GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

12.07.2019.

MIMBERA - GDJE JE MUSA GDJE JE ISA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ
وَيَبْقَىٰ وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ
 صدق الله العظيم
Uz ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu, Salavat i selam na Njegovog Miljenika Muhammeda, a.s., vrle ashabe i njegovu časnu porodicu.
A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 09. zu-l-ka'de 1440. ili 12. juli 2019. godine. Ovo je 44. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Zadovoljstvo, a današnja je ,Gdje je Musa, gdje je Isa?'
Uzvišeni Allah kaže: ,,Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito.” (Er-Rahman, 26-27.)
Važno je često razmišljati o svom smiraju na zemljanom krevetu i crvima, mravima i miševima, kao svojim prvim komšijama u mezaru, te posjetiocima Munkiru i Nekiru, o Kijametu obećanom danu, Džennetu ili Džehennemu svom mjestu vječnog boravka.
Jeste li držali pješčani sahat u ruci i gledali kako se zrnca pijeska pretaču odozgo na dole. Ako je naš život pješčani sahat, onda svako zrnce pijeska koje iz gornjeg dijela Pješčanog sahata je dio nas, dio našeg tijela i duše nam, dio dunjaluka koja se osipa i topi. Onog trenutka kada i zadnje zrnce pijeska istekne, život će se ugasiti i duša tijelo nam napustiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ,, ...Melek Džibril je dubinu moga srca nadahnuo, da niko od vas neće umrijeti sve dok u potpunosti ne iscrpi (ne pojede) svoju nafaku…''
Život bi mogli usporediti i sa jednim skijaškim spustom, jednom jedinom utakmicom svoga života. Pri tom spustu trebamo paziti na kapije i one štapove međaše, sa desne i lijeve strane, prilikom brzog spuštanja niz strminu života. Na svakoj kapiji vreba šejtan.
Prva kapija na kojoj šejtan svakodnevno vreba jeste adab-lijepo ponašanje. A adab podrazumijeva sve naše aktivnosti u oblasti našeg odgoja, npr. poštovanje prema starijim osobama i ulemi, milost prema djeci, briga o siromasima, pažnja prema prijateljima itd. Prokleti šejtan u vezi s tim nama došaptava: ,,Što će ti to, nije ni farz, ni vadžib, ni sunnet, niko ti to nije naredio, ni Allah ni Poslanik, pa što ćeš to raditi? To je samo lijepo, ostavi to, preskoči to!'', i tako sve dok se vjernik ne okani lijepog adaba, uz izgovore kako ne može stići to obaviti, kako je umoran, kako ne mora uvijek baš on to uraditi, itd. Nakon što šejtan uspješno zagospodari prvom kapijom u ljudskom srcu, on tu postavlja dva šejtana čuvara da stražare. A on ide dalje.
Druga kapija se zove sunnet. Nakon što je osvojio prvu kapiju, šejtan čovjeku sve češće došaptava kako ni sunnet nije farz, i da nema potrebe da ga obavlja, pa će jedan dan vjernik ostaviti sunnet od jacije, drugi dan od ikindije, treći dan od podne i tako će malo po malo ogresti u tome, lijenost će ga sve više obuzimati, dok na koncu ne ostavi sunnet u potpunosti. Onda šejtan postavlja dva nova čuvara na novu osvojenu kapiju i kreće dalje.
Treća kapija se zove vadžib. Nakon što je šejtan obezvrijedio sunnet u očima čovjeka, polako napada na vadžib, pa počinje dobacivati: ,,De ne moraš klanjati vitr, ne moraš klanjati bajrame, ne moraš klati kurban, vadžib nije farz.'' i tako sve dok čovjek ne popusti. Iman takvog čovjeka je već uveliko poljuljan, te on malo po malo ostavi i vadžibe. Šejtan ponovo postavlja dva čuvara i na ovoj kapiji. I ide dalje.
Četvrta kapija se zove farz. Nakon što čovjek ostavi prethodno navedeno, šejtanu je već lakše da upravlja njime i da ga navodi na loše, pa će prvo propustiti jedan farz, pa će drugi dan dva farza, i tako redom sve dok u potpunosti ne ostavi namaz, pa će onda isto uraditi i sa postom, zekatom, hadždžom i ostalim farzovima. Nakon osvojenja ove kapije, ostaju još tri, koje su dalji cilj šejtana. Pitamo se kakve tri kapije? Šta ima još kad insan ostavi farzove?!
Peta kapija jeste haram. Nakon što čovjek toliko popusti da ostavi farzove, šejtan ga počinje nagovarati da prihvati neke od harama, pa mu šapuće da alkohol nije haram ako se popije čašica ili dvije, da kocka nije opasna ako se igra ,,umjereno', da je zinaluk (blud) lijep i moderan, i tako redom sve dok čovjek ne zavoli Dunjaluk a zamrzi Ahiret, i tada šejtan osvaja i ovu kapiju i postavlja svoje čuvare. A onda ide dalje.
Šesta kapija jeste halal zarada. Nakon što čovjek zglajza u haramu, ni od njegove halal zarade neće ostati mnogo. Sve više će na haram način sticati i trošiti nafaku, a šejtan će zadovoljno trljati ruke. Tu se kod čovjeka već nazire gašenje njegovog imana. Pa kad osvoji i ovu kapiju, onda prokleti šejtan ide i na zadnju.
Sedma kapija jeste kelime-i šehadet. Nakon svega navedenog, šejtan ide do samog kraja. Dovodi čovjeka u poziciju da sam sebe pita: ,,Pa stvarno, da li postoji taj drugi svijet? Da li ćemo baš biti proživljeni pošto umremo? Da li ćemo odgovarati za svoja (ne)djela?'' I tako ide sve dok se čovjek ne osili toliko da poput faraona kaže za sebe da je, neuzu billah, on bog i da mu nema ravna na svijetu. I tada je šejtan završio svoju misiju sa tim čovjekom.
Draga braćo, sa svakom novom izgubljenom kapijom, sve je teže i teže vratiti se u normalu. Brzo se spustimo niz strminu životu, poput onog spusta-slaloma u sportskoj utakmici. Razlika je je u tome da sportista na dunjaluku možda dobije još jednu utakmicu a čovjek kad se jednom spusti niz strminu svoga života, šanse nema više.
U Bosni s munara često slušamo Salle-obavijesti o smrti: Kullu nefsin zaikatul mevti, summe ilejna terdžeune! Svaka će duša smrt okusiti, zatim ce te se Nama vratiti. Adždžilu bis salati kablel fevti, ve adždžilu bit tevbeti kablel mevti! Požurite sa namazom i s pokajanjem, prije nego vas smrt zadesi. El mevtu šerabun ve kullu nasin šaribune! Smrt je piće koje će ispiti svaki čovjek.
El kefenu libasun kullu nasin labisune! Smrtničko odijelo je odjeća koju će svaki čovjek obući. Et tabutu merkebun ve kullu nasin rakibune! Tabut je nosilo na kome će svaki čovjek nošen biti. El kabru babun ve kullu nasin dahilune! Grob je kapija na koju će svaki covjek ući. Ejne Musa, ejne Isa, ejne Jahja, ejne Nuh, ejne Muhammedun hatemul enbijai vel murselin vel hamdu lillahi rabil alemin! Gdje je Musa, gdje Isa, gdje je Jahja, a gdje Nuh, gdje je Muhammed, pečat vjerovjesnistva i poslanstva, pa neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova.
Malik b. Dinar, rahimehullahu te‘ala, je govorio: ,,Ko zaprosi dunjaluk, neka zna da će dunjaluk tražiti od njega kao vjenčani dar njegovu vjeru u potpunosti, neće se zadovoljiti osim da uzme cijelu njegovu vjeru!”
Prenosi se da je jedan jevrej tražio od Isaa, a.s., da zajedno s njim putuje kako bi se uvjerio u njegove mu'džize i poslanstvo te postao vjernik i njegov sljedbenik. Isa, a.s., mu dozvoli pa krenuše na put. Nakon izvjesnog vremena sjeli su na jednom mjestu da se odmore. Isa, a.s., je abdestio i ustao klanjati namaz, a svom saputniku je dao novac da ode kupiti tri somuna za ručak. On je to prihvatio, otišao je i kupio somune, ali kad se vratio Isa, a.s., je još uvijek klanjao. Jevrej je bio jako gladan, nije mogao čekati da Isa, a.s., klanja namaz, pa je pojeo jedan somun. Nakon što je Allahov poslanik Isa, a.s., klanjao, sjeli su da jedu. U toku jela Isa, a.s., je upitao jevreja za treći somun, a on mu je rekao da je kupio samo dva. Nedugo zatim naišla je gazela i stala je pred Isaa, a.s. On ju je oborio na zemlju i zaklao, a zatim uputio dovu Allahu, dž.š., da je oživi i ona je oživjela. Misleći da će ga mu'džiza koju je vidio svojim očima natjerati da bude iskren, Isa, a.s., je ponovo upitao jevreja za treći somun, a on je odgovorio: ,,Tako mi Allaha, bila su samo dva somuna.” Zatim su naišli pored rijeke i tu se odmorili. Dok su sjedili na obali rijeke Isa, a.s., je napravio tri mala brežuljka od pijeska, a onda je uputio dovu Allahu, dž.š., i brežuljci su se pretvorili u zlato. Nakon toga ih je podijelio i rekao jevreju: ,,Jedan zlatni brežuljak meni, jedan tebi, a jedan vlasniku trećeg somuna.”
 Tada je jevrej uzviknuo: ,,Tako mi Allaha, ja sam vlasnik trećeg somuna!” Pošto se uvjerio u njegovo nevjerstvo, tvrdoglavost i opijenost dunjalukom, Isa, a.s., mu je rekao: ,,Nema problema, tebi pripadaju sva tri zlatna brežuljka, ali ja te napuštam i ne želim da s tobom nastavim putovanje.” Isa, a.s., je otišao svojim putem, a jevrej je, sav ushićen od sreće, prebacivao hrpe zlata preko svojih ruku: ,,Ovo je nevjerovatno, ovo je istinska sreća, postao sam bogat čovjek!” Dok se on radovao svom bogatstvu, naišla su trojica drumskih razbojnika i ubili ga, a zlato podijelili na tri jednaka dijela. Bili su umorni i gladni i odlučili su na tom mjestu odmoriti se i ručati. Jednog su poslali po hranu, a druga dvojica su naložili vatru i čekali da se treći vrati sa hranom. Nakon toga je jedan od one dvojice rekao: ,,Mislim da bi bilo najbolje da ubijemo našeg druga kad se vrati sa hranom i da njegov dio zlata međusobno podijelimo.” To je drugi razbojnik sa zadovoljstvom prihvatio. Što se tiče trećeg razbojnika koji je otišao po hranu, on je, razmišljajući kako da se domogne cijelog bogatstva, odlučio da u hranu stavi otrov i tako se riješi svojih saputnika. Kada je donio hranu ona dvojica su odmah skočili i ubili ga. Nakon toga su podijelili njegov dio i sjeli da ručaju. Pošto je hrana bila otrovana obojica su, nakon što su se najeli, umrli.”
U čemu ćemo potražiti spas? Pa zar na ovom dunjaluku išta može smiriti, osim vjere nam u Jedinog Boga, kojemu je poznato svačije stanje? Poslanik sallallahu alejhi we sellem, rekao je: ,,Dunjaluk je u poređenju s ahiretom poput umakanja prsta nekog od vas u more, pa neka pogleda koliko vode izađe za prstom kada ga izvadi iz vode.”
Dova                               
 Uzvišenog Allaha molim da nas učvrsti u imanu i dobrim djelima sve dok Ga, Svevišnjeg, ne sretnemo, zadovoljni Njime kao svojim Gospodarom i On zadovoljan nama!  Amin.
Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema džamijama i onima koji nam o vjeri govore i pravim putem nas predvode. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne udaljavajmo se od svoje islamske zajednice.

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura:Tefsir ibni Kesir,Sahihul Buhari,H.Sulejman Bugari.


Nijaz Salkić

GORNJA PUHARSKA
<< 07/2019 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


ponekad navratim
Dzemat Slovenj Gradec
Rodna gruda
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik

GORNJA PUHARSKA – PRIJEDOR

Gornja Puharska je naselje sa oko 150 lijepih kuća sa crvenim krovovima, smještena je sa obe strane rijeke Puharske, a pripada mjesnoj zajednici Veliko Palančište. Gornji dio rijeke je Jelovac i Puharine, a donji dio rijeke je Donja Puharska. Gornja Puharska graniči sa Donjom Puharskom, Čejrecima, Crnom dolinom, Urijama i Velikim Palančištem. Interesantno je da je Veliko Palančište daleko manje naselje po veličini od Gornje Puharske, a izabrali su ga za mjesnu zajednicu. Gornja Puharska je podijeljena na mahale: Delkići, Pehlići, Kurtovići, Ljubičići, Zenkići, Ešići, Sekizovac, Jordani i Brezići.
Za vrijeme rata 1942 – 44. godine džamija u Gornjoj Puharskoj nije zapaljena, iako je bila od drveta, a kuće po Puharskoj su paljene u više navrata. Tada je nastala uzrečica: „Neka gori sve i daska, ostaće Puharska“ i ostala je. To je bila druga Puharska, a prva je bila dio Crne Doline, jedan dio Jelovca i Puharine, od koje je i dobila ime Puharska. Na Puharinama uvijek ima vjetrić, koji lagahno puše. Temelj ondašnje džamije stoji i danas, blizu škole u Crnoj Dolini. Džamija je bila do dolaska Austrougarske. Dolaskom Austrougarske džemat se seli na današnje prostore. Priča se da je jedna od Kurtovića žena dala zemlju i napravila bunar, kojeg je koristila skoro cijela Puharska. Familija Kurtović je tada bila brojna i imućna, bogata.
U tim mahalama su živjele slijedeće familije: Babići, Lepir, Krupić, Redžić, Karabašić, Čirkić, Zenkić, Zelić, Hajdarević, Mustić, Hromadžić, Denić, Rizvić, Pehlić, Kurtović, Kedić, Balić, Blažević, Kočanović, Bejtović, Majković, Ališić, Alibegović, Delkić, Mujkanović, Garibović, Husić, Sušić, Kavazović, Kalender, Deumić, Cerić, Osmančević, Omanović, Berber, Zerić, Drači i Cepić. Ovaj narod se pored toga što je većina bila zaposlena negdje u gradu Prijedoru još dodatno bavila poljoprivredom. Treba istaći da je ovdje zemlja plodna i rodovita i prije svega ravna. Ovdje dobro uspijeva pšenica, kukuruz, grah trkljaš, paprika, paradajz, grašak, sve vrste jabuka i krušaka, kesten i bostan.
Povrće i žitarice ovdje ljudi siju i sade u svojim njivama: Bare, Kojina plećina, Gajevi, Brda, Beglućine, Didove bare, Hasina strana, Kantarevac, Pušinovac, Majden, Rifetova glavica i Rosulje.
Lijep i bogat je bio ovo kraj sve do četničkog divljanja i razaranja svega muslimanskog. U tom divljanju srpsko – crnogorskih divljaka porušene su mnoge naše kuće, pobijeni naši mladići i ljudi, te porušeni vjerski objekti, a najviše džamije.
U tom divljaštvu dojučerašnjih komšija prva je na udaru bila naša džamija u Puharskoj. Od silina detonacije otišle su u zrak i sve kuće naokolo.
Naša džamija u kojoj smo se učili prvim surama je tako nestala i u njoj i sva naša dokumentacija, mushafi, postekije, serdžade i tepisi, a sa ahmedijom našeg efendije četnici su se šprdali nabijajući je prvo na glavu, a poslije šutali nogama i sjedali na nju. U toj našoj džamiji su službovale slijedeće hodže: Handanagić ef. Sabit, Hakija ef. Pezerović, Smajl ef. Šahinović, Ibrahim ef. Bašić, Nijaz ef. Salkić, Bajazid ef., Suad ef. Čaušević, Fadil ef., Sabahudin ef. Ćeman.. Mujezini su bili: Fuad Alibegović, Suad Alibegović, Hasan Zenkić, Husnija Mujkanović i Omer Mujkanović.
Hadžije: Huse Delkić (Car), Omer Mujkanović, Ibrahim Delkić i Rasim Delkić.
Ovo mjesto je bogato vodom, pa skoro svaka kuća ima po jedan bunar. Od ostalih voda treba spomenuti izvor zvani Kantarevac i rijeku Puharsku koja protiče kroz ovo naselje. Što se tiče samog mekteba, ovdje se puno davalo na vjeru i vjersko poučavanje. Zasluge za izgradnju nove džamije treba pripisati vrijednom imamu Hakiji ef. Pezeroviću koji je bio inicijator da se nova džamija napravi i pored nje imamska kuća i štala za kravu. U njegovo vrijeme je bila vjeronauka dobro krenula, a u mekteb se tada nosilo po jedno drvo. I druge džematlije su pomagale vjeronauku baš kao što je to radio Ibro Delkić koji je djecu redovno snabdijevao i častio bombonama.
Rahmetli Mina Karabašić, žena Mehe Karabašića je uoči noći Lejletul-kadra redovno pekla halvu i donosila u džamiju i pred džamiju i častila djecu, omladinu i džematlije. Taj vjerski zar i zanos kako efendije, tako i džematlija i učenika je donio prve hatme u džematu Gornja Puharska. Hatme su održane 1972. godine, a dali su ih slijedeći učenici: Alibegović Fuad, Karabašić Mirsad, Karabašić Mevlida, Delkić Elida, Pezerović Hidajeta, Bejtović Esma, Delkić Erzumana, Mujkanović Suada i Delkić Jasminka. Na hatmama je bio izaslanik iz tadašnjeg Vrhovnog islamskog starješinstva iz Sarajeva i imami Pezerović Hakija ef. i imam iz Donje Puharske efendija Kusuran. Što se tiče adeta (običaja) u to vrijeme su bila u modi sijela, perušanja, komušanja i svadbe koje su znale trajati po 8 dana. Na tim sijelima su se pekle masirače i krompiri, kuhalo i peklo kestenje i pričale priče iz starog vakta, te priče o vukodlacima i vješticama. Nije bilo televizije i mladi su pobožno gledali u starije ljude, slušali i pamtili njhova kazivanja.
Posebno se sjećamo perušanja kod Jusufa Delkića zvanog Juse. Taj čovjek je prvi koji je imao u našem selu farmu goveda. Na kraju predstavljanja Gornje Puharske nije se zgoreg sjetiti i lijepog svijeta i dobrih ljudi koji su nekada tu živjeli i značili nešto.
Starije žene koje smo mi poštovali su bile: Naja Blažević, velika vjernica koja je posebno voljela obilaziti komšiluk, a nije nikoga ogovarala i tračala. Hava Delkić, Kadire Delkić, Hasena Delkić, zvana Mehinica. Fatime Delkić koju pamtimo po lijepom učenju Kur'ana i njenoj dobroti. Tima Delkić, Ademova, Munira Majković, poznata po šalama i veseloj naravi. Šuhra Cepić je pomagala pri gasuljenju umrlih žena i namještanju želuca.
Hilmo Kurtović je bio vrstan harmonikaš. Familija Hajdarević se poslije drugog svjetskog rata doselila iz Nikšića, Crne Gore (Sandžaka), odakle se spasila od četničkog noža, a svi smo ih poznavali kao Crnogorce. Bila je to jako dobra i prijatna familija. Dosta ih je pobila četnička ruka u toku zadnje agresije na Prijedor.
Jasim Delkić je imao cikular za rezanje japije. Karlo Pijak je imao prvi traktor „Englezer“. Ešef Alibegović je imao svoju kovačnicu u kojoj je pravio peći bubnjarice, dolafe za prženje kahve, potkivao je konje, klepo kose i sikire itd. Adem Ališić je bio brico, a Šerif Delkić je imao prvi kamion i mljeo žito u mlinu. Adem Delkić je bio veoma strog i pobožan čovjek. Međutim, njegova strogost mu nije smetala da pomogne svakome, kome god je trebala kakva pomoć vrlo rado ju je pružao.

Husnija Mujkanović je bio dugogodišnji blagajnik u džamijskom odboru. On je bio jako plemenit i čestiti čovjek, nikome nije zla mislio, a na svom jedinom biciklu u životu je penziju zaradio u prijedorskoj tvornici papira „Celpak“. Mutevelija Huse Delkić, zvani Car je bio tih i dobar čovjek sa kojim si mogao dosta toga progovoriti i savjeta dobiti. Safija, ćerka Naje Blažević, i Hajra Majković su najpoznatije žene po učenju Mevluda. Mujo Delkić je bio poznat po tome što je imao brojnu familiju. Bego Balić je bio tih i miroljubiv čovjek, isto kao i njegova žena Ifa. U njihovoj kući se sakupljala omladina i djeca, jer je u njihovom društvu bilo prijatno. Svoju djecu su lijepo odgojili. Hase Delkić je bio poznat po uzrečici: „Junaci moji“. Emina Cepić, zvana Emka, je bila jedna od najpobožnijih žena u svom vremenu. Ostala je udovica u svojoj 26. godini sa šestoro djece. U svom džematu i komšiluku je bila cijenjena i poštovana, kako od starijih tako i od mlađih ljudi. Njena glavna preokupacija je bila da ostane dobra vjernica.
Mevla Delkić, zvana Hasinica, je salijevala strahe i odbrojavala uroke i pravila ljekovite mehleme, namještala želudac kad se insan struni. Bila je to dobra komšinica i svi su je poštovali. Pošto nisu imali djece usvojili su Kedić Sadika, zvanog Huću i Hamidu, današnju suprugu Derviša Delkića.
Prije agresije na BiH, 1992. godine, Gornja Puharska je imala četvorogodišnju osnovnu školu, dvije trgovine, svoj vodovod, asfalt, puno bunara i mlin kod Mehe Cara. Mnogo toga i danas imamo, samo ljudi nema. Oni nekada u godini dana i dođu, vide, popričaju, poprave i zamijene što treba zamijeniti i popraviti, prozrače kuće i odu nazad. Nažalost mnogi se nemaju kud vratiti niti doći, jer su pobijeni. Nikada Gornja Puharska neće biti kao ona prije agresije, sa životom i veseljem, ali nama valja dalje živjeti, graditi, popravljati i svoje čuvati.
Evo džamija i imamski stan su nikli, čini mi se ljepši nego ikada što su bili. Zato glavu gore Bošnjače, Gornja Puharska je lijepa i pravo mjesto za moje i tvoje dijete, za naše potomke, za naše danas i za naše sutra.

Za dio informacija se zahvaljujem Suadi Veletanlić – Mujkanović iz Gornje Puharske.

iz knjige Nijaza Salkića, "Bobak po bobak, bosanski đerdan, objavljene 2009. godine.

eglena i muhabet


KONTAKT-SARADNJA:

gpuharcanka@gmail.com
Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.





OJ PRIJEDORE PUN SI MI BEHARA

Jesen je uveliko zavladala krajolikom kroz koji smo ulazili u Prijedor,a novembar je ulazio u svoju završnicu. Žao mi je što je pao mrak kada smo ulazili u čaršiju. Moje odredište je bila Gornja Puharska. E, sjećam se ko' danas je bilo, ja na biciklu prolazim pored džamije u G.Puharskoj sa desne strane je seoski bunar i džamija, na raskrsnici gledam na desno ide li kakvo vozilo iz pravca Crne Doline,pa onda projurim pored kuća Kurtovića, Delkića i sa jedne i sa druge strane, kuće naših i kuće Pemaca.

Spuštam se niz strminu prema kafani "Željo", desno pored trafoa put u Čejreke, Bože koliko li sam puta prošao tim putem. Idem pored "Želje", blaga krivina, a na lijevoj strani Suljanovića mezarluci i već je tu nova raskrsnica za Tešanjić, a naprijed je Donja Puharska. Slijede nove kuće u novom naselju i sa lijeve i sa desne strane i skoro popunjeni mezarluci u D.Puharskoj. Nišani novi i stari, male i velike ploče , mermer i kamen, Bože i na mezarlucima se vidi klasna razlika, bogatstvo i siromaštvo.

Odjednom se ukaza Puharska džamija, lijepa kakva samo može biti džamija, a munara se propela u nebo kao da se hvali da ima dvije kao biser bijele šerefe. Preko puta džamije vidim Rasim ef. Ćemana, imama iz Donje Puharske, nakrivio ahmediju u desnu stranu, krenuo je na podne, Bože, kako mu se bijeli ahmedija i imamski ponos mu sjaji na licu. Djeca ulaze u džamiju sa Kur'anima zamotanim u bijele ručnike, jer oni će poslije namaza učiti Kur'an i pripremati se za nove hatme.

Malo niže ispred kuće poselami me mala Jasmina, unuka od dobrog starog imama ili hodže Kusurana, kako ga je narod volio zvati. Mala je prava krasotica, drži loptu u ruci i maše mi. Što se tiče njezinog dida hodže Kusurana, on je bio legenda u svoje vrijeme. Službovao je u džemaatu Donja Puharska i kao imam je redovno obilazio svoj džemaat. Tako kada bi hodao po džemaatu volio je upitati "kome ti pripadaš", misleći kojem džemaatu, jer se D.Puharska graničila sa G.Puharskom, Čejrecima i Gradskom džamijom. Kada bi čovjek rekao naprimjer da on pripada G.Puharskoj, on bi odgovorio "nema veze, ti si moj džemaatlija", uzevši mu podatke i učlanivši ga kod sebe. Priča ko priča,da li je to bilo baš tako Allah dž. š. najbolje zna, a narod ko' narod, priča i usta mu ne možeš začepiti.

Vozim se biciklom sam kroz D .Puharsku i već prolazim pored "Komunalnog", odatle se put odvaja prema Čejrecima. Još samo podvožnjak i eto katoličke crkve na lijevoj, a Auto-moto društva na desnoj strani. Što je danas narod navalio da polaže vozački ispit, kao da nisu imali prije vremena ili ne mogu ostaviti za sutra taj posao. Morao sam u Patriji kupiti karnišle za dnevnu sobu, pa sam biciklo ostavio ispred slastičarnice koju drže Albanci, tu mi je nekako biciklo najsigurnije.

Ulazim u Patriju, a jedan did stao ispred pokretnih stepenica i nikako da zakorači. A narod ko narod razgleda robu, neko kupi, a drugi pita za cijenu i ode da traži jeftinije. Nisam ni ja kupio karnišle, jer su mi se učinile malo preskupe.

Nema veze, pogledaću kod gradske džamije ima jedna robna kuća u kojoj ima i karnišli, a i zavjesa, možda ću imati sreće.
Idem čaršijom pješice, narod se rasipa sa pijace nije ni čudo, petak je već ušao u svoje drugo poluvrijeme. Vidim puno ljudi iz Čarakova, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Bišćana, a ugledah i svoga dobrog ahbaba Hamid ef. Softića iz Kozarca i Hasan ef. Bešliju iz Bosanskog Novog, te Sulejman ef. Dizdarevića iz Čarakova.

Vjerovatno su došli poslom u Odbor islamske zajednice Prijedor (vakuf). Susret nije mogao proći bez kahve u slastičarni "Sarajevo" i najboljih prijedorskih ćevapa u ćevabdžinici na "Irezi".
Sa kolegama sam se rastao poslije dugog eglena ispred džamije u koju sam dugo gledao i razmišljao kako ćemo ako Bog da uskoro početi sa izgradnjom nove i veće džamije u Prijedoru, a mislim da će to biti islamski centar. Svi znamo da je Prijedor centar potkozarskih muslimana i zaslužuje to. Na tržnici kod pošte kupih neke nužne namirnice, stavih na prtljažnik svoga bicikla i krenuh preko Tesanjića, pored kasarne i rasadnika u G.Puharsku.

E Bože moj , trgnuo sam se kao iza sna. Šta ti je bolan, nema više džamije u Gornjoj niti u Donjoj Puharskoj, zjape ruševine i zgarišta, nema džamija u cijelom Prijedoru, a bome ni na brdu se ne čuju ezani , a ni u Zagradu, Čarakovu, Zecovima, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima i Čejrecima. Nema više mojih dobrih kolega imama: Rasim ef, Sulejman ef. i Hamid ef. nema ih više, ubiše ih zlotvori, kao i mnoge druge poznate i nepoznate Prijedorčane.
Jedan grad pored građevina čine i ljudi.

Nadam se da će naš narod naseliti ponovno vjekovna ognjišta i znati ponovno označiti ono što mu je vijekovima pripadalo. Naše oznake su džamije, mejtefi, škole, fakulteti, mezarja, veselo čavrljanje male djece po tijesnim sokacima, ašikluci momaka i cura po prijedorskoj čaršiji. Dragi moj Allahu, daj da ponovno odjekuju pjesme: "Kolika je u Prijedoru čaršija"... Pokraj Sane procvjetala polja... Oj Prijedore pun si mi sevdaha..!

(Iz knjige „Bobak po bobak, bosanski đerdan“ , autora Nijaza Salkića)

BROJAČ POSJETA
1240713

Powered by Blogger.ba