GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

15.06.2018.

MIMBERA - MJESEC ŠEVVAL I POST


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ
 صدق الله العظيم

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji je naredio dovu i obećao da će je uslišiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga i koji je vjernicima obećao nagradu, a nevjernicima kaznu. Svjedočim da je Muhammed, Njegov rob i poslanik, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu i ashabe. Allaha se bojte, draga braćo, i znajte da je dova jedna od najvrednijih vrsta ibadeta.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 01. ševval 1439. ili 15. juni 2018. godine. Ovo je 39. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, , ,Čini dobra djela i Bogu se moli', a današnja je, ,Mjesec ševval i post.'
 Draga braćo!
U suri Fussilet, 30. ajet, Allah, dž.š., kaže: Onima koji kažu: „Naš Gospodar je Allah“, pa u tome ustraju, spuštaju se meleki govoreći: „Ne bojte se i ne žalostite i radujte se Džennetu koji vam je obećan.“
U današnjoj hutbi ovim ajetomželimo da skrenemo pažnju, kako je važno miris ramazana prenijeti mjesec ševval. Ako ustrajemo u dobrim djelima i poslije ramazana, blago koje smo stekli tokom ramazana, neće brzo okopnjeti, neće se potrošiti i nestati.
 Tumačeći ajet: ,,Onima koji kažu: „Naš Gospodar je Allah“, pa u tome ustraju…'', poznati poznavalac fikhskih propisa Ebu Lejs Es-Semerkandi, citirajući deset kur`anskih ajeta, nudi nam 10 savjeta.
-Čuvajte jezik od ogovaranja
-Čuvajte se lošeg mišljenja o drugima
-Izbjegavajte ponižavanje, ismijavanje i ruganje drugim ljudima
-Čuvajte pogled od zabranjenog
-Birajte riječi i govorite jedino istinu, i samo istinu
-Žrtvujte se za dobro i dijelite na pravom putu
-Ne pretjerujte ni u čemu
-Odbacite želju za veličinom, uobraženosti i oholosti
-Uredovite obavljenje pet dnevnih namaza
-Ustrajte u vjeri i pravom putu
Značenje riječi ševval
 Ševval je deseti po redu hidžretski mjesec lunarnog islamskog kalendara koji dolazi nakon mubarek mjeseca ramazana. Na prvi dan ševvala vesoljni muslimani blaguju i obilježavaju Ramazanski bajram. U arapskom jeziku riječ ,ševval' ima više značenja: Arapi su upotrebljavali riječ ,ševval' za devu čije je mlijeko bilo oskudno ili pak, mlijeko koje je nestalo i presušilo. Mjesec ševval (podizanje) nazvan je i tim imenom radi toga što se ljudi u njemu oslobađaju od grijeha, grijesi se podižu od čovjeka. Prema drugom mišljenju ševval je dobio ime po lahkoći i hitrini u izvršavanju dobrih dijela, te zanosu i oduševljenju koje duša, oslobođena niskih strasti tokom ramazana, osjeća.
Vrijednost posta u ševvalu
 Šest dana ševvala se može ispostiti uzastopno i zaredom na početku ševvala (nakon Bajrama) ili pojedinačno u toku ovog mjeseca. Imam En-Nevevi veli: ,,Čak i ako bi neko podijelio te dane, ili odgodio njihov post do posljednjih šest dana, postigao bi nagradu koja se spominje pod pojmom ‘a zatim isposti šest dana ševvala.'"
 Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu veli: ,,Ko isposti ramazan i nakon njega još šest dana mjeseca ševvala, kao da je cijelo vrijeme postio." ,,Allah, dž.š., za dobro djelo daje desetorostruku nagradu. Ko isposti mjesec ramazan, kao da je postio deset mjeseci, a post šest dana poslije ramazana (nakon Bajrama - u mjesecu ševvalu) upotpunjuje godinu (kao da je postio cijelu godinu)." (hadis)  Jer, za svako dobro djelo slijedi deseterostruka nagrada, tj., 36 dana x 10 = 360 dana, koliko iznosi lunarna godina.
 Imam En-Nevevi, rahimehullah, veli: ,,Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela. Otuda dolazi vrijednost mjeseca ramazana kao deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca."
 Moramo primijetiti da se za post šest dana ševvala neće postići obećana vrijednost ako je osoba dužna izvršiti svoju obavezu napaštanja propuštenih ramazanskih dana. Zbog toga nije ispravno kazati da će osoba zaslužiti opisanu nagradu ako prije toga nije upotpunila ramazanski post. Onaj koji je dužan da naposti te dane, za takvoga se još ne može kazati da je ispostio ramazan.
 Post šest dana ševvala biva kao čin zahvale na ukazanu blagodat oprosta svih grijeha, blagodat bajramske radosti.. itd. Navika i ustrajnost u postu nakon posta mjeseca ramazana je veoma lijep znak danam je primljen post ramazana, jer u životu mu'mina - ibadeti ne prestaju završetkom ramazana.
 Ibn Abbas, r.a., veli: ,,Dobro djelo se upotpunjuje trima stvarima: težnjom da ga što prije uradiš, umanjivanjem veličine dobroga djela i sakrivanjem dobroga djela koje si uradio od drugih ljudi. Pa što više težiš da ga prije uradiš - time ga pozdravljaš, kada umanjuješ njegovu veličinu - ti ga, ustvari, uveličavaš, i kada ga sakriješ od znanja drugih - time ga upotpunjuješ."
Jedne prilike hfz. Ismet ef. Spahić, u svom govoru je napravio jedno veoma interesantno i slikovito poređenje kazavši kako postom u ševvalu ispraćamo dragi nam mjesec ramazan na najljepši način. Jer, ima ljudi koji isprate gosta do vrata, a ima i onih koji se dodatno potrude i zaokruže gostoprimstvo time što gosta otprate do aerodroma. Takav je slučaj i sa postom šest dana u mjesecu ševvalu.
 Dova
Gospodaru, molimo Te, ojačaj nam uputu, osnaži imam, omili islam i daj da budemo ustrajni i izdržljivi na Pravom putu u zadovoljstvu Tvome, amin!
Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir.

Nijaz Salkić

15.06.2018.

BAJRAMSKI VAZ (RAMAZANSKI BAJRAM)

Šta je nama džemat  15.06.2018

Lā ilāhe illallāhu vaĥdehū lā šerīke leh. Allāhu ekber kebīrā vel ĥamdu lillāhi kesīrā. Ve subĥānallāhi rabbil ‘ālemīn. Lā ĥavle ve lā кuvvete illā billāhil ‘azīzil ĥakīm. „Samo je Allah bog, Jedan je On i nema sudruga. Allah je Najveći, Njemu pripada mnoga hvala. Slavljen je Allah, Gospodar svjetova! Nema snage ni moći osim sa Allahom, Silnim i Mudrim.“

Svjedočim da nema drugog boga mimo Allaha. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, neka je Allahov salavat i selam na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe do Dana proživljenja i iskupljanja.

Draga braćo, poštovani džemaate!

Znajmo draga braćo da su džamije Allahove kuće i vjernik u njima treba rado boravi, da se osjeća ugodno i lijepo dok sedždom iskazuje pokornost Uzvišenom Stvoritelju. To je zato što Allah, dž.š., na vjernike, na džemat, na one koji se u džamijama sastaju i Njegovo ime veličaju spušta Svoju pomoć i milost. 

 Kada govorimo o značaju pojma džemat, zanimljivo je ukazati i na njegovo jezičko značenje. U Kur'anu, a.š., su zastupljene mnoge jezičke forme nastale iz korijena iz kojeg se izvodi i riječ džemat, dok je ovaj pojam u ovakvom obliku (el-džema'a) sadržan u velikom broju Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa. Sinonim pojmu el-džema'a je el-umme koji je upotrijebljen u pedeset i tri kur'anska ajeta.

 Riječ el-umme znači isto što i el-valide (majka), dakle, ummet odnosno džemat je za čovjeka poput majčine topline i okrilja. 

 Svijest o pripadnosti džematu neminovno uključuje i privrženost Islamskoj zajednici koju smo stoljećima gradili kao naše zajedničko duhovno institucionalno utočište. Tamo gdje je ta svijest slabije izražena, zatiču nas poteškoće, istina, s manjim brojem džematlija i džemata.

 Džemat se tumači kao svakodnevno okupljanje muslimana željnih vjere pet puta dnevno na jednom mjestu. U džematu je najljepši način susreta, druženja i upoznavanja. Preko dnevnih namaza imam ima priliku ustanoviti koliko je jak džemat kao kolektiv.

 Nije čudo da je Poslanik za džematsko druženje i okupljanje kazao: ,,Namaz u džematu je dvadeset i pet puta bolji od namaza nekog od vas ko ga klanja pojedinačno." (prenosi Muslim)

 Pored spomenute uloge džemata u ibadetskoj dimenziji, ništa manje nije značajna društvena, duhovna i psihološka dimenzija. Zato je važno jačanje, učvršćivanje i širenje džemata. Kako jačamo i učvršćujemo džemat na taj način mi stabilizujemo svoju ličnost i svoju porodicu, te jačamo cjelokupnu zajednicu.

Kako je sa džematom u Bosni i Hercegovini?

 Matična zemlja Bošnjaka ima organizovanu i institucionalnu zajednicu (Islamska zajednica). Sa preko 1500 džemata u Bosni i Hercegovini, Islamska zajednica predstavlja značajnu duhovnu i infrastrukturnu povezanost muslimana svih dobi u organizaciji njihovog vjerskog života. Iako broj domaćinstava kao i broj džematlija nekada značajno varira u odnosu da li pripada gradskom ili seoskom miljeu, aktivni džemati su najvažnija karika sadašnjeg i budućeg života lokalne zajednice u kojoj se nalaze. Jedan od najvažnijih, vjerovatno i najupečatljivijih elemenat opstanka jednog džemata, jeste mladost koja ima stalno boravište u mjestu gdje takvi džemati postoje. Mladi između 15 i 35 godina, važan su faktor u džematskom životu, ali i životu zajednice u kojoj žive. Njihovo prisustvo, život i osnivanje porodice u zajednici jednog džemata imaju višestruku ulogu u budućoj egzistenciji tog džemata.

Ali trend iseljavanja mladih, naročito u dobi između 20 i 30 godina, kad je u pitanju proces stalnog iseljenja iz BiH-e, već značajno se odražava na samu starosnu strukturu određenih džemata. Taj proces vidiljiv je od smanjenog broja upisanih učenika u mektebsku nastavu, pa sve do omladinskih aktivnosti određenog džemata.

Šta je sa doseljenim muslimanima u džemate u dijaspori?

 Muslimani se danas više nego ikad iseljavaju iz matičnih zemalja u zemlje Zapada (dijaspora) zbog pronalaženja posla i boljih uslova za život. Da se primijetiti da ima novih porodica koje su se doselile i u naš džemat. U kontaktu sa njima stiče se dojam da se ne žele uključiti u organizirani džemat, mada imaju djecu mektepskog uzrasta koja bi trebala biti upisana u mekteb, mada bi nositelji porodica mogli dolaziti na vaktove u džamiju, mada bi svi članovi tih porodica imaju mogućnost koristiti usluge džemata u kojem žive.

Opravdanje za nepristupanje džematu nalaze u blizini BiH-e, kažu da plaćaju ,dole' vazifu, da je ,dole' vazifa jeftinija (i standard je isto tako), da neće ovdje biti dugo i još mnogo toga kao razlog svog neučlanjivanja navode.

 Istina je negdje na sredini. Najčešće se dešava da njihova djeca rastu bez vjeronauke, jer ih roditelji itako nemaju vremena podučiti vjeri. Primijetno je da i mi, članovi džemata zbog svakodnevnih obaveza i ubrzanog tempa života sve manje vremena posvećujemo sebi i vlastitoj duhovnoj izgradnji, a samim tim manje vremena i pažnje posvećujemo porodici, komšiluku i džematu, odnosno, sve manje vremena imamo jedni za druge. Zar nismo svjesni da se takvim ponašanjem i postupcima udaljavamo od Allahove pomoći i milosti koju Allah, dž.š., spušta na džemat, na zajednicu.

Džemat je veliko blago

 Potrudimo se svi, počevši od nas redovnih džematlija da svako prema svojim mogućnostima, prije svega na lijep način predstavimo koristi jačanja džemata, kroz učlanjenja novih članova. Naša braća i sestre koji su svoje mjesto življenja izabrali naš grad i naš džemat, trebali bi logikom korištenje elektrike, vode, komunale i ostalih dobrota savremenog doba, početi koristiti i dobrote postojanja džemata u gradu u koji su došli, pa da se sami učlane u Islamsku zajednicu.

 S druge strane imam i vođstvo džemata trebamo pružiti sve polazne osnove, posebno djeci i omladini, da kroz druženja, sportske aktivnosti i zabavne sadržaje, susrete muslimanske omladine ponudimo alternativu i spasimo ih od pošasti našeg vremena, pošasti droge, alkohola, nemorala, prostitucije, kocke, igara na sreću, itd..

 Pojam riječi džemat se možda na najbolji način obznanjuje u ajetu: Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (‘Alu ‘Imran, 103.) Sintagma Allahovo uže (hablullah) slikovito i metaforičano ukazuje na posebne kvalitete zajedništva. 

Zato čuvajmo džemat

 Po svojoj prirodi čovjek je društveno biće ili, bolje rečeno, Stvoritelj ga je stvorio u takvoj prirodi da se oslanja i veže za drugog čovjeka. On ne može živjeti sam, to nije u skladu sa njegovim bićem. Najveća kazna za čovjeka je da bude izolovan i odvojen od drugih ljudi. Najnormalnije je da čovjek živi u porodici, u rodu, u narodu, u državi i društvenoj zajednici i kad govorimo o muslimanima u džematu kao široj (ili užoj) zajednici. U takvoj zajednici svi su ovisni o drugima, siromašni o bogatima a i bogati o onim drugima; oni koji proizvode svoje proizvode prodaju drugima. Svi se vežu za sve.

 Uzvišeni Allah s.v.t.a. od nas traži da se držimo Njegove upute svi zajedno i da se ne cijepamo; On kaže u 103.ajetu sure Alu Imran:

وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا 

,,Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! ,,Prenosi se od Omera da je Božiji poslanik rekao: ,,Čvrsto se držite džemata,a čuvajte se razilaženja. Šejtan je sa pojedincom, a od dvojice je dalje. Ko želi džennet neka se drži džemata. A onaj koga raduje njegovo dobro djelo, a žalosti njegovo loše djelo, pa on je mu'min.“

Selman El Farisi priča da je Poslanik a.s. rekao: ,,Berićet je u troje: u džematu, u seridu (vrsta jela), i u sehuru.“ U drugom hadisu Poslanik kaže: ,,U džematu je Allahov rahmet, a u raskolu je kazna.“

 Koliko islam insistira na džematu, jedinstvu, zajedništvu, povjerenju, uvažavanju, slozi, dogovaranju, saradnji, solidarnosti, prijateljstvu, upoznavanju i približavanju među muslimanima govori činjenica da se neki obredi kao džuma, dženaza i bajram namaz ne mogu obaviti pojedinačno već samo zajednički u džematu. Tamo gdje je razoren džemat muslimani su uglavnom devastirani, razoreni i asimilirani.

 Muslimani, članovi džemata, trebaju se međusobno uvažavati i poštovati. Poslanik veli: ,,Musliman je muslimanu brat; ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla da ponizi svoga brata muslimana.“

Musliman ne smije biti prepreka u činjenju dobra i doprinosu za napredak džemata. U tom smislu Božiji poslanik kaže: ,,Ako nisi kadar činiti dobra djela, onda makar ne nanosi ljudima zlo jer se to ubraja u sadaku kojom ćeš se iskupiti.“ ,,Ko se ne interesuje za stanje muslimana ne pripada njima.“

 U džematu treba njegovati fine odnose zasnovane na islamskom moralu i izbjegavati sve loše osobine koje narušavaju snagu džemata. „Najgori su ljudi oni koji tuđe riječi prenose i oni koji zavađaju one koji se vole.“

 Govoreći o vremenu u kome će se ummet podijeliti na sedamdeset i nekoliko grupa, Poslanik a.s. kaže da će u Dženet ući samo jedna skupina a ona je džemat.

U čuvenom hadisu, koji nam može poslužiti za tumačenje navedenog ajeta iz sure En-Nisa, a kojeg bilježi Buhari u svojoj zbirci, kaže se ovako:

 Prenosi se od Huzejfe bin El-Jemana, Bog bio zadovoljan s obojicom:

– Ljudi su pitali Božijeg Poslanika, a.s., o dobru, a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da ga ne doživim, pa sam upitao: ,,O Božiji Poslaniče, doista smo bili u neznanju i zlu, pa nam je Allah poslao ovo dobro, hoće li poslije ovog dobra biti zla?”

Odgovorio je: ,,Da!”

Pa sam nastavio pitati: ,,Hoće li poslije tog zla biti dobra?”

Rekao je: ,,Da, a u njemu će biti i ‘dahan’ – (natruha, ološa, škarta).”

Kazao sam: ,,A šta je ta ,natruha’?”

Odgovorio je: ,,Ljudi koji se drže pravila mimo mog pravca i upućuju mimo moje Upute, neke od njih ćeš znati, a neke ne. (Ili nešto o njima ćeš znati, a nešto ne!)

Pa sam ga upitao: ,,A hoće li poslije tog dobra biti zla?”

Odgovorio je: ,,Da, biće pozivači s vrata Džehennema, ko im se odazove – u njeg će ga strovaliti.”

Pa sam rekao: ,,O Božiji Poslaniče, opiši nam ih!

 Pa je rekao: ,,Ljudi naše kože koji govore našim jezikom.”

Pa sam rekao: ,,O Božiji Poslaniče, šta mi je činiti ako me to zatekne?” Odgovorio je: ,,Drži se zajednice vjernika i njihovog imama!”

Pa sam upitao: ,,A šta ako ne bude zajednice niti imama?”

 Odgovorio je: ,,Kloni se svih tih skupina pa makar ti ostalo samo da zagrizeš za panj drveta dok te takvog smrt ne zatekne.” (Muttefequn alejhi, hadis bilježe Buhari i Muslim.)

 Vjerska i ibadetska dimenzija džemata

 Vjerska, ibadetska, dimenzija džemata ima za cilj  obezbijediti prava i potrebe vjernika koji se ogledaju kroz obavljanje pet dnevnih namaza u džematu, organiziranje džuma-namaza na sedmičnom nivou, prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra, organiziranje bajram namaza, organiziranje odlaska na hadž, izrade takvima, organizaciji poučavanja vjerskih propisa mlađih naraštaja i sl.  

 Društvena, organizaciona dimenzija ima za cilj potvrdu jedinstva članova zajednice, njihovog organiziranja bez obzira na brojnost u izvršavanju ibadeta, društveni prosperitet, izgradnju povjerenja, emaneta, dogovaranje, šura, odgovornosti i uvažavanje.

Džematsko organiziranje se temelji na principu „naređivanja dobra, a odvraćanja od zla.“

وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ ۚ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

,,I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, – oni će šta žele postići.” (Ali Imran; 104)

Gdje nema džemata nema ni džamije, a ni džume. Zato, organiziranje džemata podrazumijeva njegovu legalnost i legitimnost.

 Svjedoci smo da su mnogi džemati opstali, neki nastali, a neki nestali ili nestaju. Mnogi džemati su aktivni, a neki pasivni. Da se veliki broj vjernika prema džematu odnose odgovorno, a da se neki ponašaju neodgovorno. Prvi džemat u Bosni i Hercegovini prema nekim saznanjima je formiran 1448. godine.

Kao institucija, džemat se može promatrati sa više aspekata:

sa društvenog, sociološkog aspekta, džemat se može promatrati shodno mjestu i lokaciji nastanka: domicilni, povratnički, dijasporalni, gradski, prigradski, seoski, muški, ženski, sa praktičnog aspekta, radi obavljanja namaza, ili funkciju ograničenih aktivnosti, u prilikama kao što su: klanjanje džematile u kući, na poslu, putovanju, izletu, medresi, školi, fakultetu, studentskim domovima, zatvorima. Vremenski period trajanja ovog džemata je koliko traje ibadet. Njegova funkcija prestaje, završavanjem ibadeta zbog kojeg je formiran. Ovakav način organiziranja džemata je legalan.

Sa institucionalno-organizacijskog aspekta, koji je pravno regulisan u okviru Islamske zajednice. Džemat ima skupštinu džemata, džematski odbor i podrazumijeva širok dijapazon aktivnosti. U principu, džemat je vezan za džamiju. Njegovu legalnost i legitimnost potvrđuju izbori predstavnika džemata i dekretirani imam.

Pitanje organizacije džemata i aktivnosti u džematu nije pitanje ličnog izbora, već pitanje pojedinačne obaveze, odgovornosti, vjerničke svijesti i vjerske pripadnosti. Svaki čovjek je dualističko biće, objedinjuje fizičku i duhovnu osobu. Što znači, da kao takav, čovjek ima fizički i duhovni zavičaj. Fizički zavičaj je njegovo mjesto rođenja, a duhovni zavičaj je džemat u kojem ispunjava i obavlja svoje vjerske potrebe i obaveze.

 Zato, na članstvo u džematu treba gledati kao na potvrdu naše vjere, mjesto naših vjerskih aktivnosti. Kao takav, džemat mora biti prostor za utočište i zaštitu našim mladima i starijim, ženama i muškarcima, bolesnim i zdravim, imućnim i siromašnim. Takav pristup džematu su imali naši preci, koji su shodno potrebama vremena, svojim iskustvima i stepenu znanja, instituciju džemata prenijeli do nas. Na nama je da organiziramo naše džemate u duhu vremena i naših potreba, te da ovu obavezu predamo na ponos mlađim naraštajima.

Uzvišeni Allahu, učvrsti safove naših džemata, podari nam milost Svoju i uputu na ovome svijetu. Amin !!!

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

TEKABELELLAHU MINNA VE MINKUM!

Literatura: Tefsir Ibni Kesir,Sahihul Buhari,mr. Nusret ef. Abdibegović,mr. Mensur Malkić.

 

Nijaz Salkić

GORNJA PUHARSKA
<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


ponekad navratim
Dzemat Slovenj Gradec
Rodna gruda
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik

GORNJA PUHARSKA – PRIJEDOR

Gornja Puharska je naselje sa oko 150 lijepih kuća sa crvenim krovovima, smještena je sa obe strane rijeke Puharske, a pripada mjesnoj zajednici Veliko Palančište. Gornji dio rijeke je Jelovac i Puharine, a donji dio rijeke je Donja Puharska. Gornja Puharska graniči sa Donjom Puharskom, Čejrecima, Crnom dolinom, Urijama i Velikim Palančištem. Interesantno je da je Veliko Palančište daleko manje naselje po veličini od Gornje Puharske, a izabrali su ga za mjesnu zajednicu. Gornja Puharska je podijeljena na mahale: Delkići, Pehlići, Kurtovići, Ljubičići, Zenkići, Ešići, Sekizovac, Jordani i Brezići.
Za vrijeme rata 1942 – 44. godine džamija u Gornjoj Puharskoj nije zapaljena, iako je bila od drveta, a kuće po Puharskoj su paljene u više navrata. Tada je nastala uzrečica: „Neka gori sve i daska, ostaće Puharska“ i ostala je. To je bila druga Puharska, a prva je bila dio Crne Doline, jedan dio Jelovca i Puharine, od koje je i dobila ime Puharska. Na Puharinama uvijek ima vjetrić, koji lagahno puše. Temelj ondašnje džamije stoji i danas, blizu škole u Crnoj Dolini. Džamija je bila do dolaska Austrougarske. Dolaskom Austrougarske džemat se seli na današnje prostore. Priča se da je jedna od Kurtovića žena dala zemlju i napravila bunar, kojeg je koristila skoro cijela Puharska. Familija Kurtović je tada bila brojna i imućna, bogata.
U tim mahalama su živjele slijedeće familije: Babići, Lepir, Krupić, Redžić, Karabašić, Čirkić, Zenkić, Zelić, Hajdarević, Mustić, Hromadžić, Denić, Rizvić, Pehlić, Kurtović, Kedić, Balić, Blažević, Kočanović, Bejtović, Majković, Ališić, Alibegović, Delkić, Mujkanović, Garibović, Husić, Sušić, Kavazović, Kalender, Deumić, Cerić, Osmančević, Omanović, Berber, Zerić, Drači i Cepić. Ovaj narod se pored toga što je većina bila zaposlena negdje u gradu Prijedoru još dodatno bavila poljoprivredom. Treba istaći da je ovdje zemlja plodna i rodovita i prije svega ravna. Ovdje dobro uspijeva pšenica, kukuruz, grah trkljaš, paprika, paradajz, grašak, sve vrste jabuka i krušaka, kesten i bostan.
Povrće i žitarice ovdje ljudi siju i sade u svojim njivama: Bare, Kojina plećina, Gajevi, Brda, Beglućine, Didove bare, Hasina strana, Kantarevac, Pušinovac, Majden, Rifetova glavica i Rosulje.
Lijep i bogat je bio ovo kraj sve do četničkog divljanja i razaranja svega muslimanskog. U tom divljanju srpsko – crnogorskih divljaka porušene su mnoge naše kuće, pobijeni naši mladići i ljudi, te porušeni vjerski objekti, a najviše džamije.
U tom divljaštvu dojučerašnjih komšija prva je na udaru bila naša džamija u Puharskoj. Od silina detonacije otišle su u zrak i sve kuće naokolo.
Naša džamija u kojoj smo se učili prvim surama je tako nestala i u njoj i sva naša dokumentacija, mushafi, postekije, serdžade i tepisi, a sa ahmedijom našeg efendije četnici su se šprdali nabijajući je prvo na glavu, a poslije šutali nogama i sjedali na nju. U toj našoj džamiji su službovale slijedeće hodže: Handanagić ef. Sabit, Hakija ef. Pezerović, Smajl ef. Šahinović, Ibrahim ef. Bašić, Nijaz ef. Salkić, Bajazid ef., Suad ef. Čaušević, Fadil ef., Sabahudin ef. Ćeman.. Mujezini su bili: Fuad Alibegović, Suad Alibegović, Hasan Zenkić, Husnija Mujkanović i Omer Mujkanović.
Hadžije: Huse Delkić (Car), Omer Mujkanović, Ibrahim Delkić i Rasim Delkić.
Ovo mjesto je bogato vodom, pa skoro svaka kuća ima po jedan bunar. Od ostalih voda treba spomenuti izvor zvani Kantarevac i rijeku Puharsku koja protiče kroz ovo naselje. Što se tiče samog mekteba, ovdje se puno davalo na vjeru i vjersko poučavanje. Zasluge za izgradnju nove džamije treba pripisati vrijednom imamu Hakiji ef. Pezeroviću koji je bio inicijator da se nova džamija napravi i pored nje imamska kuća i štala za kravu. U njegovo vrijeme je bila vjeronauka dobro krenula, a u mekteb se tada nosilo po jedno drvo. I druge džematlije su pomagale vjeronauku baš kao što je to radio Ibro Delkić koji je djecu redovno snabdijevao i častio bombonama.
Rahmetli Mina Karabašić, žena Mehe Karabašića je uoči noći Lejletul-kadra redovno pekla halvu i donosila u džamiju i pred džamiju i častila djecu, omladinu i džematlije. Taj vjerski zar i zanos kako efendije, tako i džematlija i učenika je donio prve hatme u džematu Gornja Puharska. Hatme su održane 1972. godine, a dali su ih slijedeći učenici: Alibegović Fuad, Karabašić Mirsad, Karabašić Mevlida, Delkić Elida, Pezerović Hidajeta, Bejtović Esma, Delkić Erzumana, Mujkanović Suada i Delkić Jasminka. Na hatmama je bio izaslanik iz tadašnjeg Vrhovnog islamskog starješinstva iz Sarajeva i imami Pezerović Hakija ef. i imam iz Donje Puharske efendija Kusuran. Što se tiče adeta (običaja) u to vrijeme su bila u modi sijela, perušanja, komušanja i svadbe koje su znale trajati po 8 dana. Na tim sijelima su se pekle masirače i krompiri, kuhalo i peklo kestenje i pričale priče iz starog vakta, te priče o vukodlacima i vješticama. Nije bilo televizije i mladi su pobožno gledali u starije ljude, slušali i pamtili njhova kazivanja.
Posebno se sjećamo perušanja kod Jusufa Delkića zvanog Juse. Taj čovjek je prvi koji je imao u našem selu farmu goveda. Na kraju predstavljanja Gornje Puharske nije se zgoreg sjetiti i lijepog svijeta i dobrih ljudi koji su nekada tu živjeli i značili nešto.
Starije žene koje smo mi poštovali su bile: Naja Blažević, velika vjernica koja je posebno voljela obilaziti komšiluk, a nije nikoga ogovarala i tračala. Hava Delkić, Kadire Delkić, Hasena Delkić, zvana Mehinica. Fatime Delkić koju pamtimo po lijepom učenju Kur'ana i njenoj dobroti. Tima Delkić, Ademova, Munira Majković, poznata po šalama i veseloj naravi. Šuhra Cepić je pomagala pri gasuljenju umrlih žena i namještanju želuca.
Hilmo Kurtović je bio vrstan harmonikaš. Familija Hajdarević se poslije drugog svjetskog rata doselila iz Nikšića, Crne Gore (Sandžaka), odakle se spasila od četničkog noža, a svi smo ih poznavali kao Crnogorce. Bila je to jako dobra i prijatna familija. Dosta ih je pobila četnička ruka u toku zadnje agresije na Prijedor.
Jasim Delkić je imao cikular za rezanje japije. Karlo Pijak je imao prvi traktor „Englezer“. Ešef Alibegović je imao svoju kovačnicu u kojoj je pravio peći bubnjarice, dolafe za prženje kahve, potkivao je konje, klepo kose i sikire itd. Adem Ališić je bio brico, a Šerif Delkić je imao prvi kamion i mljeo žito u mlinu. Adem Delkić je bio veoma strog i pobožan čovjek. Međutim, njegova strogost mu nije smetala da pomogne svakome, kome god je trebala kakva pomoć vrlo rado ju je pružao.

Husnija Mujkanović je bio dugogodišnji blagajnik u džamijskom odboru. On je bio jako plemenit i čestiti čovjek, nikome nije zla mislio, a na svom jedinom biciklu u životu je penziju zaradio u prijedorskoj tvornici papira „Celpak“. Mutevelija Huse Delkić, zvani Car je bio tih i dobar čovjek sa kojim si mogao dosta toga progovoriti i savjeta dobiti. Safija, ćerka Naje Blažević, i Hajra Majković su najpoznatije žene po učenju Mevluda. Mujo Delkić je bio poznat po tome što je imao brojnu familiju. Bego Balić je bio tih i miroljubiv čovjek, isto kao i njegova žena Ifa. U njihovoj kući se sakupljala omladina i djeca, jer je u njihovom društvu bilo prijatno. Svoju djecu su lijepo odgojili. Hase Delkić je bio poznat po uzrečici: „Junaci moji“. Emina Cepić, zvana Emka, je bila jedna od najpobožnijih žena u svom vremenu. Ostala je udovica u svojoj 26. godini sa šestoro djece. U svom džematu i komšiluku je bila cijenjena i poštovana, kako od starijih tako i od mlađih ljudi. Njena glavna preokupacija je bila da ostane dobra vjernica.
Mevla Delkić, zvana Hasinica, je salijevala strahe i odbrojavala uroke i pravila ljekovite mehleme, namještala želudac kad se insan struni. Bila je to dobra komšinica i svi su je poštovali. Pošto nisu imali djece usvojili su Kedić Sadika, zvanog Huću i Hamidu, današnju suprugu Derviša Delkića.
Prije agresije na BiH, 1992. godine, Gornja Puharska je imala četvorogodišnju osnovnu školu, dvije trgovine, svoj vodovod, asfalt, puno bunara i mlin kod Mehe Cara. Mnogo toga i danas imamo, samo ljudi nema. Oni nekada u godini dana i dođu, vide, popričaju, poprave i zamijene što treba zamijeniti i popraviti, prozrače kuće i odu nazad. Nažalost mnogi se nemaju kud vratiti niti doći, jer su pobijeni. Nikada Gornja Puharska neće biti kao ona prije agresije, sa životom i veseljem, ali nama valja dalje živjeti, graditi, popravljati i svoje čuvati.
Evo džamija i imamski stan su nikli, čini mi se ljepši nego ikada što su bili. Zato glavu gore Bošnjače, Gornja Puharska je lijepa i pravo mjesto za moje i tvoje dijete, za naše potomke, za naše danas i za naše sutra.

Za dio informacija se zahvaljujem Suadi Veletanlić – Mujkanović iz Gornje Puharske.

iz knjige Nijaza Salkića, "Bobak po bobak, bosanski đerdan, objavljene 2009. godine.

eglena i muhabet


KONTAKT-SARADNJA:

gpuharcanka@gmail.com
Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.





OJ PRIJEDORE PUN SI MI BEHARA

Jesen je uveliko zavladala krajolikom kroz koji smo ulazili u Prijedor,a novembar je ulazio u svoju završnicu. Žao mi je što je pao mrak kada smo ulazili u čaršiju. Moje odredište je bila Gornja Puharska. E, sjećam se ko' danas je bilo, ja na biciklu prolazim pored džamije u G.Puharskoj sa desne strane je seoski bunar i džamija, na raskrsnici gledam na desno ide li kakvo vozilo iz pravca Crne Doline,pa onda projurim pored kuća Kurtovića, Delkića i sa jedne i sa druge strane, kuće naših i kuće Pemaca.

Spuštam se niz strminu prema kafani "Željo", desno pored trafoa put u Čejreke, Bože koliko li sam puta prošao tim putem. Idem pored "Želje", blaga krivina, a na lijevoj strani Suljanovića mezarluci i već je tu nova raskrsnica za Tešanjić, a naprijed je Donja Puharska. Slijede nove kuće u novom naselju i sa lijeve i sa desne strane i skoro popunjeni mezarluci u D.Puharskoj. Nišani novi i stari, male i velike ploče , mermer i kamen, Bože i na mezarlucima se vidi klasna razlika, bogatstvo i siromaštvo.

Odjednom se ukaza Puharska džamija, lijepa kakva samo može biti džamija, a munara se propela u nebo kao da se hvali da ima dvije kao biser bijele šerefe. Preko puta džamije vidim Rasim ef. Ćemana, imama iz Donje Puharske, nakrivio ahmediju u desnu stranu, krenuo je na podne, Bože, kako mu se bijeli ahmedija i imamski ponos mu sjaji na licu. Djeca ulaze u džamiju sa Kur'anima zamotanim u bijele ručnike, jer oni će poslije namaza učiti Kur'an i pripremati se za nove hatme.

Malo niže ispred kuće poselami me mala Jasmina, unuka od dobrog starog imama ili hodže Kusurana, kako ga je narod volio zvati. Mala je prava krasotica, drži loptu u ruci i maše mi. Što se tiče njezinog dida hodže Kusurana, on je bio legenda u svoje vrijeme. Službovao je u džemaatu Donja Puharska i kao imam je redovno obilazio svoj džemaat. Tako kada bi hodao po džemaatu volio je upitati "kome ti pripadaš", misleći kojem džemaatu, jer se D.Puharska graničila sa G.Puharskom, Čejrecima i Gradskom džamijom. Kada bi čovjek rekao naprimjer da on pripada G.Puharskoj, on bi odgovorio "nema veze, ti si moj džemaatlija", uzevši mu podatke i učlanivši ga kod sebe. Priča ko priča,da li je to bilo baš tako Allah dž. š. najbolje zna, a narod ko' narod, priča i usta mu ne možeš začepiti.

Vozim se biciklom sam kroz D .Puharsku i već prolazim pored "Komunalnog", odatle se put odvaja prema Čejrecima. Još samo podvožnjak i eto katoličke crkve na lijevoj, a Auto-moto društva na desnoj strani. Što je danas narod navalio da polaže vozački ispit, kao da nisu imali prije vremena ili ne mogu ostaviti za sutra taj posao. Morao sam u Patriji kupiti karnišle za dnevnu sobu, pa sam biciklo ostavio ispred slastičarnice koju drže Albanci, tu mi je nekako biciklo najsigurnije.

Ulazim u Patriju, a jedan did stao ispred pokretnih stepenica i nikako da zakorači. A narod ko narod razgleda robu, neko kupi, a drugi pita za cijenu i ode da traži jeftinije. Nisam ni ja kupio karnišle, jer su mi se učinile malo preskupe.

Nema veze, pogledaću kod gradske džamije ima jedna robna kuća u kojoj ima i karnišli, a i zavjesa, možda ću imati sreće.
Idem čaršijom pješice, narod se rasipa sa pijace nije ni čudo, petak je već ušao u svoje drugo poluvrijeme. Vidim puno ljudi iz Čarakova, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Bišćana, a ugledah i svoga dobrog ahbaba Hamid ef. Softića iz Kozarca i Hasan ef. Bešliju iz Bosanskog Novog, te Sulejman ef. Dizdarevića iz Čarakova.

Vjerovatno su došli poslom u Odbor islamske zajednice Prijedor (vakuf). Susret nije mogao proći bez kahve u slastičarni "Sarajevo" i najboljih prijedorskih ćevapa u ćevabdžinici na "Irezi".
Sa kolegama sam se rastao poslije dugog eglena ispred džamije u koju sam dugo gledao i razmišljao kako ćemo ako Bog da uskoro početi sa izgradnjom nove i veće džamije u Prijedoru, a mislim da će to biti islamski centar. Svi znamo da je Prijedor centar potkozarskih muslimana i zaslužuje to. Na tržnici kod pošte kupih neke nužne namirnice, stavih na prtljažnik svoga bicikla i krenuh preko Tesanjića, pored kasarne i rasadnika u G.Puharsku.

E Bože moj , trgnuo sam se kao iza sna. Šta ti je bolan, nema više džamije u Gornjoj niti u Donjoj Puharskoj, zjape ruševine i zgarišta, nema džamija u cijelom Prijedoru, a bome ni na brdu se ne čuju ezani , a ni u Zagradu, Čarakovu, Zecovima, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima i Čejrecima. Nema više mojih dobrih kolega imama: Rasim ef, Sulejman ef. i Hamid ef. nema ih više, ubiše ih zlotvori, kao i mnoge druge poznate i nepoznate Prijedorčane.
Jedan grad pored građevina čine i ljudi.

Nadam se da će naš narod naseliti ponovno vjekovna ognjišta i znati ponovno označiti ono što mu je vijekovima pripadalo. Naše oznake su džamije, mejtefi, škole, fakulteti, mezarja, veselo čavrljanje male djece po tijesnim sokacima, ašikluci momaka i cura po prijedorskoj čaršiji. Dragi moj Allahu, daj da ponovno odjekuju pjesme: "Kolika je u Prijedoru čaršija"... Pokraj Sane procvjetala polja... Oj Prijedore pun si mi sevdaha..!

(Iz knjige „Bobak po bobak, bosanski đerdan“ , autora Nijaza Salkića)

BROJAČ POSJETA
1134543

Powered by Blogger.ba