GORNJA PUHARSKA

Dobrodošli na blog Gornje Puharske-Prijedor

04.10.2019.

MIMBERA - NAFILE NAMAZI

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ وَنَعُوذُ بِاللَّهِ
 مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
لَّقَدْ كُنتَ فِي غَفْلَةٍ مِّنْ هَٰذَا فَكَشَفْنَا عَنكَ غِطَاءَكَ فَبَصَرُكَ الْيَوْمَ حَدِيدٌ
صدق الله العظيم
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
Sva hvala i zahvala pripada Allahu dž.š. Gospodaru Sudnjeg dana neka je salavat i selam na poslednjeg Allahovog poslanika Muhammeda a.s., na njegovu časnu porodicu i vrle ashabe.
A zatim, danas je petak, 04. oktobar 2019., ili  05. saffer, 1441. godine. Ovo je 5. džuma u novoj hidžretskoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Izostavljeni namaz‘, a današnja je, ,Nafile namazi.'
Cijenjeni džemaate!
Allah dž.š. kaže: ,,Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.” (Qaf, 22.)
Klanjajući redovne namaze, vjernik zavoli i nafile s kojima održava duševni mir i duhovnu kondiciju. Pored ostalog, dobrovoljni namazi su i uzrok ulaska u Džennet. Prenosi se da je Rebia' ibn Ka'b zatražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bude sa njim u Džennetu pa mu je on odgovorio da što više čini sedždu, da što više klanja dobrovoljni namaz. (Muslim).
Nafile-namazi su prilika da uvećamo svoja dobra djela i podignemo svoje stepene u Džennetu. Na Sudnjem danu će se nafilama upotpunjavati nepotpuni farzovi. Prenosi Temim ed-Darijj da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Prvo za što će čovjek odgovarati je namaz, pa ako bude potpun tako će se i primiti, a ukoliko bude manjkav, reći će Uzvišeni Allah melekima: ,Pogledajte da li Moj rob ima nafila, pa njima upotpunite farzove…''' (Ebu Davud). Prenosi se da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: ,,Što više namaz obavljaj, jer svaki put kada učiniš sedždu Allah ti poveća deredžu (stepen)…'' (Muslim)
Nafile-namazi donose bereket u kuću. Poslanik alejhisselam je savjetovao da se nafile klanjaju kod kuće za što imam Nevevi kaže da je jedna od koristi toga i povećanje bereketa u kući u kojoj se namaz često klanja. Dobrovoljni namazi su i uzrok Allahove ljubavi prema čovjeku. U poznatom hadisi-kudsijju napominje se da su Allahu najdraža djela farzovi koje je propisao, a da Mu se čovjek vjernik neprestano približava nafilama sve dok ga Allah ne zavoli. (Buharija)
Tehijjetul mesdžid, Allahov Poslanik, s.a.v.s. je rekao: ,,Kada neko od vas uđe u džamiju neka nipošto ne sjeda dok ne klanja dva rekata.'' (Buharija i Muslim)
Salatud duha se sastoji od četiri do osam rekata (klanja se 45' od izlaska sunca do pred podne). Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Uzvišeni Allah govori: ,O sine Ademov, klanjaj radi Mene četiri rekata početkom dana, pa ću te čuvati do kraja dana.' ''
Dva rekata poslije uzimanja abdesta, Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: ,,Koji god musliman propisno i pažljivo uzme abdest, Allah će mu između njega i namaza koji slijedi oprostiti grijehe.'' (Muslim)
Dva rekata za pokajanje, Allahov Poslanik, s.a.v.s. je rekao: ,,Nema toga čovjeka koji nešto pogriješi, (pa se pokaje), ustane, uzme abdest, klanja dva rekata i zamoli Allaha da mu oprosti, a da mu Allah neće oprostiti.''
Dva rekata nakon počinjenog grijeha. Bilježi Ebu Davud od Ebu Bekra, r. a., da je Allahov Poslanik rekao: ,,Nema tog Allahovog roba koji počini loše djelo, zatim propisno abdesti, klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, te zamoli Allaha za oprost, a da mu Allah neće oprostiti. (Ahmed)
Noćni namaz je posebno odabran i vrijedan dobrovoljni namaz koji je redovno praktikovao, ashabima i svojim ukućanima, preporučivao. Prenosi Sehl ibn S’ad i kaže: ,,Vjerovjesniku s.a.v.s. je došao Džibril i rekao mu: ,,Muhammede, živi koliko hoćeš, ali opet ćeš umrijeti, voli koga hoćeš, ali ćeš ga ostaviti, i radi šta želiš, ali znaj da ćeš za to odgovarati.” Zatim je rekao: ,,Muhammede, čast jednog muslimana je noćni namaz, a njegov ponos je neovisnost o ljudima.” (Hakim) 
Broj rekata nije ograničen, možemo klanjati koliko želimo i to od 2-11 rekata. Allahov Poslanik a.s.,  je  klanjao 11 ili 13 rekata (sa Vitrom).
Prenosi Ebu Umame r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: ,,Klanjajte noćni namaz, jer to je bio običaj pobožnih ljudi koji su živjeli prije vas, to vas približava vašem Gospodaru, čisti vas od ružnih postupaka i odvraća vas od grijeha.” (Tirmizi, Hakim, Bejheki)
Dva rekata Istihare namaza, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ,,Kada neko od vas namjerava da se odluči za kakav važan posao, neka pored farz-namaza klanja još dva rekata.
Salatul hadže, klanja se u slučaju kada imamo kakvu  želju ili potrebu, pri čemu uzmemo abdest, klanjamo dva rekata i zamolimo Allaha, dž.š., da je ispuni. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ,,Ko lijepo i pažljivo uzme abdest, klanja lijepo dva rekata i zamoli Allaha za kakvu potrebu, Allah će mu je sigurno, prije ili kasnije, ispuniti.''
Tesbih namaz, je nafila kojom rob može da se približava Allahu Uzvišenom:
Prenosi se od Ibni Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Abbasu ibn Abdul Muttalibu, rekao: ,,O, Abbasu, moj amidža (jā ’ammāh), zar da ti ne dadnem, zar da ti ne poklonim, zar da ti ne darujem, zar da ti ne izbrišem deset nedostataka. Kada ti to učiniš, Allah će oprostiti tvoj grijeh; prvi i posljednji, stari i novi, slučajni i namjerni, mali i veliki, tajni i javni. (Tirmizi, Ebu Davud, Ibni Madže)
Deset nedostataka (da izbrišeš) klanjaj četiri rekata učeći na svakom Fatihu i jednu suru, a kada završiš učenje na prvom rekjatu, dok budeš stajao izgovorićeš: Subhānallāhi, vel‑hamdulillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber, 15 puta. Zatim ćeš učiniti ruku’ i dok budeš na ruku’u izgvorićeš to 10 puta. Kada podigneš glavu sa ruku’a izgovorićeš to 10 puta. Zatim ćeš se spustiti na sedždu i dok budeš na sedždi izgovorićeš to 10 puta. Kada podigneš glavu sa sedžde, izgovorićeš to 10 puta. Zatim ćeš učiniti sedždu i izgovoriti to 10 puta. Kada podigneš glavu sa sedžde, izgovorićeš to 10 puta, to je 75 puta na svakom rekjatu.
To ćeš učiniti na četiri rekata. Ako možeš da klanjaš taj namaz svaki dan jedan puta, klanjaj, a ako ne možeš onda u svakoj hefti jedan puta, a ako ne možeš onda svaki mjesec jedan put, a ako ne možeš onda u godini jedan puta. A ako ni to nemožeš onda u ‘životu jednom.” U Ebu Davudovoj predaji se dodaje: ,,Kada bi bio najveći grješnik na Zemlji, time bi ti bilo oprošteno.”
Dova
Milostivi Allahu, učini nas iskrenim sljedbenicima sunneta Tvoga Poslanika s.a.v.s., pomozi nas da budemo od onih koji će čuvati svoje farz i vadžib namaze, te uz njih redovito obavljati i nafile, za koje Ti posebno i dodatno nagrađuješ! Amin!
Molimo Te Gospodaru, podari nam poštovanje do naših džamija i prema onima koji nas pravim putem vode. Volimo džamiju radujmo se petku i džumi namazu. Ne zaboravljajmo svoju islamsku zajednicu.
ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام  و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم : إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان, و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي, يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir,Sahihul Buhari.
Nijaz Salkić
GORNJA PUHARSKA
<< 10/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


ponekad navratim
Dzemat Slovenj Gradec
Rodna gruda
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik

GORNJA PUHARSKA – PRIJEDOR

Gornja Puharska je naselje sa oko 150 lijepih kuća sa crvenim krovovima, smještena je sa obe strane rijeke Puharske, a pripada mjesnoj zajednici Veliko Palančište. Gornji dio rijeke je Jelovac i Puharine, a donji dio rijeke je Donja Puharska. Gornja Puharska graniči sa Donjom Puharskom, Čejrecima, Crnom dolinom, Urijama i Velikim Palančištem. Interesantno je da je Veliko Palančište daleko manje naselje po veličini od Gornje Puharske, a izabrali su ga za mjesnu zajednicu. Gornja Puharska je podijeljena na mahale: Delkići, Pehlići, Kurtovići, Ljubičići, Zenkići, Ešići, Sekizovac, Jordani i Brezići.
Za vrijeme rata 1942 – 44. godine džamija u Gornjoj Puharskoj nije zapaljena, iako je bila od drveta, a kuće po Puharskoj su paljene u više navrata. Tada je nastala uzrečica: „Neka gori sve i daska, ostaće Puharska“ i ostala je. To je bila druga Puharska, a prva je bila dio Crne Doline, jedan dio Jelovca i Puharine, od koje je i dobila ime Puharska. Na Puharinama uvijek ima vjetrić, koji lagahno puše. Temelj ondašnje džamije stoji i danas, blizu škole u Crnoj Dolini. Džamija je bila do dolaska Austrougarske. Dolaskom Austrougarske džemat se seli na današnje prostore. Priča se da je jedna od Kurtovića žena dala zemlju i napravila bunar, kojeg je koristila skoro cijela Puharska. Familija Kurtović je tada bila brojna i imućna, bogata.
U tim mahalama su živjele slijedeće familije: Babići, Lepir, Krupić, Redžić, Karabašić, Čirkić, Zenkić, Zelić, Hajdarević, Mustić, Hromadžić, Denić, Rizvić, Pehlić, Kurtović, Kedić, Balić, Blažević, Kočanović, Bejtović, Majković, Ališić, Alibegović, Delkić, Mujkanović, Garibović, Husić, Sušić, Kavazović, Kalender, Deumić, Cerić, Osmančević, Omanović, Berber, Zerić, Drači i Cepić. Ovaj narod se pored toga što je većina bila zaposlena negdje u gradu Prijedoru još dodatno bavila poljoprivredom. Treba istaći da je ovdje zemlja plodna i rodovita i prije svega ravna. Ovdje dobro uspijeva pšenica, kukuruz, grah trkljaš, paprika, paradajz, grašak, sve vrste jabuka i krušaka, kesten i bostan.
Povrće i žitarice ovdje ljudi siju i sade u svojim njivama: Bare, Kojina plećina, Gajevi, Brda, Beglućine, Didove bare, Hasina strana, Kantarevac, Pušinovac, Majden, Rifetova glavica i Rosulje.
Lijep i bogat je bio ovo kraj sve do četničkog divljanja i razaranja svega muslimanskog. U tom divljanju srpsko – crnogorskih divljaka porušene su mnoge naše kuće, pobijeni naši mladići i ljudi, te porušeni vjerski objekti, a najviše džamije.
U tom divljaštvu dojučerašnjih komšija prva je na udaru bila naša džamija u Puharskoj. Od silina detonacije otišle su u zrak i sve kuće naokolo.
Naša džamija u kojoj smo se učili prvim surama je tako nestala i u njoj i sva naša dokumentacija, mushafi, postekije, serdžade i tepisi, a sa ahmedijom našeg efendije četnici su se šprdali nabijajući je prvo na glavu, a poslije šutali nogama i sjedali na nju. U toj našoj džamiji su službovale slijedeće hodže: Handanagić ef. Sabit, Hakija ef. Pezerović, Smajl ef. Šahinović, Ibrahim ef. Bašić, Nijaz ef. Salkić, Bajazid ef., Suad ef. Čaušević, Fadil ef., Sabahudin ef. Ćeman.. Mujezini su bili: Fuad Alibegović, Suad Alibegović, Hasan Zenkić, Husnija Mujkanović i Omer Mujkanović.
Hadžije: Huse Delkić (Car), Omer Mujkanović, Ibrahim Delkić i Rasim Delkić.
Ovo mjesto je bogato vodom, pa skoro svaka kuća ima po jedan bunar. Od ostalih voda treba spomenuti izvor zvani Kantarevac i rijeku Puharsku koja protiče kroz ovo naselje. Što se tiče samog mekteba, ovdje se puno davalo na vjeru i vjersko poučavanje. Zasluge za izgradnju nove džamije treba pripisati vrijednom imamu Hakiji ef. Pezeroviću koji je bio inicijator da se nova džamija napravi i pored nje imamska kuća i štala za kravu. U njegovo vrijeme je bila vjeronauka dobro krenula, a u mekteb se tada nosilo po jedno drvo. I druge džematlije su pomagale vjeronauku baš kao što je to radio Ibro Delkić koji je djecu redovno snabdijevao i častio bombonama.
Rahmetli Mina Karabašić, žena Mehe Karabašića je uoči noći Lejletul-kadra redovno pekla halvu i donosila u džamiju i pred džamiju i častila djecu, omladinu i džematlije. Taj vjerski zar i zanos kako efendije, tako i džematlija i učenika je donio prve hatme u džematu Gornja Puharska. Hatme su održane 1972. godine, a dali su ih slijedeći učenici: Alibegović Fuad, Karabašić Mirsad, Karabašić Mevlida, Delkić Elida, Pezerović Hidajeta, Bejtović Esma, Delkić Erzumana, Mujkanović Suada i Delkić Jasminka. Na hatmama je bio izaslanik iz tadašnjeg Vrhovnog islamskog starješinstva iz Sarajeva i imami Pezerović Hakija ef. i imam iz Donje Puharske efendija Kusuran. Što se tiče adeta (običaja) u to vrijeme su bila u modi sijela, perušanja, komušanja i svadbe koje su znale trajati po 8 dana. Na tim sijelima su se pekle masirače i krompiri, kuhalo i peklo kestenje i pričale priče iz starog vakta, te priče o vukodlacima i vješticama. Nije bilo televizije i mladi su pobožno gledali u starije ljude, slušali i pamtili njhova kazivanja.
Posebno se sjećamo perušanja kod Jusufa Delkića zvanog Juse. Taj čovjek je prvi koji je imao u našem selu farmu goveda. Na kraju predstavljanja Gornje Puharske nije se zgoreg sjetiti i lijepog svijeta i dobrih ljudi koji su nekada tu živjeli i značili nešto.
Starije žene koje smo mi poštovali su bile: Naja Blažević, velika vjernica koja je posebno voljela obilaziti komšiluk, a nije nikoga ogovarala i tračala. Hava Delkić, Kadire Delkić, Hasena Delkić, zvana Mehinica. Fatime Delkić koju pamtimo po lijepom učenju Kur'ana i njenoj dobroti. Tima Delkić, Ademova, Munira Majković, poznata po šalama i veseloj naravi. Šuhra Cepić je pomagala pri gasuljenju umrlih žena i namještanju želuca.
Hilmo Kurtović je bio vrstan harmonikaš. Familija Hajdarević se poslije drugog svjetskog rata doselila iz Nikšića, Crne Gore (Sandžaka), odakle se spasila od četničkog noža, a svi smo ih poznavali kao Crnogorce. Bila je to jako dobra i prijatna familija. Dosta ih je pobila četnička ruka u toku zadnje agresije na Prijedor.
Jasim Delkić je imao cikular za rezanje japije. Karlo Pijak je imao prvi traktor „Englezer“. Ešef Alibegović je imao svoju kovačnicu u kojoj je pravio peći bubnjarice, dolafe za prženje kahve, potkivao je konje, klepo kose i sikire itd. Adem Ališić je bio brico, a Šerif Delkić je imao prvi kamion i mljeo žito u mlinu. Adem Delkić je bio veoma strog i pobožan čovjek. Međutim, njegova strogost mu nije smetala da pomogne svakome, kome god je trebala kakva pomoć vrlo rado ju je pružao.

Husnija Mujkanović je bio dugogodišnji blagajnik u džamijskom odboru. On je bio jako plemenit i čestiti čovjek, nikome nije zla mislio, a na svom jedinom biciklu u životu je penziju zaradio u prijedorskoj tvornici papira „Celpak“. Mutevelija Huse Delkić, zvani Car je bio tih i dobar čovjek sa kojim si mogao dosta toga progovoriti i savjeta dobiti. Safija, ćerka Naje Blažević, i Hajra Majković su najpoznatije žene po učenju Mevluda. Mujo Delkić je bio poznat po tome što je imao brojnu familiju. Bego Balić je bio tih i miroljubiv čovjek, isto kao i njegova žena Ifa. U njihovoj kući se sakupljala omladina i djeca, jer je u njihovom društvu bilo prijatno. Svoju djecu su lijepo odgojili. Hase Delkić je bio poznat po uzrečici: „Junaci moji“. Emina Cepić, zvana Emka, je bila jedna od najpobožnijih žena u svom vremenu. Ostala je udovica u svojoj 26. godini sa šestoro djece. U svom džematu i komšiluku je bila cijenjena i poštovana, kako od starijih tako i od mlađih ljudi. Njena glavna preokupacija je bila da ostane dobra vjernica.
Mevla Delkić, zvana Hasinica, je salijevala strahe i odbrojavala uroke i pravila ljekovite mehleme, namještala želudac kad se insan struni. Bila je to dobra komšinica i svi su je poštovali. Pošto nisu imali djece usvojili su Kedić Sadika, zvanog Huću i Hamidu, današnju suprugu Derviša Delkića.
Prije agresije na BiH, 1992. godine, Gornja Puharska je imala četvorogodišnju osnovnu školu, dvije trgovine, svoj vodovod, asfalt, puno bunara i mlin kod Mehe Cara. Mnogo toga i danas imamo, samo ljudi nema. Oni nekada u godini dana i dođu, vide, popričaju, poprave i zamijene što treba zamijeniti i popraviti, prozrače kuće i odu nazad. Nažalost mnogi se nemaju kud vratiti niti doći, jer su pobijeni. Nikada Gornja Puharska neće biti kao ona prije agresije, sa životom i veseljem, ali nama valja dalje živjeti, graditi, popravljati i svoje čuvati.
Evo džamija i imamski stan su nikli, čini mi se ljepši nego ikada što su bili. Zato glavu gore Bošnjače, Gornja Puharska je lijepa i pravo mjesto za moje i tvoje dijete, za naše potomke, za naše danas i za naše sutra.

Za dio informacija se zahvaljujem Suadi Veletanlić – Mujkanović iz Gornje Puharske.

iz knjige Nijaza Salkića, "Bobak po bobak, bosanski đerdan, objavljene 2009. godine.

eglena i muhabet


KONTAKT-SARADNJA:

gpuharcanka@gmail.com
Haram je bilo koji dio ovog bloga umnožavati, fotokopirati, ili na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.





OJ PRIJEDORE PUN SI MI BEHARA

Jesen je uveliko zavladala krajolikom kroz koji smo ulazili u Prijedor,a novembar je ulazio u svoju završnicu. Žao mi je što je pao mrak kada smo ulazili u čaršiju. Moje odredište je bila Gornja Puharska. E, sjećam se ko' danas je bilo, ja na biciklu prolazim pored džamije u G.Puharskoj sa desne strane je seoski bunar i džamija, na raskrsnici gledam na desno ide li kakvo vozilo iz pravca Crne Doline,pa onda projurim pored kuća Kurtovića, Delkića i sa jedne i sa druge strane, kuće naših i kuće Pemaca.

Spuštam se niz strminu prema kafani "Željo", desno pored trafoa put u Čejreke, Bože koliko li sam puta prošao tim putem. Idem pored "Želje", blaga krivina, a na lijevoj strani Suljanovića mezarluci i već je tu nova raskrsnica za Tešanjić, a naprijed je Donja Puharska. Slijede nove kuće u novom naselju i sa lijeve i sa desne strane i skoro popunjeni mezarluci u D.Puharskoj. Nišani novi i stari, male i velike ploče , mermer i kamen, Bože i na mezarlucima se vidi klasna razlika, bogatstvo i siromaštvo.

Odjednom se ukaza Puharska džamija, lijepa kakva samo može biti džamija, a munara se propela u nebo kao da se hvali da ima dvije kao biser bijele šerefe. Preko puta džamije vidim Rasim ef. Ćemana, imama iz Donje Puharske, nakrivio ahmediju u desnu stranu, krenuo je na podne, Bože, kako mu se bijeli ahmedija i imamski ponos mu sjaji na licu. Djeca ulaze u džamiju sa Kur'anima zamotanim u bijele ručnike, jer oni će poslije namaza učiti Kur'an i pripremati se za nove hatme.

Malo niže ispred kuće poselami me mala Jasmina, unuka od dobrog starog imama ili hodže Kusurana, kako ga je narod volio zvati. Mala je prava krasotica, drži loptu u ruci i maše mi. Što se tiče njezinog dida hodže Kusurana, on je bio legenda u svoje vrijeme. Službovao je u džemaatu Donja Puharska i kao imam je redovno obilazio svoj džemaat. Tako kada bi hodao po džemaatu volio je upitati "kome ti pripadaš", misleći kojem džemaatu, jer se D.Puharska graničila sa G.Puharskom, Čejrecima i Gradskom džamijom. Kada bi čovjek rekao naprimjer da on pripada G.Puharskoj, on bi odgovorio "nema veze, ti si moj džemaatlija", uzevši mu podatke i učlanivši ga kod sebe. Priča ko priča,da li je to bilo baš tako Allah dž. š. najbolje zna, a narod ko' narod, priča i usta mu ne možeš začepiti.

Vozim se biciklom sam kroz D .Puharsku i već prolazim pored "Komunalnog", odatle se put odvaja prema Čejrecima. Još samo podvožnjak i eto katoličke crkve na lijevoj, a Auto-moto društva na desnoj strani. Što je danas narod navalio da polaže vozački ispit, kao da nisu imali prije vremena ili ne mogu ostaviti za sutra taj posao. Morao sam u Patriji kupiti karnišle za dnevnu sobu, pa sam biciklo ostavio ispred slastičarnice koju drže Albanci, tu mi je nekako biciklo najsigurnije.

Ulazim u Patriju, a jedan did stao ispred pokretnih stepenica i nikako da zakorači. A narod ko narod razgleda robu, neko kupi, a drugi pita za cijenu i ode da traži jeftinije. Nisam ni ja kupio karnišle, jer su mi se učinile malo preskupe.

Nema veze, pogledaću kod gradske džamije ima jedna robna kuća u kojoj ima i karnišli, a i zavjesa, možda ću imati sreće.
Idem čaršijom pješice, narod se rasipa sa pijace nije ni čudo, petak je već ušao u svoje drugo poluvrijeme. Vidim puno ljudi iz Čarakova, Hambarina, Rakovčana, Rizvanovića, Bišćana, a ugledah i svoga dobrog ahbaba Hamid ef. Softića iz Kozarca i Hasan ef. Bešliju iz Bosanskog Novog, te Sulejman ef. Dizdarevića iz Čarakova.

Vjerovatno su došli poslom u Odbor islamske zajednice Prijedor (vakuf). Susret nije mogao proći bez kahve u slastičarni "Sarajevo" i najboljih prijedorskih ćevapa u ćevabdžinici na "Irezi".
Sa kolegama sam se rastao poslije dugog eglena ispred džamije u koju sam dugo gledao i razmišljao kako ćemo ako Bog da uskoro početi sa izgradnjom nove i veće džamije u Prijedoru, a mislim da će to biti islamski centar. Svi znamo da je Prijedor centar potkozarskih muslimana i zaslužuje to. Na tržnici kod pošte kupih neke nužne namirnice, stavih na prtljažnik svoga bicikla i krenuh preko Tesanjića, pored kasarne i rasadnika u G.Puharsku.

E Bože moj , trgnuo sam se kao iza sna. Šta ti je bolan, nema više džamije u Gornjoj niti u Donjoj Puharskoj, zjape ruševine i zgarišta, nema džamija u cijelom Prijedoru, a bome ni na brdu se ne čuju ezani , a ni u Zagradu, Čarakovu, Zecovima, Hambarinama, Rakovčanima, Rizvanovićima, Bišćanima i Čejrecima. Nema više mojih dobrih kolega imama: Rasim ef, Sulejman ef. i Hamid ef. nema ih više, ubiše ih zlotvori, kao i mnoge druge poznate i nepoznate Prijedorčane.
Jedan grad pored građevina čine i ljudi.

Nadam se da će naš narod naseliti ponovno vjekovna ognjišta i znati ponovno označiti ono što mu je vijekovima pripadalo. Naše oznake su džamije, mejtefi, škole, fakulteti, mezarja, veselo čavrljanje male djece po tijesnim sokacima, ašikluci momaka i cura po prijedorskoj čaršiji. Dragi moj Allahu, daj da ponovno odjekuju pjesme: "Kolika je u Prijedoru čaršija"... Pokraj Sane procvjetala polja... Oj Prijedore pun si mi sevdaha..!

(Iz knjige „Bobak po bobak, bosanski đerdan“ , autora Nijaza Salkića)

BROJAČ POSJETA
1257887

Powered by Blogger.ba