običnom vjetru može pokidati. Upravo prije ovog, 41. ajeta, Allah kaže da je narode uništavao, njihove kuće i imanja, vjetrom ili strašnim glasom. Sve što čovjek ima na ovom svijetu, sve sigurnosne mjere, kuće i zaštite, bunkeri i skloništa nije dostojno jednog vjetra kojeg Allah može poslati. (Preporod)

02.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (19)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG  19. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
19. džuz
 Furkan je sura koja nosi ime kao i Kur'an. U prijevodu znači onaj koji razdvaja istinu od laži. U suri se na različite načine objašnjava šta je Pravi put, a šta ne. Govori se o blagodatima, a jedna od posebnih se navodi u 53. ajetu, u kojem se objašnjavaju dvije vode, dva mora koja se dodiruju, ali jedno je slano i gorko, a drugo pitko i slatko. Nakon ovog ajeta Allah ukazuje čovjeku da ga stvara od vode. U metaforičkom smislu kao što postoje dvije vode, postoje i dvije vrste ljudi – vjernici koji su kao slatka i pitka voda korisni, oživljavaju društvo gdje dođu i nevjernici, koji su poput gorke vode koju čovjek ne može koristiti za piće niti s njom zemlju obrađivati i oživljavati krajolike.
 U suri se daje prelijep opis vjernika: ,,A, robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: Mir Vama – Selam!“ Vjernici se ne raspravljaju, ne svađaju se, već dostojanstveno prolaze pored nevjernika i svih onih koji nastoje izazvati svađu i raspravu. Dalje, robovi Milostivoga su i ,,oni koji provode noći pred Gospodarem svojim stojeći i čineći sedždu“, stoga činimo dove da nam Milostivi primi naše noćne namaze i teravije te da budemo dio ovog opisa. ,,I oni koji govore: Gospodaru naš, poštedi nas patnje u džehenemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna, on je ružno prebivalište i boravište“.
 S ovim opisom trebamo biti svjesni da vjernik mora doviti, da to nije samo pitanje izbora i volje, već naša dužnost, jer pored naše koristi od dove mi dovom veličamo Gospodara i priznajemo da ovisimo o Njemu. ,,I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine“. Posljednja osobina u ovom opisu traži od nas sredinu. Vjernik je čovjek sredine u svemu. Vrlina je zapravo sredina između dvije krajnosti i čovjek se vrlini uči, ako je nema pri sebi.  
 Naravno, bez prethodna tri elementa iz ovog opisa: strpljenja kada nas neko izaziva, noćnog namaza koji nas čini strpljivim i dove, koja nas štiti i kojom tražimo da budemo i strpljivi i odani namazu odnosno dobri vjernici, teško čovjek može pronaći sredinu u svom životu. Srednji put, put sredine, osobina je muslimana spram drugih naroda i time se trebamo hvaliti i dičiti, a ne dozvoljavati da zbog naših postupaka ili postupaka drugih vjernika neko nas naziva ekstremnim i oduzme nam ovu osobinu kojom smo počašćeni.
 Sura Pjesnici je objavljena u Mekki te i ona ukazuje na razliku između Pravog puta i stranputice. Sura govori o poslanicima i ukazuje da vjernici slijede Kur'an– Furkan, koji im ukazuje šta je istina a šta laž, a ne slijede druge ljude i njihove priče i pjesme, legende i mitove. Također, u ovoj suri se objavljuje naredba Poslaniku, a.s.: ,,Opominji rodbinu svoju najbližu“.
 Pouka nama jeste da vjernik treba pozivati na dobro svoju rodbinu. Često, zbog stida ili jednostavno zaborava ne opominje niti poziva svoju rodbinu, štaviše vazi, tumači vjeru strancima, a zaboravlja svoju rodbinu pa čak i ukućane.  
 Sura Pjesnici počinje riječima Ta-sin-Mim, a sura Mravi Ta-sin i obje s prvim ajetima ukazuju da su ajeti Knjige jasne. U njoj su jasne poruke šta je dobro a šta zlo, te u njoj su svi ajeti istiniti, svaka pripovijest o poslanicima je istinita. U ovoj suri se nastavlja govor o poslanicima. Ovaj put se vjernik podsjeća nakon Musaa, na Davuda i Sulejmana, koji zauzimaju visoko mjesto u jevrejskoj tadiciji.
 Ovim ajetima Allah govori vjernicima istinu o tim poslanicima i čisti sjećanje na njih od laži i mitova koje su Jevreji dodali. U suri se nalazi predivan opis razgovora Sulejmana sa životinjama i džinima te njegov susret s kraljicom Belkisom. Ovi slučajevi korisni su vjerniku, ali ih on može naročito iskoristiti za svoje najmlađe ukućane kao prelijepa kazivanja koja su, za razliku od ostalih dječijih priča, istinita. (Preporod)
 
01.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (18)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 18. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
18. džuz
U prvih deset ajeta sure Vjernici Allah opisuje ko i kako će zaslužiti džennet. Vrlo kratak, a sadržajan opis vjernika. Prvo je namaz, bez namaza ne možemo postići ono što želimo, odnosno Njegovu milost i džennet. Drugo je izbjegavanje onoga što nas se ne tiče, poput grijeha, tuđih mahana, privatnih stvari i tajni drugih ljudi isl. Također, i Poslanik, a.s., je kazao da čovjek neće biti pravi vjernik sve dok ne ostavi ono što ga se ne tiče.
 U današnjem vremenu, vremenu informacija, svakodnevnog kontakta s brojnim ljudima i drugim izazovima zaista je teško imati društvo koje se neće zanimati za one stvari koje se ne tiču njih. Stoga, prilikom naših druženja i sijela često se pokrenu rasprave ili teme o onim stvarima o kojima imamo malo znanja i koje se uopšte ne tiču nas. Vjernik bi u toj situaciji, ako želi biti dio ovog opisa vjernika, trebao reagirati i prekinuti ove teme.
  Slijedeća osobina vjernika jeste udjeljivanje sadake, četvrta čuvanje stidnih mjesta osim od svojih žena, peta koji preuzete amanete ispunjavaju i vode brigu o svojim obavezama. Ova osobina je uveliko dovedena u pitanje kod muslimana, koji preuzmu određenu funkciju, vrše dužnost prosvjetnog radnika ili državnog službenika, rade u firmi ili su nadređeni nekome… i onda se nemarno odnose prema svom poslu: ne daju svoj maksimum u poslu, ne izvršavaju ga najkvalitetnije što mogu, iskorištavaju poziciju, vrše mobing nad drugim ljudima itd.
 Drugim riječima, amanet koji im je dat ne izvršavaju kako treba i ne vode brigu o njemu. Čovjek treba znati da je milost Božija što obavlja određenu funkciju ili ima radno mjesto te da možda postoji kvalitetnija osoba od njega za to mjesto, stoga šta čini i kako se ponaša da bi pokazao Allahu svoju zahvalnost što je on umjesto nekoga drugog na tom mjestu.
 Šesta osobina vjernika jeste obavljanje namaza na vrijeme. Da ne znamo za važnost pravovremenog obavljanja namaza vaja jet, u ovom opisu vjernika, bio bi nam dovoljan da shvatimo važnost kada je pored ostalih osobina vjernika Allah naglasio upravo ovu. Ova sura je objavljena u Mekki dok su ljudi prihvatali islam, upoznavali se s njim, što dalje govori da je ovo među prvim obavezama.
 U suri se u nastavku govori o Musau i Nuhu te blagodatima koja su data čovjeku. U njoj se nalazi i slikovit opis džehennema kao ni na jednom drugom mjestu: ,,vatra će im pržiti lica i iskešenih zuba će u njemu ostati''. Sura se završava riječima koje bismo trebali što češće izgovarati u ovim danima: Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!“
 Sura Nur je sura propisa. Počinje opisom kazne za bludnike i bludnice, ali i opisom, od 11. ajeta, onih koji potvaraju vjernike i vjernice. Ovi ajeti su objavljeni kada su ljudi potvorili hazreti Aišu za blud. Poslaniku je bilo teško sve do objave ovih ajeta koji su ukazali na istinu te muslimane koji su je potvorili. Ovdje je upravo najinteresantniji dio kada se Allah obraća vjernicima koji su počeli prepričavati ovu potvoru, ne razmišljajući kakav grijeh čine. Sjetimo se početka prethodne sure, kada smo kazali da je osobina vjernika da se ne bavi onime što ga se ne tiče. U ovoj suri, govoreći o ovom slučaju, Allah pita ove vjernike koji su pričali o ovom slučaju (,,kada ste to svojim jezicima prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno''): ,,zašto niste, čim ste to čuli, rekli: ,Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora' Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici.“
 Koliko puta danas vjernici prepričavaju događaje koji se tiču drugih muškaraca i žena, ne razmišljajući o pogubnosti tog djela? Sjetimo se komentara drugog džuza da postoje vjernici čija su srca furkan, imaju alarm za ovakve priče, i Allah nam poručuje da budemo kao oni, da pomislimo lijepo o našoj braći i sestrama kada čujemo nešto o njima: ,,Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: Ovo je očita potvora!''
 Koliko je Gospodaru mrsko optuživanje vjernika i vjernica govori i dokazivanje, kao ni u jendom drugom slučaju, bluda, odnosno čovjek mora četiri svjedoka dovesti ako nekoga želi optužiti. Četiri svjedoka!
 Ova sura se završava riječima ,,Allah sve dobro zna''. On zna naše tajne i javna djela, zna ko i šta radi i ,,On će ih obavijestiti o svemu što su radili na Dan kad se budu Njemu vratili''. (Preporod)

01.06.2018.

MIMBERA - UBIRANJE PLODOVA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.

 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،

 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞

قال الله تعالى فى كتابه الكريم :

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

مَن جَاءَ بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا 

وَمَن جَاءَ بِالسَّيِّئَةِ فَلَا يُجْزَىٰ إِلَّا مِثْلَهَا وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ

 صدق الله العظيم

 

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            

 Hvala Allahu dž.š. Gospodaru svjetova, salavat i selam na posljednjeg pejgambera, Muhammeda a.s. njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na sve dobre mu'mine od početka pa do kraja svijeta.

 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 17. ramazan 1439. ili 01. juni 2018. godine. Ovo je 37. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Rahmet u ramazanu', a današnja je, ,Ubiranje plodova.'

 Draga braćo i sestre, Kada čovjek obavlja neki posao, ili posjećuje određeno mjesto, ili se sastane s određenom osobom i pomisli da to neće imati priliku drugi put učiniti, to mu pojačava osjećaj da se ta prilika treba što bolje iskoristiti jer se više neće ponoviti. Baš zato je Poslanik s.a.v.s. rekao: ,,Kada ustaneš da namaz obaviš, klanjaj ga kao da ti je posljednji u životu!» (Ibn Madže)

 Zašto i mi u svoje ibadete ne bi unijeli ,dramu' posljednjeg namaza, jer smo itako na putu bez povratka. Ako pogledamo svoj odnos do namaza i uopće ibadeta uviđamo li da se naš ibadet često pretvara u adet.

 Slično je i sa ramazanom koji nas jednom u godini pohodi. Možda će ga neko od nas dočekati posljednji put u životu a možda ćemo i dogodine biti s njim na sehuru, iftaru i teraviji, niko nam ne garantuje. Muhammed, a.s., veli da je u ovom mjesecu ,,disanje postača tespih a spavanje ibadet''.

 Ramazan je mubarek mjesec. Zanimljivo je da Kur'an nekoliko važnih pojmova oslovljava terminom mubarek, jasno je da podcrtava njihov značaj i specifičnu težinu. Riječ mubarek, u svojoj osnovi, znači razvijanje, povećavanje, sreća, blagodat, blagostanje. Iz istog korijena je i riječ tebrik i tebareke. Prvo znači - dova za povećanje i sreću, a drugo je lijepo Allahovo ime, smatrati svetim, uzvišenim. Imenovati nešto mubarekom znači posvjedočiti da se u tome nalazi Allahov blagoslov, da je to, Allahovom voljom, drugačije od ostalog. Mubarek je ono što sa malo daje puno. Ša'ravi kaže da je ,,bereket onda kada nam nešto daje više nego što očekujemo''.

 Prošli petak smo kazali da da je mjesec redžeb vrijeme kada zasijemo sjeme, u ša'banu se sjeme zaljeva, a u ramazanu ubiru plodovi. Nema ubiranja plodova dok se nešto ne zasadi, to je protiv Allahovog zakona.

 Ako ove istine primijenimo na ramazan, to znači da smo u prvoj trećini sijali, u drugoj trećini zaljevali a u završnoj trećini, predstoji nam knjiženje truda i ubiranje plodova.

 Rekli smo da je Ramazan mubarek mjesec, jerbo u njemu čistimo i štitimo svoju imovinu davanjem zekata, a sebe i svoju porodicu štitimo davanjem sadekatu-l-fitra.

 Svi bi trebali preispitati svoj odnos prema ovoj izuzetno važnoj i značajnoj, a vrlo zapostavljenoj, islamskoj ustanovi, ustanovi zekata, koja je od vitalnog značaja za našu Islamsku zajednicu, pa time i za sve muslimane u domovini i šire. S obzirom na značaj ove dužnosti i njen dalekosežan utjecaj na sudbinu islama i muslimana na našim prostorima, sasvim je opravdano da malo pojasnimo ovu materiju.

Šta je zekat, a šta sadekatu-l-fitr?

Zekat je imovinski ibadet u vidu obaveznog izdvajanja određenog procenta imovine koja ispunjava uvjete zekata u  svrhe definirane Kur'anom, a posredstvom ustanove Bejtul-mal.

Sadekatu-l-fitr je ibadet imovinskog karaktera koji se izvršava tokom mjeseca ramazana na način da se izdvoji imovina u vrijednosti jednodnevne ishrane čovjeka.

U koju vrstu propisa spadaju i na temelju čega se daju zekat i sadekatu-l-fitr?

Odgovor: Zekat je stroga vjerska obaveza (farz) propisana Kur'anom i jedan je od pet temelja islama. Sadekatu-l-fitr je obaveza propisana sunnetom Allahovog Poslanika, a. s.

Koja je osnovna svrha i cilj ustanova zekata i sadekatul-fitra?

Odgovor: Osnovna svrha i cilj ovih ustanova ogleda se u slijedećem:

- zahvalnost Uzvišenom Stvoritelju i Darovatelju na blagodati imovine;

- čišćenje imovine od tuđeg hakka;

- zaštita imovine od umanjenja i propasti;

- zaštita pojedinca, porodice i društva od iskušenja i nedaća;

- izgradnja i jačanje osjećaja solidarnosti i odgovornosti za opstanak i razvoj Zajednice;

- čišćenje posta od natruha i nedostataka (sadekatul-fitr).

Ko je i kada dužan dati zekat?

Odgovor: Zekat je dužan dati svaki punoljetan, pametan i slobodan musliman koji posjeduje zekatsku imovinu koja ispunjava slijedeće uvjete: da dostiže iznos nisaba, da prelazi osnovne potrebe vlasnika, da je potencijalno razvojna i da bude u posjedu vlasnika jednu lunarnu godinu (havl), osim kod poljoprivrednih proizvoda na koje se zekat daje odmah nakon ubiranja plodova.

Ko je i kada dužan dati sadekatul-fitr?

Odgovor: Sadekatul-fitr je dužan dati hranitelj porodice za svakog člana svoje porodice koji je pod njegovim skrbništvom tokom ramazana (prije Ramazanskog bajrama).

Koja imovina podliježe obavezi zekata?

Odgovor: Zekat se daje na sljedeće vrste imovine (ukoliko dostižu vrijednost nisaba):

a- novac, zlato i srebro (uključujući i nakit od ovih plemenitih metala), vrijednosni papiri, dionice i sl. - 2,5% ukupne vrijednosti,

b- sve vrste trgovačke robe - 2,5% ukupne vrijednosti (po nabavnoj cijeni),  

c- stoka (krave, ovce, koze i deve) – poseban sistem obračunavanja,

d- poljoprivredni proizvodi – 10% ukoliko se navodnjavaju prirodnim putem, 5% ukoliko se navodnjavaju vještačkim putem.

Šta je nisab i koliko iznosi?

Odgovor: Nisab je određeni iznos imovine čiji se vlasnik šeri'atski tretira imućnim. Svaka vrsta imovine ima svoj nisab. Nisab u zlatu iznosi 91,6 grama, u srebru 641,5 grama, 3157 evra.

Koja je razlika između zekata i obične sadake (milostinje)?

Odgovor: Osnovna razlika između zekata i obične sadake ogleda se u slijedećem:

- zekat je stroga islamska obaveza imućnih muslimana koji posjeduju nisab i čije neizvršavanje se sankcioniše dunjalučkom i ahiretskom kaznom, a sadaka je dobrovoljno davanje siromašnim ljudima u bilo kojem iznosu, posjedovala osoba koja daje sadaku (milostinju) nisab ili ne;

U čijoj je nadležnosti vođenje brige o ukupljanju zekata i njegovoj raspodjeli?

 Odgovor: To je u nadležnosti „ulu-l-emra“, Kod nas taj legitimitet imaju organi Islamske zajednice na čelu sa reisu-l-ulemom, koji prema slovu i duhu menšure ima pravo i obavezu da vodi računa o organizaciji vjerskog života muslimana u Bosni i Hercegovini i Bošnjaka u dijaspori. pri dijeljenju i davanju treba biti uviđavan i čuvati dostojanstvo onih kojima se daje.

 Naše tijelo, naše srce, naše duše su probuđene u ramazanu. Stanovi i kuće su osvijetljene na sehuru i iftaru, za sofrom su naši ukućani, naša djeca. Džamije su nam postale drugi domovi i ovog ramazana. Nadamo se da je sve tako, ako nije, onda smo u velikom behutu.

 Uzvišeni veli: ,,O vjernici, odazovite se Allahu i Njegovom Poslaniku kada vas pozove u ono što će vas učiniti živim …!". Oživjeće nas jutarnji abdest, ezan, sabah, razmišjanje, zikr, Kur’an, sehur, iftar, nafila, drugim riječima oživjeće nas Poslanikov sunnet, razgovor sa bratom, susret u džamiji...

 Ulazimo u dio ramazana u kome je najveća-noć Kadra. To je noć dova, noć želja, pa iskoristimo zadnju trećinu mubarek ramazana.