GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

01.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (18)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 18. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
18. džuz
U prvih deset ajeta sure Vjernici Allah opisuje ko i kako će zaslužiti džennet. Vrlo kratak, a sadržajan opis vjernika. Prvo je namaz, bez namaza ne možemo postići ono što želimo, odnosno Njegovu milost i džennet. Drugo je izbjegavanje onoga što nas se ne tiče, poput grijeha, tuđih mahana, privatnih stvari i tajni drugih ljudi isl. Također, i Poslanik, a.s., je kazao da čovjek neće biti pravi vjernik sve dok ne ostavi ono što ga se ne tiče.
 U današnjem vremenu, vremenu informacija, svakodnevnog kontakta s brojnim ljudima i drugim izazovima zaista je teško imati društvo koje se neće zanimati za one stvari koje se ne tiču njih. Stoga, prilikom naših druženja i sijela često se pokrenu rasprave ili teme o onim stvarima o kojima imamo malo znanja i koje se uopšte ne tiču nas. Vjernik bi u toj situaciji, ako želi biti dio ovog opisa vjernika, trebao reagirati i prekinuti ove teme.
  Slijedeća osobina vjernika jeste udjeljivanje sadake, četvrta čuvanje stidnih mjesta osim od svojih žena, peta koji preuzete amanete ispunjavaju i vode brigu o svojim obavezama. Ova osobina je uveliko dovedena u pitanje kod muslimana, koji preuzmu određenu funkciju, vrše dužnost prosvjetnog radnika ili državnog službenika, rade u firmi ili su nadređeni nekome… i onda se nemarno odnose prema svom poslu: ne daju svoj maksimum u poslu, ne izvršavaju ga najkvalitetnije što mogu, iskorištavaju poziciju, vrše mobing nad drugim ljudima itd.
 Drugim riječima, amanet koji im je dat ne izvršavaju kako treba i ne vode brigu o njemu. Čovjek treba znati da je milost Božija što obavlja određenu funkciju ili ima radno mjesto te da možda postoji kvalitetnija osoba od njega za to mjesto, stoga šta čini i kako se ponaša da bi pokazao Allahu svoju zahvalnost što je on umjesto nekoga drugog na tom mjestu.
 Šesta osobina vjernika jeste obavljanje namaza na vrijeme. Da ne znamo za važnost pravovremenog obavljanja namaza vaja jet, u ovom opisu vjernika, bio bi nam dovoljan da shvatimo važnost kada je pored ostalih osobina vjernika Allah naglasio upravo ovu. Ova sura je objavljena u Mekki dok su ljudi prihvatali islam, upoznavali se s njim, što dalje govori da je ovo među prvim obavezama.
 U suri se u nastavku govori o Musau i Nuhu te blagodatima koja su data čovjeku. U njoj se nalazi i slikovit opis džehennema kao ni na jednom drugom mjestu: ,,vatra će im pržiti lica i iskešenih zuba će u njemu ostati''. Sura se završava riječima koje bismo trebali što češće izgovarati u ovim danima: Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!“
 Sura Nur je sura propisa. Počinje opisom kazne za bludnike i bludnice, ali i opisom, od 11. ajeta, onih koji potvaraju vjernike i vjernice. Ovi ajeti su objavljeni kada su ljudi potvorili hazreti Aišu za blud. Poslaniku je bilo teško sve do objave ovih ajeta koji su ukazali na istinu te muslimane koji su je potvorili. Ovdje je upravo najinteresantniji dio kada se Allah obraća vjernicima koji su počeli prepričavati ovu potvoru, ne razmišljajući kakav grijeh čine. Sjetimo se početka prethodne sure, kada smo kazali da je osobina vjernika da se ne bavi onime što ga se ne tiče. U ovoj suri, govoreći o ovom slučaju, Allah pita ove vjernike koji su pričali o ovom slučaju (,,kada ste to svojim jezicima prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno''): ,,zašto niste, čim ste to čuli, rekli: ,Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora' Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici.“
 Koliko puta danas vjernici prepričavaju događaje koji se tiču drugih muškaraca i žena, ne razmišljajući o pogubnosti tog djela? Sjetimo se komentara drugog džuza da postoje vjernici čija su srca furkan, imaju alarm za ovakve priče, i Allah nam poručuje da budemo kao oni, da pomislimo lijepo o našoj braći i sestrama kada čujemo nešto o njima: ,,Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: Ovo je očita potvora!''
 Koliko je Gospodaru mrsko optuživanje vjernika i vjernica govori i dokazivanje, kao ni u jendom drugom slučaju, bluda, odnosno čovjek mora četiri svjedoka dovesti ako nekoga želi optužiti. Četiri svjedoka!
 Ova sura se završava riječima ,,Allah sve dobro zna''. On zna naše tajne i javna djela, zna ko i šta radi i ,,On će ih obavijestiti o svemu što su radili na Dan kad se budu Njemu vratili''. (Preporod)

01.06.2018.

MIMBERA - UBIRANJE PLODOVA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.

 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،

 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞

قال الله تعالى فى كتابه الكريم :

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

مَن جَاءَ بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا 

وَمَن جَاءَ بِالسَّيِّئَةِ فَلَا يُجْزَىٰ إِلَّا مِثْلَهَا وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ

 صدق الله العظيم

 

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            

 Hvala Allahu dž.š. Gospodaru svjetova, salavat i selam na posljednjeg pejgambera, Muhammeda a.s. njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na sve dobre mu'mine od početka pa do kraja svijeta.

 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 17. ramazan 1439. ili 01. juni 2018. godine. Ovo je 37. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Rahmet u ramazanu', a današnja je, ,Ubiranje plodova.'

 Draga braćo i sestre, Kada čovjek obavlja neki posao, ili posjećuje određeno mjesto, ili se sastane s određenom osobom i pomisli da to neće imati priliku drugi put učiniti, to mu pojačava osjećaj da se ta prilika treba što bolje iskoristiti jer se više neće ponoviti. Baš zato je Poslanik s.a.v.s. rekao: ,,Kada ustaneš da namaz obaviš, klanjaj ga kao da ti je posljednji u životu!» (Ibn Madže)

 Zašto i mi u svoje ibadete ne bi unijeli ,dramu' posljednjeg namaza, jer smo itako na putu bez povratka. Ako pogledamo svoj odnos do namaza i uopće ibadeta uviđamo li da se naš ibadet često pretvara u adet.

 Slično je i sa ramazanom koji nas jednom u godini pohodi. Možda će ga neko od nas dočekati posljednji put u životu a možda ćemo i dogodine biti s njim na sehuru, iftaru i teraviji, niko nam ne garantuje. Muhammed, a.s., veli da je u ovom mjesecu ,,disanje postača tespih a spavanje ibadet''.

 Ramazan je mubarek mjesec. Zanimljivo je da Kur'an nekoliko važnih pojmova oslovljava terminom mubarek, jasno je da podcrtava njihov značaj i specifičnu težinu. Riječ mubarek, u svojoj osnovi, znači razvijanje, povećavanje, sreća, blagodat, blagostanje. Iz istog korijena je i riječ tebrik i tebareke. Prvo znači - dova za povećanje i sreću, a drugo je lijepo Allahovo ime, smatrati svetim, uzvišenim. Imenovati nešto mubarekom znači posvjedočiti da se u tome nalazi Allahov blagoslov, da je to, Allahovom voljom, drugačije od ostalog. Mubarek je ono što sa malo daje puno. Ša'ravi kaže da je ,,bereket onda kada nam nešto daje više nego što očekujemo''.

 Prošli petak smo kazali da da je mjesec redžeb vrijeme kada zasijemo sjeme, u ša'banu se sjeme zaljeva, a u ramazanu ubiru plodovi. Nema ubiranja plodova dok se nešto ne zasadi, to je protiv Allahovog zakona.

 Ako ove istine primijenimo na ramazan, to znači da smo u prvoj trećini sijali, u drugoj trećini zaljevali a u završnoj trećini, predstoji nam knjiženje truda i ubiranje plodova.

 Rekli smo da je Ramazan mubarek mjesec, jerbo u njemu čistimo i štitimo svoju imovinu davanjem zekata, a sebe i svoju porodicu štitimo davanjem sadekatu-l-fitra.

 Svi bi trebali preispitati svoj odnos prema ovoj izuzetno važnoj i značajnoj, a vrlo zapostavljenoj, islamskoj ustanovi, ustanovi zekata, koja je od vitalnog značaja za našu Islamsku zajednicu, pa time i za sve muslimane u domovini i šire. S obzirom na značaj ove dužnosti i njen dalekosežan utjecaj na sudbinu islama i muslimana na našim prostorima, sasvim je opravdano da malo pojasnimo ovu materiju.

Šta je zekat, a šta sadekatu-l-fitr?

Zekat je imovinski ibadet u vidu obaveznog izdvajanja određenog procenta imovine koja ispunjava uvjete zekata u  svrhe definirane Kur'anom, a posredstvom ustanove Bejtul-mal.

Sadekatu-l-fitr je ibadet imovinskog karaktera koji se izvršava tokom mjeseca ramazana na način da se izdvoji imovina u vrijednosti jednodnevne ishrane čovjeka.

U koju vrstu propisa spadaju i na temelju čega se daju zekat i sadekatu-l-fitr?

Odgovor: Zekat je stroga vjerska obaveza (farz) propisana Kur'anom i jedan je od pet temelja islama. Sadekatu-l-fitr je obaveza propisana sunnetom Allahovog Poslanika, a. s.

Koja je osnovna svrha i cilj ustanova zekata i sadekatul-fitra?

Odgovor: Osnovna svrha i cilj ovih ustanova ogleda se u slijedećem:

- zahvalnost Uzvišenom Stvoritelju i Darovatelju na blagodati imovine;

- čišćenje imovine od tuđeg hakka;

- zaštita imovine od umanjenja i propasti;

- zaštita pojedinca, porodice i društva od iskušenja i nedaća;

- izgradnja i jačanje osjećaja solidarnosti i odgovornosti za opstanak i razvoj Zajednice;

- čišćenje posta od natruha i nedostataka (sadekatul-fitr).

Ko je i kada dužan dati zekat?

Odgovor: Zekat je dužan dati svaki punoljetan, pametan i slobodan musliman koji posjeduje zekatsku imovinu koja ispunjava slijedeće uvjete: da dostiže iznos nisaba, da prelazi osnovne potrebe vlasnika, da je potencijalno razvojna i da bude u posjedu vlasnika jednu lunarnu godinu (havl), osim kod poljoprivrednih proizvoda na koje se zekat daje odmah nakon ubiranja plodova.

Ko je i kada dužan dati sadekatul-fitr?

Odgovor: Sadekatul-fitr je dužan dati hranitelj porodice za svakog člana svoje porodice koji je pod njegovim skrbništvom tokom ramazana (prije Ramazanskog bajrama).

Koja imovina podliježe obavezi zekata?

Odgovor: Zekat se daje na sljedeće vrste imovine (ukoliko dostižu vrijednost nisaba):

a- novac, zlato i srebro (uključujući i nakit od ovih plemenitih metala), vrijednosni papiri, dionice i sl. - 2,5% ukupne vrijednosti,

b- sve vrste trgovačke robe - 2,5% ukupne vrijednosti (po nabavnoj cijeni),  

c- stoka (krave, ovce, koze i deve) – poseban sistem obračunavanja,

d- poljoprivredni proizvodi – 10% ukoliko se navodnjavaju prirodnim putem, 5% ukoliko se navodnjavaju vještačkim putem.

Šta je nisab i koliko iznosi?

Odgovor: Nisab je određeni iznos imovine čiji se vlasnik šeri'atski tretira imućnim. Svaka vrsta imovine ima svoj nisab. Nisab u zlatu iznosi 91,6 grama, u srebru 641,5 grama, 3157 evra.

Koja je razlika između zekata i obične sadake (milostinje)?

Odgovor: Osnovna razlika između zekata i obične sadake ogleda se u slijedećem:

- zekat je stroga islamska obaveza imućnih muslimana koji posjeduju nisab i čije neizvršavanje se sankcioniše dunjalučkom i ahiretskom kaznom, a sadaka je dobrovoljno davanje siromašnim ljudima u bilo kojem iznosu, posjedovala osoba koja daje sadaku (milostinju) nisab ili ne;

U čijoj je nadležnosti vođenje brige o ukupljanju zekata i njegovoj raspodjeli?

 Odgovor: To je u nadležnosti „ulu-l-emra“, Kod nas taj legitimitet imaju organi Islamske zajednice na čelu sa reisu-l-ulemom, koji prema slovu i duhu menšure ima pravo i obavezu da vodi računa o organizaciji vjerskog života muslimana u Bosni i Hercegovini i Bošnjaka u dijaspori. pri dijeljenju i davanju treba biti uviđavan i čuvati dostojanstvo onih kojima se daje.

 Naše tijelo, naše srce, naše duše su probuđene u ramazanu. Stanovi i kuće su osvijetljene na sehuru i iftaru, za sofrom su naši ukućani, naša djeca. Džamije su nam postale drugi domovi i ovog ramazana. Nadamo se da je sve tako, ako nije, onda smo u velikom behutu.

 Uzvišeni veli: ,,O vjernici, odazovite se Allahu i Njegovom Poslaniku kada vas pozove u ono što će vas učiniti živim …!". Oživjeće nas jutarnji abdest, ezan, sabah, razmišjanje, zikr, Kur’an, sehur, iftar, nafila, drugim riječima oživjeće nas Poslanikov sunnet, razgovor sa bratom, susret u džamiji...

 Ulazimo u dio ramazana u kome je najveća-noć Kadra. To je noć dova, noć želja, pa iskoristimo zadnju trećinu mubarek ramazana.

  U jednoj se hikaji kazuje kako se prelijepa Bosanka iz turskog vakta i zemana udala za izvjesnog turskog oficira, koji se po dolasku Austro-Ugarske morao povući zajedno sa porodicom u svoju domovinu. Nastanili su se u Stambolu, a kako je naša zemljakina bilo prilično inteligentna uskoro je naučila turski jezik. Pomenuta Bosanka je bila istinska vjernica i trudila se što je moguće češće posjećivati stambolske džamije i ponajviše glasovitu Aja-Sofiju, gdje je dersove kazivao najveći stambolski alim.  

 Ono što je bilo čudno našoj lucidnoj zemljakinji bile su riječi sa kojima je rečeni alim uvijek završavao svoje kazivanje. Naime, nakon svakog govora rekao bi začudne riječi čoban duduk čaldi, što bi se moglo prevesti da je čoban bio pametniji. Kako ju je krasila radoznalost kao pretpostavka svakog znanja, ona se odvažila da ga upita za značenje njegovih riječi, te je on ovo iskoristio da svima pojasni šta, ustvari, misli pod tim začudnim iskazom.

 Naime, on je imao tri brata i živjeli su u nekoj anadolskoj nedođiji pa su se otisnuli u zadivni svijet kako bi ostvarili svoje želje i ambicije. Putovali su danima od konaka do konaka da bi jedne večeri došli do čobana sa kojim su večerali i klanjali akšam i jaciju. Nakon namaza, u tišini mrkle noći sa zvjezdanim nebom, iznad sebe osjetili su Božju blizinu te su kazali: „Deder, neka svako od nas zatraži jednu stvar od Dragog Boga“.

 Kako je kazano, tako je i učinjeno. Prvi brat je zamolio da bude visoki policijski službenik, i to je, na koncu, i postao. Drugi je brat zaiskao da bude državni ministar, što mu je, također, nakon godina učenja i rada, i ostvareno. ,,Ja sam zamolio Milostivog da mi podari da budem veliki alim i da se moja riječ čuje u najvećim džamijanna carstva i evo me sada pred vama“, reče alim. „Sve je to uredu, ali kakve veze sa svim tim ima čoban?“, upita Bosanka. „E, radi se o tome što je nepoznati čoban te noći zatražio da mu Dragi Bog podari Džennet i ja se od tada (h)lupam u čelo zašto i ja ne zatražih Džennet, jer su želje svih nas ispunjene pa vjerujem da je i njegova“.

 Ova mudra pripovijest, koju nam je u osnovi zabilježio Alija Nametak u svojim Ramazanskim pričama, jeste pokušaj da se kroz iskustva izumljenih likova pokušaju propitati neka iznimno važna pitanja sa kojima se svaka osoba mora suočiti. Radi se o pitanju smisla ljudskog života i ukupnog djelovanja koje je presudno za sreću čovjekovu, čak i za njegovo puko preživljavanje. Ova potraga za smislom je imanentna ljudska osobina i univerzalna antropološka činjenica.

Dova

   Milostivi Bože, probudi nas iz sna nemara, i primi nas u one opskrbljene bogobojaznošću prije seljenja, opskrbi nas iskorišćavanjem vremena u dobru, oprosti nama i našim roditeljima; svima muslimanima svojom milošću od milostivih Najmilostiviji.

 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.

أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.

[جلوس]

بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين

الخطبة الثانية

الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.

اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.

اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.

اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون

 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir.

 

Nijaz Salkić

GORNJA PUHARSKA
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


ponekad navratim
Dzemat Slovenj Gradec
Rodna gruda
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik

GORNJA PUHARSKA – PRIJEDOR

Gornja Puharska je naselje sa oko 150 lijepih kuća sa crvenim krovovima, smještena je sa obe strane rijeke Puharske, a pripada mjesnoj zajednici Veliko Palančište. Gornji dio rijeke je Jelovac i Puharine, a donji dio rijeke je Donja Puharska. Gornja Puharska graniči sa Donjom Puharskom, Čejrecima, Crnom dolinom, Urijama i Velikim Palančištem. Interesantno je da je Veliko Palančište daleko manje naselje po veličini od Gornje Puharske, a izabrali su ga za mjesnu zajednicu. Gornja Puharska je podijeljena na mahale: Delkići, Pehlići, Kurtovići, Ljubičići, Zenkići, Ešići, Sekizovac, Jordani i Brezići.
Za vrijeme rata 1942 – 44. godine džamija u Gornjoj Puharskoj nije zapaljena, iako je bila od drveta, a kuće po Puharskoj su paljene u više navrata. Tada je nastala uzrečica: „Neka gori sve i daska, ostaće Puharska“ i ostala je. To je bila druga Puharska, a prva je bila dio Crne Doline, jedan dio Jelovca i Puharine, od koje je i dobila ime Puharska. Na Puharinama uvijek ima vjetrić, koji lagahno puše. Temelj ondašnje džamije stoji i danas, blizu škole u Crnoj Dolini. Džamija je bila do dolaska Austrougarske. Dolaskom Austrougarske džemat se seli na današnje prostore. Priča se da je jedna od Kurtovića žena dala zemlju i napravila bunar, kojeg je koristila skoro cijela Puharska. Familija Kurtović je tada bila brojna i imućna, bogata.
U tim mahalama su živjele slijedeće familije: Babići, Lepir, Krupić, Redžić, Karabašić, Čirkić, Zenkić, Zelić, Hajdarević, Mustić, Hromadžić, Denić, Rizvić, Pehlić, Kurtović, Kedić, Balić, Blažević, Kočanović, Bejtović, Majković, Ališić, Alibegović, Delkić, Mujkanović, Garibović, Husić, Sušić, Kavazović, Kalender, Deumić, Cerić, Osmančević, Omanović, Berber, Zerić, Drači i Cepić. Ovaj narod se pored toga što je većina bila zaposlena negdje u gradu Prijedoru još dodatno bavila poljoprivredom. Treba istaći da je ovdje zemlja plodna i rodovita i prije svega ravna. Ovdje dobro uspijeva pšenica, kukuruz, grah trkljaš, paprika, paradajz, grašak, sve vrste jabuka i krušaka, kesten i bostan.
Povrće i žitarice ovdje ljudi siju i sade u svojim njivama: Bare, Kojina plećina, Gajevi, Brda, Beglućine, Didove bare, Hasina strana, Kantarevac, Pušinovac, Majden, Rifetova glavica i Rosulje.
Lijep i bogat je bio ovo kraj sve do četničkog divljanja i razaranja svega muslimanskog. U tom divljanju srpsko – crnogorskih divljaka porušene su mnoge naše kuće, pobijeni naši mladići i ljudi, te porušeni vjerski objekti, a najviše džamije.
U tom divljaštvu dojučerašnjih komšija prva je na udaru bila naša džamija u Puharskoj. Od silina detonacije otišle su u zrak i sve kuće naokolo.
Naša džamija u kojoj smo se učili prvim surama je tako nestala i u njoj i sva naša dokumentacija, mushafi, postekije, serdžade i tepisi, a sa ahmedijom našeg efendije četnici su se šprdali nabijajući je prvo na glavu, a poslije šutali nogama i sjedali na nju. U toj našoj džamiji su službovale slijedeće hodže: Handanagić ef. Sabit, Hakija ef. Pezerović, Smajl ef. Šahinović, Ibrahim ef. Bašić, Nijaz ef. Salkić, Bajazid ef., Suad ef. Čaušević, Fadil ef., Sabahudin ef. Ćeman.. Mujezini su bili: Fuad Alibegović, Suad Alibegović, Hasan Zenkić, Husnija Mujkanović i Omer Mujkanović.
Hadžije: Huse Delkić (Car), Omer Mujkanović, Ibrahim Delkić i Rasim Delkić.
Ovo mjesto je bogato vodom, pa skoro svaka kuća ima po jedan bunar. Od ostalih voda treba spomenuti izvor zvani Kantarevac i rijeku Puharsku koja protiče kroz ovo naselje. Što se tiče samog mekteba, ovdje se puno davalo na vjeru i vjersko poučavanje. Zasluge za izgradnju nove džamije treba pripisati vrijednom imamu Hakiji ef. Pezeroviću koji je bio inicijator da se nova džamija napravi i pored nje imamska kuća i štala za kravu. U njegovo vrijeme je bila vjeronauka dobro krenula, a u mekteb se tada nosilo po jedno drvo. I druge džematlije su pomagale vjeronauku baš kao što je to radio Ibro Delkić koji je djecu redovno snabdijevao i častio bombonama.
Rahmetli Mina Karabašić, žena Mehe Karabašića je uoči noći Lejletul-kadra redovno pekla halvu i donosila u džamiju i pred džamiju i častila djecu, omladinu i džematlije. Taj vjerski zar i zanos kako efendije, tako i džematlija i učenika je donio prve hatme u džematu Gornja Puharska. Hatme su održane 1972. godine, a dali su ih slijedeći učenici: Alibegović Fuad, Karabašić Mirsad, Karabašić Mevlida, Delkić Elida, Pezerović Hidajeta, Bejtović Esma, Delkić Erzumana, Mujkanović Suada i Delkić Jasminka. Na hatmama je bio izaslanik iz tadašnjeg Vrhovnog islamskog starješinstva iz Sarajeva i imami Pezerović Hakija ef. i imam iz Donje Puharske efendija Kusuran. Što se tiče adeta (običaja) u to vrijeme su bila u modi sijela, perušanja, komušanja i svadbe koje su znale trajati po 8 dana. Na tim sijelima su se pekle masirače i krompiri, kuhalo i peklo kestenje i pričale priče iz starog vakta, te priče o vukodlacima i vješticama. Nije bilo televizije i mladi su pobožno gledali u starije ljude, slušali i pamtili njhova kazivanja.
Posebno se sjećamo perušanja kod Jusufa Delkića zvanog Juse. Taj čovjek je prvi koji je imao u našem selu farmu goveda. Na kraju predstavljanja Gornje Puharske nije se zgoreg sjetiti i lijepog svijeta i dobrih ljudi koji su nekada tu živjeli i značili nešto.
Starije žene koje smo mi poštovali su bile: Naja Blažević, velika vjernica koja je posebno voljela obilaziti komšiluk, a nije nikoga ogovarala i tračala. Hava Delkić, Kadire Delkić, Hasena Delkić, zvana Mehinica. Fatime Delkić koju pamtimo po lijepom učenju Kur'ana i njenoj dobroti. Tima Delkić, Ademova, Munira Majković, poznata po šalama i veseloj naravi. Šuhra Cepić je pomagala pri gasuljenju umrlih žena i namještanju želuca.
Hilmo Kurtović je bio vrstan harmonikaš. Familija Hajdarević se poslije drugog svjetskog rata doselila iz Nikšića, Crne Gore (Sandžaka), odakle se spasila od četničkog noža, a svi smo ih poznavali kao Crnogorce. Bila je to jako dobra i prijatna familija. Dosta ih je pobila četnička ruka u toku zadnje agresije na Prijedor.
Jasim Delkić je imao cikular za rezanje japije. Karlo Pijak je imao prvi traktor „Englezer“. Ešef Alibegović je imao svoju kovačnicu u kojoj je pravio peći bubnjarice, dolafe za prženje kahve, potkivao je konje, klepo kose i sikire itd. Adem Ališić je bio brico, a Šerif Delkić je imao prvi kamion i mljeo žito u mlinu. Adem Delkić je bio veoma strog i pobožan čovjek. Međutim, njegova strogost mu nije smetala da pomogne svakome, kome god je trebala kakva pomoć vrlo rado ju je pružao.

Husnija Mujkanović je bio dugogodišnji blagajnik u džamijskom odboru. On je bio jako plemenit i čestiti čovjek, nikome nije zla mislio, a na svom jedinom biciklu u životu je penziju zaradio u prijedorskoj tvornici papira „Celpak“. Mutevelija Huse Delkić, zvani Car je bio tih i dobar čovjek sa kojim si mogao dosta toga progovoriti i savjeta dobiti. Safija, ćerka Naje Blažević, i Hajra Majković su najpoznatije žene po učenju Mevluda. Mujo Delkić je bio poznat po tome što je imao brojnu familiju. Bego Balić je bio tih i miroljubiv čovjek, isto kao i njegova žena Ifa. U njihovoj kući se sakupljala omladina i djeca, jer je u njihovom društvu bilo prijatno. Svoju djecu su lijepo odgojili. Hase Delkić je bio poznat po uzrečici: „Junaci moji“. Emina Cepić, zvana Emka, je bila jedna od najpobožnijih žena u svom vremenu. Ostala je udovica u svojoj 26. godini sa šestoro djece. U svom džematu i komšiluku je bila cijenjena i poštovana, kako od starijih tako i od mlađih ljudi. Njena glavna preokupacija je bila da ostane dobra vjernica.
Mevla Delkić, zvana Hasinica, je salijevala strahe i odbrojavala uroke i pravila ljekovite mehleme, namještala želudac kad se insan struni. Bila je to dobra komšinica i svi su je poštovali. Pošto nisu imali djece usvojili su Kedić Sadika, zvanog Huću i Hamidu, današnju suprugu Derviša Delkića.
Prije agresije na BiH, 1992. godine, Gornja Puharska je imala četvorogodišnju osnovnu školu, dvije trgovine, svoj vodovod, asfalt, puno bunara i mlin kod Mehe Cara. Mnogo toga i danas imamo, samo ljudi nema. Oni nekada u godini dana i dođu, vide, popričaju, poprave i zamijene što treba zamijeniti i popraviti, prozrače kuće i odu nazad. Nažalost mnogi se nemaju kud vratiti niti doći, jer su pobijeni. Nikada Gornja Puharska neće biti kao ona prije agresije, sa životom i veseljem, ali nama valja dalje živjeti, graditi, popravljati i svoje čuvati.
Evo džamija i imamski stan su nikli, čini mi se ljepši nego ikada što su bili. Zato glavu gore Bošnjače, Gornja Puharska je lijepa i pravo mjesto za moje i tvoje dijete, za naše potomke, za naše danas i za naše sutra.

Za dio informacija se zahvaljujem Suadi Veletanlić – Mujkanović iz Gornje Puharske.

iz knjige Nijaza Salkića, "Bobak po bobak, bosanski đerdan, objavljene 2009. godine.

eglena i muhabet


KONTAKT-SARADNJA:

gpuharcanka@gmail.com
Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.





OJ PRIJEDORE PUN SI MI BEHARA

Jesen je uveliko zavladala krajolikom kroz koji smo ulazili u Prijedor,a novembar je ulazio u svoju završnicu. Žao mi je što je pao mrak kada smo ulazili u čaršiju. Moje odredište je bila Gornja Puharska. E, sjećam se ko' danas je bilo, ja na biciklu prolazim pored džamije u G.Puharskoj sa desne strane je seoski bunar i džamija, na raskrsnici gledam na desno ide li kakvo vozilo iz pravca Crne Doline,pa onda projurim pored kuća Kurtovića, Delkića i sa jedne i sa druge strane, kuće naših i kuće Pemaca.

Spuštam se niz strminu prema kafani "Željo", desno pored trafoa put u Čejreke, Bože koliko li sam puta prošao tim putem. Idem pored "Želje", blaga krivina, a na lijevoj strani Suljanovića mezarluci i već je tu nova raskrsnica za Tešanjić, a naprijed je Donja Puharska. Slijede nove kuće u novom naselju i sa lijeve i sa desne strane i skoro popunjeni mezarluci u D.Puharskoj. Nišani novi i stari, male i velike ploče , mermer i kamen, Bože i na mezarlucima se vidi klasna razlika, bogatstvo i siromaštvo.

Odjednom se ukaza Puharska džamija, lijepa kakva samo može biti džamija, a munara se propela u nebo kao da se hvali da ima dvije kao biser bijele šerefe. Preko puta džamije vidim Rasim ef. Ćemana, imama iz Donje Puharske, nakrivio ahmediju u desnu stranu, krenuo je na podne, Bože, kako mu se bijeli ahmedija i imamski ponos mu sjaji na licu. Djeca ulaze u džamiju sa Kur'anima zamotanim u bijele ručnike, jer oni će poslije namaza učiti Kur'an i pripremati se za nove hatme.

Malo niže ispred kuće poselami me mala Jasmina, unuka od dobrog starog imama ili hodže Kusurana, kako ga je narod volio zvati. Mala je prava krasotica, drži loptu u ruci i maše mi. Što se tiče njezinog dida hodže Kusurana, on je bio legenda u svoje vrijeme. Službovao je u džemaatu Donja Puharska i kao imam je redovno obilazio svoj džemaat. Tako kada bi hodao po džemaatu volio je upitati "kome ti pripadaš", misleći kojem džemaatu, jer se D.Puharska graničila sa G.Puharskom, Čejrecima i Gradskom džamijom. Kada bi čovjek rekao naprimjer da on pripada G.Puharskoj, on bi odgovorio "nema veze, ti si moj džemaatlija", uzevši mu podatke i učlanivši ga kod sebe. Priča ko priča,da li je to bilo baš tako Allah dž. š. najbolje zna, a narod ko' narod, priča i usta mu ne možeš začepiti.

Vozim se biciklom sam kroz D .Puharsku i već prolazim pored "Komunalnog", odatle se put odvaja prema Čejrecima. Još samo podvožnjak i eto katoličke crkve na lijevoj, a Auto-moto društva na desnoj strani. Što je danas narod navalio da polaže vozački ispit, kao da nisu imali prije vremena ili ne mogu ostaviti za sutra taj posao. Morao sam u Patriji kupiti karnišle za dnevnu sobu, pa sam biciklo ostavio ispred slastičarnice koju drže Albanci, tu mi je nekako biciklo najsigurnije.

Ulazim u Patriju, a jedan did stao ispred pokretnih stepenica i nikako da zakorači. A narod ko narod razgleda robu, neko kupi, a drugi pita za cijenu i ode da traži jeftinije. Nisam ni ja kupio karnišle, jer su mi se učinile malo preskupe.

Nema veze, pogledaću kod gradske džamije ima jedna robna kuća u kojoj ima i karnišli, a i zavjesa, možda ću imati sreće.
Idem čaršijom pješice, narod se rasipa sa pijace nije ni čudo, petak je već ušao u svoje drugo poluvrijeme. Vidim puno ljudi iz Čarakova, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Bišćana, a ugledah i svoga dobrog ahbaba Hamid ef. Softića iz Kozarca i Hasan ef. Bešliju iz Bosanskog Novog, te Sulejman ef. Dizdarevića iz Čarakova.

Vjerovatno su došli poslom u Odbor islamske zajednice Prijedor (vakuf). Susret nije mogao proći bez kahve u slastičarni "Sarajevo" i najboljih prijedorskih ćevapa u ćevabdžinici na "Irezi".
Sa kolegama sam se rastao poslije dugog eglena ispred džamije u koju sam dugo gledao i razmišljao kako ćemo ako Bog da uskoro početi sa izgradnjom nove i veće džamije u Prijedoru, a mislim da će to biti islamski centar. Svi znamo da je Prijedor centar potkozarskih muslimana i zaslužuje to. Na tržnici kod pošte kupih neke nužne namirnice, stavih na prtljažnik svoga bicikla i krenuh preko Tesanjića, pored kasarne i rasadnika u G.Puharsku.

E Bože moj , trgnuo sam se kao iza sna. Šta ti je bolan, nema više džamije u Gornjoj niti u Donjoj Puharskoj, zjape ruševine i zgarišta, nema džamija u cijelom Prijedoru, a bome ni na brdu se ne čuju ezani , a ni u Zagradu, Čarakovu, Zecovima, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima i Čejrecima. Nema više mojih dobrih kolega imama: Rasim ef, Sulejman ef. i Hamid ef. nema ih više, ubiše ih zlotvori, kao i mnoge druge poznate i nepoznate Prijedorčane.
Jedan grad pored građevina čine i ljudi.

Nadam se da će naš narod naseliti ponovno vjekovna ognjišta i znati ponovno označiti ono što mu je vijekovima pripadalo. Naše oznake su džamije, mejtefi, škole, fakulteti, mezarja, veselo čavrljanje male djece po tijesnim sokacima, ašikluci momaka i cura po prijedorskoj čaršiji. Dragi moj Allahu, daj da ponovno odjekuju pjesme: "Kolika je u Prijedoru čaršija"... Pokraj Sane procvjetala polja... Oj Prijedore pun si mi sevdaha..!

(Iz knjige „Bobak po bobak, bosanski đerdan“ , autora Nijaza Salkića)

odakle nas zijaretite

BROJAČ POSJETA
973857

Powered by Blogger.ba