GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

02.11.2018.

MIMBERA - SVE ŠTO DOLAZI BLIZU JE


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
هَيْهَاتَ هَيْهَاتَ لِمَا تُوعَدُونَ
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu što mi je darovao vrijeme da ga po svojoj želji koristim. Hvala Bogu Dragom što mi daje mogućnost da mu svakodnevno ibadet činim i zahvalim na svim pruženim mogućnostima.
 Salavat i selam na Ahmeda, Mustafu, Muhammeda, Njegova miljenika i zadnjeg Poslanika. Salavat i selam na Poslanikovu časnu porodicu, vrle ashabe i sljedbenike s kraja na kraj svijeta, od hidžre do kijameta i ponovnog proživljenja i ustajanja.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 24. saffer 1440. ili 02. novembar 2018. godine. Ovo je 8. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Vrijeme i mogućnosti', a današnja je, ,Sve što dolazi, blizu je.'
Poštovana braćo i sestre.
 Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: ,,Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!.” (El-Mu'minun-36)
 Od Zuhrija se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. uobičavao da kaže i slijedeće: ''Sve što će doći blizu je. Ono što treba da dođe nije daleko.
 Kakav je to doživljaj kada gledaš kako tvoja beba raste, dočekaš da počne govoriti, kada prohoda i počne se raspravljati. Roditelj nenaviknut na muke nespavanja, previjajnja djece, šetnje s njima, čitanja i pomaganja oko domaće zadaće,  odjednom shvati da su djeca već odrasla u prave osobe i da to više nisu one bebe koje su gledali dok su spavale, pokrivali ih i pazili da se ne prehlade.
 Zato je važno da kao roditelji volimo te trenutke dok traju, jer stvari se brzo mijenjaju i promjene dolaze tiho. Radeći da zaradimo za osnovne kućne potrebe i brinući se o djeci, iznenadimo se kada jednog dana shvatimo, da su nam djeca krenula na fakultet i da između sebe vode ,mudre' intelektualne razgovore. Od roditelja-odgajatelja i financ majstora,nađemo se u novoj ulozi savjetnika svoje djece. 
 Svako ima svoje odrastanje i može o njemu da govori kao o misteriji i svojoj životnoj priči. U moje vrijeme nije bilo posebnih sjedišta za djecu u automobilima i zračnog zaštitnog jastuka. Nosili smo često za jedan broj veće razgažene cipele, često od starijeg brata ili sestre i pili vodu iz pipe, a ne onu kupovnu iz flaše. Odlazili ujutro od kuće a vraćali se domu uveče i niko nije znao gdje smo, jer nismo imali mobilne aparate, a roditelji su nam ipak vjerovali. Gledali smo TV program koji je počinjao kada su nam ,upalili' TV a isti ti roditelji su određivali šta ćemo gledati i koliko vremena ćemo sjediti pred TV ekranom.
 Jedan učenjak je napravio anketu sa 500 osoba, a njihovi odgovori na pitanje ,,Koliko vam je brzo prošlo zadnjih deset godina", potvrdili su pretpostavku, da stariji ljudi imaju predstavu da vrijeme brže teče. Ispitanici starosti između 20 i 59 godina najčešće su povezivali pojam o ubrzavanju vremena s količinom svakodnevnih obaveza. Vitman i Lenhofova su zaključili da su pripadnici te starosne dobi pod najvećim profesionalnim i porodičnim opterećenjem, a to im stvara osjećaj da su im ,,dani prekratki” za dovršavanje svih poslova. 
 Što smo stariji, to smo svjesniji ograničenosti vremena. Budući da bismo željeli da što više učinimo i postignemo, vrijeme nam je sve dragocjenije pa tako njegov protok doživljavamo bržim. S druge strane, kad smo mali, rado bismo što prije da odrastemo i postanemo samostalni. Tad nam vrijeme prolazi jako sporo jer bismo željeli da teče brže. Ali vrijeme u oba slučaja prolazi jednako brzo, a pojam o njegovoj brzini iskrivljuju naše želje. Važno je ne odgađati ono što trebamo napraviti, radimo ono što je korisno i što se do sada nismo i, prije svega, osjećajmo se lijepo. Jer svakim danom vrijeme leti sve brže. 
 Odlazak od kuće je bolan. Možemo često čuti od ljudi kako je izgledao njihov prvi odlazak od kuće u svijet. Bio je to bolan rastanak i težak put sa kesicom najnužnijih stvari i odlazak u svijet na ,,mjesec dana’’ da se nešto zaradi i da se opet kući vrati na staro ognjište. Taj povratak je potrajao dugi niz godina i otegao se sve do unuka. Gledajući unazad, i analizirajući kako je to sve bilo na početku naše priče, uvijek gledajmo na ono što imamo, umjesto na ono što smo izgubili. Za sve dobre stvari je potrebno vrijeme. Budimo strpljivi i pozitivni, jer sve će se kad tad posložiti. Možda ne odmah, ali s vremenom sigurno. Živimo svjesno u ovom trenutku i uživajmo u onome što nam život donosi. Možda nećemo završiti tačno tamo gdje smo mislili, ali ćemo zato stići tačno tamo gdje trebamo biti.
 Paziti trebamo na svoje vrijeme. Ako ja neću, pa ko će nešto uraditi za mene. Roditelji nas vole ali i oni nas tjeraju da sami napravimo svoje prve korake, možda će nam jednom ili dva puta pomoći da napišemo domaću zadaću. Možda će nam prijatelji pomoći da otplatimo kakav dug i izađemo iz nevolje, ali znajmo da sami moramo svoje poslove završavati. Svojim vremenom moramo sami upravljati i korisno ga upotrebljavati.
O vremenu su govorili:
„Vremenom se ne može rukovoditi, možemo samo rukovoditi sobom u vremenu.“
„Vrijeme nema zube, ali sve nagriza.“ – Ovidije
„Svaki dan ima 1440 minuta, 29020 dana za 80 godina života. Vodite računa o svemu jer život je kratak.“
„Ako vodimo računa o minutima, godine će brinuti same o sebi.“ – Benjamin Franklin
„Poslednji zadatak u vašem danu je plan za sutra.“ – Valentin
„Nikad ne pamtite nešto što možete da nađete u nekom rečniku ili priručniku.“ – Albert Einstein.
 Kada se osamostalimo i formiramo svoju porodicu, ne zaboravimo svoje staro ognjište i roditelje, koji su u nas uložili svoje najbolje godine, vrijeme i novac. Nemojmo da nam se ponovi priča iz Tajvana. Jedan će zubar s Tajvana (41 god.), prema odluci Vrhovnog suda, majci morati platiti 554 hiljade funti kao povrat onoga što je ona investirala u njegov odgoj i obrazovanje. Majka je sama odgajala dvojicu sinova i u strahu da će biti zaboravljena u starosti bez odgovarajuće brige, sa sinovima je, kad su oni imali 20 godina, potpisala ugovore prema kojima će joj isplaćivati 60% svoje zarade do nadoknade novca koje je u njih uložila.
 Majka je optužila sinove da su je zanemarili nakon što su pronašli djevojke pa je majka prije 8 godina podignula tužbu protiv njih. Sa starijim sinom je postigla nagodbu, a mlađi sin je tvrdio da je ugovor protivan dobrim običajima, jer se odgoj li djece ne bi trebao mjeriti financijskim instrumentima, tj. naplaćivati. Na kraju je Vrhovni sud presudio u majčinu korist, jer je sin ugovor potpisao kao punoljetan, a i kao zubar ima dovoljno novca kojim može uzdržavati majku. 
 U svim fazama svog života nisam očekivao da ću godine tako brzo istrošiti. Sve će proći, i najveće zlo kao i najveće dobro. Nekakav putnik dođe u jedno selo u kome je gospodar imao prekrasan dvor, pa kod dvora jednoga svog roba uhvatio u jaram te orao po njemu. Kad putnik to čuje, bi mu vrlo žao, i, otišavši gospodaru na oranje, stane mu govoriti da to nije pravo, i zaište da bi mu prodao onog roba da se onako ne muči; ali prije nego mu gospodar odgovori, okosi se na nj rob govoreći: - Šta je tebi stalo za to? I to će proći. Putnik se nađe u čudu, pa okrene svojijem putem. Kad se putnik poslije dugog vremena vrati natrag, i došavši opet u ono selo, dozna od seljaka da je car, čuvši kako je gospodar svoga roba mučio, gospodara pogubio, a njegov dvor i ostalo sve imanje dao robu. Putniku bude vrlo milo, i digne se k robu i stane mu čestitati zahvaljujući bogu što se tako dogodilo. Ali rob, ne mareći ništa za to, odgovori mu: - I to će proći. Sve će jednom biti juče. Svega će biti a kajanja najviše.
Zato nikad nemoj reći: ,,Ima vremena, kad ostarim klanjat ću, ići ću u džamiju, još sam mlad, treba da proživim još..." Uzmi abdest pa klanjaj!
Dova
 Molim Te Uzvišeni Bože, daruj mi svijest o vrijednosti darovanog vremena i pruži mi mogućnost da vrijeme pravilno iskoristim. Amin! 
 Milostivi Allahu, daruj mudrost onima koji nas na pravi put vode. Neka nam srca ustrepte na džumi namazu. Zavolimo svoju islamsku zajednicu. Amin!


ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura:Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari,IFLSCIENCE.


Nijaz Salkić

GORNJA PUHARSKA
<< 11/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


ponekad navratim
Dzemat Slovenj Gradec
Rodna gruda
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik

GORNJA PUHARSKA – PRIJEDOR

Gornja Puharska je naselje sa oko 150 lijepih kuća sa crvenim krovovima, smještena je sa obe strane rijeke Puharske, a pripada mjesnoj zajednici Veliko Palančište. Gornji dio rijeke je Jelovac i Puharine, a donji dio rijeke je Donja Puharska. Gornja Puharska graniči sa Donjom Puharskom, Čejrecima, Crnom dolinom, Urijama i Velikim Palančištem. Interesantno je da je Veliko Palančište daleko manje naselje po veličini od Gornje Puharske, a izabrali su ga za mjesnu zajednicu. Gornja Puharska je podijeljena na mahale: Delkići, Pehlići, Kurtovići, Ljubičići, Zenkići, Ešići, Sekizovac, Jordani i Brezići.
Za vrijeme rata 1942 – 44. godine džamija u Gornjoj Puharskoj nije zapaljena, iako je bila od drveta, a kuće po Puharskoj su paljene u više navrata. Tada je nastala uzrečica: „Neka gori sve i daska, ostaće Puharska“ i ostala je. To je bila druga Puharska, a prva je bila dio Crne Doline, jedan dio Jelovca i Puharine, od koje je i dobila ime Puharska. Na Puharinama uvijek ima vjetrić, koji lagahno puše. Temelj ondašnje džamije stoji i danas, blizu škole u Crnoj Dolini. Džamija je bila do dolaska Austrougarske. Dolaskom Austrougarske džemat se seli na današnje prostore. Priča se da je jedna od Kurtovića žena dala zemlju i napravila bunar, kojeg je koristila skoro cijela Puharska. Familija Kurtović je tada bila brojna i imućna, bogata.
U tim mahalama su živjele slijedeće familije: Babići, Lepir, Krupić, Redžić, Karabašić, Čirkić, Zenkić, Zelić, Hajdarević, Mustić, Hromadžić, Denić, Rizvić, Pehlić, Kurtović, Kedić, Balić, Blažević, Kočanović, Bejtović, Majković, Ališić, Alibegović, Delkić, Mujkanović, Garibović, Husić, Sušić, Kavazović, Kalender, Deumić, Cerić, Osmančević, Omanović, Berber, Zerić, Drači i Cepić. Ovaj narod se pored toga što je većina bila zaposlena negdje u gradu Prijedoru još dodatno bavila poljoprivredom. Treba istaći da je ovdje zemlja plodna i rodovita i prije svega ravna. Ovdje dobro uspijeva pšenica, kukuruz, grah trkljaš, paprika, paradajz, grašak, sve vrste jabuka i krušaka, kesten i bostan.
Povrće i žitarice ovdje ljudi siju i sade u svojim njivama: Bare, Kojina plećina, Gajevi, Brda, Beglućine, Didove bare, Hasina strana, Kantarevac, Pušinovac, Majden, Rifetova glavica i Rosulje.
Lijep i bogat je bio ovo kraj sve do četničkog divljanja i razaranja svega muslimanskog. U tom divljanju srpsko – crnogorskih divljaka porušene su mnoge naše kuće, pobijeni naši mladići i ljudi, te porušeni vjerski objekti, a najviše džamije.
U tom divljaštvu dojučerašnjih komšija prva je na udaru bila naša džamija u Puharskoj. Od silina detonacije otišle su u zrak i sve kuće naokolo.
Naša džamija u kojoj smo se učili prvim surama je tako nestala i u njoj i sva naša dokumentacija, mushafi, postekije, serdžade i tepisi, a sa ahmedijom našeg efendije četnici su se šprdali nabijajući je prvo na glavu, a poslije šutali nogama i sjedali na nju. U toj našoj džamiji su službovale slijedeće hodže: Handanagić ef. Sabit, Hakija ef. Pezerović, Smajl ef. Šahinović, Ibrahim ef. Bašić, Nijaz ef. Salkić, Bajazid ef., Suad ef. Čaušević, Fadil ef., Sabahudin ef. Ćeman.. Mujezini su bili: Fuad Alibegović, Suad Alibegović, Hasan Zenkić, Husnija Mujkanović i Omer Mujkanović.
Hadžije: Huse Delkić (Car), Omer Mujkanović, Ibrahim Delkić i Rasim Delkić.
Ovo mjesto je bogato vodom, pa skoro svaka kuća ima po jedan bunar. Od ostalih voda treba spomenuti izvor zvani Kantarevac i rijeku Puharsku koja protiče kroz ovo naselje. Što se tiče samog mekteba, ovdje se puno davalo na vjeru i vjersko poučavanje. Zasluge za izgradnju nove džamije treba pripisati vrijednom imamu Hakiji ef. Pezeroviću koji je bio inicijator da se nova džamija napravi i pored nje imamska kuća i štala za kravu. U njegovo vrijeme je bila vjeronauka dobro krenula, a u mekteb se tada nosilo po jedno drvo. I druge džematlije su pomagale vjeronauku baš kao što je to radio Ibro Delkić koji je djecu redovno snabdijevao i častio bombonama.
Rahmetli Mina Karabašić, žena Mehe Karabašića je uoči noći Lejletul-kadra redovno pekla halvu i donosila u džamiju i pred džamiju i častila djecu, omladinu i džematlije. Taj vjerski zar i zanos kako efendije, tako i džematlija i učenika je donio prve hatme u džematu Gornja Puharska. Hatme su održane 1972. godine, a dali su ih slijedeći učenici: Alibegović Fuad, Karabašić Mirsad, Karabašić Mevlida, Delkić Elida, Pezerović Hidajeta, Bejtović Esma, Delkić Erzumana, Mujkanović Suada i Delkić Jasminka. Na hatmama je bio izaslanik iz tadašnjeg Vrhovnog islamskog starješinstva iz Sarajeva i imami Pezerović Hakija ef. i imam iz Donje Puharske efendija Kusuran. Što se tiče adeta (običaja) u to vrijeme su bila u modi sijela, perušanja, komušanja i svadbe koje su znale trajati po 8 dana. Na tim sijelima su se pekle masirače i krompiri, kuhalo i peklo kestenje i pričale priče iz starog vakta, te priče o vukodlacima i vješticama. Nije bilo televizije i mladi su pobožno gledali u starije ljude, slušali i pamtili njhova kazivanja.
Posebno se sjećamo perušanja kod Jusufa Delkića zvanog Juse. Taj čovjek je prvi koji je imao u našem selu farmu goveda. Na kraju predstavljanja Gornje Puharske nije se zgoreg sjetiti i lijepog svijeta i dobrih ljudi koji su nekada tu živjeli i značili nešto.
Starije žene koje smo mi poštovali su bile: Naja Blažević, velika vjernica koja je posebno voljela obilaziti komšiluk, a nije nikoga ogovarala i tračala. Hava Delkić, Kadire Delkić, Hasena Delkić, zvana Mehinica. Fatime Delkić koju pamtimo po lijepom učenju Kur'ana i njenoj dobroti. Tima Delkić, Ademova, Munira Majković, poznata po šalama i veseloj naravi. Šuhra Cepić je pomagala pri gasuljenju umrlih žena i namještanju želuca.
Hilmo Kurtović je bio vrstan harmonikaš. Familija Hajdarević se poslije drugog svjetskog rata doselila iz Nikšića, Crne Gore (Sandžaka), odakle se spasila od četničkog noža, a svi smo ih poznavali kao Crnogorce. Bila je to jako dobra i prijatna familija. Dosta ih je pobila četnička ruka u toku zadnje agresije na Prijedor.
Jasim Delkić je imao cikular za rezanje japije. Karlo Pijak je imao prvi traktor „Englezer“. Ešef Alibegović je imao svoju kovačnicu u kojoj je pravio peći bubnjarice, dolafe za prženje kahve, potkivao je konje, klepo kose i sikire itd. Adem Ališić je bio brico, a Šerif Delkić je imao prvi kamion i mljeo žito u mlinu. Adem Delkić je bio veoma strog i pobožan čovjek. Međutim, njegova strogost mu nije smetala da pomogne svakome, kome god je trebala kakva pomoć vrlo rado ju je pružao.

Husnija Mujkanović je bio dugogodišnji blagajnik u džamijskom odboru. On je bio jako plemenit i čestiti čovjek, nikome nije zla mislio, a na svom jedinom biciklu u životu je penziju zaradio u prijedorskoj tvornici papira „Celpak“. Mutevelija Huse Delkić, zvani Car je bio tih i dobar čovjek sa kojim si mogao dosta toga progovoriti i savjeta dobiti. Safija, ćerka Naje Blažević, i Hajra Majković su najpoznatije žene po učenju Mevluda. Mujo Delkić je bio poznat po tome što je imao brojnu familiju. Bego Balić je bio tih i miroljubiv čovjek, isto kao i njegova žena Ifa. U njihovoj kući se sakupljala omladina i djeca, jer je u njihovom društvu bilo prijatno. Svoju djecu su lijepo odgojili. Hase Delkić je bio poznat po uzrečici: „Junaci moji“. Emina Cepić, zvana Emka, je bila jedna od najpobožnijih žena u svom vremenu. Ostala je udovica u svojoj 26. godini sa šestoro djece. U svom džematu i komšiluku je bila cijenjena i poštovana, kako od starijih tako i od mlađih ljudi. Njena glavna preokupacija je bila da ostane dobra vjernica.
Mevla Delkić, zvana Hasinica, je salijevala strahe i odbrojavala uroke i pravila ljekovite mehleme, namještala želudac kad se insan struni. Bila je to dobra komšinica i svi su je poštovali. Pošto nisu imali djece usvojili su Kedić Sadika, zvanog Huću i Hamidu, današnju suprugu Derviša Delkića.
Prije agresije na BiH, 1992. godine, Gornja Puharska je imala četvorogodišnju osnovnu školu, dvije trgovine, svoj vodovod, asfalt, puno bunara i mlin kod Mehe Cara. Mnogo toga i danas imamo, samo ljudi nema. Oni nekada u godini dana i dođu, vide, popričaju, poprave i zamijene što treba zamijeniti i popraviti, prozrače kuće i odu nazad. Nažalost mnogi se nemaju kud vratiti niti doći, jer su pobijeni. Nikada Gornja Puharska neće biti kao ona prije agresije, sa životom i veseljem, ali nama valja dalje živjeti, graditi, popravljati i svoje čuvati.
Evo džamija i imamski stan su nikli, čini mi se ljepši nego ikada što su bili. Zato glavu gore Bošnjače, Gornja Puharska je lijepa i pravo mjesto za moje i tvoje dijete, za naše potomke, za naše danas i za naše sutra.

Za dio informacija se zahvaljujem Suadi Veletanlić – Mujkanović iz Gornje Puharske.

iz knjige Nijaza Salkića, "Bobak po bobak, bosanski đerdan, objavljene 2009. godine.

eglena i muhabet


KONTAKT-SARADNJA:

gpuharcanka@gmail.com
Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.





OJ PRIJEDORE PUN SI MI BEHARA

Jesen je uveliko zavladala krajolikom kroz koji smo ulazili u Prijedor,a novembar je ulazio u svoju završnicu. Žao mi je što je pao mrak kada smo ulazili u čaršiju. Moje odredište je bila Gornja Puharska. E, sjećam se ko' danas je bilo, ja na biciklu prolazim pored džamije u G.Puharskoj sa desne strane je seoski bunar i džamija, na raskrsnici gledam na desno ide li kakvo vozilo iz pravca Crne Doline,pa onda projurim pored kuća Kurtovića, Delkića i sa jedne i sa druge strane, kuće naših i kuće Pemaca.

Spuštam se niz strminu prema kafani "Željo", desno pored trafoa put u Čejreke, Bože koliko li sam puta prošao tim putem. Idem pored "Želje", blaga krivina, a na lijevoj strani Suljanovića mezarluci i već je tu nova raskrsnica za Tešanjić, a naprijed je Donja Puharska. Slijede nove kuće u novom naselju i sa lijeve i sa desne strane i skoro popunjeni mezarluci u D.Puharskoj. Nišani novi i stari, male i velike ploče , mermer i kamen, Bože i na mezarlucima se vidi klasna razlika, bogatstvo i siromaštvo.

Odjednom se ukaza Puharska džamija, lijepa kakva samo može biti džamija, a munara se propela u nebo kao da se hvali da ima dvije kao biser bijele šerefe. Preko puta džamije vidim Rasim ef. Ćemana, imama iz Donje Puharske, nakrivio ahmediju u desnu stranu, krenuo je na podne, Bože, kako mu se bijeli ahmedija i imamski ponos mu sjaji na licu. Djeca ulaze u džamiju sa Kur'anima zamotanim u bijele ručnike, jer oni će poslije namaza učiti Kur'an i pripremati se za nove hatme.

Malo niže ispred kuće poselami me mala Jasmina, unuka od dobrog starog imama ili hodže Kusurana, kako ga je narod volio zvati. Mala je prava krasotica, drži loptu u ruci i maše mi. Što se tiče njezinog dida hodže Kusurana, on je bio legenda u svoje vrijeme. Službovao je u džemaatu Donja Puharska i kao imam je redovno obilazio svoj džemaat. Tako kada bi hodao po džemaatu volio je upitati "kome ti pripadaš", misleći kojem džemaatu, jer se D.Puharska graničila sa G.Puharskom, Čejrecima i Gradskom džamijom. Kada bi čovjek rekao naprimjer da on pripada G.Puharskoj, on bi odgovorio "nema veze, ti si moj džemaatlija", uzevši mu podatke i učlanivši ga kod sebe. Priča ko priča,da li je to bilo baš tako Allah dž. š. najbolje zna, a narod ko' narod, priča i usta mu ne možeš začepiti.

Vozim se biciklom sam kroz D .Puharsku i već prolazim pored "Komunalnog", odatle se put odvaja prema Čejrecima. Još samo podvožnjak i eto katoličke crkve na lijevoj, a Auto-moto društva na desnoj strani. Što je danas narod navalio da polaže vozački ispit, kao da nisu imali prije vremena ili ne mogu ostaviti za sutra taj posao. Morao sam u Patriji kupiti karnišle za dnevnu sobu, pa sam biciklo ostavio ispred slastičarnice koju drže Albanci, tu mi je nekako biciklo najsigurnije.

Ulazim u Patriju, a jedan did stao ispred pokretnih stepenica i nikako da zakorači. A narod ko narod razgleda robu, neko kupi, a drugi pita za cijenu i ode da traži jeftinije. Nisam ni ja kupio karnišle, jer su mi se učinile malo preskupe.

Nema veze, pogledaću kod gradske džamije ima jedna robna kuća u kojoj ima i karnišli, a i zavjesa, možda ću imati sreće.
Idem čaršijom pješice, narod se rasipa sa pijace nije ni čudo, petak je već ušao u svoje drugo poluvrijeme. Vidim puno ljudi iz Čarakova, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Bišćana, a ugledah i svoga dobrog ahbaba Hamid ef. Softića iz Kozarca i Hasan ef. Bešliju iz Bosanskog Novog, te Sulejman ef. Dizdarevića iz Čarakova.

Vjerovatno su došli poslom u Odbor islamske zajednice Prijedor (vakuf). Susret nije mogao proći bez kahve u slastičarni "Sarajevo" i najboljih prijedorskih ćevapa u ćevabdžinici na "Irezi".
Sa kolegama sam se rastao poslije dugog eglena ispred džamije u koju sam dugo gledao i razmišljao kako ćemo ako Bog da uskoro početi sa izgradnjom nove i veće džamije u Prijedoru, a mislim da će to biti islamski centar. Svi znamo da je Prijedor centar potkozarskih muslimana i zaslužuje to. Na tržnici kod pošte kupih neke nužne namirnice, stavih na prtljažnik svoga bicikla i krenuh preko Tesanjića, pored kasarne i rasadnika u G.Puharsku.

E Bože moj , trgnuo sam se kao iza sna. Šta ti je bolan, nema više džamije u Gornjoj niti u Donjoj Puharskoj, zjape ruševine i zgarišta, nema džamija u cijelom Prijedoru, a bome ni na brdu se ne čuju ezani , a ni u Zagradu, Čarakovu, Zecovima, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima i Čejrecima. Nema više mojih dobrih kolega imama: Rasim ef, Sulejman ef. i Hamid ef. nema ih više, ubiše ih zlotvori, kao i mnoge druge poznate i nepoznate Prijedorčane.
Jedan grad pored građevina čine i ljudi.

Nadam se da će naš narod naseliti ponovno vjekovna ognjišta i znati ponovno označiti ono što mu je vijekovima pripadalo. Naše oznake su džamije, mejtefi, škole, fakulteti, mezarja, veselo čavrljanje male djece po tijesnim sokacima, ašikluci momaka i cura po prijedorskoj čaršiji. Dragi moj Allahu, daj da ponovno odjekuju pjesme: "Kolika je u Prijedoru čaršija"... Pokraj Sane procvjetala polja... Oj Prijedore pun si mi sevdaha..!

(Iz knjige „Bobak po bobak, bosanski đerdan“ , autora Nijaza Salkića)

odakle nas zijaretite





BROJAČ POSJETA
1041465

Powered by Blogger.ba