GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

09.11.2018.

MIMBERA - PRIMJER I UZOR

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.

 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،

 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون

قال الله تعالى فى كتابه الكريم :

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِّمَن كَانَ يَرْجُو اللَّهَ وَالْيَوْمَ الْآخِرَ وَذَكَرَ اللَّهَ كَثِيرًا

 صدق الله العظيم

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            

 Hvala Alalhu Uzvišenom što učini život Allahovog Poslanika, a.s., uzorom za one koji žele postići Njegovo zadovoljstvo, na ovom i Budućem svijetu.

 Salavat i selam na Ahmeda, Mustafu, Muhammeda, Njegova miljenika i zadnjeg Poslanika. Salavat i selam na Poslanikovu časnu porodicu, vrle ashabe i sljedbenike s kraja na kraj svijeta, od hidžre do kijameta i ponovnog proživljenja i ustajanja.

 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 01. rebiu-l-evvel 1440. ili 09. novembar 2018. godine. Ovo je 9. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Sve što dolazi blizu je', a današnja je, ,Primjer i uzor.'

Poštovana braćo i sestre.

 Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab-21)

 Svaki čovjek u svom životu ima neki, uzor, primjer za kojim se povodi u životu i sa kojim se identifikuje i povodi. Omladina uzore traži među poznatim estradnim i sportskim zvijezdama, pjevačima i glumcima. Ko se nekome divi on pokušava da ga u svemu oponaša, slijedi i da na njega liči. Na koga se danas možemo ugledati i koga u dobru možemo slijediti? Muhammed je veličanstveno ime. Na pomen imena u značenju hvaljeni, osjetiti trebamo ljubav, iskrenost, snagu, sigurnost, sreću, plemenitost, blagost, ponos, hrabrost...

 Poslanikovo mubarek lice je uvijek bilo veselo i nasmijano. Svakome bi se lijepo javio, svačiji bi govor lijepo saslušao. Sa siromasima i nemoćnima je lijepo postupao, štitio ih i pomagao. Nikada se nije desilo da mu je neko prišao i nešto zatražio, a da ga je Poslanik odbio, ako je to što traži, imao. Za vrijeme ramazana mnogo je dijelio i siromahe pomagao. Svakome je prvi bi selam nazivao, pa čak i maloj djeci, kada bi ih susretao. Govorio bi polahko i jasno, tako da bi ga svako čuo i razumio. O besposlicama nikada nije besjedio. Muhammed, a.s. je svakome, pa čak i svojim najvećim neprijateljima opraštao.

 Ponekad bi se sa ashabima malo i našalio, ali u šali nikoga ne bi uvrijedio. Jednoga dana je neki siromah donio Poslaniku, s.a.v.s., kao poklon, grozd grožđa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je sam pojeo jednu, dvije, tri bobe, a zatim i cijeli grozd. Grožđe nije ponudio nikom od prisutnih. Siromah, koji je donio grožđe, bio je vrlo zadovoljan i otišao je. Jedan od Poslanikovih drugova je upitao: ,,O, Allahov Poslaniče! Kako si mogao pojesti svo grožđe sam a da ga nikom od nas prisutnih nisi ponudio?”
 Allahov Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao i rekao: ,,Svo grožđe sam pojeo sam jer je bilo kiselo. Da sam ga ponudio vama, vi biste možda pravili grimase, što bi povrijedilo osjećanja siromaha. Zato sam smatrao da je bolje da sa uživanjem pojedem svo grožđe sam i tako usrećim siromaha. Nisam želio da povrijedim osjećanja tog siromašnog čovjeka.”

 Poslanik, s.a.v.s., je između ostalog bio skroman i ponizan. Jednog toplog dana, Poslanik Muhammed, s.a.v.s., zaputio kroz užarenu pustinju i ugledao neku staricu koja je na glavi nosila prtljagu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., joj je ponudio pomoć i ponio njeno breme. Hodajući Poslanik, a.s., je upitao ženu kuda ide. Rekla je: ,,Napuštam ovo mjesto, čula sam da u njemu živi čarobnjak po imenu Muhammed.”

 Kao neko koga je Uzvišeni Allah uputio i vaspitao, Poslanik, s.a.v.s., je bio vrlo strpljiv i ljubazan. Pažljivo je slušao a da ni riječi nije prozborio. Starica je nastavila da se žali i objašnjava zašto se seli. Shavatio je da je glavni razlog odlaska njezino pogrešno mišljenje o Muhammedu, s.a.v.s., koji je s njom pješačio a da ona nije bila svjesna s kime se kreće.

 Putujući s Poslanikom, s.a.v.s., starica je primijetila kod ovog mladog čovjeka vedrinu osmijeha i skrušenost lica, kao što je primijetila i da mu znoj miriše. Bila je vrlo impresionirana. Kada su došli do željenog mjesta, Poslanik, s.a.v.s., spustio je prtljagu, a kada je htio da ode, starica reče: ,,O, ljubazni čovječe! Makar mi kaži svoje ime!” Poslanik Muhammed, s.a.v.s., odgovori: ,,Ja sam ta osoba zbog koje si ti napustila grad.” Starica je to čula i zaprepašćeno rekla da tako ljubazna, iskrena, dobronamjerna, pouzdana i vjerna osoba nikada ne može biti u krivu, pa je zato i ona primila islam.

 Uzvišeni Allah kaže: ,,Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Fussilet, 34)

 Jednom je Muhammed, s.a.v.s., vidio nekog roba koji je ručno mljeo žito u mlinu. Meljući žito, rob je plakao. Vidjevši to, Poslanik, s.a.v.s., je postao uznemiren. Pitao je roba za razlog njegova plača. Rob je rekao: ,,Bolestan sam i ne mogu mljeti žito. Moj gospodar je vrlo surov i on će me išibati ako ne završim svoj posao.” Čuvši to, Poslanik, s.a.v.s., se primakao, samljeo ostatak žita i rekao: ,,Kad god budeš htio mljeti žito, uvijek me pozovi. Ja ću to uraditi za tebe.”

 Allahov Poslanik, a.s., je bio najsavršenije Allahovo stvorenje. Kad je Resul, a.s., učinio hidžru iz Mekke u Medinu, sa sobom je imao svog druga Ebu Bekra, pa su usput zastali kod kuće Umm Ma’bed. Pitali su ima li šta za jesti i ona reče da nema ništa. Poslanik, a.s., je vidio u jednom ćošku slabu i mršavu ovcu, te je pitao može li je pomusti. Resul, a.s., je učinio dovu, dok mlijeko nije poteklo a Umm Ma’bed je sve ovo začuđeno gledala. Kasnije kad je njen muž došao, sa cjelim stadom mršave stoke i upitao šta se desilo tu, Umm Ma’bed mu je opisala Poslanika, a.s., i šta je uradio.

 Njen opis Poslanika, a.s., je jedan od najdetaljnijih opisa. Ona kaže: ,,Nenadmašna čistoća. Plemenitog, svjetlog i vedrog lica. Lijepog ponašanja. Nije krupan, osrednje glave. Lijep i privlačan. Oči crne. Dubok pogled okružen gustim dugim trepavicama. U njegovom glasu promuklost. Dugog vrata. Krupnook. Surmook. Dugih lijepih obrva, ni tankih ni debelih. Veoma crne kose. Kada šuti, nadamšuje ga dostojanstvo i staloženost, a kada govori nadahnjuje ga blistavost i elegancija. Najljepši i najinteligentniji čovjek iz daljine, a još ljepši i privlačniji iz blizine. Dar govora- kao niska bisera. Odmjeren. Umjeren. Ni nizak da je neprimjetljiv, ni visok da je nametljiv. Moćan. Ima drugove koji su ljubazni i ponizni. Kad govori slušaju. Kad naredi, utrkuju se da izvrše naredbu. Uslužuju ga, poštuju ga i odani su mu. Obljubljen i uvijek okružen. Nije namršten, ni namrgođen. Druželjubiv. Lijepog ophođenja. Pažljiv prema sagovorniku.” Enes, r.a., kaže: ,,Nisam nikada dotakao ni svilu ni kadifu mekšu od Resulullahove ruke.” A u drugoj predaji stoji: ,,Ni amber, ni misk nisu bolje mirisali od mirisa Resulullahove kože.” Ebu Džuhejfe kaže: ,,Uzeo sam njegovu ruku i stavio je sebi na lice.  Bila je hladnija od snijega, a mirisnija od miska.” 

 Muhammed a.s. je El-Bešir, donosilac radosne vijesti, on je i En-Nezir, opominjatelj, i Es-Siradž, svjetiljka, i El-Munir, što osvjetljava naš put. On je i posljednji Božji poslanik svim svjetovima poslat.

 Najbliži Vjerovjesniku, a.s., posvjedočili su da nisu vidjeli osobu s više obzirnosti i blagosti prema svima, a posebno prema svojim ukućanima. Ustajao bi na noge svojim kćerima, utemeljujući time međusobno poštovanje ukućana i općenito ljudi, a pred Zejda, r.a., kojeg je usvojio prije Objave, znao je istrčati i s njim se zagrliti, iako mu nije sin, već mladi čovjek o kojem vodi brigu. Učio je ljude postupkom prije riječi, a obrazac ponašanja koji je ostavio nikad neće izgubiti na aktuelnosti i vrijednosti.“ 

 On je odgajao ashabe živim primjerom. Pozivao je u bogobojaznost, a bio je najbogobojazniji. Zabranjivao je neku stvar, a najviše je se pazio. Držao je predavanja, a niz njegovo plemenito lice su tekle suze, oporučivao je lijep moral, a bio je najboljeg ponašanja. Podsticao ja na zikr, a bio mu je najviše odan. Podsticao je na trošenje i udjeljivanje, a on je bio najplemenitiji i najdarežljiviji. Savjetovao im je da imaju lijep odnos s porodicom, i vidjet ćeš da je on najbolji čovjek za svoju porodicu po pitanju samilosti, osjećajnosti, suptilnosti i dobroti.“ 

 „Blagost i bratski odnos Poslanikov, s.a.v.s., prema svakom sljedbeniku rezultirali su zavidnim uspjesima. On je tuđe greške liječio blagošću. Greške je htio otkloniti, a ne grubo ih kritikovati i time problem još više produbiti.“ 

Veliki islamski učenjak Imam Gazali je slijedećim riječima rezimirao Poslanikov odnos prema onima iz svog okruženja: "...Svima onima koji su sjedili u njegovom prisustvu davao je udio svog mubarek lica, bivao je veoma ljubazan. Zbog toga, sve one iz njegovog prisustva obuzimalo je uvjerenje da kod njega nema niko vredniji od njih samih. Da, njegov način sjedenja, slušanje, riječi, lijepe dosjetke i ljubaznost bili su uvijek za one koji su sjedili pored njega. Uporedo s tim, sastanci sa njim bili su sastanci čednosti, poniznosti i sigurnosti. Bio je krajnje daleko od ljutnje i brzo je davao svoj pristanak na nešto. Prema ostalima je bio najsrdačniji čovjek. Naravno, najbolji od svih ljudi je onaj čija dobrota koristi ljudima, najkorisniji među ljudima je onaj koji koristi ljudima."

 Naš Poslanik je pun života, on je prije svega ‚Abdullah‘ Allahov rob, čovjek koji se smije i nasmijava i ostale i unosi optimizam u srca vjernika. Kada su ashabi jeli hurme bacali si sve košpice pred hazreti Alija r.a., pa mu Poslanik dobaci šaleći se: ‚Koliko li si ti hurmi pojeo‘. Ali r.a., pogleda te vidje da kod ostalih nema košpica te reče: ,,Ja sam jeo samo hurme, a ostali su izgleda i košpice pojeli.''

 Enes, r.a., također nam prenosi zanimljiv primjer šale Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa jednim od ashaba kako bi ga razvedrio, a u toj predaji kaže da je neki beduin, nomad iz pustinje, koji se zvao Zahir, kada bi dolazio u Medinu, uvijek bi donosio neki poklon Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., iz pustinje, a Poslanik, s.a.v.s., bi ga zauzvrat nagradio prije povratka kući. Zahir je bio čovjek neugodnog i nelijepog izgleda, ali Poslaniku, s.a.v.s., bio je veoma drag, pa bi za njega rekao: ,,Zahir je naša pustinja, a mi smo njegov grad.” Jedne prilike dok je Zahir na pijaci prodavao svoje stvari koje je donio sa sobom, Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu se prikrade iza leđa, obuhvati ga rukama, a da ga Zahir nije vidio. ,,Ko je to, pusti me da se okrenem”, reče Zahir, a uto prepozna da je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., pa mu se prepusti, i svoja leđa još više nasloni na njega. Poslanik, s.a.v.s., tada reče: ,,Ko će kupiti ovog roba?”, a Zahir reče: ,,Allahov Poslaniče, vidjet ćeš da sam jeftin (bezvrijedan).” Na to mu Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ,,Ali ti si kod Allaha skup.”

 Kada bi ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., opisivali njegov govor, rekli bi da je razgovarao sa njima o onome o čemu bi oni govorili, ako bi spomenuli dunjaluk i on bi sa njima o tome govorio, ako bi spomenuli ahiret i on bi ga spominjao sa njima, ako bi se šalili i on bi se šalio sa njima. Govorio je kada je bilo potrebno, mnogo je razmišljao i dugo šutio, a progovarao je sa bismillom, u njegovom, s.a.v.s., obraćanju nije bilo neistine ni ispraznog govora, nikoga nije ponižavao ni vrijeđao, nekada bi uz govor pokazivao rukom, nije imao suvišnih riječi, a njegov govor bilo je veoma ugodno slušati.    

 Poslanik je uzor koji se u svemu slijedi, od momenta kada legnemo u postelju, kada ustajemo, kada se budimo, kada namaze klanjamo, kada izlazimo iz kuće, kada ulazimo u kuću, kada se pozdravljamo sa našim ukućanima, komšijama i prijateljima, kada jedemo, kada pijemo, kada spavamo, kada sjedimo, kada gledamo kada slušamo, kada se oblačimo, kada tugujemo i kada se radujemo. U svemu nam je uzor naš Poslanik, naša milost koju je Allah poslao da nas poduči kako najbolje i najljepše da živimo na ovom dunjaluku.

Dova

 Molim Te Uzvišeni Bože, smiluj nam se, oprosti nam grijehe, i daj nam, da jedini uzor u našim životima bude Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.s.  Amin!

 Milostivi Allahu, daruj mudrost onima koji nas na pravi put vode. Neka nam srca ustrepte na džumi namazu. Zavolimo svoju islamsku zajednicu. Amin!

 

 

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.

أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.

[جلوس]

بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين

الخطبة الثانية

الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.

اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.

اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.

اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون

 صدق الله العظيم

Literatura:Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari,Edvin Mehmedović,Semira Hodžić,Hfz. mr. Adnan-ef. Srebrenica.

  

Nijaz Salkić


GORNJA PUHARSKA
<< 11/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


ponekad navratim
Dzemat Slovenj Gradec
Rodna gruda
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik

GORNJA PUHARSKA – PRIJEDOR

Gornja Puharska je naselje sa oko 150 lijepih kuća sa crvenim krovovima, smještena je sa obe strane rijeke Puharske, a pripada mjesnoj zajednici Veliko Palančište. Gornji dio rijeke je Jelovac i Puharine, a donji dio rijeke je Donja Puharska. Gornja Puharska graniči sa Donjom Puharskom, Čejrecima, Crnom dolinom, Urijama i Velikim Palančištem. Interesantno je da je Veliko Palančište daleko manje naselje po veličini od Gornje Puharske, a izabrali su ga za mjesnu zajednicu. Gornja Puharska je podijeljena na mahale: Delkići, Pehlići, Kurtovići, Ljubičići, Zenkići, Ešići, Sekizovac, Jordani i Brezići.
Za vrijeme rata 1942 – 44. godine džamija u Gornjoj Puharskoj nije zapaljena, iako je bila od drveta, a kuće po Puharskoj su paljene u više navrata. Tada je nastala uzrečica: „Neka gori sve i daska, ostaće Puharska“ i ostala je. To je bila druga Puharska, a prva je bila dio Crne Doline, jedan dio Jelovca i Puharine, od koje je i dobila ime Puharska. Na Puharinama uvijek ima vjetrić, koji lagahno puše. Temelj ondašnje džamije stoji i danas, blizu škole u Crnoj Dolini. Džamija je bila do dolaska Austrougarske. Dolaskom Austrougarske džemat se seli na današnje prostore. Priča se da je jedna od Kurtovića žena dala zemlju i napravila bunar, kojeg je koristila skoro cijela Puharska. Familija Kurtović je tada bila brojna i imućna, bogata.
U tim mahalama su živjele slijedeće familije: Babići, Lepir, Krupić, Redžić, Karabašić, Čirkić, Zenkić, Zelić, Hajdarević, Mustić, Hromadžić, Denić, Rizvić, Pehlić, Kurtović, Kedić, Balić, Blažević, Kočanović, Bejtović, Majković, Ališić, Alibegović, Delkić, Mujkanović, Garibović, Husić, Sušić, Kavazović, Kalender, Deumić, Cerić, Osmančević, Omanović, Berber, Zerić, Drači i Cepić. Ovaj narod se pored toga što je većina bila zaposlena negdje u gradu Prijedoru još dodatno bavila poljoprivredom. Treba istaći da je ovdje zemlja plodna i rodovita i prije svega ravna. Ovdje dobro uspijeva pšenica, kukuruz, grah trkljaš, paprika, paradajz, grašak, sve vrste jabuka i krušaka, kesten i bostan.
Povrće i žitarice ovdje ljudi siju i sade u svojim njivama: Bare, Kojina plećina, Gajevi, Brda, Beglućine, Didove bare, Hasina strana, Kantarevac, Pušinovac, Majden, Rifetova glavica i Rosulje.
Lijep i bogat je bio ovo kraj sve do četničkog divljanja i razaranja svega muslimanskog. U tom divljanju srpsko – crnogorskih divljaka porušene su mnoge naše kuće, pobijeni naši mladići i ljudi, te porušeni vjerski objekti, a najviše džamije.
U tom divljaštvu dojučerašnjih komšija prva je na udaru bila naša džamija u Puharskoj. Od silina detonacije otišle su u zrak i sve kuće naokolo.
Naša džamija u kojoj smo se učili prvim surama je tako nestala i u njoj i sva naša dokumentacija, mushafi, postekije, serdžade i tepisi, a sa ahmedijom našeg efendije četnici su se šprdali nabijajući je prvo na glavu, a poslije šutali nogama i sjedali na nju. U toj našoj džamiji su službovale slijedeće hodže: Handanagić ef. Sabit, Hakija ef. Pezerović, Smajl ef. Šahinović, Ibrahim ef. Bašić, Nijaz ef. Salkić, Bajazid ef., Suad ef. Čaušević, Fadil ef., Sabahudin ef. Ćeman.. Mujezini su bili: Fuad Alibegović, Suad Alibegović, Hasan Zenkić, Husnija Mujkanović i Omer Mujkanović.
Hadžije: Huse Delkić (Car), Omer Mujkanović, Ibrahim Delkić i Rasim Delkić.
Ovo mjesto je bogato vodom, pa skoro svaka kuća ima po jedan bunar. Od ostalih voda treba spomenuti izvor zvani Kantarevac i rijeku Puharsku koja protiče kroz ovo naselje. Što se tiče samog mekteba, ovdje se puno davalo na vjeru i vjersko poučavanje. Zasluge za izgradnju nove džamije treba pripisati vrijednom imamu Hakiji ef. Pezeroviću koji je bio inicijator da se nova džamija napravi i pored nje imamska kuća i štala za kravu. U njegovo vrijeme je bila vjeronauka dobro krenula, a u mekteb se tada nosilo po jedno drvo. I druge džematlije su pomagale vjeronauku baš kao što je to radio Ibro Delkić koji je djecu redovno snabdijevao i častio bombonama.
Rahmetli Mina Karabašić, žena Mehe Karabašića je uoči noći Lejletul-kadra redovno pekla halvu i donosila u džamiju i pred džamiju i častila djecu, omladinu i džematlije. Taj vjerski zar i zanos kako efendije, tako i džematlija i učenika je donio prve hatme u džematu Gornja Puharska. Hatme su održane 1972. godine, a dali su ih slijedeći učenici: Alibegović Fuad, Karabašić Mirsad, Karabašić Mevlida, Delkić Elida, Pezerović Hidajeta, Bejtović Esma, Delkić Erzumana, Mujkanović Suada i Delkić Jasminka. Na hatmama je bio izaslanik iz tadašnjeg Vrhovnog islamskog starješinstva iz Sarajeva i imami Pezerović Hakija ef. i imam iz Donje Puharske efendija Kusuran. Što se tiče adeta (običaja) u to vrijeme su bila u modi sijela, perušanja, komušanja i svadbe koje su znale trajati po 8 dana. Na tim sijelima su se pekle masirače i krompiri, kuhalo i peklo kestenje i pričale priče iz starog vakta, te priče o vukodlacima i vješticama. Nije bilo televizije i mladi su pobožno gledali u starije ljude, slušali i pamtili njhova kazivanja.
Posebno se sjećamo perušanja kod Jusufa Delkića zvanog Juse. Taj čovjek je prvi koji je imao u našem selu farmu goveda. Na kraju predstavljanja Gornje Puharske nije se zgoreg sjetiti i lijepog svijeta i dobrih ljudi koji su nekada tu živjeli i značili nešto.
Starije žene koje smo mi poštovali su bile: Naja Blažević, velika vjernica koja je posebno voljela obilaziti komšiluk, a nije nikoga ogovarala i tračala. Hava Delkić, Kadire Delkić, Hasena Delkić, zvana Mehinica. Fatime Delkić koju pamtimo po lijepom učenju Kur'ana i njenoj dobroti. Tima Delkić, Ademova, Munira Majković, poznata po šalama i veseloj naravi. Šuhra Cepić je pomagala pri gasuljenju umrlih žena i namještanju želuca.
Hilmo Kurtović je bio vrstan harmonikaš. Familija Hajdarević se poslije drugog svjetskog rata doselila iz Nikšića, Crne Gore (Sandžaka), odakle se spasila od četničkog noža, a svi smo ih poznavali kao Crnogorce. Bila je to jako dobra i prijatna familija. Dosta ih je pobila četnička ruka u toku zadnje agresije na Prijedor.
Jasim Delkić je imao cikular za rezanje japije. Karlo Pijak je imao prvi traktor „Englezer“. Ešef Alibegović je imao svoju kovačnicu u kojoj je pravio peći bubnjarice, dolafe za prženje kahve, potkivao je konje, klepo kose i sikire itd. Adem Ališić je bio brico, a Šerif Delkić je imao prvi kamion i mljeo žito u mlinu. Adem Delkić je bio veoma strog i pobožan čovjek. Međutim, njegova strogost mu nije smetala da pomogne svakome, kome god je trebala kakva pomoć vrlo rado ju je pružao.

Husnija Mujkanović je bio dugogodišnji blagajnik u džamijskom odboru. On je bio jako plemenit i čestiti čovjek, nikome nije zla mislio, a na svom jedinom biciklu u životu je penziju zaradio u prijedorskoj tvornici papira „Celpak“. Mutevelija Huse Delkić, zvani Car je bio tih i dobar čovjek sa kojim si mogao dosta toga progovoriti i savjeta dobiti. Safija, ćerka Naje Blažević, i Hajra Majković su najpoznatije žene po učenju Mevluda. Mujo Delkić je bio poznat po tome što je imao brojnu familiju. Bego Balić je bio tih i miroljubiv čovjek, isto kao i njegova žena Ifa. U njihovoj kući se sakupljala omladina i djeca, jer je u njihovom društvu bilo prijatno. Svoju djecu su lijepo odgojili. Hase Delkić je bio poznat po uzrečici: „Junaci moji“. Emina Cepić, zvana Emka, je bila jedna od najpobožnijih žena u svom vremenu. Ostala je udovica u svojoj 26. godini sa šestoro djece. U svom džematu i komšiluku je bila cijenjena i poštovana, kako od starijih tako i od mlađih ljudi. Njena glavna preokupacija je bila da ostane dobra vjernica.
Mevla Delkić, zvana Hasinica, je salijevala strahe i odbrojavala uroke i pravila ljekovite mehleme, namještala želudac kad se insan struni. Bila je to dobra komšinica i svi su je poštovali. Pošto nisu imali djece usvojili su Kedić Sadika, zvanog Huću i Hamidu, današnju suprugu Derviša Delkića.
Prije agresije na BiH, 1992. godine, Gornja Puharska je imala četvorogodišnju osnovnu školu, dvije trgovine, svoj vodovod, asfalt, puno bunara i mlin kod Mehe Cara. Mnogo toga i danas imamo, samo ljudi nema. Oni nekada u godini dana i dođu, vide, popričaju, poprave i zamijene što treba zamijeniti i popraviti, prozrače kuće i odu nazad. Nažalost mnogi se nemaju kud vratiti niti doći, jer su pobijeni. Nikada Gornja Puharska neće biti kao ona prije agresije, sa životom i veseljem, ali nama valja dalje živjeti, graditi, popravljati i svoje čuvati.
Evo džamija i imamski stan su nikli, čini mi se ljepši nego ikada što su bili. Zato glavu gore Bošnjače, Gornja Puharska je lijepa i pravo mjesto za moje i tvoje dijete, za naše potomke, za naše danas i za naše sutra.

Za dio informacija se zahvaljujem Suadi Veletanlić – Mujkanović iz Gornje Puharske.

iz knjige Nijaza Salkića, "Bobak po bobak, bosanski đerdan, objavljene 2009. godine.

eglena i muhabet


KONTAKT-SARADNJA:

gpuharcanka@gmail.com
Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.





OJ PRIJEDORE PUN SI MI BEHARA

Jesen je uveliko zavladala krajolikom kroz koji smo ulazili u Prijedor,a novembar je ulazio u svoju završnicu. Žao mi je što je pao mrak kada smo ulazili u čaršiju. Moje odredište je bila Gornja Puharska. E, sjećam se ko' danas je bilo, ja na biciklu prolazim pored džamije u G.Puharskoj sa desne strane je seoski bunar i džamija, na raskrsnici gledam na desno ide li kakvo vozilo iz pravca Crne Doline,pa onda projurim pored kuća Kurtovića, Delkića i sa jedne i sa druge strane, kuće naših i kuće Pemaca.

Spuštam se niz strminu prema kafani "Željo", desno pored trafoa put u Čejreke, Bože koliko li sam puta prošao tim putem. Idem pored "Želje", blaga krivina, a na lijevoj strani Suljanovića mezarluci i već je tu nova raskrsnica za Tešanjić, a naprijed je Donja Puharska. Slijede nove kuće u novom naselju i sa lijeve i sa desne strane i skoro popunjeni mezarluci u D.Puharskoj. Nišani novi i stari, male i velike ploče , mermer i kamen, Bože i na mezarlucima se vidi klasna razlika, bogatstvo i siromaštvo.

Odjednom se ukaza Puharska džamija, lijepa kakva samo može biti džamija, a munara se propela u nebo kao da se hvali da ima dvije kao biser bijele šerefe. Preko puta džamije vidim Rasim ef. Ćemana, imama iz Donje Puharske, nakrivio ahmediju u desnu stranu, krenuo je na podne, Bože, kako mu se bijeli ahmedija i imamski ponos mu sjaji na licu. Djeca ulaze u džamiju sa Kur'anima zamotanim u bijele ručnike, jer oni će poslije namaza učiti Kur'an i pripremati se za nove hatme.

Malo niže ispred kuće poselami me mala Jasmina, unuka od dobrog starog imama ili hodže Kusurana, kako ga je narod volio zvati. Mala je prava krasotica, drži loptu u ruci i maše mi. Što se tiče njezinog dida hodže Kusurana, on je bio legenda u svoje vrijeme. Službovao je u džemaatu Donja Puharska i kao imam je redovno obilazio svoj džemaat. Tako kada bi hodao po džemaatu volio je upitati "kome ti pripadaš", misleći kojem džemaatu, jer se D.Puharska graničila sa G.Puharskom, Čejrecima i Gradskom džamijom. Kada bi čovjek rekao naprimjer da on pripada G.Puharskoj, on bi odgovorio "nema veze, ti si moj džemaatlija", uzevši mu podatke i učlanivši ga kod sebe. Priča ko priča,da li je to bilo baš tako Allah dž. š. najbolje zna, a narod ko' narod, priča i usta mu ne možeš začepiti.

Vozim se biciklom sam kroz D .Puharsku i već prolazim pored "Komunalnog", odatle se put odvaja prema Čejrecima. Još samo podvožnjak i eto katoličke crkve na lijevoj, a Auto-moto društva na desnoj strani. Što je danas narod navalio da polaže vozački ispit, kao da nisu imali prije vremena ili ne mogu ostaviti za sutra taj posao. Morao sam u Patriji kupiti karnišle za dnevnu sobu, pa sam biciklo ostavio ispred slastičarnice koju drže Albanci, tu mi je nekako biciklo najsigurnije.

Ulazim u Patriju, a jedan did stao ispred pokretnih stepenica i nikako da zakorači. A narod ko narod razgleda robu, neko kupi, a drugi pita za cijenu i ode da traži jeftinije. Nisam ni ja kupio karnišle, jer su mi se učinile malo preskupe.

Nema veze, pogledaću kod gradske džamije ima jedna robna kuća u kojoj ima i karnišli, a i zavjesa, možda ću imati sreće.
Idem čaršijom pješice, narod se rasipa sa pijace nije ni čudo, petak je već ušao u svoje drugo poluvrijeme. Vidim puno ljudi iz Čarakova, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Bišćana, a ugledah i svoga dobrog ahbaba Hamid ef. Softića iz Kozarca i Hasan ef. Bešliju iz Bosanskog Novog, te Sulejman ef. Dizdarevića iz Čarakova.

Vjerovatno su došli poslom u Odbor islamske zajednice Prijedor (vakuf). Susret nije mogao proći bez kahve u slastičarni "Sarajevo" i najboljih prijedorskih ćevapa u ćevabdžinici na "Irezi".
Sa kolegama sam se rastao poslije dugog eglena ispred džamije u koju sam dugo gledao i razmišljao kako ćemo ako Bog da uskoro početi sa izgradnjom nove i veće džamije u Prijedoru, a mislim da će to biti islamski centar. Svi znamo da je Prijedor centar potkozarskih muslimana i zaslužuje to. Na tržnici kod pošte kupih neke nužne namirnice, stavih na prtljažnik svoga bicikla i krenuh preko Tesanjića, pored kasarne i rasadnika u G.Puharsku.

E Bože moj , trgnuo sam se kao iza sna. Šta ti je bolan, nema više džamije u Gornjoj niti u Donjoj Puharskoj, zjape ruševine i zgarišta, nema džamija u cijelom Prijedoru, a bome ni na brdu se ne čuju ezani , a ni u Zagradu, Čarakovu, Zecovima, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima i Čejrecima. Nema više mojih dobrih kolega imama: Rasim ef, Sulejman ef. i Hamid ef. nema ih više, ubiše ih zlotvori, kao i mnoge druge poznate i nepoznate Prijedorčane.
Jedan grad pored građevina čine i ljudi.

Nadam se da će naš narod naseliti ponovno vjekovna ognjišta i znati ponovno označiti ono što mu je vijekovima pripadalo. Naše oznake su džamije, mejtefi, škole, fakulteti, mezarja, veselo čavrljanje male djece po tijesnim sokacima, ašikluci momaka i cura po prijedorskoj čaršiji. Dragi moj Allahu, daj da ponovno odjekuju pjesme: "Kolika je u Prijedoru čaršija"... Pokraj Sane procvjetala polja... Oj Prijedore pun si mi sevdaha..!

(Iz knjige „Bobak po bobak, bosanski đerdan“ , autora Nijaza Salkića)

BROJAČ POSJETA
1240680

Powered by Blogger.ba