GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

08.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (25)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 25. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
25. džuz
Dvadeset peti džuz čini zadnjih 8 ajeta sure Fussilet i četiri sure: Eš-Šura, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan in El-Džasije. U ovom džuzu Uzvišeni Allah govori o svojoj milosti. Kako je milostiv Allah najbolje govore kur’anski ajeti in hadisi. Allah, dž.š., je milostiv i  On svoju milost daje, kome hoće i uzima je kome hoće.
U Kuranu stoji: ,,Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar!(Fatir, 2).
Takođe se spominju oni koji će završiti u šejtanskom društvu:
,,Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati;.” (Ez-Zuhruf, 36)
Nemojmo biti poput onih koje u suri Fussilet Allah proziva: ,,Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi“, niti: ,,Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvanik i uzoholi, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli“. I budimo zahvalni na onome što imamo, jer Allah zna koliko bogatstva nam je dovoljno da bismo sačuvali svoju vjeru, ali i život.
 Ili, ,,kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili..." (Eš-Šura, 27), a život jer ,,ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216). 
 Odnosno, Allah zna kakvi bismo bili da imamo više, da smo bogati i kako bi time bili iskušani pa čak i izgubili svoju vjeru. Koliko poznajemo slučajeva da se neko nama poznat obogatio i djelimično napustio svoju vjeru, nema ga na u džamiji, putuje svijetom, a hadž nije obavio i sl.? Želimo li više bogatstvo s nezadovoljstvom Allaha ili običan život pa čak i siromaštvo sa zadovoljstvom Allaha? Stoga, kada dovimo molimo Allaha da nas sačuva siromaštva i da nas obaspe bogatstvom koje će nas približiti, a ne udaljiti od Njega. Drugo, Allah zna šta je najbolje za naš ovodunjalučki život. Tražimo od Njega veću imovinu, a ona nam može biti propast. Čovjek toliko priželjkuje novo, bolje, brže auto i ono ga odvede u tešku nesreću i smrt. Stoga, razmišlja li čovjek šta dovi? Uplašili se svojih želja?
 Stoga, naročito, tražimo od Allaha ono što je najbolje za nas, jer nam poručuje u suri Eš-Šura (36): ,,Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju“. Stoga, uvijek se zapitajmo dovimo li više za dunjalučko ili onosvjetsko bogatstvo? I samom logikom je onosvjetsko bolje, jer je vječno spram dunjalučkog koje kad-tad nestane, istruhne, izgubi sjaj…
 Jer to je osobina nevjernika, koji se se gramzivo bore za Ovaj svijet pa nam Allah kaže u suri Ez-Zuhruf (33-35): ,,A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju. i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili“. Sura Ez-Zuhruf nam govori da izaberemo koje želimo ukrase: ovosvjetske ili onosvjetske?
 Zlato, ukrasi, nakit… bogatstva uvijek su bila ovosvjetska mjerila ljudi pa nam Allah u nastavku sure Ez-Zuhruf donosni rezonovanje nevejrničkog naroda i faraona o Musau: “Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?" (53). I danas se ljudi dive i žele biti prije u društvu bogatih ljudi, glumaca, poznatih ličnosti, radije bi s njima na iftar, nego u društvu onoga kojeg i ne primjećujemo u svom okruženju, a koji svaku noć, cijelu ili dio njezin, probdije u noćnom namazu.
 Dok kod Allaha, odnosno onosvjetska mjerila, su dobra djela koja će rezultirati bogatsvom: ,,O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete i za čim tugovati; oni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili. uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!" Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata, u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti. "Eto, to je Džennet koji vam je darovan kao nagrada za ono što ste radili... (Ez-Zuhruf, 68-72)
 Koja je razlika između zlata i ukrasa na Ovom i Onom svijetu: u vremenskom trajanju. Ovosvjetsko ima rok trajanja, kao što čovjek ima i rok uživanja u njemu, dok je onosvjetsko vječno.
 U suri Eš-Šura (14) Allah nas upozorava kako su zalutali ehli kitabije, odnosno kako je rasprava iz nedostatka međusobne ljubavi dovela da se podijele međusobno. Jedan od najvećih problema muslimana danas jesu upravo rasprave i međusobne podjele, od mezhepskih do političkih podjela.
 U suri Ed-Duhan se govori o strahotama Sudnjeg dana i blagodatima dženneta. Također, spominje se i noć Lejletu-l-Kadr koju trenutno tražimo u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Upravo kako se naše mukabele nalaze u zadnjoj trećini ramazana tako se i Kadr počinje spominjati s ulaskom u završnicu Kur'ana.
08.06.2018.

MIMBERA - ČINI DOBRA DJELA I BOGU SE MOLI


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
مَن جَاءَ بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا 
قُلْ مَا يَعْبَأُ بِكُمْ رَبِّي لَوْلَا دُعَاؤُكُمْ
فَقَدْ كَذَّبْتُمْ فَسَوْفَ يَكُونُ لِزَامًا
 صدق الله العظيم

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji je naredio dovu i obećao da će je uslišiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga i koji je vjernicima obećao nagradu, a nevjernicima kaznu. Svjedočim da je Muhammed, Njegov rob i poslanik, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu i ashabe. Allaha se bojte, draga braćo, i znajte da je dova jedna od najvrednijih vrsta ibadeta.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 22. ramazan 1439. ili 08. juni 2018. godine. Ovo je 38. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, , Ubiranje plodova ',Čini dobra djela i Bogu se moli, ,.'
 Draga braćo i sestre, nalazimo se u blagoslovljenoj zadnjoj trećini ramazana koja će nam biti štit od džehennemske vatre na Sudnjem danu.
 Da li smo svjesni koliko naša određena djela, nose sa sobom dobra i koliko mogu biti nagrađena kod Uzvišenog Allaha. Da bi određena djela kod Allaha, bila predstavljena i dostavljena u što svjetlijem obliku, veoma često, za takvo nešto, pobrinu se plemeniti meleki. Možemo slobodno kazati, da su dove meleka, najljepše dove, pa blago onome za koga meleki dove i traže.
– Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada Allah zavoli nekog Svoga roba, pozove meleka Džibrila, a.s., i kaže mu: ,Ja volim tog i tog Svoga roba, pa ga i ti zavoli!’, i Džibril ga zavoli. Potom Džibril pozove stanovnike nebesa (meleke) i kaže im: ,Allah voli tog i tog Svoga roba, pa ga i vi volite!’, i oni ga zavole. Zatim se ta ljubav spusti i na Zemlju i takav čovjek bude prihvaćen kod ljudi.” (Buharija i Muslim).
 Zar može biti iko sretniji od onog roba, kojeg Allah Uzvišeni zavoli, zatim kaže meleku Džibrilu, da ga i on zavoli a onda melek Džibril pozove sve meleke koji borave na nebesima, da i oni učine isto, da ga zavole.
Kako to postići?
– Rekao je Poslanik, s.a.v.s: ,,Kada neko od vas upotpuni svoj abdest i ode u džamiju isključivo radi namaza, neće učiniti nijedan korak a da mu Allah neće povećati stepen u Džennetu i obrisati jedan grijeh. A kada uđe u džamiju ima nagradu onoga ko je u namazu sve dok ga namaz sprečava da izađe, a meleki na njega donose salavat (mole za oprost) sve dok je na mjestu na kojem je klanjao: ,Gospodaru naš, oprosti mu, Gospodaru naš, smiluj mu se’, sve dok ih ne uznemiri nečim ili ne izgubi abdest.“‘ (Buharija)
– Od Bera’ ibn Aziba, r.a., se prenosi, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Zaista Allah i Njegovi meleki, donose salavat (blagosiljaju) na prve safove.” (Sunen Ebi Davud). U Nesaijevom Sunenu stoji: ,,Na prednje safove.” (Sunen Nesai)
– Od Ibn Umera, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,, rekao: ,,Doista Allah i Njegovi meleki blagosiljaju onoga ko ustaje na sehur.” (hasen)
Veoma važno spomenuti i vrijeme, koje traje prilikom upučivanja dove. Dakle, kad čovjek zaspi pod abdestom, meleki za njega dove dok ne svane. Može čovjek spavati osam, deset ili više sati ali čitavo vrijeme za njega mole meleki. Ili dova prilikom posjete bolesniku, kad 70 000 meleka dovi i moli od jutra do mraka i obrnuto. Isto tako, dok vjernik bude sjedio na svom mjestu u džamiji, meleki za njega dove, može sjediti sata, dva, tri, ali čitavao vrijeme, meleki za njega dove i traže oprosta. 
Kur’an – knjiga najljepših dova
 Kur’an časni, kao Božija, dželle šanuhu, objava, riječ i uputa ljudima, u mnogim ajetima i različitim kontekstima, spominje dovu. Kur’an, kada govori o čovjeku, ističe da je čovjek stvoren kao slabašno biće (ve hulika-l-insānu da'īfa).
Kur’an časni sadrži mnogo dova:
Reci: ,, Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkān, 77)
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kada me zamoli. (El-Bekare, 186)
Gospodar vaš je rekao: ,,Zovite Me (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! (Gāfir, 60)
 Prva kur’anska sura El-Fātiha je, zapravo, divna dova. Njome se moli Svevišnji Stvoritelj da podari čovjeku uputu na Pravi put. Upravo s tom surom započinje posljednja Božija objava ljudskome rodu:
Evidentno je da najduža kur’anska sura El-Bekare završava dovom:
 „Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili nešto nehotice učinimo! Ne tovari na nas breme kao što si tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!“ (El-Bekare, 286)
Na početku treće kur’anske sure nalazi se sljedeća dova:
,,Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti sve ljude na dan u koji nema nikakve sumnje!" (Ali 'Imrān, 8, 9)
Kur’an ističe da Svevišnji Allah posvećuje pažnju ljudima isključivo zbog njihovih dova (moljenja) koja su pokazatelj njihove svjesne ovisnosti o Njemu i Njegovoj Moći. U posljednjem ajetu sure El-Furkān se kaže: ,,Reci: - Allah vam poklanja pažnju samo zbog vaše dove.” (El-Furkān, 77)
Vjerovjesnik veli: ,,Znaj za svoga Gospodara kada si u dobru, znat će On za tebe kada si u nevolji.” 
 U hadisi-kudsijju Uzvišeni veli: ,,Najdraže čime mi se Moj rob može približiti jesu farzovi, ono što sam mu naredio. Moj rob se Meni neprestano približava nafilama – dobrovoljnim ibadetima, sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, njegova ljubav prema Meni prevlada pa njegov sluh, kojim sluša, bude samo radi Mene; ruka njegova kojom prihvata, čini to samo radi Mene; noga njegova kojom korača, korača samo radi Mene. Ako od Mene nešto zatraži, Ja mu udovoljim, a ako se Meni utječe, Ja ga zaštitim.”
  Ko se lijepo ophodi prema Allahu u periodu kada je zdrav i u dobru, Allah bit će mu u pomoći kada bude u nevolji. Uzvišeni govori o Junusu kada ga je progutala riba: ,,I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.”  Da nije bio poznat po dobru, po namazu i ibadetu, u periodu prije toga, utroba ribe bila bi mu kabur do Sudnjega dana.
 Dobri naši preci govorili su: ,,Sjećajte se Allaha i spominjite Ga kada ste u dobru pa će se On sjetiti vas kada budete u nevolji.” Junus spominjao je i hvalio Allaha pa kada je dospio u utrobu ribe, Uzvišeni je rekao: ,,I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.”  Faraon je bio nepokoran, nije spominjao Allaha: ,,A on, kad se poče daviti, uzviknu: ‘Ja vjerujem da nema boga osim Onoga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja se pokoravam!”‘, a Uzvišeni mu odgovara: ,,Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!”  
 Poštovana braćo, Allaha se bojte i znajte, Allah vam se smilovao, da je potrebno ispuniti određene uvjete da bi dova molitelja bila primljena. Imam Ibn Kajjim, rahimehullah, veli: ,,Ukoliko je prilikom upućivanja dove srce potpuno predano, ukoliko se čini u jednom od šest vremena kada se dova prima – u zadnjoj trećini noći, za vrijeme ezana, između ezana i ikameta, nakon farz-namaza, u vremenu kada se imam penje na minber petkom pa sve do kraja džuma-namaz, period poslije ikindija-namaza pred kraj dana – ukoliko se čini skrušeno, ponizno, okrenut prema Kibli, pod abdestom, podignutih ruku prema nebu, počinjući sa zahvalom Allahu, i salavatom na Poslanika, a nakon dove udijeli sadaka – dova će biti primljena, pogotovo kada sadrži riječi koje je spomenuo Allahov poslanik Muhammed , da su posebno važne, kao što je Allahovo uzvišeno ime.”
Draga braćo, dovimo da nas Allah oslobodi od nedaća i nevolja. Nemojmo nikome činiti nasilje jer se dova mazluma – osobe kojoj je počinjeno nasilje – prima. Allahov Poslanik, kaže: ,,Čuvaj se dove mazluma, jer između nje i Allaha nema zastora.”
  Dova
  Molimo te Milostivi Allahu, pomozi nas u ovim mubarek danima, učvrsti nas pravom putu, primi naše ibadete, naš post i namaze, primi naš zekat i sadekatul-fitr, primi našu sadaku, primi naša dobra djela, smiluj nam se i oprosti grijehe, nama, našoj djeci, našim roditeljima, našoj rodbini, našim prijateljima i komšijama, svim muslimanima i muslimankama od mašrika do magriba. Amin, ja Rabbe-l-alemin!"
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje. (En-Nahl, 90.)
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 
GORNJA PUHARSKA
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


ponekad navratim
Dzemat Slovenj Gradec
Rodna gruda
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik

GORNJA PUHARSKA – PRIJEDOR

Gornja Puharska je naselje sa oko 150 lijepih kuća sa crvenim krovovima, smještena je sa obe strane rijeke Puharske, a pripada mjesnoj zajednici Veliko Palančište. Gornji dio rijeke je Jelovac i Puharine, a donji dio rijeke je Donja Puharska. Gornja Puharska graniči sa Donjom Puharskom, Čejrecima, Crnom dolinom, Urijama i Velikim Palančištem. Interesantno je da je Veliko Palančište daleko manje naselje po veličini od Gornje Puharske, a izabrali su ga za mjesnu zajednicu. Gornja Puharska je podijeljena na mahale: Delkići, Pehlići, Kurtovići, Ljubičići, Zenkići, Ešići, Sekizovac, Jordani i Brezići.
Za vrijeme rata 1942 – 44. godine džamija u Gornjoj Puharskoj nije zapaljena, iako je bila od drveta, a kuće po Puharskoj su paljene u više navrata. Tada je nastala uzrečica: „Neka gori sve i daska, ostaće Puharska“ i ostala je. To je bila druga Puharska, a prva je bila dio Crne Doline, jedan dio Jelovca i Puharine, od koje je i dobila ime Puharska. Na Puharinama uvijek ima vjetrić, koji lagahno puše. Temelj ondašnje džamije stoji i danas, blizu škole u Crnoj Dolini. Džamija je bila do dolaska Austrougarske. Dolaskom Austrougarske džemat se seli na današnje prostore. Priča se da je jedna od Kurtovića žena dala zemlju i napravila bunar, kojeg je koristila skoro cijela Puharska. Familija Kurtović je tada bila brojna i imućna, bogata.
U tim mahalama su živjele slijedeće familije: Babići, Lepir, Krupić, Redžić, Karabašić, Čirkić, Zenkić, Zelić, Hajdarević, Mustić, Hromadžić, Denić, Rizvić, Pehlić, Kurtović, Kedić, Balić, Blažević, Kočanović, Bejtović, Majković, Ališić, Alibegović, Delkić, Mujkanović, Garibović, Husić, Sušić, Kavazović, Kalender, Deumić, Cerić, Osmančević, Omanović, Berber, Zerić, Drači i Cepić. Ovaj narod se pored toga što je većina bila zaposlena negdje u gradu Prijedoru još dodatno bavila poljoprivredom. Treba istaći da je ovdje zemlja plodna i rodovita i prije svega ravna. Ovdje dobro uspijeva pšenica, kukuruz, grah trkljaš, paprika, paradajz, grašak, sve vrste jabuka i krušaka, kesten i bostan.
Povrće i žitarice ovdje ljudi siju i sade u svojim njivama: Bare, Kojina plećina, Gajevi, Brda, Beglućine, Didove bare, Hasina strana, Kantarevac, Pušinovac, Majden, Rifetova glavica i Rosulje.
Lijep i bogat je bio ovo kraj sve do četničkog divljanja i razaranja svega muslimanskog. U tom divljanju srpsko – crnogorskih divljaka porušene su mnoge naše kuće, pobijeni naši mladići i ljudi, te porušeni vjerski objekti, a najviše džamije.
U tom divljaštvu dojučerašnjih komšija prva je na udaru bila naša džamija u Puharskoj. Od silina detonacije otišle su u zrak i sve kuće naokolo.
Naša džamija u kojoj smo se učili prvim surama je tako nestala i u njoj i sva naša dokumentacija, mushafi, postekije, serdžade i tepisi, a sa ahmedijom našeg efendije četnici su se šprdali nabijajući je prvo na glavu, a poslije šutali nogama i sjedali na nju. U toj našoj džamiji su službovale slijedeće hodže: Handanagić ef. Sabit, Hakija ef. Pezerović, Smajl ef. Šahinović, Ibrahim ef. Bašić, Nijaz ef. Salkić, Bajazid ef., Suad ef. Čaušević, Fadil ef., Sabahudin ef. Ćeman.. Mujezini su bili: Fuad Alibegović, Suad Alibegović, Hasan Zenkić, Husnija Mujkanović i Omer Mujkanović.
Hadžije: Huse Delkić (Car), Omer Mujkanović, Ibrahim Delkić i Rasim Delkić.
Ovo mjesto je bogato vodom, pa skoro svaka kuća ima po jedan bunar. Od ostalih voda treba spomenuti izvor zvani Kantarevac i rijeku Puharsku koja protiče kroz ovo naselje. Što se tiče samog mekteba, ovdje se puno davalo na vjeru i vjersko poučavanje. Zasluge za izgradnju nove džamije treba pripisati vrijednom imamu Hakiji ef. Pezeroviću koji je bio inicijator da se nova džamija napravi i pored nje imamska kuća i štala za kravu. U njegovo vrijeme je bila vjeronauka dobro krenula, a u mekteb se tada nosilo po jedno drvo. I druge džematlije su pomagale vjeronauku baš kao što je to radio Ibro Delkić koji je djecu redovno snabdijevao i častio bombonama.
Rahmetli Mina Karabašić, žena Mehe Karabašića je uoči noći Lejletul-kadra redovno pekla halvu i donosila u džamiju i pred džamiju i častila djecu, omladinu i džematlije. Taj vjerski zar i zanos kako efendije, tako i džematlija i učenika je donio prve hatme u džematu Gornja Puharska. Hatme su održane 1972. godine, a dali su ih slijedeći učenici: Alibegović Fuad, Karabašić Mirsad, Karabašić Mevlida, Delkić Elida, Pezerović Hidajeta, Bejtović Esma, Delkić Erzumana, Mujkanović Suada i Delkić Jasminka. Na hatmama je bio izaslanik iz tadašnjeg Vrhovnog islamskog starješinstva iz Sarajeva i imami Pezerović Hakija ef. i imam iz Donje Puharske efendija Kusuran. Što se tiče adeta (običaja) u to vrijeme su bila u modi sijela, perušanja, komušanja i svadbe koje su znale trajati po 8 dana. Na tim sijelima su se pekle masirače i krompiri, kuhalo i peklo kestenje i pričale priče iz starog vakta, te priče o vukodlacima i vješticama. Nije bilo televizije i mladi su pobožno gledali u starije ljude, slušali i pamtili njhova kazivanja.
Posebno se sjećamo perušanja kod Jusufa Delkića zvanog Juse. Taj čovjek je prvi koji je imao u našem selu farmu goveda. Na kraju predstavljanja Gornje Puharske nije se zgoreg sjetiti i lijepog svijeta i dobrih ljudi koji su nekada tu živjeli i značili nešto.
Starije žene koje smo mi poštovali su bile: Naja Blažević, velika vjernica koja je posebno voljela obilaziti komšiluk, a nije nikoga ogovarala i tračala. Hava Delkić, Kadire Delkić, Hasena Delkić, zvana Mehinica. Fatime Delkić koju pamtimo po lijepom učenju Kur'ana i njenoj dobroti. Tima Delkić, Ademova, Munira Majković, poznata po šalama i veseloj naravi. Šuhra Cepić je pomagala pri gasuljenju umrlih žena i namještanju želuca.
Hilmo Kurtović je bio vrstan harmonikaš. Familija Hajdarević se poslije drugog svjetskog rata doselila iz Nikšića, Crne Gore (Sandžaka), odakle se spasila od četničkog noža, a svi smo ih poznavali kao Crnogorce. Bila je to jako dobra i prijatna familija. Dosta ih je pobila četnička ruka u toku zadnje agresije na Prijedor.
Jasim Delkić je imao cikular za rezanje japije. Karlo Pijak je imao prvi traktor „Englezer“. Ešef Alibegović je imao svoju kovačnicu u kojoj je pravio peći bubnjarice, dolafe za prženje kahve, potkivao je konje, klepo kose i sikire itd. Adem Ališić je bio brico, a Šerif Delkić je imao prvi kamion i mljeo žito u mlinu. Adem Delkić je bio veoma strog i pobožan čovjek. Međutim, njegova strogost mu nije smetala da pomogne svakome, kome god je trebala kakva pomoć vrlo rado ju je pružao.

Husnija Mujkanović je bio dugogodišnji blagajnik u džamijskom odboru. On je bio jako plemenit i čestiti čovjek, nikome nije zla mislio, a na svom jedinom biciklu u životu je penziju zaradio u prijedorskoj tvornici papira „Celpak“. Mutevelija Huse Delkić, zvani Car je bio tih i dobar čovjek sa kojim si mogao dosta toga progovoriti i savjeta dobiti. Safija, ćerka Naje Blažević, i Hajra Majković su najpoznatije žene po učenju Mevluda. Mujo Delkić je bio poznat po tome što je imao brojnu familiju. Bego Balić je bio tih i miroljubiv čovjek, isto kao i njegova žena Ifa. U njihovoj kući se sakupljala omladina i djeca, jer je u njihovom društvu bilo prijatno. Svoju djecu su lijepo odgojili. Hase Delkić je bio poznat po uzrečici: „Junaci moji“. Emina Cepić, zvana Emka, je bila jedna od najpobožnijih žena u svom vremenu. Ostala je udovica u svojoj 26. godini sa šestoro djece. U svom džematu i komšiluku je bila cijenjena i poštovana, kako od starijih tako i od mlađih ljudi. Njena glavna preokupacija je bila da ostane dobra vjernica.
Mevla Delkić, zvana Hasinica, je salijevala strahe i odbrojavala uroke i pravila ljekovite mehleme, namještala želudac kad se insan struni. Bila je to dobra komšinica i svi su je poštovali. Pošto nisu imali djece usvojili su Kedić Sadika, zvanog Huću i Hamidu, današnju suprugu Derviša Delkića.
Prije agresije na BiH, 1992. godine, Gornja Puharska je imala četvorogodišnju osnovnu školu, dvije trgovine, svoj vodovod, asfalt, puno bunara i mlin kod Mehe Cara. Mnogo toga i danas imamo, samo ljudi nema. Oni nekada u godini dana i dođu, vide, popričaju, poprave i zamijene što treba zamijeniti i popraviti, prozrače kuće i odu nazad. Nažalost mnogi se nemaju kud vratiti niti doći, jer su pobijeni. Nikada Gornja Puharska neće biti kao ona prije agresije, sa životom i veseljem, ali nama valja dalje živjeti, graditi, popravljati i svoje čuvati.
Evo džamija i imamski stan su nikli, čini mi se ljepši nego ikada što su bili. Zato glavu gore Bošnjače, Gornja Puharska je lijepa i pravo mjesto za moje i tvoje dijete, za naše potomke, za naše danas i za naše sutra.

Za dio informacija se zahvaljujem Suadi Veletanlić – Mujkanović iz Gornje Puharske.

iz knjige Nijaza Salkića, "Bobak po bobak, bosanski đerdan, objavljene 2009. godine.

eglena i muhabet


KONTAKT-SARADNJA:

gpuharcanka@gmail.com
Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.





OJ PRIJEDORE PUN SI MI BEHARA

Jesen je uveliko zavladala krajolikom kroz koji smo ulazili u Prijedor,a novembar je ulazio u svoju završnicu. Žao mi je što je pao mrak kada smo ulazili u čaršiju. Moje odredište je bila Gornja Puharska. E, sjećam se ko' danas je bilo, ja na biciklu prolazim pored džamije u G.Puharskoj sa desne strane je seoski bunar i džamija, na raskrsnici gledam na desno ide li kakvo vozilo iz pravca Crne Doline,pa onda projurim pored kuća Kurtovića, Delkića i sa jedne i sa druge strane, kuće naših i kuće Pemaca.

Spuštam se niz strminu prema kafani "Željo", desno pored trafoa put u Čejreke, Bože koliko li sam puta prošao tim putem. Idem pored "Želje", blaga krivina, a na lijevoj strani Suljanovića mezarluci i već je tu nova raskrsnica za Tešanjić, a naprijed je Donja Puharska. Slijede nove kuće u novom naselju i sa lijeve i sa desne strane i skoro popunjeni mezarluci u D.Puharskoj. Nišani novi i stari, male i velike ploče , mermer i kamen, Bože i na mezarlucima se vidi klasna razlika, bogatstvo i siromaštvo.

Odjednom se ukaza Puharska džamija, lijepa kakva samo može biti džamija, a munara se propela u nebo kao da se hvali da ima dvije kao biser bijele šerefe. Preko puta džamije vidim Rasim ef. Ćemana, imama iz Donje Puharske, nakrivio ahmediju u desnu stranu, krenuo je na podne, Bože, kako mu se bijeli ahmedija i imamski ponos mu sjaji na licu. Djeca ulaze u džamiju sa Kur'anima zamotanim u bijele ručnike, jer oni će poslije namaza učiti Kur'an i pripremati se za nove hatme.

Malo niže ispred kuće poselami me mala Jasmina, unuka od dobrog starog imama ili hodže Kusurana, kako ga je narod volio zvati. Mala je prava krasotica, drži loptu u ruci i maše mi. Što se tiče njezinog dida hodže Kusurana, on je bio legenda u svoje vrijeme. Službovao je u džemaatu Donja Puharska i kao imam je redovno obilazio svoj džemaat. Tako kada bi hodao po džemaatu volio je upitati "kome ti pripadaš", misleći kojem džemaatu, jer se D.Puharska graničila sa G.Puharskom, Čejrecima i Gradskom džamijom. Kada bi čovjek rekao naprimjer da on pripada G.Puharskoj, on bi odgovorio "nema veze, ti si moj džemaatlija", uzevši mu podatke i učlanivši ga kod sebe. Priča ko priča,da li je to bilo baš tako Allah dž. š. najbolje zna, a narod ko' narod, priča i usta mu ne možeš začepiti.

Vozim se biciklom sam kroz D .Puharsku i već prolazim pored "Komunalnog", odatle se put odvaja prema Čejrecima. Još samo podvožnjak i eto katoličke crkve na lijevoj, a Auto-moto društva na desnoj strani. Što je danas narod navalio da polaže vozački ispit, kao da nisu imali prije vremena ili ne mogu ostaviti za sutra taj posao. Morao sam u Patriji kupiti karnišle za dnevnu sobu, pa sam biciklo ostavio ispred slastičarnice koju drže Albanci, tu mi je nekako biciklo najsigurnije.

Ulazim u Patriju, a jedan did stao ispred pokretnih stepenica i nikako da zakorači. A narod ko narod razgleda robu, neko kupi, a drugi pita za cijenu i ode da traži jeftinije. Nisam ni ja kupio karnišle, jer su mi se učinile malo preskupe.

Nema veze, pogledaću kod gradske džamije ima jedna robna kuća u kojoj ima i karnišli, a i zavjesa, možda ću imati sreće.
Idem čaršijom pješice, narod se rasipa sa pijace nije ni čudo, petak je već ušao u svoje drugo poluvrijeme. Vidim puno ljudi iz Čarakova, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Bišćana, a ugledah i svoga dobrog ahbaba Hamid ef. Softića iz Kozarca i Hasan ef. Bešliju iz Bosanskog Novog, te Sulejman ef. Dizdarevića iz Čarakova.

Vjerovatno su došli poslom u Odbor islamske zajednice Prijedor (vakuf). Susret nije mogao proći bez kahve u slastičarni "Sarajevo" i najboljih prijedorskih ćevapa u ćevabdžinici na "Irezi".
Sa kolegama sam se rastao poslije dugog eglena ispred džamije u koju sam dugo gledao i razmišljao kako ćemo ako Bog da uskoro početi sa izgradnjom nove i veće džamije u Prijedoru, a mislim da će to biti islamski centar. Svi znamo da je Prijedor centar potkozarskih muslimana i zaslužuje to. Na tržnici kod pošte kupih neke nužne namirnice, stavih na prtljažnik svoga bicikla i krenuh preko Tesanjića, pored kasarne i rasadnika u G.Puharsku.

E Bože moj , trgnuo sam se kao iza sna. Šta ti je bolan, nema više džamije u Gornjoj niti u Donjoj Puharskoj, zjape ruševine i zgarišta, nema džamija u cijelom Prijedoru, a bome ni na brdu se ne čuju ezani , a ni u Zagradu, Čarakovu, Zecovima, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima i Čejrecima. Nema više mojih dobrih kolega imama: Rasim ef, Sulejman ef. i Hamid ef. nema ih više, ubiše ih zlotvori, kao i mnoge druge poznate i nepoznate Prijedorčane.
Jedan grad pored građevina čine i ljudi.

Nadam se da će naš narod naseliti ponovno vjekovna ognjišta i znati ponovno označiti ono što mu je vijekovima pripadalo. Naše oznake su džamije, mejtefi, škole, fakulteti, mezarja, veselo čavrljanje male djece po tijesnim sokacima, ašikluci momaka i cura po prijedorskoj čaršiji. Dragi moj Allahu, daj da ponovno odjekuju pjesme: "Kolika je u Prijedoru čaršija"... Pokraj Sane procvjetala polja... Oj Prijedore pun si mi sevdaha..!

(Iz knjige „Bobak po bobak, bosanski đerdan“ , autora Nijaza Salkića)

odakle nas zijaretite

BROJAČ POSJETA
1016431

Powered by Blogger.ba